Alibi nastupa večeras u Gorici kod Muzeja Turopolja

Đekson kod predsjednice

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je “Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske” dobrovoljne darivatelje krvi za iznimni human i domoljubni doprinos u 2016. godini, a u prigodi Dana dobrovoljnih darivatelja krvi, odnosno 65 godina dobrovoljnog darivanja krvi u organizaciji Crvenoga križa, koji obilježava 140 godina rada u Hrvatskoj.

Predsjednicaje u obraćanju naglasila posebnu vrijednost duge tradicije dobrovoljnog darivanjakrvi u Hrvatskoj u organizaciji Crvenog križa,organizacije koja promiče ideje solidarnosti, zajedništva, milosrđa iizgradnje humanijeg društva.

Darivanje krvi plemenita je i nesebična gesta kojom se pomaže spašavanju života i ozdravljenju mnogih ljudi i na tome smo duboko zahvalni, dodala je Kolinda Grabar-Kitarović, podsjetivši da su to osjetili svi koji dolaze u bolnice zbog operativnih zahvata, ali i gosti, turisti i svi kojima je potrebna medicinska pomoć.

Među 150 darivatelja iz cijele Hrvatske bio je i jedan od najboljih turopoljskih, a posebno mraclinskih – nogometaša svih vremena, Nikola Cvetnić – Đekson.

‘Bila je iznimna čast biti na Pantovčaku kod predsjednice, ali i čast što sam više od 100 puta darivao krv i pomogao ljudima kojima je trebala. Sam prijam je bio protokolaran, nije bilo previše vremena za razgovore, a predsjednica je na mene ostavila sjajan dojam. Drago mi je što mojim putem – a dao sam dosad krv u 105 navrata – ide još jedan Mraclinec, to je Zvonimir Šafar’.

Mraclinske tvrtke na sajmu u Istri

Rovinj – Od 15. do 18. studenog 2018. godine, u ovom istarskom turističkom središtu održan je prvi međunarodni sajam namještaja i uređenja interijera “Design District” na kojemu su svoj rad prezentirale i mraclinske tvrtke Gala drvo d.o.o. i Galeković Design. Kako nam je priopćio Vinko Galeković ova manifestacija okupila je stručnjake iz turističkog sektora, arhitekture i dizajna interijera, ali isto tako i mnoštvo posjetitelja.

Na više od 3.500 m2 posjetitelji su imali priliku razgledati oko 90 izlagačkih prostora koji su objedinili kompletnu uslugu od projektiranja do uređenja prostora. Više informacija na stranicama sajma.

Predstava “Blatne duše” u Buševcu

Buševec – Naši susjedi iz Ogranka Seljačke sloge pozivaju na predstavu „Blatne duše“ kazališta „Mika Živković“ – Retkovci, koji će se odigrati u Domu kulture Buševec ove subote, 8. prosinca od 19 sati. Predstava je nastala prema motivima djela Ivana Kozarca, a u režiji Marka Sabljakovića. Nastupa dvoje nagrađivanih glumaca, za najbolje muške i ženske uloge – i to na više festivala – Zdravko Šinjori i Slavica Varga, koji će svojom glumom i pričom publiku provesti Slavonijom i ogoliti svoju beskrajnu slavonsku dušu. Dođite u grijani Dom kulture Buševec i poklonite si ovu prekrasnu predstavu. Ulaz slobodan. Više o predstavi na Facebooku OSS-a Buševec.

1981.

NK MRACLIN, JUNIORI 1981.: Anđelko Penezić, Darko Cvetnić, Davor Štuban, Željko Kovačić, Željko Cvetnić, Željko Križanić (stoje); Rajko Miloš, Zvonimir Fabijančić, Tugomir Štuban, Damir Kos, Zdravko Štuban, Željko Galeković (čuče).

Život i rad Nogometnog kluba Mraclin nikad nije bio obavijen finom patinom fantastike. Nekada je ta igra bila veselje, a danas je postala rad. Gore ima nešto onih koji su mu pisali povijest. I ostavili duboke tragove, zadali ciljeve i načine ponašanja. Iza kluba je još jedna nogometna polusezona. Slaba, loša, ispod prosjeka. Na koncu jeseni od 16 momčadi mi smo 9. na tablici, imamo samo 18 bodova, a prvak iz Ivanića duplo više od nas. Znam da se na skupštini bude prioritetno čitalo da smo na kraju onog prošlog prvenstva ipak i zasluženo bili četvrti, i to je lepo, i to je zgodno. Četvrti, drvena medalja, ali skoro ispred svih susjeda; a to ponekad ni malo i zna biti važno! No – nerijetko znamo reći – već se godinama na Novoj Grabi ne ispisuju stranice za povijest, bez obzira na silan trud predsjednika Gorana ‘kockice se još navek nisu najbolje posložile’. Jeni veliju da buju, drugi da ne znaju… kakgot to i ni, v celoj priči, najbitnije. Ni da ni bitno, ni da ni važno, ali rekel bi stari prec Marijan Vinetić – sve je bitno, sve je važno, ali ima ono kaj je od važnoga važnije. I u pravu je.

A kaj je to kaj je od važnoga važneje, vas pitam, bi rekli oni v Gruntovcu? Važno je održavati igralište i pripadajuće objekte. Kositi, zalijevati, čistiti, grijati, farbati. Na daleko nam po tom pitanju nema ravnih. To nam ide, malo doduše teže, ali ide i to treba čuvati. Sad, kad je već reč o tome, kad bi ih se još bolje čuvalo, glancalo, obdržavalo, dalo vu uporabu – bilo bi to još bolje, ali – da se razmemo – ni ovak ni loše. Ni. Tam dela jedan vrijedan čovjek i svaka mu čast. Nadalje, važno je kakti klub nikome ne biti dužen. To nismo, tu mladi prec Goran nikome ne da zgrešiti. Važno je i to da se na igralištu ne puštaju prek razglasa uhu nepoznate melodije, važno je ne psovati s leve strane igrališta na desnu, vikati na igrače ili još gore vikati na trenera ili golmana. Se su to mladi ljudi, skloni veselici i kupici više, dužem snu i sitnim grijesima nogometnim, pa im stoga stvarno i ni za zameriti kakva pogreška ili profulana lopta ili šansa. Ni im za zameriti kaj ima nedjelja kad nemaju ‘svoj dan’. Kaj znači? Zutra je ionak novi dan! Ali, da se razmemo – a to sam praf za praf i štel reči – važno je, zasigurno ne i najvažnije, pogledati priloženu fotografiju. Juniorski nogomet, tamo daleke 1981.godine. Muž do muža, prekaljeni španer do tvrdog halfa, zabijač i razbijač, visoki i ovi malo niži; jednom rečju Mraclinec do Mraclinca. Važno je, rekel bi stari prec Marjanček, ali i mnogi drugi, imati prekaljene parikožare u momčadi. Je to dug put, je to mnogo utakmica u nogama, je to ono kaj denes više nitko neče biti, ali – sve je važno, sve je bitno, ali ovo je od bitnega najbitneje. I dok smo prije petnaestak godina mogli ‘biti konkurentni’ na tržištu – hvala Gazdi – danas smo prisiljeni čuvati postojeće i težiti ka parikožaru u udarnom elfu. Vremena se mijenjaju, vremena su sve teža, a ako kasnimo u prilagodbi posljedice su uvijek bolne.

Na prvu stvar zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Mraclin je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u običnom životu značio je i mali milijun nepotrebnih borbi, mačevanja s političkim, mjesnim i službenim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima nogometa. Opet bez tolikih frustracija i trauma ništa na ovim prostorima nikada nije završilo.

Bila je to – kao i mnoge prije – generacija koja je imala dušu, koja se znala ‘razbiti’ i razveseliti, raskučiti zadnji dinar zarađen na Ciglani, ali koja je znala i plakati. Bila je to generacija koju je baš zbog toga Mraclin volio, a kada vas Mraclin voli – to nikada nije malo. Bila je to generacija ‘koja je znala nogometa’, koja je držala ključ gostionice kod crkve i ostavljala potrošeno na Trumanovom šanku.

 

“Zato ja tjeram snove po cesti” – autorska večer Tomislava Galekovića Brke

Foto: Mladen Štuban

Već su daleko oni dani kad je mraclinski tinejdžer Tomislav Galeković Brko u Snovači prvi puta stao pred publiku i u dahu odrecitirao Plavu ženu… Ideja obilježavanja tridesete obljetnice umjetničkog djelovanja dugo je bila na dnevnom redu Dučeca, ali se ispriječio praktični problem: kako okupiti sve suradnike i prijatelje koji su s Brkom prošli bar dio toga puta. Osobito u onom dijelu koji možemo nazvati “primijenjenom lirikom”, dakle u stihovima koji su namijenjeni uglazbljivanju. Na kraju je – treba priznati – Grad bio brži i konkretniji, pa će se Brkina autorska večer ipak odigrati u turopoljskoj metropoli, u dvorani Galženica Pučkog otvorenog učilišta, baš uoči Lucinja, u srijedu 12. prosinca u 19.30 h.

U programu će, osim Brkinih stalnih suradnika iz Mraclina i Dučeca, nastupiti i drugi turopoljski i zagrebački glazbenici koji su u Brkinim stihovima našli nadahnuće za vlastiti rad. Program večeri, kroz koji vodi Ratko Cvetnić, dajemo u nastavku, a očekujemo da Tomislav  nazočne uživo počasti i pokojim od svojih poetskih evergreena. Ulaznica u dvoranu Galženica je povoljna, a na pozornici nas čekaju:

 

  1. KUD Dučec TS i ŽVS: Mraclin selo milo (glazba: Ivan Đuričić, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Ivan Đuričić); Turopoljski Božić (glazba: Ivan Đuričić, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Ivan Đuričić)
  2. Jane: Dobra večer, uzorita (tradicionalna, obrada Ivan Potočnik); Ivanjska (Franjo pl. Lučić)
  3. TS Lajbeki: Moja kuma, cvetek lepi (glazba: Siniša Miklaužić, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Željko Kravarščan);  Ruža i hrast (glazba: Siniša Miklaužić, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Antun Kottek)
  4. Zvonko Kompes i Jane:Nigdar ni lepo (glazba: Zvonko Kompes, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Pavao Lacković)
  5. Dragan Toman Gidra: Preko puta ulice (glazba: Dragan Toman Gidra, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Dragan Toman Gidra)
  6. Siniša Belošević: Pravice ni (glazba: Siniša Belošević, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Milan Mišo Doležal)
  7. Željko Sesvečan: Sveta Faustina (glazba: Željko Sesvečan, tekst: Tomislav Galeković Brko i Željko Sesvečan, arr: Toni Eterović)
  8. Zvonko Zidarić: Za prijatele (glazba: Andrej Šifrer, tekst: Andrej Šifrer), Posljednji šetač (glazba: Zvonko Zidarić, tekst: Ivan Jukić)
  9. Ivica Plivelić Iva i TS Alibi: Zadnja želja (glazba: Ivica Plivelić Iva, tekst: Ivica Plivelić Iva, arr: Ivica Plivelić Iva)
  10. TS Alibi: Bogat nisem, pa te nemam (glazba: Matija Galeković, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Matija Galeković); Cigan Janko (glazba: Vlado Smiljanić, tekst: Tomislav Galeković Brko, arr: Matija Galeković).

Foto: Vlado Vinetić

Promocija sedme knjige akademika Željka Cvetnića

Foto: Ratko Cvetnić

Vijećnica palače Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na Strossmayerovu trgu bila je danas tijesna za sve zainteresirane za promociju najnovije knjige mraclinskog akademika Željka Cvetnića “Bolesti koje su mijenjale svijet” (Medicinska naklada, Zagreb). Ova knjiga koja je, kako je istaknuo jedan od predstavljača, dr. sc. Željko Dugac, u sebi ujedinila i znanstveno i historiografsko, a ujedno i svojim publicističkim pristupom temu učinila pristupačnom širokom čitateljstvu, naišla je na nepodijeljene komplimente predstavljača.

O knjizi su, između ostalih, govorili i čelnici Akademije – akademici predsjednik Kusić, glavni tajnik Rudan i tajnik Medicinskog razreda Pećina – istaknuvši da je povijest ljudskog roda zabilježila mnoge važne ratove i bitke, ali možda su se najveće bitke vodile, a mnoge se još vode, upravo protiv zaraznih bolesti. Velike bolesti o kojima piše autor doista su mijenjale sliku svijeta (recenzenti su dodali – i sliku Akademije) jer od tih epidemija gotovo da nije bilo skloništa. A mi možemo dodati – dovoljno je da spomenemo samo tuberkulozu i “španjolku” – i sliku Mraclina i Turopolja. Više o knjizi akademika Cvetnića na stranicama izdavača.

Lajbeki rasplesali Calypso

Prvog dana prosinca “Lajbeki” su zatamburali u cafe baru “Calypso” i u veselim tonovima tambure raspjevali i rasplesali prepun omiljeni nam kafić. Osim kaj su do kasnih (ili ranih , kako tko gleda) sati svirali, isti taj dan od ranog jutra snimali su spot za pjesmu “Noćas ti dolazim u snove” s kojom su nastupili na festivalu “Zlatne žice Slavonije”. Kako su dečki najavili spot očekujemo vrlo brzo ali očekujemo i ovakve svirke na domaćem terenu.
Cijeli album pogledajte na linku ispod galerije.