Mraclin Äe ponovo ugostiti najbolje hrvatske klape, viÅ”estruke pobjednike omiÅ”kog i drugih klapskih festivala. Klape VinÄace i BoÅ”ket te ženska klapa Armorin nastupit Äe u petak 16. o.m u DruÅ”tvenom domu u Mraclinu sa svojim ovoljetnim repertoarom i klapskim standardima i tako nas podsjetiti na ljeto koje je za nama – ali i na svoje predhodne nastupe u Mraclinu. Kao Å”to se iz gornjih poveznica vidi ne treba puno “guglati” da bismo i sasvim povrÅ”nom pratitelju glazbene scene predstavili ova tri bisera naÅ”e tradicijske vokalne glazbe: sve piÅ”e na stranicama omiÅ”kog FDK-a. A i gdje bi drugdje, kad se radi o klapama koje su se Ävrsto ugradile u povijest festivala koji se veÄ preko pola stoljeÄa odvija podno Mirabele.
Koncert u DruÅ”tvenom domu (BraÄe RadiÄ 79) poÄinje u 20 h, a cijena ulaznice je 20 kn. Pozivamo sve ljubitelje klapske pjesme do kojih dopire glas naÅ”eg portala da se pridruže uvijek raspoloženoj publici u DruÅ”tvenom domu. Ovaj poziv je prilika da se prisjetimo ozraÄja s proÅ”lih klapskih koncerata u Mraclinu, održanih krajem zime i u jesen lanjske godine.
Bend na jednoj mraclinskoj knajpi (foto-arhiva: Ratko GalekoviÄ)
U danaÅ”njem nastavku razgovora s Vladimirom CvetniÄem Milekom govorimo o njegovom glazbenom životopisu, amaterskom i profesionalnom, te poÄetcima obiteljskog poduzeÄa.
U KUD-u si uglavnom svirao?Ā
U Ivanu Goranu KovaÄiÄu i tancal i popeval i sviral, vodil folklor i tamburaÅ”e – sve do ’72. Onda nas je pozval Brajm, on je bil naÅ” profesor osmogodiÅ”nje Å”kole, leto dan smo delali zajedno. Pozval je brata, Franeka, Äomija i mene. Na razgovor. Pital je da mi potpiÅ”emo ugovor u ime DruÅ”tva, a da nikoga ne pitamo. Da se naÅ”e DruÅ”tvo zove Sveta Cecilija. Ajde, joÅ” bi to iÅ”lo. Ali, Goran KovaÄiÄ to ne može, ne. Mislim da je joÅ” bil DuÄec kad sam dal prijedlog, gdje se god nastupa da se napomene “Goran KovaÄiÄ iz Zagreba”, nikad iz Mraclina. Tada sam predložil da se zove DuÄec jer je taj ples bil prvi puta spominjan u Mraclinu. Franjo KuhaÄ ga je zapisal. On je bil zapisivaÄ narodnih pjesama. A iz DuÄeca su me, velim, stirali poÄetkom drugog mjeseca ’72. godine.
ZnaÄi na tvoj prijedlog je dobio ime koje danas ima – DuÄec?
Da, to je na moj prijedlog, uprava je prihvatila jednoglasno. Sve to u knjigama piÅ”e crno na bijelo. A meni se Äini da ni den-denes ne znaju tancati duÄec (smijeh). Najprije svoje nafÄi. Mi smo najprije svoje vuÄili i onda smo iÅ”li dalje. Da bi volel tuÄe, moraÅ” najprije voleti svoje. Da, da…
Svoju sklonost Jupiju Milek nikad nije skrivao
Nakon Cicibana i te generacije u Mraclinu je zasvirala Peronospora? Koje ste se godine osnovali? Ehehe, to je bilo skroz sluÄajno, sad ne bi toÄno znal godinu…, ali nismo mi nikad iÅ”li pod tim imenom.
Tko je bio sve u sastavu? Moj brat Nikola CvetniÄ, Franjo KrižaniÄ Pap, Franjo GalekoviÄ Ferdin i ja. S tim da sem ja u poÄetku sviral harmoniku. Posle sam kupil orgulje. Bili smo jako popularni. Svirali smo svadbe, zabave, roÄendane, imendane. Probe smo imeli tu kod mene, tu smo 75. doselili, znaÄi prije 75. joÅ” nismo zajedno svirali.
Na svadbi Franca Ritakovog, Franjo KrižaniÄ Pap, Milek, Nikola GalekoviÄ Danec, brat Mika, Franjo GalekoviÄ Ferdin.
Kako ste se doista zvali? Nikak. Zapravo, bila je jedna ideja da se zovemo 2M2F: Mika-Milek-Franjo-Franjo, a posle nas je Boys prozval Peronospora. Zato kaj ste vi bili Modra galica.
Vi ste onda svirali knajpe, skupÅ”tine, zabave? SkupÅ”tine su u to doba bile sve na Zgradi? Prvo na Zgrade, posle u Domu. Äim je skupÅ”tina odma je i knajpa. VeÄ je bil Dom napravljen, a mi smo joÅ” neko vreme iz tradicije bili gore.Ā Da, svirali smo i vatrogasne zabave i faÅ”niÄke i druge. Samo nikad nismo Å”teli nekam van iti svirat makar su to mnogi Å”teli.Ā BaÅ” su u Domu bili iz Kutine vatrogasci i pitali su da bi kod njih svirali. Ma kakvi, nema Å”anse. I tak, sim-tam, veli taj njihov, evo ti Äek i samo napiÅ”i cifru. NeÄu, nisam Å”tel. Samo za boje Mraclina. Jemput smo igrali nogometnu skupÅ”tinu Vukovine. To je bilo ubitaÄno, ja sam bil na svadbe negde do pol jedne vure, a onda sam doÅ”el na tu skupÅ”tinu. Jedva sam to nekak zdržal. Tak mi je bilo i kad sam iÅ”el u NjemaÄku. IÅ”el sam k FilÄeku, a vjutro u dve vure sam krenul sa Zvonkom svojim, od moje sestre Ivanke mužem. Pogledam ja na vuru – pol jedna! Isuse Bože, pa ja se veÄ u pol tri moram zdiÄi. I nekak sam zdržal tih 800 kilometri.
Bend na jednoj mraclinskoj knajpi.
Kao orguljaŔ u naŔoj kapeli naslijedio si svoga oca. Je li on bio prvi naŔ crkveni orguljaŔ?
Ne, prije njega je sviral Plut, mislim da je on bil uÄitelj tu u Å”koli. Sviral je leto ili dve, onda je poÄel moj tata. On je za to iÅ”el u Å”kolu. Ja sam zbor mladih nauÄil dosta novih crkvenih pjesama i duhovnih Å”ansona.
Gdje si sve radio kao nastavnik glazbe?
U Vukovini dve lete, s tim da sem imel samo pol nastave. Onda je moj pajdaÅ” Željko Horvat (on je bil tajnik goriÄke Å”kole) rekel da trebaju nekoga u Velikoj Gorici, pa sam iÅ”el tam. To je jedno vreme trajalo, pa su me maknuli i rekli – ne bude nama klerikalac predavao. Dobro, nek predaju oni koji nisu klerikalci. Je li znaju ili ne znaju, nije važno, glavno da nisu klerikalci.
I onda je krenulo obiteljsko poduzeÄe?
Je, u to vreme je vujÄa nabavil taj ruÄni stroj. On je bil vani u NjemaÄke.
SjeÄam se da je i Pero Balas govoril da se iÅ”lo kod vujÄeka u NjemaÄku?
Da, oni su tamo radili. VujÄek nam je kupil i maÅ”inu za delati kvadre. To je bila maÅ”ina za koju je trebala pista. Onda smo to poÄeli delati kvadre. To je iÅ”lo jako dobro. Kupil je brat stari kamion. Mislim, mene kao klerikalca viÅ”e ne bu niko nigde prijel. Onda sam tu i ja poÄel delati i tak je to zavrÅ”ilo do penzije u firme.
āAnÄeleā su zajedno sa svojim gostima, u subotu 3. studenoga, proslavile Martinje. VeÄ od 15 sati bilo je živo u kuhinji u kojoj se je pripremao martinjski jelovnik pod struÄnim vodstvom āmaster-Å”eficeā Ljubice Kos. Uz standardni martinjski jelovnik koji se je sastojao od kuhane suhe lopatice, krvavica i peÄenica, te kiselog zelja i restanog krumpira, āAnÄeleā su za predjelo priredile nezaobilazne Å”trukle s tropom, a svoje su goste poÄastile piÄem dobrodoÅ”lice, te finim domaÄim kolaÄima.
Nakon veÄere, upriliÄen je obred krÅ”tenja moÅ”ta, pod vodstvom preÅ”timanog biÅ”kupa Zlatka KovaÄiÄa i pomoÄnog biÅ”kupaTomislava GalekoviÄa Brke. MoÅ”teka je na krstu držala kuma Vesna Tafra. Za odliÄnu zabavu pobrinuli su se veÄ provjereno dobri TS āLajbekiā, a veselje je potrajalo do ranih jutarnjih sati.
Jesen je vrijeme za stare uspomene: proÅ”lo je viÅ”e od Äetrdeset godina od kako se u dimu cigarete rasprÅ”ila jedna kratkotrajna sentimentalna vizija. Nema viÅ”e jedne žene – nema viÅ”e ni Jugotona – ostala je samo pjesma Pere Rogana i sjeÄanje na žive ljubavne rane mladosti.
Älanovi Kluba veterana Domovinskog rata “Tomislav Hrkovec” iz Mraclina održali su u petak 2. studenog 2018. redovnu godiÅ”nju izvjeÅ”tajnu SkupÅ”tinu. Nakon intoniranja hrvatske himne i odavanja poÄasti poginulim hrvatskim braniteljima minutom Å”utnje skupÅ”tinu je u prostorijama sportskog doma na igraliÅ”tu NK Mraclin otvorila predsjednica kluba Žaklina Hrkovec, pozdravljajuÄi nazoÄne goste: majku poginulog hrvatskog branitelja iz Mraclina, po kojem klub nosi ime, Ljubicu Hrkovec, predsjednika UDVR Velika Gorica Gorana KriliÄa, predsjednika Udruge pripadnika 153. brigade HV Ivana Zagorca, predstavnike klubova veterana rata iz Donje Lomnice Marijana Kosa, Gornje Lomnice Matiju Å imunoviÄa, Velike Mlake Stjepana MuženiÄa, MiÄevca Ivana Halugu, KuÄa Dražena MatakoviÄa i Velike Gorice Antuna Kolara. SkupÅ”tini su takoÄer nazoÄili predsjednik Mjesnog odbora Mraclin Tihomir Hubak te predstavnici Udruga koje djeluju u Mraclinu: Antun Kos (DVD Mraclin), Goran VukaÅ”inec (NK Mraclin), Ratko CvetniÄ (KUD DuÄec), Vesna Tafra (Udruga žena “AnÄela LovrekoviÄ”) i Marijan KovaÄiÄ (LD Jarebica i Plemenita suÄija Mraclin).
Potom je predsjednica Žaklina Hrkovec podnjela izvjeÅ”Äe o radu kluba, kronoloÅ”ki pregled svih aktivnosti, da bi na kraju naglasila da je svrha postojanja kluba prije svega Äuvanje uspomene na Domovinski rat i na vrijednosti zajedniÅ”tva i domoljublja. Financijsko izvjeÅ”Äe podnio je blagajnik Željko Kodrnja, izvjeÅ”Äe Nadzornog odbora Zlatko GalekoviÄ te izvjeÅ”Äe Suda Äasti Zdravko Å tuban. Sva su izvjeÅ”Äa jednoglasno prihvaÄena baÅ” kao i Plan rada za 2019. godinu.
U pozdravnom dijelu gostiju uspjeÅ”an daljnji rad Klubu veterana rata iz Mraclina zaželjeli su: predsjednik krovne Udruge veterana Domovinskog rata Velike Gorice Goran KriliÄ i predsjednik Udruge pripadnika 153. brigade HV Ivan Zagorec te predsjednik Mjesnog odbora Mraclin Tihomir Hubak koji je naglasio da Äe mraclinski veterani iz Domovinskog rata konaÄno od osnivanja dobiti prostoriju za rad u DruÅ”tvenom domu.
Poslije radnog dijela zapaljena je svijeÄa u Äast Tomislava Hrkovca kod njegove biste, a skupÅ”tina je zavrÅ”ila druženjem i domjenkom: gosti i Älanovi posluženi su turopoljskom kotlovinom koju je pripremio Zdravko Å tuban.
Posljednje kolo jesenskog djela prvenstva pioniri Mraclina zakljuÄili su pobjedom u KuÄama. Bila je to vrlo dinamiÄna utakmica, u kojoj su naÅ”i pioniri tjekom cjele utakmice bili u vodstvu.DomaÄi igraÄi uglavnom su pokuÅ”avali kontranapadima preokrenuti tijek utakmice, ali u tome nisu uspjeli.
VeÄ u drugoj minuti Kos iz daljine postiže prvi pogodak na utakmici, a gol za poveÄanje vodstva postigao je A. DadoviÄ. DomaÄi igraÄi do kraja prvog poluvremena uspjeli su postiÄi pogodak za smanjenje rezultata. Nastavak drugog poluvremena donosi joÅ” bolju igru pionira Mraclina te Kos sa joÅ” dva svoja pogotka rjeÅ”ava
pitanje pobjednika. Na samom kraju utakmice domaÄini pogotkom ublažuju poraz.
Pioniri su na kraju jesenskog djela zauzeli drugu poziciju na tablici iz prvoplasiranog KloŔtra sa osvojenim 21 bodom.
NK TUROPOLJAC KUÄE – NK MRACLIN 2-4 ( 1-2 )
Strijelci: Kos 3 i A. DadoviÄ
Sastav Mraclina: PavloviÄ, J. CvetniÄ, GalekoviÄ, F. DadoviÄ, M. CvetniÄ, Novak, A. DadoviÄ, BilanoviÄ, RupÄiÄ, Kos, ÄuretiÄ (Äuran, LevaÄiÄ i RoginiÄ)
Blagdan Svih svetih mi Mraclinci, uz sve ostalo, obilježavamo kurenjem sesvetskog ognja. Zapravo, to je veÄer uoÄi DuÅ”nog dana, kada su zvonari zvonili dugo u noÄ, zakurili si vatricu i lagano se grijali. Nakon desetak godina prekida od 1994. god. ponovno se održava ovaj naÅ” jedinstveni obiÄaj. Jedinstveni zato jer toga nigdje drugdje u Hrvatskoj nema. I zbog toga, joÅ” i viÅ”e, moramo ga saÄuvati.
Nije poÄelo dobro. Prognoza nije bila povoljna, i to se obistinilo. No, zahvaljujuÄi upornima, veÄ u 6 naveÄer ogenj je bil pravi, znaÄi da se ne bude odustalo. Tak je i bilo. KiÅ”a nije splaÅ”ila nas, mi smo splaÅ”ili kiÅ”u. Skupilo nas se Äist pristojno, pogleÄte fotografije.
Bilo je i kuhanog vina, pive, moÅ”ta. Kostajni: srednja žalost. To je bilo sliÄno lutriji, ono poznato: viÅ”e sreÄe drugi put. Ali, nije se odustajalo. ZakljuÄak svih je bio da je najvažnije druženje kao i Äuvanje naÅ”ih obiÄaja. Zahvaljujemo svima koji nisu doÅ”li maÅ”uÄi rukicama, veÄ doprinesli ugoÄaju i dobrom raspoloženju. Pozivamo da se ne zaboravi niti molitva, glavni povod ovog okupljanja. I tu možemo bolje.
U nedjelju, Äetvrtog dana studenog 2018.godine, zasvijetlit Äe ‘petrolejka na kraju grada’, na naÅ” najveÄi stadion stiÄi Äe nekad veliki i nekad gospodski klub, kojem su duÅ”u dali praÅ”ki Å”tudenti i koji je nekad živio vjeÄno. Danas živi i Å”tuca. Danas u njihovim hodnicima viÅ”e nema Duje, Pegule, TonÄija i MeÅ”tra, nema pravih veznih igraÄa i ne zna se kada treba zaigrati bunker, niti tko Äe ‘zabijat gole, a tko su dvije spojke’. Ali to su njihovi problemi i upravo ih zbog njih ā i joÅ” tisuÄu uliÄnih stvari ā viÅ”e ne cijenimo.
U nedjelju, Äetvrtog dana studenog 2018.godine, zasvirat Äe neke druge arije na naÅ”em najveÄem stadionu. Na onom istom gdje su se spojili politika, ekonomija i Å”port, kombinacija o kojoj sanjaju svi Å”portski fanatici, kao Å”to pijanci sanjaju o starom vinu i mladoj gazdarici. Nakon samo deset godina Gorica je postala nogometni hit, Äovjek iz susjedstva Ärnko ā inaÄe priÄuvni golman Poleta ā nogometni vizionar, a Sergej trener koji je ‘ispekao jestivu pitu’. Jedini joj je nedostatak Å”to i ona, kao i sva jela, ima vijek trajanja. A koliko Äe cijela priÄa trajati ovisit Äe jedino i iskljuÄivo o litavskim investitorima. Oni su priÄi dali drugu dimenziju. I podosta sredstava. Divljenje i Gradu koji je zaista ‘zavukao u vlastiti Å”ajtoflin’, i Blažu koji je mnogo toga odradio, vrhunski.
U nedjelju Äetvrtog dana studenog 2018.godine na tribini Äe se naÄi i ‘stari Å”ljakeri’, i iako Pevi MiÅ”eriÄ joÅ” uvijek ne može oprostiti ‘gaženje imena Radnik’ nije iskljuÄeno da Äe i on ā baciti oko. I iako neki joÅ” uvijek pokuÅ”avaju pomiriti Radnik i Goricu ā dakako iz samo sebi znanih razloga ā naredne godine slavi se ‘cener’ i ne sumnjamo da Äe biti prava obljetnica, te da Äe i Davor Å uker i ovi i oni pohoditi u PuÄko otvoreno uÄiliÅ”te i do nekih sati ostati u Clubu 100, uz tamburicu i harmoniku, svejedno je. . A sve Å”to se nekad zvalo Radnik danas stanuje podno tribina naÅ”eg najveÄeg stadiona i bavi se ne nogometom, veÄ kuglanjem. I Äini to u treÄem rangu natjecanja. SlijedeÄe godine slavi se 50 godina koÅ”arkaÅ”ke Gorice i 10 godina nogometne Gorice. Nenad Ärnko je veÄ odavno shvatio da je ‘najveÄe postignuÄe da budeÅ” ono Å”to jesi u svijetu koji konstantno pokuÅ”ava od vas napraviti ono Å”to nisi.’ Za veÄinu ljudi život je pak poput ružnog vremena, stanu i Äekaju da proÄe.
U nedjelju, Äetvrtog dana studenog 2018.godine, krenut Äe se oprezno, kako se to veÄ navodno i pametno igra svih tih kola koja su izbacila imena Kahlina, Atiemwen, Zwolinski, a povijest se piÅ”e od onog trenutka kada se lijepim velikogoriÄkim travnjakom ‘razliju luxi svjetlosti’ i kada raditi krenu reflektori jakosti 10,5 milijuna kuna.
Zato u nedjelju Äetvrtog dana studenog 2018.godine – svi na Hajduk!?!
Ja sam dobio pozivnicu za Äetvrtak, osmog studenog 2018.godine. Ja Äu ā na Dinamo!!!
