Mnogo se prijatelja, suradnika i poštovalaca pridružilo ožalošćenoj obitelji na današnjem posljednjem putu Davora Štubana Šorea, koji nas je – naglo i prerano – napustio prvoga dana ožujka, ostavivši u svakoj od svojih mnogih privatnih i društvenih relacija brojne potresene i ožalošćene suputnike. Sportski djelatnik, novinar i publicist, pisac, obiteljski čovjek, ali i lik iz dinamične društvene pozornice Gorice, Mraclina, Turopolja… U svojim kolumnama imao je potrebu rekonstruirati vrijeme koje prolazi brže nego ga uspijemo u potpunosti proživjeti. I dok se okreneš, pisao je, neki su već nestali. To su bili povrazi koje je izvlačio iz potonulih vremena i namatao ih na svoj spisateljski kalem. I to će biti jedno od Šoreovih utjelovljenja koja će nam nedostajati. Čak ni u svojim leksikografskim djelima i suradnjama nije se dao staviti u negve namjenskoga teksta, uvijek je imao neku svoju asocijaciju, anegdotu, priču za koju je smatrao da daje pravi rezime nečijeg života i djelovanja. Otišao je u naponu snage – nedavno je pokrenuo časopis Retrovizor, promovirao Leksikon turopoljskog sporta, surađivao s Leksikogafskim zavodom “Miroslav Krleža” na izradi Turopoljskog leksikona – a to će reći da je planova sigurno bilo za još dva života. Potvrdili su to sportski kolege i prijatelji koji su ga posljednjim slovom ispratili na vukovinskom groblju, gg. Goran Vukašinec i Darko Blažinčić, spomenuvši i njegov nedosanjani san – Muzej turopoljskog sporta. 

– Gdje ljubav plače, tu vjera tješi – poručio je ožalošćenima vlč. Vlado Cvetnić, koji je uz vlč. župnika Saboleka i vlč. kapelana Vragovića, predvodio sprovodni obred. U ozračju Uskrsa koji nam se bliži nikad ne smijemo zaboraviti vazmeni značaj kršćanske smrti, jer “domovina je naša na nebesima”, podsjetio je vlč. Cvetnić.

Od Davora se komemorativnim posvetama ovih dana opraštaju ustanove i prijatelji s kojima je dijelio svakodnevicu – Zajednica sportskih udruga Grada Velike Gorice, Igor Đuran, Marko Vidalina , a od dragocjenog suradnika našega portala i dragog sponzora portalovih rođendanskih proslava mi ćemo se oprostiti jednom od njegovih rado čitanih spomenarskih kolumni, baš onom koju je započeo riječima: “Volim fotografije. Sačuvaju trenutak koji je zauvijek prošao. Ponekad ne znaš pravu vrijednost pojedinog trenutka, sve dok ne postane uspomena.” 

Ništa dodati, ništa uzeti. “U Raj poveli te anđeli, na dolasku tvojem primili te mučenici i odveli te u sveti grad Jeruzalem”. Počivaj u miru, dragi naš Šore.

Obavješćujemo sve prijatelje, kolege i poštovatelje da će se komemoracija našem sumještanu Davoru Štubanu, kojeg smo danas na župnome groblju ispratili na vječni počinak, održati sutra (četvrtak) u 18 sati. Komemorativni skup održat će se na mjestu kojem je Davor poklonio velik dio svoga života, na terasi uz igralište NK Mraclin na Novoj grabi.

Čak i u ovo doba koje nas navikava na neočekivane odlaske, jutrošnja vijest o smrti Davora Štubana Šorea potresla je Turopolje, ali prije svega, njegov Mraclin. U Turopoljskom leksikonu, kapitalnom izdanju na čijem je stvaranju surađivao protekle tri godine – i čiji izlazak iz tiskare na žalost neće dočekati – zabilježen je u prvome redu kao sportski djelatnik:

“Osnovnu školu pohađao u Mraclinu i Vukovini, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1989. diplomirao na Fakultetu političkih nauka. Do 1996. radio je u privatnoj tapetarskoj radionici u Zagrebu, a potom se zaposlio kao glavni tajnik Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice, u osnutku koje je i sudjelovao. Na tom mjestu više od dva desetljeća sudjeluje u mnogobrojnim sportskim aktivnostima u Turopolju te zavičajno područje predstavlja u radu drugih sportskih udruga: početkom 2000-ih bio je član Ureda za lokalni šport Hrvatskoga olimpijskog odbora, a od 1997. član je Izvršnoga odbora Zajednice športskih udruga i saveza Zagrebačke županije. Igrao je nogomet u svim uzrasnim kategorijamaNK Mraclin, a kao član seniorske momčadi dvaput je osvojio općinsku ligu. Nakon završetka igračke karijere, dugogodišnji je član uprave i vodstva kluba, trener mlađih uzrasta, a 2003–05. bio je i predsjednik kluba. Sudionik je Domovinskoga rata. Od poč. 1990-ih bavio se i novinarstvom, bio je dopisnik Sportskih novosti, urednik sportske rubrike u Glasniku Turopolja, pokretač mjesečnika Tursport, koji je postao prilog Glasnika Turopolja. God. 2019. pokrenuo je sportski časopis Retrovizor. Osobito se istaknuo publicističkim radom, obrađujući teme iz povijesti turopoljskoga sporta. Prvu knjigu ‘Legende turopoljskog nogometa’ objavio je 2000, u suradnji sa Stjepanom Cvetkom 2002. objavio je ‘Mraclinački nogometni memento’, a 2017. bio je glavni urednik monografije Zajednice športskih udruga grada Velike Gorice, ‘Velikogorički šport 1996.–2016.’, u kojoj su opsežno prikazana sportska postignuća turopoljskih sportaša. God. 2020. objavio je naslove ‘Leksikon velikogoričkog sporta’ i ‘Košarkaški klub Gorica – 50 godina od osnutka'”.

Plodan publicistički nerv, ali i autentičan literarni dar, vodili su ga i izvan sportskih tema. Na našem portalu uvijek smo s nestrpljenjem čekali njegove nostalgičarske kolumne, koji put se ispod glasa ljutili što nas pušta čekati, ali znajući da ima sasvim svoju glavu mirili smo se s tim, uostalom kao i svi koji su imali prilike iskusiti ono konačno zadovoljstvo suradnje sa Šoreom. Ako kažemo da je odlazak preran, mislimo pri tome i na sve ono što je još mogao dati svojoj obitelji, rodnome Mraclinu, ali ne smijemo zaboraviti izuzetno plodan dužnosnički i novinarski rad kojim je obilježio turopoljski sport posljednjih četvrt stoljeća. Ne treba se zavaravati time da će ga biti moguće zamijeniti ili nadoknaditi; ostaje nam nada da će u sjećanju na Davora Štubana Šorea i dalje živjeti prostori koje je taj osebujni lik stvarao za sve nas. Počivao u miru Božjem.