Hrvatski vatrogasci oprostili su se danas od svoga kolege, vatrogasca DVD Kustošija Davora Kovačića, stradalog u intervenciji nakon olujnog nevremena koje je prošle subote pogodilo Zagreb. Diljem naše domovine vatrogasci su, po zapovjedi glavnog zapovjednika Tucakovića, upaljenim sirenama odali počast ovom časnom čovjeku, a posljednjoj pošti pridružili su se i članovi DVD-a Mraclin ispred svoga Doma. Sa stranica goričke JVP-e prenosimo i stihove Vladimira Pavića kojima su se gorički kolege oprostili od svoga brata Davora:
Svaki je život ko jedan san i jedna nada u bolje sutra, a svaka smrt je ugasli dan i nova strepnja do narednog jutra.
Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem.
Danas je na zagrebačkom Krematoriju, u nazočnosti brojnih prijatelja i poštovatelja, na posljednji počinak ispraćen Leonardo Baksa Čeči, pjesnik, glazbenik i illustrator, autor brojnih tekstova za prvake naše tamburaške i estradne glazbe. Od Čečijevih dolazaka u Mraclin osobito ćemo pamtiti onaj za Jurjevo 2019. godine kad je sa suprugom, glumicom Andreom Baković, te prijateljima Žigom Švendom, Goranom Grgićem, Dragom Katulićem i ostalima izveo dijelove iz svog najambicioznijeg poetskog projekta – Kajkavskog putešestviuma. Rođenjem Zagrepčanec, srcem je pripadao svom Međimurju, ali se osjećao doma svugdje gdje se čuje naš kaj. Obdaren brojnim talentima ovaj nepatvoreni boem dijelio je svoje darove do posljednjeg trenutka bogatog, ali prekratkog života.
U popularnoj emisiji Prva liga City Radija gostovao je mraclinski sportski dopisnik i fotograf Vito Štuban. Tema je, dakako, bila 90. obljetnica NK Mraclin i monografija koju je tim povodom Vito napisao i bogato ilustirao vlastitim fotografijama, a klub objavio. Emisija je dostupna na poveznici: https://soundcloud.com/city-radio-hr/21062022-prva-liga
Unutar šire obitelji Galeković, obitelji koja svoje podrijetlo vezuje za Miju – Miška Galekovića, r. 1884. g., umro 1958. g., unatrag više godina je na obiteljskim okupljanjima (sprovodi i svadbe) bilo spominjano kako bi trebalo napisati rodoslovlje. Slijedom tih razgovora ono je i napisano. Kako su istodobno prikupljeni podaci i za druge grane rodoslovlja, njih ukupno devet, kojima je Barberica, Miškova majka, također bila početni predak, objavljujemo i da je već ozbiljan posao obavljen, bez obzira što te grane nisu do kraja ispisane i što u njima nedostaje nekih imena i podataka. Pretpostavka je da ono što je ispisano može biti dobra osnova, odnosno značajna pomoć, onima koji će željeti dopisati i upotpuniti podatke vezane za vlastite pretke. A ovo rodoslovlje je za sada cjelovito samo za slijed koji nosi genski zapis spomenutog Miška Galekovića.
Vjerujemo da će ovakav slijed imena, sedam naraštaja Mraclinaca, za neke biti i malo otkriće, jer će saznati kako su im neki prijatelji ili poznanici, rodbinski i genetski bliži nego li su to mislili. Možda će ovo rodoslovlje potaknuti pojedince, a i nekima i izravno pomoći, da ispišu vlastito rodoslovlje.
Osoba koja je najzaslužnija za ovaj popis umrlih i živućih Galekovića je Barica Čatalinac, dj. Galeković, baka osmero unučadi, vitalna osamdesetogodišnjakinja koja živi u Velikoj Gorici. Osnovu rodoslovlja čini njeno odrastanje i život u Mraclinu te dobro pamćenje i postojanost njenih sjećanja. Otvorena knjiga za nju bilo je Vukovinsko groblje, gdje je na spomenicima pronalazila godine rođenja i smrti. Zahvala i drugim pojedincima, koji su također doprinijeli ispisivanju ovog rodoslovlja.
Obzirom da se radi o podatcima velikog broja osoba ne želimo ovaj popis objavljivati (GPDR!) nego smo ga – uzimajući u obzir obuhvat istraživanja – u uredništvu portala spremni dati na uvid i korekcije svima zainteresiranima.
Polako se sliježu dojmovi stote obljetnice kulturno umjetničkog amaterizma u Mraclinu. Mnogo je ljudi bilo uključeno u projekt, vodstvo Društva prima brojne pohvale sa svih strana za organizaciju i atmosferu koja se prošlog tjedna događala u Mraclinu. Nemoguće je pobrojati sve ljude, firme, udruge i članove koji su dali sebe kako bi proslava bila uspješna. Zahvalili smo se voditeljima, sponzorima i donatorima, podijelili priznanja zaslužnim članovima i obiteljima, gradskim čelnicima koji podupiru naš rad proteklih godina, voditeljima pojedinih projekata… Dječji susreti, mraclinski tamburaški spomenar – večer sjećanja na mraclinske tamburaše, svečana sjednica te veliki folklorni koncert bili su vrhunac proslave. Puno se pričalo o produkciji, šatoru, kvalitetnom programu, odličnoj organizaciji.
No, nešto smo ipak zaboravili.
Na pozornici se tijekom sedam dana pojavilo preko 100 aktivnih članova Dučeca, obučenih u narodne nošnje – od najmlađih plesača i tamburaša, vokalne skupine, velikog tamburaškog orkestra, veteranske i prve folklorne skupine koja je izvela nekoliko koreografija. Na pozornici smo mogli vidjeti 100 kompleta narodnih nošnja – od turopoljskih, međimurskih i prigorskih do bunjevačkih i ličkih. Većina tih nošnji je u vlasništvu Društva, fundus se godinama marljivo skupljao, čuvao i održavao. Pitamo li se ikada tko o tome brine, i tko je zaslužan da su svi članovi Dučeca izgledaju besprijekorno? Marica Cvetnić, samozatajna žena, marljiva, žena u čijoj je prostoriji proteklih tjedana svjetlo na Dučecu gorilo duboku u noć dok je pripremala nošnje ili šivala zadnje komade koji nedostaju da svi budu obučeni kako treba. Uz pomoć svojih kćeri – Ane Cvetnić i Marije Cvetnić Hubak – Marica je uspjela u tome da se danas možemo ponositi da su naši članovi tijekom proslave izgledali prekrasno. Pazilo se na svaki detalj, svaku mašnu i kraluž, na svaki fertun i menten, na svaku nit na narodnim nošnjama i mislim da su to prepoznali i naši članovi i publika. Nošnje su naše blago koje moramo čuvati i prema kojem se moramo odnositi s poštovanjem. Uz ljude, to je ono najvrjednije što Društvo posjeduje.
U ime svih članova Dučeca, i u svoje osobne ime zahvaljujem se gđi. Marici Cvetnić i njenim kćerima na velikom trudu i angažmanu proteklih tjedana. Možda je ova zahvala trebala biti u nekom drugom trenutku i obliku, no znam da mi to one neće zamjeriti. Hvala vam od srca.
Misnim slavljima održanim u našoj “zelenoj kapeli”, Parku Tomislava Hrkovca, završeni su ovogodišnji, jubilejski Dani sv. Vida. Prijepodnevnu misu predvodio je prečasni Tomica Šestak, ekonom Nadbiskupijskog stola, a suslavio kapelan vlč. Matija Vragović. Bila je to prilika da se okupljeni vjernici, u prvom redu članovi KUD-a Dučec, sjete svih svojih članova, osobito onih koji su već u vječnosti. U sklopu misnoga obreda kršteno je i šesto dijete obitelji Godinić, a Dučecovoj obitelji preč. Šestak zaželio je obilje Božjega blagoslova, podsjetivši da je mraclinsko kulturno umjetničko djelovanje poteklo baš iz crkvenoga zbora, te je naglasio želju da se ta čvrsta veza vjere i folklora nastavi i u idućih sto godina.
Nakon mise Upravni odbor Dučeca naše svećenike, kojima se pridružio i župnik, preč. Sabolek, ugostio je na ručku. A poslijepodnevnu misu, s nakanom za sve žitelje našeg mjesta, slavio je župnik Đuro Sabolek zaključivši tako ovogodišnje, doista posebne, Dane sv. Vida.
Sedmi po redu noćni malonogometni turnir, održan u znak sjećanja na mraclinske mladiće Blaža, Žinu i Galea, privukao je mnogobrojnu publiku na malonogometno igralište SRC Graba u Mraclinu. Sudjelovalo je 12 momčadi koje su bile raspoređene u četiri skupine. Pravo nastupa u četvrtfinalima izborile su po dvije najbolje družine u svakoj skupini. Rezultati četvrtfinalnih utakmica: CB Vuglec Matićević – Deko gips 4;0, Club 100 – Deko servis 0:0 (penali 2:1), PU Kos – Utorkom u 20 4:1 i Interijeri Brabanec – PPS Galeković 0:2. U neizvjesnim polufinalnim utakmicama prvo je momčad CB Vuglec Matičević minimalnim rezultatom dobila igrače PU Kos golom Filipa Turkalja. Zatim su u vrlo borbenom dvoboju momčadi PPS Galeković i Club 100 odigrale nepopularnim rezultatom 0:0, izvođenjem sedmeraca slavili su “parketari” iz PPS-a, najviše zahvaljujući odličnim obranama golmana Sonnya Dražića.
Za treće mjesto sedmerce su raspucavale momčadi Cluba 100 i PU Kos, boljim izvođačima pokazali su se igrači iz Cluba 100, postigli su dva gola, ne primivši ni jedan. Uoči finalne utakmice uslijedila je bakljada u čast trojke po kojima turnir nosi ime, a sat iza ponoći krenulo je finale.
Finale CB VUGLEC MATIČEVIĆ – PPS GALEKOVIĆ 2:1 (0:0) Iz finalne utakmice treba izdvojiti detalj iz prvog dijela kada za momčad PPS-a iz kaznenog udarca Antunović poslao loptu preko gola. Do kraja tvrdo i neizvjesno, pa su pobjednika odlučili udarci sa sedam metara. Sedmerci: Arbanas – Dražić brani, Antunović – Pogledić brani, Ćevid – 1:0, Kaurin – 1:1, Banić – 2:1, Cvetnić – stativa. CB VUGLEC MATIČEVIĆ: Josip Pogledić, Marko Ćevid, Ante Banić, Ivan Rajić, Marijo Šandor, Sandro Fridrich, Luka Mandura, Filip Turkalj, Kristijan Arbanas. PPS GALEKOVIĆ: Sonny Dražić, Josip Domitrović, Bruno Dandić, Ivan Kaurin, Domagoj Smolković, Dejan Debijađi, Ladislav Roginić, Ivan Antunović, Juraj Cvetnić. Voditelj: Martin Štuban.
Pobjednička, drugo i trećeplasirana momčadi primile su pehare i novčane nagrade, a za najboljeg vratara proglašen je Josip Pogledić, za igrača Filip Turkalj, obojica iz pobjedničke družine CB Vuglec, dok je najbolji strijelac Bruno Dandić – s postignutih 8 golova – iz momčadi PPS Galeković. Valja naglasiti da se i ovaj puta iskazala uprava mraclinskog kluba, prije dva tjedna besprijekorno su odradili proslavu 90. godišnjice kluba, baš kao i ovaj malonogometni turnir te početak Turopoljsko-posavske lige.
Veliki folklorni koncert KUD-a Dučec bio je šlag na rođendanskoj torti Društva. Glazbene i plesne točke Dučecovih sekcija izmjenjivale su se na pozornici i na velikom ekranu koji nas je podsjetio na neke od davnih ili malo svježijih nastupa sačuvanih u arhivama HRT-a i goričke Zajednice kulturno umjetničkih udruga. Uz Veliki tamburaški orkestar redale su se plesne koreografije raznih krajeva našega folklora, od Međimurja do Vrlike i od Bačke do Like, iznijevši pod reflektore Dučecovo blago: kostime, instrumente i ono najvrjednije – članice i članove Društva. Program je završio jednim od Dučecovih “brendova”, legendarnom koreografijom “Doželnica” Vladimira Cvetnića Mileka iz 1969., kojom je puni sastav Društva digao publiku na noge.
Na kraju programa predsjednik Kos uručio je Dučecove lire autorima programa, našim voditeljima Željku Kravarščanu Studi, Dejanu Pilatušu, Antunu Kotteku, Nenadu Breki te voditeljima podmlatka Doriani Crnić Vlahovac i Matiji Galekoviću, a potom su i izvođači, predvođeni članicama Dučeca, uručili poklon predsjedniku i tajniku KUD-a gg. Matiji Kosu i Tomislavu Krešimiru Hubaku zahvalivši na velikom angažmanu u pripremi i provedbi ovog jubileja.
Što reći na kraju? Bit će ovo zapamćeno – prve reakcije su u tome suglasne – kao jedan od vrhunaca u povijesti mraclinskog kulturno umjetničkog amaterizma. Ne samo zbog stote obljetnice, nego i zbog vrhunskog profesionalizma što su ga Dučecovi amateri demonstrirali ovih dana. Naš vidovski šator “ispratili smo u suzama” kako u šali govorimo, ali doista je taj prostrani čador proteklih dana prekrio takvo obilje emocija, dirljivih sjećanja i pozitivne energije, da nam se na momente činilo kao da je šator tu oduvijek s nama. Nije to, naravno, bila jeftina akvizicija, ali se lako složiti s predsjednikom Matijom kad kaže da se isplatila svaka kuna, a potvrdili su to i Mraclinci i gosti koji su svake večeri punili gledalište. Tu svakako moramo napomenuti izuzetno skladnu suradnju s g. Igorom Vujnovićem i njegovom ekipom koja je suvereno pokrivala kompletnu scensku tehnologiju našega zahtjevnoga programa.
Poslije sinoćnjeg folklornog programa zabava se nastavila uz grupu “Skoro frajeri” te uz izvrstan gulaš kostajničkoga hotela “Djed”. Vidovi dani nastavljaju se današnjim sportskim programom i večernjom zabavom uz grupu Sjaj, a u nedjelju u 11 h u Parku Tomislava Hrkovca čeka nas sveta misa u spomen na sve preminule članove Dučeca.
