U subotu 23. svibnja Društvo žena “Anđela Lovreković” održalo je svoju 9. redovnu izvještajnu skupštinu. Izvješća o radu te blagajničkom poslovanju pročitala je tajnica Društva Dunja Vukašinec, dok je plan i program rada i financijski plan za 2026. podnijela predsjednica Vesna Tafra. Skupštini su nazočile predstavnice društava i udruga žena iz našeg kraja, sa kojima Anđele imaju odličnu suradnju, te predstavnici udruga koje djeluju u Mraclinu. U ime gradonačelnika Krešimira Ačkara, skupštini se obratio predsjednik Vijeća mjesnog odbora Mraclin, gospodin Tomislav Hubak.
Rad Društva u svojim izlaganjima pohvalile su predstavnice prijateljskih udruga, a ispred Udruge umirovljenika grada Velike Gorice okupljenima se obratila predsjednica gospođa Vera Šebrek.Nakon radnog dijela skupštine, upriličeno je druženje uz domjenak.Anđele zahvaljuju svima koji su nazočili skupštini. Također, posebnu zahvalu uputile su svojim sponzorima i donatorima koji prate rad Društva i podrška su u organizaciji ovih događanja. Predsjednica Vesna Tafra zahvalila je svim članicama i članovima koji su sudjelovali u organizaciji svih događanja, a posebno ove skupštine Društva.
Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.
IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo
MRACLIN – METALAC (S) 3:0
Stadion Nova graba. Gledatelja 70. Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).
MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.
METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.
Grupa Ego s pobjedničkim pokalom u Lisinskom 1976. S lijeva stoje: Mladen Crnković, Zoran Haraminčić, Darko Pinter; čuče: Livije Kalogjera i Milivoj Štimac
Kao što smo najavili početkom mjeseca , u petak 29. svibnja – uoči Dana državnosti – na Jančetovom gruntu održava se pop-rock koncert pod nazivom “Povratak u sedamdesete” na kojem će se obilježiti 50 godina od trijumfa zagrebačke grupe Ego na omladinskom glazbenom festivalu Gaudeamus, održanom 1976. godine u dvorani Vatroslava Lisinskog. Grupa, nastala među učenicima završnih razreda Klasične i Pete gimnazije, tijekom idućih nekoliko godina mijenjala je sastav, ime i glazbene smjerove, ali se okosnica zadržala u dovoljnoj mjeri da i danas na pozornici može prikazati sve faze kroz koje su Egovci prolazili tijekom svoje kratke, ali vesele glazbene karijere.
Poseban motiv okupljanja ovih glazbenih prijatelja jest sjećanje na pokojnog člana utemeljitelja Ega, poznatoga zagrebačkog otorinca, profesora, skladatelja i klavirista Livija Kalogjeru, koji nas je napustio lanjskoga studenoga. Bio je dugogodišnji i rado viđen gost Mraclina, a mnogi mještani upoznali su ga i kao jednoga od najcjenjenijih liječnika u struci. Njegova pjesma “Opsesija” u izvedbi Zdenke Kovačićek podsjeća na prvu fazu grupe Ego koja je kombinirala elemente jazza i rocka.
Livije Kalogjera za jednoga od svojih posjeta Jančetovom gruntu
No kako takva glazba nije imala široku publiku, grupa se okrenula klasičnom rocku. Novi članovi regrutirani su što iz redova Klasične gimnazije – među kojima poseban obol zvuku daje Darko Anić, također poznati liječnik i klavijaturist, koji je i danas član grupe – što iz šire rokerske ponude. Tada se u grupi pojavljuju sarajevski gitarist Amir Begić, te jedan od najcjenjenijih basista Novoga vala Marino Pelajić (Azra, Film, Haustor…). U toj fazi repertoar se kreće u rasponu od Claptona i B.B. Kinga do Indeksa
Kad se grupi, kao frontmen priključio iskusni gažer Tomislav Kovač Mihaljčević tada Egovci, već mahom studenti, skreću u vode realnog glazbenog sektora. Crystal Thomas, kako su ga academic citizens iz benda prozvali, uputio ih je u jednu od osnovnih tajni solfeggija – koliko para, toliko muzike. Ciljana skupina nove verzije benda bili su domovi u zagrebačkoj okolici i – dakako – svadbe. Još im se nitko nije razveo. Iako je među pravovjernim rokerima ta glazba bila smatrana “kuruzom”, s današnjim iskustvom rekli bismo da su u pitanju sami evergrini – Kićo Slabinac, Ivica Šerfezi, Zlatko Pejaković, Kemal Monteno…
Crystal Thomas u jednom od povrataka na stejđ, petkom
Mladen Crnković, potvrđujući opazku da se bubnjari vole družiti s muzičarima, okupio je preživjele članove benda s idejom da zajedno okupe i preživjelu publiku. A KUD Dučec neće dati potporništvo samo u zapozorju nego i na pozornici: Egovcima će se na ba(j)su pridružiti Matija Galeković Benov, a grupa najavljuje i dvije glazbene gošće – Anelu Mažuran, također nekadašnju učenicu Klasične gimnazije, s coverima Jadranke Stojaković, te Crystal Kanu, nasljednicu glazbene obitelji Kovač Mihaljčević, koja u svom repertoaru izvodi i Amy Winehouse.
Današnji postav benda, s lijeva: Zoran Haraminčić, Darko Anić, Mladen Crnković i Crystal Thomas; u pozadini “location manager” Ratko Cvetnić.
Koncert počinje u 20 h, adresa je Jančetov grunt – Braće Radić 84, Mraclin (za navigaciju najbolji je navod “Mlin i pekare Mraclin”), ulaz je slobodan, a Dučecov šank s raznim vrstama osvježavajućih pića radi od 19.30 h. U slučaju lošeg vremena – ili dobrog nevremena – događaj se seli na natkrivenu terasu NK Mraclin. Susjedima unaprijed zahvaljujemo na strpljenju i posebno ih pozivamo da se pridruže događaju.
Dojdete da se u predvečerje Dana državnosti vratimo u vrijeme kad je država još bila san, ali je muzika bila stvarna.
Prerano preminuli turopoljski sportski djelatnik, naš Davor Štuban, već više od pet godina nije s nama, a ovog svibnja njemu u spomen održat će se prvo izdanje Memorijala “Davor Štuban”, u sklopu kojeg će se održati memorijalni turnir u mini-rukometu. Memorijal je pokrenut kao zajednička inicijativa sportskih ljudi i klubova koji su ga godinama poznavali i s njim surađivali, a organizator cijelog događaja je ŽRK Udarnik, koji je preuzeo ulogu domaćina i nositelja Memorijala kako bi se kroz sportski program trajno očuvala uspomena na Davora i njegov doprinos sportskom životu.
Na turniru će se okupiti djeca iz goričkih rukometnih klubova, a sudjelovat će i ŽRK Gorica te HRK Gorica, čime će se dodatno obogatiti program i naglasiti važnost rada s najmlađim uzrastima u rukometu.
Ideja Memorijala proizašla je iz poštovanja prema dugogodišnjem Davorovu djelovanju u sportu, posebno u Velikoj Gorici i Mraclinu, gdje je bio stalno prisutan kroz praćenje sportskih događanja, podršku klubovima i promicanje sporta. Svojim radom, iskustvom i prisutnošću ostavio je snažan i prepoznatljiv trag u lokalnoj sportskoj zajednici. Memorijal nije zamišljen samo kao natjecanje, nego kao susret i okupljanje sportskih ljudi. Kroz njega se želi sačuvati sjećanje na čovjeka koji je sport živio kao prostor zajedništva, korektnosti i poticanja mladih. Njegova predanost, jednostavnost i stalna spremnost na podršku ostaju temeljne vrijednosti koje su nadahnule ovu inicijativu.
Na taj način Memorijal Davora Štubana postaje više od sportskog događaja – on je trajna uspomena i nastavak njegove sportske priče, koja se kroz igru, druženje i fair play prenosi na nove generacije u Velikoj Gorici.
Paula Vinetić iz Mraclina i Dinko Škrtić iz Novog Čiča vjenčali su se u subotu 16. svibnja u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini. Obred vjenčanja predvodio je vlč. Domagoj Topić, a unatoč kiši koja je padala cijeli dan, vesela atmosfera i dobro raspoloženje nisu izostali. Kažu da kiša na dan vjenčanja donosi sreću, pa vjerujemo da mladence čeka dug i sretan zajednički život. Nakon svečanog obreda slavlje se nastavilo u restoranu Za vašu dušu u Okuju, u krugu obitelji, kumova i prijatelja.
Paula je članica KUD-a Dučec pa ni ovoga puta nije izostao poseban znak pažnje. Članovi KUD-a mladencima su uručili prigodan poklon – škude, turopoljski kraluž, podgutnicu i cvijeće, čime su dodatno uljepšali ovaj poseban dan.
Mladencima od srca želimo puno ljubavi, zdravlja, razumijevanja i sreće u zajedničkom životu.
Još slažem dojmove sa hodočašća u Španjolsku i Portugal. Obišli smo mnoga svetišta, ali je krajnji cilj bila Fatima. Stopiti se sa mnoštvom ljudi u Marijino ime, neopisiv je doživljaj.Tisuće i tisuće ljudi koji mole krunicu na svim jezicima svijeta. Osvijestiti da stojiš na mjestu gdje se ukazala Majka Božja mojem je ljudskom umu bilo neshvatljivo.
Moram priznati da je još dublji dojam na mene ostavila Staza pastira koja se proteže od rodnih kuća Jacinte, Franciska i Lucije. To je staza po kojoj su djeca išla svaki dan sa svojim ovcama. Danas je to uređeni križni put sa kipovima Anđela mira koji su se tri puta ukazali djeci i navijestili Marijin dolazak. Na toj stazi je i mjesto četvrtog ukazanja, jedino dislocirano jer su tog trinaestog dana djeca bila na ispitivanju. U meni je to izazvalo strahopoštovanje jer rukom možeš dotaknuti mjesto ukazanja. Ispitivanja djece su bila grozna, prijetilo im se kuhanjem u vrućem ulju, a i Lucijina mama je bila skeptik i na sve načine je pokušala iz Lucije izmamiti priznanje da je sve izmislila. U jednom od ukazanja. Marija je rekla Jacinti i Francisku da će ih ubrzo pozvati k sebi, a Luciji je rekla da će ona dugo biti na ovom svijetu i svjedočiti vjeru. I uistinu, djeca su ubrzo umrla od španjolske gripe, a Lucija je doživjela 97 godina i surađivala je do samog kraja sa svim papama.
Njihove rodne kuće su danas muzeji i selo je puno vjernika koji dolaze iz svih krajeva svijeta da obiđu muzej. Gužve su tolike da unutra puštaju po desetak ljudi, pa kad dođeš na red – dođeš.Sama Fatima je puna hotela, restorana i trgovina. Nema kineske robe. Sve se bazira na njihovim proizvodima. Pravo osvježenje kad uđeš u suvenirnicu.
Posjetili smo i grad Nazare, koji je dobio ime prema predaji da je kip Marije koja doji Isusa izradio sam sv. Josip, i čuva se u mjesnoj crkvi. Nazare je raj za surfere, nalazi se na samom Atlantskom oceanu, a valovi dosežu i do trideset metara. Mjesne žene prodaju svoje delicije u tradicionalnim nošnjama sa sedam podsuknji. Svakako treba spomenuti katedralu u Portu sa oltarom koji zaustavlja dah.
Posjetili smo crkvu koja je sagrađena na mjestu rođenja sv Antuna u Lisabonu i imali smo čast pokloniti se relikviji koja je iznesena samo za našu grupu. Poznato hodočašće Put sv. Jakova koje počinje u Francuskoj a završava u Santiagu de Composteli u Španjolskoj, dugo je 770 km. Hodočasnici nose Jakobove kapice sa crvenim križem i lako su prepoznatljivi među ostalim vjernicima i turistima. Posljednji dan u Lisabonu neke planove nam je poremetila kiša, ali smo imali predivnog vozača koji je to iskoristio mimo programa i vozio nas da vidimo mjesta koja inače ne bi. Tako smo u rezidencijalnoj četvrti vidjeli palaču njihovog predsjednika, naše Veleposlanstvo i kuću u kojoj je odrastao Cristiano Ronaldo.
Obišli smo i spomenik sedmorici portugalskih moreplovaca, među kojima je svima poznati Vasco da Gama. Spomenik je u obliku karavele, a nalazi se na mjestu s kojeg su isplovljavali. Da nisu pronašli Indiju, ne bi bilo ni poznatih nam začina. Inače, prije otkrića Indije, vjerovalo se da je Portugal kraj svijeta.
Bilo je to jedno zanimljivo, poučno i nadasve duhovno putovanje s kojeg smo se, unatoč fizičkom umoru, vratile osnažene, obnovljenog duha, vidjele jedan drukčiji svijet, svijet koji u sebi nema zlobe, gdje svako svakom pruža ruku, gdje nije bitno koji jezik govoriš i odakle dolaziš. Bitna je jedino vjera i zajedništvo.
