NAJNOVIJI ČLANCI

Mraclinski i hrvatski vatrogasci oprostili se od Davora Kovačića

Hrvatski vatrogasci oprostili su se danas od svoga kolege, vatrogasca DVD Kustošija Davora Kovačića, stradalog u intervenciji nakon olujnog nevremena koje je prošle subote pogodilo Zagreb. Diljem naše domovine vatrogasci su, po zapovjedi glavnog zapovjednika Tucakovića, upaljenim sirenama odali počast ovom časnom čovjeku, a posljednjoj pošti pridružili su se i članovi DVD-a Mraclin ispred svoga Doma. Sa stranica goričke JVP-e prenosimo i stihove Vladimira Pavića kojima su se gorički kolege oprostili od svoga brata Davora:

Svaki je život ko jedan san
i jedna nada u bolje sutra,
a svaka smrt je ugasli dan i
nova strepnja do narednog jutra.  

Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem.

Obrazac za prijavu štete na dimnjacima

Kao što smo već najavili, Grad Velika Gorica osigurat će po 1000 kuna kao financijsku pomoć za obnovu dimnjaka. Pozivaju se svi vlasnici objekata na  kojima su dimnjaci srušeni, odnosno uklonjeni, da podnesu prijavu za naknadu na e-mail adresu prijava.dimnjak@gorica.hr. Uz prijavu potrebno je ispuniti dolje priloženi Obrazac za prijavu štete.

OBRAZAC-za-prijavu-stete-dimnjaci

Održan sastanak Kriznog odbora

Početkom godine, odmah nakon potresa na Banovini, osnovan je Odbor za krizne situacije, kako bismo mogli prikupljati pomoć za stradalnike pogođene potresom. Odbor je donio odluku da se pomoć pruži direktno obiteljima iz Strašnika i Sibića, koje su za vrijeme Domovinskog rata, bile u prognanstvu u Mraclinu. Već drugi dan nakon potresa, prikupljeno je donacija u hrani i ostalim potrepštinama, koje su uskladištene u Vatrogasnom domu, i prema potrebi, odvoze se potrebitima. Za sada, svega još ima dovoljno.

Isto tako, Odbor je donio odluku da se financijska sredstva prikupljaju preko računa novoosnovane udruge „Moj Mraclin“ sa naznakom „pomoć za stradalnike potresa“. Do sada – sa 13. siječnja – prikupljeno je 23.250,00 kuna i 1.250,00 eura od tridesetak donatora. Stanje na računu se svakodnevno mijenja kako stižu uplate.

Na sastanku održanom sinoć donesena je odluka da se ta sredstva iskoriste prvenstveno za nabavku građevinskog materijala, ali i drugih neophodnih potrepština. Ukazala se je potreba za nabavkom štednjaka na drva za obitelj Perković iz Strašnika. Za sada, obitelj nema drugih potreba. Isto tako, omogućiti će se i nabavka besplatne stočne hrane za životinje koje su smještene u Mraclinu od obitelji Likević, budući da su imali problema oko nabavke iste, jer životinje nisu smještene na potresom pogođenom području. Inače, obitelji Likević u potresu su u potpunosti srušeni i kuća i gospodarski objekti, tako da se sve mora graditi ispočetka. Prema izjavi Drage Kosa, kuću će im graditi grad Dugo Selo.

Već smo prije objavili broj računa na koji se primaju uplate za pomoć stradalnicima od potresa. Ovom prigodom pozivamo vas, da svatko prema svojim mogućnostima izvrši uplatu na račun HR6824020061101002251 UDRUGE „Moj Mraclin“, kako bismo mogli pomoći ljudima koji su u potrebi. Svima koji su do sada uplatili pomoć, od srca se zahvaljujemo, a preko portala mraclin.hr, biti će obaviješteni za što su sredstva utrošena. Odbor se sastaje jednom tjedno, da se vidi ima li kakvih potreba.

Obavijest o početku nastave

U ponedjeljak 18. siječnja  počinje drugo polugodište školske godine 2020-21. Iz Osnovne škole Vukovina obavještavaju da su sve škole pregledane od strane ovlaštenih statičara te su dobile zelenu oznaku upotrebljivosti. Nastava će se u prvom tjednu održavati prema sljedećem rasporedu:

Matična škola Vukovina: učenici 1., 2., 6. i 8. razreda matične škole u jutarnjoj smjeni, učenici 3., 4., 5. i 7. razreda u popodnevnoj smjeni. Za učenike od 5. do 8. razreda, nastava će se odvijati online u aplikaciji Teams. Nastava će se odvijati u realnom vremenu prema trenutno važećem rasporedu.

Područna škola Mraclin: učenici 1. i 4. razreda u jutarnjoj smjeni, učenici 2. i 3. razreda u popodnevnoj smjeni. 

S obzirom na niz potresa koji su se dogodili u našem kraju, s učenicima i djelatnicima u prvom tjednu nastave proći će se evakuacijske vježbe te se upoznati s različitim faktorima koji su važni u slučaju potresa. Prva vježba održat će se u ponedjeljak 18. siječnja 2021., a druga u srijedu 20. siječnja 2021. Učitelji će učenike obavijestiti da je to samo vježba, no molimo i roditelje da obavijeste djecu o održavanju vježbe. Prilikom vježbe potrebno je provoditi propisane epidemiološke mjere radi zaštite od COVID-19 virusa – poručili su iz OŠ Vukovina. 

Izvor: OŠ Vukovina

Obavijesti goričkoga Stožera

Stožer civilne zaštite Grada Velike Gorice jučer je na konferenciji za medije izvijestio o posljedicama potresa na objektima na goričkom području te koje mjere Grad planira provesti kako bi pomogao građanima.

Donacije za oštećene dimnjake – Najveći broj šteta odnosi se na oštećenja dimnjaka s čime su se susreli i brojni mještani Mraclina. Iz Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica upozorili su na situaciju da su brojni građani nastavili sa grijanjem bez dimnjaka, stoga postoji velika opasnost od požara. Grad  Velika Gorica donirat će 1.000 kn svakoj obitelji koja je imala oštećenje dimnjaka. Svi vlasnici objekata na kojima su dimnjaci srušeni, odnosno uklonjeni, mogu podnijeti prijavu za naknadu na e-mail adresu prijava.dimnjak@gorica.hr . U prijavi ja potrebno navesti adresu objekta te ime i prezime vlasnika.

Sakupljanje građevinskog materijala – Nasuprot goričkog sajmišta, Grad je osigurao mjesto na kojem se od danas primaju donacije građevinskog materijala gdje će naši sugrađani moći na jednom mjestu ostaviti višak građevinskog materijala koji im ne treba, ali i uzeti ono što im treba za sanacije svojih objekata.

Oštećeni sakralni i kulturni objekti – Kao što smo već izvijestili, od crkvi u našem kraju najteže je stradala upravo naša kapela svetog Vida. Čeka se detaljan izvid struke, nakon kojeg bi trebala krenuti sanacija. Stradala je i crkva u Dubrancu, dok manja oštećenja ima naša župna crkva Vukovini te crkve u Novom Čiču i Ščitarjevu, no statički su sigurne te su u uporabi. Od kulturnih objekata najviše je stradao Stari grad Lukavec zbog napuklog tornja, ali i puknuća na svodovima, a Muzej Turopolja je statički siguran i od jučer je otvoren za javnost.

Školski objekti i društveni domovi – Oštećenja su vidljiva i na školskim objektima, kao i na brojnim društvenim domovima. Prvim pregledom utvrđeno je da su mraclinska škola i vrtić uporabljivi. Naknadno je utvrđena potreba za rušenjem jednog dimnjaka na zgradi škole, no zbog loših vremenskih uvjeta (snijega, blata), rušenje nije izvedeno. O razvoju događaja izvijestit ćemo uskoro. Inače, nastava za učenike nižih razreda trebala bi redovno početi u ponedjeljak 18. siječnja, dok će se nastava za učenike viših razreda do daljnjega, zbog epidemioloških mjera, održavati online.

Također, pregledani su i svi vatrogasni, sportski i društveni domovi na području Grada, pa tako i u Mraclinu. Kao što smo već izvijestili, dio našeg Društvenog doma (prostorije Dučeca  i drugih udruga, iznad trgovine MIP-a) označene su kao privremeno neuporabljive i uskoro se očekuje sanacija. Velika dvorana Društvenog doma, u kojem se trenutno održavaju i svete mise, uporabljiva je i sigurna za mještane. Zgradu su također obišli statičari, sigurna je i uporabljiva, dimnjaci koji su prijetili mještanima su srušeni, a sitni popravci i uređenje očekuje nas u narednom periodu.

Napomenimo još da mraclinski krizni stožer ima sastanak ovog četvrtka, nakon čega ćemo vas informirati o svim novostima i zaključcima. Novčani prilozi za pomoć stradalima u potresima i dalje se primaju na račun udruge Moj Mraclin – HR6824020061101002251 (Erste banka) – s naznakom “donacija za pomoć stradalnicima potresa”.

Iz dnevnika Augusta Šenoe

Foto: Wikipedia

Fragment iz dnevnika Augusta Šenoe na Staru godinu 31. prosinca 1880. godine, nedugo nakon teškog potresa koji je zadesio Zagreb: 

“Svršeni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju… 9. studenoga osinu nas strahoviti potres te uništi u našem liepom Zagrebu mnogo liepih nada. Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto završi, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? – upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da se dvoji, toliko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojavi.” 

Kao što vidimo, u Hrvatskoj ništa novo pod suncem. Ali Augusta Šenou, velikog hrvatskog pisca, ovi pesimistični retci nisu spriječili da se kao gradski senator svim srcem angažira na pomoći unesrećenim sugrađanima. Na tom poslu izgubio je zdravlje i krajem iduće, 1881. godine, preminuo u 43. godini života. Spomenimo i da je Šenoina supruga Slava bila rođena Goričanka iz turopoljske plemenitaške obitelji Ištvanić, a supruga je nadživjela 63 godine. Njihova djeca Milan i Branko bili su suradnici Emilija Laszowskog pri pisanju Povijesti plemenite općine Turopolja.

Foto: www.panopticum.hr

“Ora et labora”

Foto: M. Erceg/Glas Koncila

Novi broj Glasa Koncila u svom tiskanom izdanju gotovo je u potpunosti posvećen razornim posljedicama što su ih nedavni potresi ostavili na području Sisačke biskupije, ali i drugih dijelova Zagrebačke nadbiskupije. Fotografije ranjenih ili srušenih crkava – sisačke katedrale, župne crkve sv. Lovre u Petrinji, crkve Pohoda BDM na Viktorovcu… – zatim oštećenih župnih dvorova i drugih sakralnih objekta, podsjećaju na slike koje smo gledali za vrijeme Domovinskog rata. Ali i tada, kao i sada, lijek je isti – kako bi benediktinci, očevi Evrope, rekli “Ora et labora”. Moli i radi. “Nova kalvarija neizdrživa je bez novoga pokreta solidarnosti” kaže se u uvodnom članku Koncila, a na molitvu i zajedništvo pozivaju i sisački biskup Košić i naš kardinal Bozanić. 

Teška oštećenja nisu mimoišla ni Turopolje, osobito dvije reprezentativne crkve – župnu crkvu u Kravarskom, te dubranečku Majku Božju Sniježnu. U Leksikonu Turopolja, čija je izrada upravo u završnoj fazi, te su dvije crkve – kao i ostala sakralna baština, uključujući našu kapelu sv. Vida – obrađene iscrpno i s lijepim slikama. Bit će dakle potrebno mnogo zajedničke molitve i zajedničkog rada da se oštećeni objekti vrate u stanje koje je zabilježeno na ljetošnjim fotografijama.

Ali, ima i vedrijih vijesti. Na tragu naše jučerašnje objave istom temom se iz kuta tradicijske drvene arhitekture bavi Jutarnji list. Arhitekti objašnjavaju zašto – primjerice – drvenoj kapeli sv. Barbare iz Bresta Pokupskog nije pao ni jedan crijep! Opširnije o toj temi na stranicama JL-a

U počast tradicijske drvene kuće

Izvor: Facebook

Blogerica Dinka Juričić savjetnica je u Školskoj knjizi, a u blogosferi stalno je prisutna s temama vezanim uz obrazovanje. No, ova nedavna objava vezana je uz pouku druge vrste pa je stoga prenosimo: 

“Ovo je moja draga stara drvena kućica u šumi u kojoj sam živjela prije nego što sam se (bit će uskoro godinu dana otad) doselila tati u Šarengrad. Sad su u toj kućici moj brat i njegova supruga.

Zašto to pišem? Zato što je kućica udaljena samo dvadesetak kilometara od središta onih strašnih potresa proteklih dana. Gradovi su razoreni, a tradicijski građenoj drvenoj kućici nije pao ni crijep s krova. Istina, veli moj brat da je jezivo ljuljalo, da ga je tako zalijepilo za fotelju da nije mogao ustati. Ali kućica je samo zacviljela i ništa više. Pitajte ga. 

U pokupskom su kraju, znajući da je trusan, ljudi nekoć gradili drvene kuće. Drvene su kuće elastične, otporne na potrese. Mnogi su srušili zdrave drvene kuće svojih predaka samo da bi ih zamijenili ih “boljim”, zidanim ili betonskim… i sad imaju problema… Jeste li čuli da je u ovim potresima stradala koja drvena kuća? Niste! Zato što nije.

Voljela bih da ljudi koji iznova moraju graditi svoje srušene domove u trusnome području razmisle o tome da si naprave tradicijsku drvenu kuću na bapkama, dobro je izoliraju iznutra, oblože lamperijom i uvedu centalno, internet …i sve ostalo što olakšava život, a što su imali u svojim srušenima. I bili bi mirni sljedećih sto godina u toplom, mirisnom domu koji sami mogu popravljati i prepravljati. Možda taj savjet komu pomogne… 

Ja sam u svojoj drvenoj kućici gotovo sve – od izolacije do namještaja – sama radila. Svašta sam naučila, imam pune vreće trikova za gradnju i uređenje drvene kuće. Ako netko odluči sagraditi si drvenu kuću (umjesto svoje srušene u potresu) javno obećavam da ću doći, ponijeti sav svoj alat i dva tjedna besplatno pomagati da je završi! Slobodno podijelite ovu objavu. I slobodno mi se javite ako imate kakvih pitanja.”

20 godina od smrti vlč. Stjepana Cvetnića

Foto: Facebook Valpovačka Baština

Jučer se navršilo dvadeset godina otkako je svoj ovozemaljski život završio vlč. Stjepan Cvetnić (Mraclin 1941. – Baranjsko Petrovo Selo 2001.), župnik župe Baranjsko Petrovo Selo i upravitelj župe Torjanci, u progonstvu. Protjeran je iz Baranje početkom Domovinskog rata 1991. godine. Dolazi u Valpovo, nakon kraćeg boravka u Belišću, gdje ostaje do povratka u Baranju. Uspomenu na njega nalazimo u objavi na FB stranicama Valpovačke baštine.

– Valpovčani ga pamte po vedrom duhu; mlađi, osobito, po njegovu prepoznatljivu uskliku ”Deeečec!” kojim ih je pozdravljao. Izrazito komunikativan i druželjubiv vrlo brzo po dolasku stvorio je bezbrojna prijateljstva i naklonost Valpovčana. Za svakoga je imao vremena razmjeniti, makar, pokoju riječ. Tko god se susreo s “Baranjcem” (kako su ga zvali od milja) u iskrenom razgovoru, nije mogao ne zavoljeti tog čovjeka. Bio je ponizan i osjećajan i blaga srca. Takvo raspoloženje je širio i među svim svojim sugovornicima. – zabilježio je njegov valpovački suvremenik. 

Još dugo će se Valpovo sjećati Baranjca, s koliko je žara i revnosti živio svoj svećenički život. Pokopan je na župnom groblju u Vukovini, a Valpovčani i Baranjci u zajedničkoj akciji podižu mu spomenik u svibnju 2007. godine.