Hrvatski vatrogasci oprostili su se danas od svoga kolege, vatrogasca DVD Kustošija Davora Kovačića, stradalog u intervenciji nakon olujnog nevremena koje je prošle subote pogodilo Zagreb. Diljem naše domovine vatrogasci su, po zapovjedi glavnog zapovjednika Tucakovića, upaljenim sirenama odali počast ovom časnom čovjeku, a posljednjoj pošti pridružili su se i članovi DVD-a Mraclin ispred svoga Doma. Sa stranica goričke JVP-e prenosimo i stihove Vladimira Pavića kojima su se gorički kolege oprostili od svoga brata Davora:
Svaki je život ko jedan san i jedna nada u bolje sutra, a svaka smrt je ugasli dan i nova strepnja do narednog jutra.
Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem.
Danas je oko 14:30 pronađena novčanica u Ulici Braće Radić na potezu kod kućnog broja 100. Molimo eventualne vlasnike da se jave redakciji uz navođenje apoena novčanice koju su izgubili (podatak poznat redakciji).
Kapela svetog Vida u Mraclinu (foto: Vlado Vinetić)
Ovoga lipnja izašao je 11. broj “Luči” – časopisa Ogranka Matice hrvatske u Velikoj Gorici – u kojem je objavljen zanimljiv tekst mraclinskog autora Mihaela Galekovića “Kapela sv. Vida u Mraclinu”. Radi se o obljetnici, ili predobljetnici, vezanoj uz našu cirkvu. U nastavku donosimo tekst koji je prigodno sažeo sam autor, a sve zainteresirane za detaljnije podatke o povijesti kapele upućujemo na izvorni članak koji je dostupan na stranicama Ogranka.
Kapela sv. Vida u Mraclinu
130 godina od početka izgradnje
srpanj 1894. – srpanj 2024.
– piše Mihael Galeković –
Prvi pisani trag o povijesti Mraclina nalazi se u dokumentu iz 1249. kada se kao međaš Turopoljskog luga spominje zemlja Mraclin. No, ne znamo ništa o selu Mraclin i njegovim stanovnicima do 1346. godine kada se u jednom spisu spominju “nobiles de Mraclin”.
Isto tako ne znamo ništa o mraclinskoj kapeli do godine 1668. U kanoničkoj vizitaciji iz te godine arhiđakon Ljudevit Vukoslavić donosi opis kapele sv. Spasitelja u Mraclinu. Vjerojatno je prva kapela bila podignuta u 16. stoljeću, u vrijeme protureformacije, kada su biskupi poticali narod i župnike na gradnju kapela u mjestima koja nisu bila središta župa, što je značilo da u selu nisu imali sakralni objekt u kojem bi izražavali svoju pobožnost. Ako je ta kapela uopće postojala, zacijelo je stradala u velikoj turskoj provali u Turopolje 1592. godine. Kapela se ne spominje u vizitaciji iz 1642., a u već spomenutoj iz 1668. čitamo kako je imala dobar krov, zvonik sa zvonima i žrtvenik sa svim potrebnim za služenje svetih misa, a bila je i dobro ograđena.
Kasnije titularom kapele postaje sv. Sofija, a tek 1695. arhiđakon Šimun Juda Židić spominje ju pod današnjim imenom: kapela sv. Vida. Sveti Vid rođen je u gradu Mazara del Vallo na Siciliji i živio je na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće. Otac mu se zvao Hylas i bio je ugledan. Svi ostali podatci dio su legende nastale u 7. stoljeću. Zbog sličnosti s poganskim “bogom” Svetovidom dobro su ga prihvatili slavenski narodi, kod kojih je postao zaštitnik Vida, jer u slavenskim jezicima njegovo ime glasi Vid, a ne Vito, Veit ili Guido. Crkve i kapele su mu često podizane na uzvisinama, odakle sveti Vid sve vidi. Upravo zato su stari Mraclinci izabrali sv. Vida za svog zaštitnika. Naime, od 13. do 16. stoljeća zabilježena su dva lika imena Mraclina: Mrachlin/Mrachlyn i Mraczlin/Mraczlyn. Kako su se, prema jezikoslovcu A. Jembrihu nekad fonemi č i c bilježili grafemima ch, odnosno cz, može se zaključiti da je jedno vrijeme u upotrebi bio i lik Mračlin, a zasigurno je riječ o izvedenici iz imenice mrak, što ne čudi kada uzmemo u obzir da je nekad Mraclin bio okružen brojnim šumama i močvarama koje su stvarale sumračan ugođaj. U 16. stoljeću Mraclin su opustošili Turci, a kada su se Mraclinci vratili na svoja ognjišta htjeli su uz sebe imati zagovor sveca koji sve vidi, a taj zagovor čuva Mraclin do današnjeg dana.
Oltarna pala s prikazom mučeništva svetog Vida
Kapela sv. Vida 1695. godine bila je prostrana, uredna i dobro pokrivena. Imala je i zvonik, sakristije nije bilo, a oko kapele nalazilo se dobro ograđeno groblje. U svetištu se nalazio oltar sv. Vida sa njegovom slikom na platnu, a najvjerojatnije se radi o istoj slici koja je premještena na novi oltar u zidanoj kapeli, gdje se sačuvala do danas. U kapeli je bio i bočni oltar Sveta tri kralja te sve potrebno za služenje svetih misa, koje su u kapeli bile na Uskrsni ponedjeljak, Duhovski ponedjeljak, blagdan Nevine dječice i Vidovo. Kapela je 1712. popravljena, a 1720. bila je lijepo uređena i čista. 1726. arhiđakon je kritizirao vanjštinu kapele koja je bila unakažena raznim ukrasima. Dvije godine kasnije arhiđakon je bio nezadovoljan zidnim oslikom u unutrašnjosti, jer su slike bile nakazne i nisu mogle probuditi pobožnost. Sličan komentar arhiđakoni imaju i za do danas sačuvanu slikariju u drvenoj kapeli u Buševcu, koja sada predstavlja kulturno blago našeg kraja. Uz glavni oltar, u kapeli se nalazio i bočni oltar Presvetog Trojstva. Kapela nije imala pod, stoga je 1750. popođena opekom. 1768. temelji kapele su slabi i zvonik je trošan, a 1796. je dotrajalo krovište iznad svetišta. Vjerojatno je zbog lošeg stanja kapela tada srušena, a na njezinom je mjestu izgrađena nova. Ona je bila duga preko 6 hvati, oko 3 hvata široka, popođena opekom, imala je oslikan strop i tri oltara: sv. Vida, sv. Katarine i sv. Obitelji. Na sredini kapele bio je zvonik sa dva zvona. 1851. godine vizitator spominje dva nova zvona i oltar Presvetog Trojstva koje kruni Blaženu Djevicu Mariju. Kapela je bila lijepo uređena, a imala je i sakristiju.
Stara drvena kapela sv. Vida na katastarskom planu iz 19. stoljeća
Krajem 19. stoljeća kapela je dotrajala. Planjke su počele trunuti, jer su podsijeci ležali izravno na zemlji. Zbog toga je sjeverna strana počela propadati i cijela se kapela nagnula. Trebalo je promijeniti i krov. Župnik vlč. Batić potaknuo je zidanje nove kapele, jer bi popravak stare bio vrlo skup, a kapela je postala premalena. Odlučeno je da nova kapela mora biti duga najmanje 15 metara, a za izradu nacrta angažiran je Kosta Tomac. Pri izradi nacrta uzor mu je bila Bollèova crkva sv. Mihaela u Erdeviku (današnja Vojvodina). Za gradnju kapele bilo je potrebno 10 000 forinti. Iz imovine kapele uzeto je 3 000 forinti, 400 forinti darovao je Stjepan pl. Galeković, a ostatak je platila Plemenita sučija. Gradnja nove kapele počela je 9. srpnja 1894. i dovršena je iste godine. Natpis na ulazu navodi 1895. godinu, vjerojatno zbog dovršetka opreme i blagoslova.
Nacrti župne crkve sv. Mihaela u Erdeviku (lijevo) i izvorni izgled kapele sv. Vida u Mraclinu (desno)
Na pjevalište su smještene stare orgulje iz 18. stoljeća. Veliko zvono izradio je Mato Majer u Zagrebu 1895. Za unutarnje uređenje, nabavu glavnog oltara i svijećnjaka uzeto je iz imovine kapele 380 forinti. Na glavni oltar je postavljena slika sv. Vida iz stare kapele. Oltarnu arhitekturu i skulpture (sv. Blaž, sv. Nikola i kasnije dodane skulpture Srca Isusova i Marijina) izradio je nepoznati majstor u Zagrebu, možda Eduard Wagmeister. Sporedne oltare izradio je stolar Štrukelj u Velikoj Gorici. Na njima su skulpture sv. Ane s malom Marijom i sv. Florijana, vjerojatno radovi majstora koji je izradio glavni oltar. Kapela ima tlocrt latinskog križa, a bočni oltari smješteni su u krakovima transepta. Izgrađene su i dvije sakristije, a kapela je opremljena i satom u kapi zvonika.
Tijekom prvog svjetskog rata zvono je bilo skinuto i skriveno u selu kako bi ga se spasilo od rekvizicije. 1916. izrađeno je i manje zvono. Zvona su postavljena u toranj nakon kraja rata 1918. godine. 1927. i 1933. godine obnovljena je unutrašnjost kapele. Godine 1929. Josip Cvetnić darovao je postaje križnog puta u zahvalu za ozdravljenje. Godine 1932. franjevci iz Zagreba, koji su vodili duhovne vježbe, poklonili su kapeli slike sv. Terezije od Djeteta Isusa i sv. Antuna Padovanskog. 1936. godine osnovan je crkveni zbor pod vodstvom orguljaša Franje Cvetnića Esperanta.
Izvorni ukrasi na fasadi istočnog zida sakristije. Takve ukrase nekad su imali svi dijelovi fasade kapele. Kadar iz filma “Asanacija sela” iz 1930.
1947. godine Mraclin je dobio struju i kapela je elektrificirana. Pedesetih godina stare su orgulje iz 18. stoljeća dotrajale. Esperant je kupio harmonij od Imbre Petračića Kralja u Rakitovcu i poklonio ga kapeli. Starim orguljama nakon toga gubi se svaki trag.
1956. godine župnik Đuro Makarević zapisuje kako se kapa tornja počela naginjati, a sat i zvona izloženi su kiši i snijegu. Župnik je bio zabrinut jer je u to vrijeme bilo osobito teško naći majstore za radove na kapeli. Pomogao mu je otac i pronašao majstore u njegovoj rodnoj Slavoniji. Toranj je popravljen uz veliki organizacijski napor župnika, ali je posve promijenjen njegov izgled: vitka limena kapa zamijenjena je nižim pokrovom, a sat je iz kape premješten u tijelo zvonika. Dostupna literatura ne imenuje izvođača tih radova, ali je, koju godinu kasnije, slične radove u Buševcu izvodio zidar i tesar Ignac Černišek iz Jakšića kraj Požege, pa možemo pretpostaviti da je radio i na tornju mraclinske kapele.
1967. godine obnovljena je unutrašnjost kapele, krov i postavljene su klupe. Pri tome je zidni oslik prekriven neprikladnim bojama. Nakon toga obnovljena je i fasada, pri čemu su na njoj zanemareni neki ukrasi, slični onima koji su sačuvani na kontraforima. Obnovljenu kapelu blagoslovio je zagrebački pomoćni biskup Franjo Kuharić.
Župnik Slavko Šagud 1972. ponovno obnavlja kapelu jer su nedavni radovi bili “fušeraj”. 1974. godine počinje služiti svaki dan svetu misu, a 1976. je dobio odobrenje Duhovnog stola da se u svetohraništu mogu čuvati posvećene hostije. 1977. u kapelu je postavljena hrastova lamperija, sagovi i jastuci za klupe. U jednoj od obnova tijekom druge polovice 20. stoljeća na kapeli su zazidani neki prozori, a još se danas na njihovim mjestima vide niše.
1989. godine župnik Đuro Sabolek obnavlja kapelu sa željom da joj se vrati izvorni izgled. Krovištu je prijetilo urušavanje, pa je izrađena nova krovna konstrukcija. Pokušalo se vratiti i izvorni uzgled tornja, u čemu se samo djelomično uspjelo: sat nije vraćen na staro mjesto u kapu, a zanemareni su i neki ukrasi, poput križeva koji su nekad stajali iznad svakog brojčanika sata, a sama je kapa vidljivo uža i niža od izvorne. Radove je u ime Konzervatorskog odjela iz Zagreba nadzirala ing. Antonija Prebeg. 1991. soboslikar iz Zagreba je obnovio zidni oslik i oltare. U nedjelju 9. srpnja 1995. proslavljena je stota godišnjica kapele, a vlč. Đuro Sabolek proslavio je 20 godina svećeničkog ređenja. Na kapelu je postavljena i spomen-ploča.
Sva lica zvonika kapele sv. Vida: izvorni izgled (lijevo), obnova zvonika 1957. (u sredini) i izgled zvonika od obnove 1980-ih – 1990ih godina do razgradnje u ožujku 2021. (desno)
1997. godine orguljaša Franju Cvetnića Esperanta nasljeđuje njegov sin Vladimir Cvetnić Milek. Početkom 21. stoljeća elektrificirana su zvona.
2004. i 2005. je kapela obnovljena povodom 110. godišnjice. Kapela je opremljena novim kamenim oltarom, ambonom i podom, postavljene su nove klupe i razglas, lamperija je zamijenjena knaufom i obnovljen je zidni oslik. Skulpture Srca Isusova i Marijina s glavnog oltara premještene su na zidove ispod trijumfalnog luka, a slike sv. Terezije i sv. Antuna u sakristije. Dotrajali crijep zamijenjen je novim. Obnovljenu kapelu 27. 11. 2005. posvetio je biskup Josip Mrzljak.
Unutrašnjost kapele prije obnove
Unutrašnjost kapele sv. Vida nakon obnove 2004./2005. (foto: Vlado Vinetić)
2015. godine obnovljeni su vitraji, a 2017. godine nabavljene su nove, električne orgulje. 2019. godine preminuo je orguljaš Vladimir Cvetnić Milek, a zamijenila ga je Martina Galeković.
Iz svega navedenog razvidno je da je kapela redovito održavana. U tome važnu zadaću imaju i mraclinski zvonari: Brankica, Mladen i Verica Kasunić. Kapela je upisana u registar kulturnih dobara. Njezina vrijednost nalazi se najviše u njenom položaju u središtu sela, koji ukazuje na važnost koju su sakralnome prostoru pridavali mještani Mraclina u vrijeme gradnje prve drvene kapele.
29. prosinca 2020. središnju Hrvatsku pogodio je razoran potres magnitude 6,2 prema Richteru sa epicentrom kraj Petrinje. Kapela je teško oštećena. Nije došlo do urušavanja, ali su na kapeli uočene brojne pukotine koje su ugrožavale njenu statiku. U siječnju 2021. statičari su izvršili detaljan pregled kapele, nakon kojeg je dobila “žutu naljepnicu”. Statičarima se pridružio i vlč. Sabolek, a o tome je pisao i “Glas Koncila”. Odmah nakon pregleda poduzete su hitne mjere s ciljem sprječavanja veće štete. S tornja je skinuta kapa, u unutrašnjosti je postavljena skela za podupiranje oštećenih svodova, a toranj je razgrađen do krovišta lađe.
Kapela nakon skidanja kape i razgradnje oštećenog tornja, početkom ožujka 2021. godine
Zbog složenosti procesa obnove statička sanacija svodova i zvonika započela je tek u proljeće 2023. Krajem kolovoza na toranj je vraćena kapa. Nažalost, time je propuštena prilika da se tornju vrati izvoran izgled s kraja 19. stoljeća. U studenom i prosincu Zlatko Genc je obnovio zidni oslik u unutrašnjosti. Na Badnjak je u kapeli slavljena prva misa nakon nepune tri godine. Župnik Đuro Sabolek zahvalio je vjernicima na strpljivosti tijekom obnove, a posebno Mjesnom odboru i udrugama koje su ustupile prostor Društvenog doma za slavljenje euharistije. U proljeće 2024. obnovljena je fasada. Kapelu je 16. lipnja, na dan Vidovskog proščejna, blagoslovio velikogoričko-odranski dekan vlč. Norbert Ivan Koprivec.
U nedjelju, 21. srpnja 2024. godine tradicionalno sam nazočila svetoj misi u samostanu sestara Karmelićanki u Brezovici. Mraclin je na poseban način povezan sa “bosonogim sestrama” i to je tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno. Poseban je doživljaj vidjeti našu Mraclinčicu, sestru Ilijanu Tereziju. Njezino divno lice je uvijek ozareno kad nas vidi u kolikom se broju iz godine u godinu odazivamo pozivu Gospe Karmelske.
U toj maloj kapelici bila sam nebrojeno puta i moja sjećanja ne mogu locirati vrijeme u kojem se dogodio naš prvi susret. Ono što me danas zaokupilo je jedan vitraj u kapelici, koji sam prvi put uočila i koji me je na gotovo opipljiv način povezao sa hrvatskim pučkim piscem Jankom Matkom. Davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kulturu čitanja prenosili su sindikati pa gotovo da i nije bilo kuće koja nije imala zbirku knjiga Janka Matka. Iako je po mišljenju kritičara bilo bez osobite umjetničke vrijednosti, njegovo je štivo bill pitko i zasnovano na stvarnim ljudima i događajima i rado čitano. U njegovim se djelima osjeća snažan duh pripadnosti hrvatskom narodu i Katoličkoj crkvi pa je pomalo nevjerojatno da su ta djela uopće našla put ka širem čitateljstvu.
Spomenut ću lik jedne majke slijepog djeteta koja je snažno vjerovala u čudo, koja je inzistirala da se proda najbolja zemlja i prikupi novac za hodočašće u Lurd. Gordom seljaku prodati najbolju zemlju, bilo je žrtva svih žrtava. Popustio je. Čudo se nije dogodilo onako kako su to oni očekivali, ali se Bog pobrinuo da te oči vide na drugi način.
Čudni su putevi Gospodnji i čovjek snuje, Bog određuje – možda su i najbolje misli koje nam govore da smo tako mali i prolazni i ništa ne možemo na silu. Koliko puta nam se dogodilo da unatoč svim naporima i prošnjama, naša djela ne daju rezultate kakve očekujemo. I onda, kad se najmanje nadamo, sve sjedne na svoje mjesto. Prepoznamo li tada Božje prste u našim životima ili i dalje mislimo da smo imali sreće?
U Božje ruke prepuštam moje molbe da mi još dugo da snage da mogu hodočastiti u Karmel i biti sudionica te zemaljsko-nebeske veze Karmela Brezovica i Mraclina.
U ponedjeljak 22. srpnja Nova TV snimila je reportažu o provalnicima koji su prošlog tjedna upadali u mraclinska dvorišta. Više o tome na stranicama DNEVNIKA.hr.
Jane su sudjelovale na 13. svjetskim zborskim igrama – svojevrsnoj olimpijadi zborova, koja se održala od 10. do 20. srpnja u Aucklandu, Novi Zeland. Zajedno sa muškom i ženskom klapom Kastav održale su i cjelovečernji koncert za Hrvate u organizaciji Folklornog ansambla Kralj Tomislav i Hrvatske kulturne zajednice iz Novog Zelanda.
U 28 natjecateljskih kategorija nastupilo je 250 zborova iz 42 zemlje sa svih kontinenata. Naše Jane osvojile su zlatnu medalju u kategoriji folklora s instrumentalnom pratnjom, što im je ukupno treća zlatna medalja s ovoga natjecanja. Čestitke Janama, ali i Jankićima. Naime, na Novi Zeland kao članovi Jankića koji svirački prate Jane na nastupima, otputovali su naši Mraclinci, članovi Dučeca – Tomislav Krešimir Hubak i Stjepan Kos. Jane i Jankići ovih se dana vraćaju u naše Turopolje, vjerojatno puni dojmova i novih iskustava!
Na početku tjedna, u ponedjeljak 22. srpnja na mraclinskoj Staroj grabi krenulo je pripremno razdoblje seniorske momčadi Mraclina za nadolazeću sezonu u IV. NL središte Zagreb – B. Novog trenera Marka Biljana i igrače dočekali su čelni članovi uprave – predsjednik Miroslav Iličić, tajnik Goran Vukašinec, dopredsjednik Matija Kos i zamjenik sportskog direktora Dražen Dandić. Sportski direktor Luka Cvetnić još je uvijek na zasluženom godišnjem odmoru, poznato je da je upravo on imao velike zasluge kod dolaska novog trenera i igračkih pojačanja. Uvodni pozdravni govori dobrodošlice odrađeni su u Sportskom domu, potom je trener Marko Biljan momčad poveo na travnjak Stare grabe gdje su pripreme službeno krenule. Trener Biljan ukratko nam je predstavio plan priprema te se osvrnuo na igrački kadar:
– U planu imamo odraditi pet tjedana pripremnog razdodoblja, tjedno četiri treninga i utakmica. Cilj nam je što bolje se pripremiti za borbu za gornji dio tablice. Danas nisu nazočna četvorica igrača, opravdano, a igrački kadar je kvalitetan. Možda još imamo u planu dovesti dvojicu-trojicu novih igrača. O imenima ne želim trenutno, to ćemo rješavati u hodu, prijelazni rok je pred nama. U planu su pripremne utakmice protiv Kurilovca 27. srpnja, Samobora 3. kolovoza, Zagreba 9. kolovoza, buševskog Poleta 14. kolovoza, i zagrebačke Odre 17. kolovoza. U kratkom osvrtu na pripremno razdoblje predsjednik Miroslav Iličić je istaknuo
– Možemo biti zadovoljni s idejama novog trenera Biljana i nadamo se sve bude teklo prema zamišljenom. Možda imamo još u planu dovesti kojeg mlađeg igrača, tek nakon plenuma danas u Novskoj bit će poznato u kojem statusu će mlađi morati nastupati. Prvenstvo je dugo, puno je utakmica i bude uzbudljivo. Cilj nam je, kao i svake godine od kada djeluje uprava u ovom sastavu, borba za gornji dom tablice, bez obzira na protivnike.
Spomenimo da se ažurna uprava Mraclina još sredinom lipnja pobrinula za pojačanja i prinove. Pristupio je vratar Ivan Zagorac, zadnji klub bio mu je Lekenik. Marko Đurašić došao je iz Posavca, Juraj Ivanković iz susjednog vukovinskog Jelačića. Gledajući u kojem stupnju je do sada igrao njegov klub, zasigurno je tu vrlo bitno pojačanje veznjak Jurica Brdek, koji je došao iz Samobora. Otišli su golman Sonny Dražić i Antonio Perić. Pripreme nisu započeli ozlijeđeni Jurica Cvetnić i Antonio Dadović. Od starosjedioca iz prošle sezone i nadalje će boje kluba braniti slijedeći igrači: Karlo Matejčić (vratar), Ivan Zagorac (vratar), Toni Borovac, Jurica Brdek, Bruno Dandić, Filip Dianežević, Josip Domitrović, Marko Đurašić, Matej Godinić, Petar Grižić, Igor Hajduk, Juraj Ivanković, Ivan Kaurin, Ivan Kos, David Marjanović, Domagoj Matić, Ivan Rajić, Marko Rakas, Dominik Smolković i Marin Sudar.
Sa stranica IKA-e prenosimo imenovanja i razrješenja svećenika u našoj Župi što ih je – u sklopu odluke nadbiskupa Dražena Kutleše – s današnjim danom objavila Zagrebačka nadbiskupija:
– vlč. Đuro Sabolek razriješen je službe župnika u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini te je stavljen u stanje mira;
– vlč. Siniša Hegedušić razriješen je službe župnika u Župi sv. Martina biskupa u Svetom Martinu pod Okićem te je imenovan župnikom u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini;
– vlč. Domagoj Topić razriješen je službe župnog vikara u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini te je imenovan tajnikom zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše;
– vlč. Hrvoje Bušić razriješen je službe pastoralnog pomoćnika u Župi sv. Brcka biskupa u Brckovljanima te je imenovan župnim vikarom u Župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
Spomenimo i da je vlč. Petar Galeković s vikarske službe u Dubovcu premješten za župnika u Skakavcu i Vukmaniću.
Odluka nadbiskupa Kutleše u cijelosti je dostupna na stranicama IKA-e.
