Trebaju li vam stare razglednice Velike Gorice, imate li starinske kovanice za razmjenu, zanima li vas kada je izašao prvi broj VGdanas novina ili bilo kojih drugih novina u turopoljskom kraju, ili vam možda treba društvo za lov? Odgovore na sva ova pitanja pruža velikogorički zamjenik gradonačelnika Stjepan Kos.

Stjepana Kosa gotovo uvijek ćete vidjeti u njegovom kožnjaku ili lovačkoj jakni kako prisustvuje brojnim društvenim i političkim događanjima na kojima se uvijek obraća na svom turopoljskom govoru. Jednostavan je, otvoren i opušten, baš kakav je bio i u intervjuu za VGdanas, ali i ponosan na svoj rad, obitelj i svoje zbirke etno-predmeta, kovanica i goričkih tiskovina. Vjerojatno nema potrebe spominjati da je rođeni Mraclinac, a kad kažemo „rođeni“, baš tako i mislimo.

-Rođen sam, naravno, u Mraclinu. Moja baka je bila primalja, pa sam rođen doma. Tu danas živim sa suprugom, imam dva sina i unuke. Osnovnu školu završio sam u Vukovini, potom sam završio Tehničku školu u Zagrebu, gdje sam nastavio školovanje za inženjera strojarstva. U Rijeci sam završio Pedagoški fakultet za profesora politehnike- započinje razgovor dogradonačelnik Stjepan Kos.

Unatoč strojarskoj struci, u šali će reći da je “zalutao” u obrazovanje.

-Prvo sam kao apsolvent počeo raditi u Držićevoj u Zagrebu, potom u osnovnoj školi u Velikoj Gorici, nekadašnjoj “10.lipanj”, i tako sam već 30 godina u školstvu, u kojem sam ostao do današnjeg dana. Radio sam kao profesor praktične nastave i teoretske nastave sve dok nisam postao ravnatelj Srednje strukovne škole- kaže Kos koji je već 20 godina na čelu goričke strukovne škole. Kao ravnatelj, ponosan je na nagrade koje je Strukovna škola dobila tri puta kao najbolja škola u Hrvatskoj, a tu su i brojne nagrade koje su godinama osvajali učenici potaknuti radom nastavnika.

Vatrogasac, nogometaš, tamburaš…

Od mladosti je bio prisutan u svim segmentima društva, pa tako i u nogometu i vatrogastvu, koje u našem kraju ima dugu tradiciju.

-1980. godine položio sam ispit za višeg vatrogasnog časnika tadašnje Vatrogasne zajednice Općine Velika Gorica; tada nije bilo većeg priznanja i bio sam najmlađi viši vatrogasni časnik u Velikoj Gorici- rekao nam je gospodin Kos koji je 1981. godine osvojio prvo mjesto na europskom vatrogasnom natjecanju sa svojom ekipom iz DVD-a Mraclin.

Danas je načelnik Stožera za zaštitu i spašavanje Grada Velike Gorice i kao takav s ponosom ističe ovdašnja dobrovoljna vatrogasna društva za koja kaže kako su podnijela najveću žrtvu uslijed poplava posljednjih godina.

Sviranje u KUD-u Dučec i igranje nogometa, pa i ribolov, samo su neki od hobija kojima se bavio.

-Igrao sam nogomet u Mraclinu i u Rakitovcu, u nekadašnjem NK Mladost, ali kad smo otišli u vojsku, to se sve raspalo. Bavio sam se i ribolovom, raznim aktivnostima- dodaje.

Uz široki spektar društvenih aktivnosti, rad u školi i politički angažman, stigla su kroz život i brojna priznanja. Kaže, ima ih puno, ne uzima ih previše k srcu, ali jedno mu je ipak malo posebnije.

-Najdraže mi je priznanje koje mi je uručila bivša ministrica Ljilja Vokić kao najmlađem mentoru profesoru u Hrvatskoj. Još je i naglasila da sam najmlađi jer se tada to tek počelo dodjeljivati mentorima. Dobitnik sam i priznanja Zlatne ruke, i brojnih drugih, ali mi priznanja previše ne predstavljaju- kaže Kos sliježući ramenima.

Početak političkog angažmana

Više od 20 godina aktivno sudjeluje u lokalnoj politici u koju se, kako kaže, uključio jer je 1995. godine bio nezadovoljan radom mjesnog odbora u svome Mraclinu. Od ukupno 25 vijećnika, tada je bio jedini nezavisni i odlučio je djelovati.

-Te 1995. godine je došlo nezadovoljstvo u selu i išli smo nešto probati napraviti. Bilo je raznih ponuda iz HSLS-a, HSP-a, sve stranke su dolazile, a kako su mi djedovi bili u HSS-u i kako sam u tom duhu odgajan, nekako je bilo prirodno da se i ja uključim. I od te 1995. godine je HSS na vlasti u Mraclinu, otkada smo osnovali naš temeljni ogranak, a tada smo ujedno osvojili i najviše mandata. Iste te godine, 29.studenog, donesena je odluka o osnivanju Grada Velike Gorice i otada sam u toj, kako bi mi rekli, selskoj goričkoj politici- kaže Kos.

Otada, bio je predsjednik Odbora za imenovanje, gradski vijećnik do 2000. godine, od 2000. godine predsjednik Gradskog vijeća. Paralelno je kroz to razdoblje obnašao i niz dužnosti u HSS-u na gradskoj, županijskoj i državnoj razini.

-Bilo je burnih momenata u politici. Bilo je puno turbulencija u HSS-u, naši vijećnici su preskakivali iz jedne stranke u drugu, podržavali jednog gradonačelnika, pa drugog, trebalo je sve to iznivelirati, od svih predsjednika HSS-a na državnoj razini, sa svima smo surađivali, svi su dolazili u Veliku Goricu, poštivali su nas jer smo bili najjača utvrda HSS-a u županiji- prisjeća se Kos i dodaje:

-Nije slučajno da je u Mraclinu HSS biran od 1995. godine. Svih smo godina na bilo kojim izborima dali najviše HSS-u. Ljudi nas poštuju, nisam tu samo ja, već i drugi ljudi na listi.

Situacija se do danas bitno izmijenila, no HSS je i dalje postojan na lokalnoj političkoj sceni.

-Vremena se mijenjaju, situacija je danas kakva je, HSS je zbog raznih preskakivanja, neistomišljenja od 1995. godine do danas izgubio puno članova. Vjerujem da će biti bolje samo ako se s ljudima bude malo više radilo- kaže Kos.

“Građani će na izborima reći kako smo radili”

Kako kaže, “zbog loše postavljenih kandidata” od 2006. godine do 2009. godine, HSS-ovaca nije bilo u gradskom vijeću sve dok se 2009. godine nije dogodila “dobitna kombinacija” u koaliciji s HDZ-om s kojom su danas pri kraju drugog mandata.

– Što će biti na sljedećim izborima, to ćemo vidjeti, to će biti stav Gradske organizacije HSS-a. Možemo reći da je do sada bila dobitna kombinacija s HDZ-om, bili smo i u koaliciji s Piculom, imali smo korektnu i zadovoljavajuću suradnju. No, od 2006. godine do 2009. godine, kada nismo sudjelovali u Vijeću, ponašalo se kao da ne postojimo, i onda smo te 2009. godine koalirali s HDZ-om. Što se napravilo u ovom mandatu, kako smo radili gradonačelnik i zamjenici, to će reći građani na lokalnim izborima. Mogu samo reći da se dosta napravilo, ali se moglo još toga napraviti- kaže gospodin Kos i otkriva kako ga najviše smetaju radovi “van troškovnika” na gradskim projektima.

O gradskim projektima

-Često smo raspravljali o cijenama pojedinih projekata, to je nešto što mene muči. U školi smo radili puno radova, nikad u ugovoru nije bilo radova van troškovnika. Ako je izvođač nesposoban napraviti troškovnik i iza toga stajati, to je njegov problem, to je ono što me razdire- rekao nam je Kos.

Kao najveći projekt u našem gradu ističe Komunalni centar i prisjeća se Velkoma za kojeg tvrdi da nije trebao propasti.

-Najveći projekt u gradu, makar ima onih koji će reći da on to nije, je VG Goričanka. To je sigurno dobitak za Goricu, treba znati početak, što to vrijedi, za koliko smo kupili, za koliko uredili, ne bih ja u drugo ulazio. Nažalost, bio sam i u Nadzornom odboru Velkoma, puno smo u to vrijeme raspravljali o poduzeću, bio sam protiv stečaja, mogao se uzeti kredit i danas bi Velkom bio jedno od najvećih poduzeća. Ali, politika je odigrala svoje; tko je to odigrao, neka mu bude na duši- kaže Kos.

Projekt gradskog bazena također ističe kao jednu od pozitivnijih stvari u gradu.

-Dvadeset godina govorim da je prostor uz Srednju strukovnu školu ostavljen za bazen, to sam rekao i gradonačelniku Barišiću, da idemo delati, što je on dragovoljno prihvatio. Vjerujem da će se štihača zapiknuti za Dan grada, a dalje što bude, bude, ali mislim da Gorici treba bazen. S druge strane, šteta je što se nije radio na Čiču gdje je za par milijuna kuna mogao osvanuti rekreativni centar- mišljenja je Kos.

Kaže, starački dom davno je trebalo napraviti, no za dobre stavri nikad nije kasno.

-Davno je trebalo napraviti starački dom, iako sam ja protiv staračkog doma jer roditelji brinu o djeci i djeca su dužna brinuti o svojim roditeljima pod njihove stare dane. Na tom se dijelu moglo još nešto napraviti- kaže naš sugovornik zaključivši kako Velika Gorica jest bogat grad, ali s bogatstvom treba znati i upravljati.

Lovac i kolekcionar pušaka

Uz sve dužnosti i poslove koje obavlja, kad god nađe vremena, s prijateljima iz lovačkog društva uputit će se u lov.

-Lovom se bavim već 30 i nešto godina, uz to skupljam i lovačko oružje, a najdraža mi je puška koju sam kupio od čovjeka čiji je djed bio konjušar ili sluga jednoj grofici. On ju je naslijedio i odlučio prodati, a ja sam je kupio i ostat će mome unuku- priča nam Kos.

Zaljubljenik u etno-baštinu…

Od svih aktivnosti u djetinjstvu i mladosti koje nam je nabrojao, ipak je najviše volio priče svojih “starih”. Otuda dolazi još jedan hobi kojemu je veoma posvećen.

-Najviše sam uvijek volio razgovore sa svojom prabakom i pradjedom te svojim tatom koji je imao nevjerojatno pamćenje. Tako sam zavolio tu starinu i od svoje 10. godine prikupljao sam etno-predmete, potom dokumente, knjige i slično- otkriva Kos svoju ljubav prema etno-baštini. U njegovoj se bogatoj kolekciji nalaze razni antikviteti, dokumenti, crkvene knjige, prvi lovački priručnik, molitvenici koji svi datiraju otprije 1910. godine, pa i jedna kuharica iz 1806. godine na njemačkom jeziku.

-Imam za svoje potrebe jako puno tih antikviteta i dokumenata. Nije bila nijedna knjiga o povijesti ili iz područja kulture Velike Gorice i Turopolja u kojoj nije bilo mojih dokumenata ili razglednica. Uvijek rado to svima dajem na korištenje da se vidi što je nekad bilo- kaže dogradonačelnik.

Među brojnim antikvitetima je i zapisnik Plemenite sučije Mraclin iz 1888. godine, pa i zapisnik o bolesti konja u Mraclinu o kojoj se pisalo u cijelom svijetu.

-Najdraže u kolekciji su mi crkvene knjige iz 16.-17. stoljeća, koje su se, možda, ne mogu sad tvrditi, rabile po kapelicama kojih više nema, npr. u kapelici Svetog Lovre. U Pogledićevoj kuriji u Kuilovcu bila je slika s knjigama na oltaru, a možda je koja od mojih knjiga upravo ta na slikama- nagađa Kos.

…i u numizmatiku

Ljubitelj je umjetnosti, pa ne čudi da u kolekcionarskoj kolekciji ima i velik broj slika goričkih umjetnika, nadalje, ljubitelj je numizmatike…

-S ponosom čuvam i kolekciju razglednica na kojima je prikazano kako je Gorica nekada izgledala, ima ih 200-tinjak. Ne znam ima li koja, a da je ja nemam, ako ima, ja ću je rado otkupiti- rekao nam je Kos koji je i veliki numizmatičar.

-Ljubav mi je i numizmatika, otkad sam prvi put vidio te stare peneze, počeo sam ih skupljati i skupljam ih i sad. Ne smijem ni reći koliko ih imam- kaže kroz smijeh dodavši kako svaki novčić ima svoju priču.

-Kad se raskapala stara kurija Pogledić u Kurilovcu, tvrtka koja je to radila našla je stare kovanice i jedan sam poklonio udruzi iz Kurilovca da imaju za uspomenu budući da više nema kurije. Bakreni krajcer je bio u pitanju. Bila je nekad priča da je tamo bilo zakopanog blaga, a mi smo kao klinci nekad hodali tamo i tražili u igri- prisjeća se doživljaja iz djetinjstva.

Pravi kroničar Turopolja

Uz sve kolekcionarske hobije, Kos je i vjeran kroničar Velike Gorice. U njegovim bilježnicama nalaze se svi važni datumi, a prikuplja i sve tiskovine koje su se tiskale i još uvijek tiskaju, a da su vezane za Veliku Goricu i Turopolje.

-U Velikoj Gorici je izašlo 16 tiskovina, imam sve prve brojeve, osim Velikogoričkog lista. Tu su Vuglec, RVG, Glasnik Turopolja, Gospa Vukovinska, VGdanas… To je povijest, enciklopedija, jer danas-sutra netko će vidjeti što se sve događalo- kaže Kos dok nam pokazuje uvezane brojeve goričkih tiskovina, “dokumente” vremena koje je sačuvao, a koje se kolekcije ne bi posramila nijedna knjižnica.(ic)

Izvor:vgdanas.hr