Uz svetkovine i blagdane Gospodnje unutar vazmenog vremena i božićnog vremena slave se tijekom godine i druga slavlja Gospodnja. To su blagdani: Prikazanje (2. veljače) i Preobraženje (6. kolovoza), svetkovina: Navještenja (25. ožujka), Tijela i Krvi Isusove, Srca Isusova, Presvetoga Trojstva i Krista Kralja. Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova, koji se već slavi od 5. st., a od 10. st. mu je pridodan marijanski značaj. Taj se blagdan sada nakon obnove lčiturgije ponovo prvenstveno slavi kao blagdan Isusova prikazanja u Hramu. U središtu današnjega blagdana nisu oni koji ga prikazuju, njegova majka Marija i Josip, nego Isus koji je bio prikazan. Cijelo je Bogoslužje u perspektivi njegove žrtve kojom je svega sebe prikazao Ocu za spas svijeta. Na Istoku se ovaj blagdan zove „susret“. Gospodin je u svom hramu susreo svoj vjeran narod u osobi Šimuna i Ane. I mi danas u bogoslužju susrećemo Krista, „svjetlo svijeta“. Dakako, Isusova Majka Marija je sjedinjena s njegovim prinosom u jednu žrtvu, kako to pretkazuje starac prorok Šimun. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu. Tako Isus, Sin Božji, rođen u vječnosti od Oca, bio je prikazan u hramu od Djevice Majke Marije i proglašen od Duha Svetoga preko usta proroka Šimuna kao »slava Izraela« i »svjetlost svih naroda«. Isusovo prikazanje je žrtveno prikazanje za spasenje čovječanstva. S ovim prvim žrtvenim prikazanjem Sina Bogu počinje također i misterij Marijinih trpljenja, skupa s mukom Isusovom, koja će doći do vrhunca pod križem umirućega Sina njezina. Stoga križ Kristov bit će taj mač boli što će probosti srce i dušu Marijinu. Svaki prvorođenac izraelskog naroda bio je uspomena njihova oslobođenja kroz Božji zahvat od velikoga egipatskoga ropstva, jer su bili sačuvani od pomorstva od strane anđela srdžbe Božje koji je te noći poubijao sve prvorođence ljudi i stoke egipatskog naroda počevši od faraonove kuće. Zato su prvorođenci židovskog naroda bili posvećeni Bogu i njihovi roditelji su ih morali prikazivati u hramu kao žrtveni dar i otkupiti sa dvije grlice ili dva golubića. Tako su učinili Marija i Josip sa Djetetom Isusom. Ali to Dijete Isus koji je prvorođenac Boga Oca i Marije Majke neće biti zapravo otkupljeno već će biti žrtvovano na oltaru križa da bi otkupio od ropstva Sotone i grijeha cijelo čovječanstvo. Stoga Marijin čin prikazanja Isusa Bogu Ocu u hramu, pretvara se u bogoslužni čin prikazanja Isusa u Euharistiji. To je zapravo žrtva Novoga Saveza između Boga i ljudi o kojoj nam govori već prorok Malahije u današnjem prvom čitanju. Nakon što je prorok Malahije ukorio svećenike Staroga Zavjeta zbog njihova licemjerstva i nesposobnosti da prinesu Bogu čistu i svetu žrtvu on nagovještava dolazak dana Gospodnjeg kad će sam Bog doći u svoj hram kao sudac i uspostaviti novo bogoslužje njemu ugodno i milo. Gospodin Bog kojega Malahija u proročkoj viziji gleda kako sam pohađa svoj hram jest Isus Krist. On je i Anđeo Saveza koji će obnoviti i usavršiti Savez sinajski. Židovski je narod očekivao da će Mesija zaposjesti jeruzalemski hram. Zato Gospodin koji dolazi označen je kao »Anđeo Saveza« jer On treba da obnovi Savez između Boga i njegova naroda čišćenjem srdaca koje čini da vjernici mogu prikazivati žrtvu Bogu ugodnu. I eto, dvoje staraca: Šimuna, koji »iščekivaše utjehu Izraelovu« i Ane, raspričane proročice koja, sva obuzeta radošću, »svima pripovijedaše o Djetetu«. Starac Šimun se zaustavlja i kod Majke Isusove i upućuje Mariji proročanske riječi o njenom Sinu koje obuhvaćaju i njen osobni život. Taj Marijin Sin Isus, iako je došao da bude Spasitelj svijeta, bit će mnogima na propast. Oko njega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. On kao »svjetlost na prosvjetljenje« svijeta nužno obvezuje ljude da se odluče ili za njega ili protiv njega. U toj mučeničkoj sudbini svojega Sina sudjelovat će i Majka srca probodena. Zato današnji blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu treba da nas uvijek iznova potiče da čiste duše, srca Bogu obraćena, prisustvujemo svakoj Misnoj žrtvi, tako da sami sebe Bogu za žrtvu prinosimo, sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom. I mi danas u Bogoslužju susrećemo Isusa, svjetlost svijeta. Učinimo to u duhu vjere koju primismo na krštenju. Onima koji tu vjeru ispovijedaju kroz sav svoj život, Gospodin obećava konačan susret sa sobom u svom Kraljevstvu.
O Antunu Kosu svi znamo sve. Jedan od najpoznatijih parikožarof. Ponekad mu je to drago, ponekad i ne. Znamo da je fetivi parikožar, vjerni muž svoje žene Darinke, ‘father of two’ bi rekli v Gruntovcu (to je ono kaj je ‘registrirano’), znamo da nam bu baš on – jer zato postoji vrlo velika vjerojatnost – ‘preko riti zadnji grumen zemle hitil’, a znamo i da je uspješni gospodarstvenik i uspješni predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva. S Antunom se u bilo koje doba dana može na bilo koju temu. Tako je bilo nekad. Takav je kad je neslužbeno. Danas je ponajprije službeni, pa zatim oprezni gospodarstvenik, oprezni vijećnik Mjesnog odbora Mraclin, a odnedavno – kad je videl kak’ pucaju biskupi – i oprezni lovac. Tema za dvoje normalnih – a mi se baš takvima smatramo – ima i previše. Subota ujutro, zasjeli smo čvrsto pri Pateru, kaže da se tu ‘nekak najbolše oseća’, pa nismo niti mi smjeli reći koju protiv.
1 – Statistički podaci govore da gospodarstvo u Hrvatskoj i kašlje i šteka, mladi koje susrećem ili s njima poslujem govore da pola zarade daju državi, a ona vrlo malo čini za njih, kako za njih tako i za nas. Tvoja tvrtka je, slobodno možemo reći, primat na našem području. Koliko ti osjećaš loš odnos države prema svojim ljudima? Američki povijest je davno zapisala da ‘nijevažno što je Amerika tebi dala, bitno je što si ti dao njoj’, kod nas je sintagma obrnuta – Hrvati su dali za ovu državu, i još uvijek daju, a ona im je čak i ispod onog što uobičajeno volimo reći – maćeha na kvadrat. Ili se ja varam?
Antun: ”To da gospodarstvo šteka i kašlje, kašlje i šteka onim gospodarstvenicima koji se ne prilagođavaju tržištu, odnosno na tržištu treba znati ‘plivati’. Treba se prilagoditi, treba znati zadovoljiti vlastite interese i biti zadovoljan malim stvarima. Svako srljanje u nešto što nema ni cilja ni smislenog kraja nije dobro i završava tom mogućom pretežitom konstatacijom da ima problema i da šteka. Kod mene nije takav slučaj.’
2 – Stalno si u pokretu, okružen i ljudima i razgovorima, dakle i različitim temama, kako doživljavaš život u Velikoj Gorici; neki kažu da smo jedan od najpoželjnijih gradova za život, preko nogometa smo postali i prepoznatljivi, misliš li da smo pri vrhu ili su naši limiti kudikamo veći i još dosta toga imamo napraviti, na razini Grada? U kojem pravcu treba krenuti?
Antun: ‘Točno je da je Grad Velika Gorica prepoznatljiv, točno je i da to nije samo zbog nogometa, iako je nogomet prošle godine napravio znatnu promociju. Tu su i vatrogasci, jedna smo od najbrojnijih zajednica u Hrvatskoj, pa čak i na državnim natjecanjima pokazujemo zavidne rezultate. Mislim da je pravac u kojem ide Velika Gorica kvalitetno određen, treba ga se držati i na čelu sa gradonačelnikom Draženom Barišićem krenuti u daljnje poboljšanje i identiteta i svega što je moguće ostvariti.’
3 – Mraclin se veže na turopoljsku metropolu i ovisan je o njezinom proračunu za kojeg puno izdvajamo, preko jakih mraclinskih tvrtki i obrtnika i svih nas. Stereotip je već da Velika Gorica puni županijski proračun kao najveći grad, a navodno najmanje izvlači iz njega i još nije imala župana, slično je – čini mi se i s nama – Mraclin daje i puni proračun, a ‘povlači’ malo, ili ja to ne vidim? Mraclin vizualno gubi korak sa suvremenim, imamo i čuvamo svoje čardake, ali nam bježi moderni izgled, bolja osnovna infrastruktura… Zaslužili smo više, a to treba netko kvalitetno komunicirati sa vlastima u Gradu.
Antun: ‘Izvjesno je da smo direktno vezani uz Veliku Goricu i njezin proračun i da bi se trebalo više učiniti za naš Mraclin. Možda. No, mislim da je Mraclin konačno uspio posložiti vlast u Velikoj Gorici i Mraclinu, točnije u oba je ista politička opcija. Prije to uglavnom nije bio slučaj. Nadam se da će krenuti na bolje, treba vremena, strpljenja i dobrih projekata, koje opet treba znati komunicirati sa čelnim ljudima Grada. Vjerujem da smo mi to sposobni’.
4 – Predsjednik si Vatrogasnog društva, ja nemam pravu predodžbu o tome, vidim kad uniformirani ljudi idu na knajpu i poslije skupština pričaju i dvoje gdje su bili najbolji gemišti, a gdje kotlovina, kobasi ili nekaj drugo. Šalim se, dakako. Veliki je to ‘kolektiv’, puno je tu generacija, ima i dosta posla, uživaš li u činjenici da si uspio sve to riješiti – dugovanja i neslogu ponajprije?
Antun: ‘Mislim da se to i pokazalo i vidljivo je, posebno je tome bilo tako prilikom organizacije 130 godina Dobrovoljnog vatrogasnog društva, gdje je Grad odvojio sredstva za uređenje našeg vatrogasnog doma, staze za vježbanje ekipa, da je travnjak – kak Mraclinci znaju reći – kak Wimbledon. Bez većih problema i vrlo organizirano sudjelovali smo na natjecanjima u 2018.godini, nastupili smo sa 8 ekipa u svim kategorijama. To nije bilo, niti je, lako odvoditi i organizirati, ali ekipa zadužena za provedbu nema problema i prepuna je entuzijazma i sve im prolazi na željeni način’.
5 – Na kraju svega je uvijek obitelj, ili na početku, kako za koga. Gdje se vidiš kroz deset godina, što te i dan danas najviše veseli, a što ljuti, te koje je osnovno geslo pod kojim jedriš sve ove godine?
Antun: ‘Obitelj me, dakako, podržava u svemu, da nema njih teško bi mogao sve to posložiti. Stoga, hvala Darinki koja me trpi, sinu Ivanu koji mi pomaže i ‘uletava’ kad ja ne stignem, kćerki Anamariji na moralnoj podršci. Motto mi je – ništa ne ostavljaj za sutra što možeš napraviti danas. Za deset godina vidim se okružen unučadi i nastojat ću pomagati u vođenju posla. Mirovinu vrijedi zaslužiti i na tom sam putu’.
Na Grabi su nogometaši Mraclina prvi trening odradili u utorak, 29. siječnja, u sklopu zimskih priprema za proljetni nastavak aktualne sezone. Uvodno se igračima prigodnim govorom obratio predsjednik Goran Vukašinec koji, s obzirom na položaj na prvenstvenoj ljestvici, na proljeće očekuje bolji uspjeh.
– Poznavajući vaše igračke mogućnosti očekujem, da se trgnete u proljetnom dijelu sezone i popnete na tablici za nekoliko mjesta. Smatram da nam je realno mjesto među prve četiri momčadi lige. To možda izgleda teško ostvarivo, ali smo prošlog proljeća pokazali da je moguće. Trebate samo kvalitetno odraditi pripremno razdoblje i rezultati će doći.
Plan pripremnog razdoblja pojasnio je trener Marko Pancirov.
– Plan je do prvenstva odraditi 21 trening i 5 prijateljskih utakmica. Pripreme ćemo odraditi na našoj Grabi, kao i prijateljske utakmice. Utakmice su dogovorene sa Lomnicom, Gradićima, Mladosti iz Obrezine, juniorima Hrvatskog dragovoljca i Poletom iz Buševca, generalka će biti 1. kolo Kupa NSVG protiv Bana Jelačića. Vjerujem da će ovo biti dovoljan broj utakmica u kojima će igrači moći pokazati svoju kvalitetu.
Marko Pancirov (foto: Vitomir Štuban)
Kakav je status momčadi, što se odnosi na odlaske i dolaske ?
– Škrinjarić je zamolio da ga ne koristimo u proljetnom dijelu zbog privatnih obaveza, upitan je Radanović zbog poslovnih obaveza, a trenutno nismo ojačali kadar ni sa jednim igračom. Interesiraju me igrači koji mogu dodatno pojačati kvalitetu momčadi, a ne gomilanje, no do kvalitete nije lako doći, pogotovo u ovom razdoblju kada igrači ne mogu mijenjati klubove bez dozvole istih. Bili smo u pregovorima sa dva kvalitetna igrača, jedan je izigrao već postignuti dogovor, dok se drugi ipak nije odlučio promijeniti sredinu u kojoj trenutno boravi. Otvori li se nešto na tržištu, spremni smo kvalitetno reagirati. U pripreme smo ušli s kadrom od jeseni,koji broji 20 igrača: vratari Dražić i Culović, A. Dolibašić, J. Dolibašić, Cota, Rus, M. Kos, I. Kos, Onić, Jakovljević, J. Domitrović, A. Domitrović, Petravić, Ćevid, J. Cvetnić, Jurić, Bartolović, Čičak, Starčević i Đurašin. Igrački je kadar dobar za ovaj rang natjecanja.Vjerujem da će se igrači maksimalno ozbiljno posvetiti treninzima. Individualno su igrači vrlo dobri, moj je cilj u slijedećem razdoblju od tih individualaca stvoriti momčad. Sa atmosferom u momčadi sam prezadovoljan, dečki su kvalitetni po pitanju ljudskih osobina, za prelazak sa “dobrog” na “odličan” moramo dodati malo discipline u igri i vjerujem da ću u tom naumu uspjeti.
Mraclin ovog proljeća ima cilj, je li on realan ?
Foto: Vitomir Štuban
– Cilj je pobijediti u svakoj utakmici koju ćemo igrati, pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti. Ako ste htjeli čuti od mene nekakve najave pohoda na nešto, prevarili ste se. Sjetite se ljeta, najava i uvjerenja kako će Mraclin u borbu za prvo mjesto. I što se od toga ostvarilo?! Realno, imamo male izglede osigurati promociju ove sezone, bez obzira što se više momčadi može plasirati u viši rang. Ali ambicija mojih igrača i mene postoji, to je prvenstveno pokazati svima da u nama ima “dinamita”, da smo u proteklom razdoblju bili u svojevrsnoj krizi koja se događa i najboljim momčadima. Navijačima i simpatizerima kluba poručujem da se naoružaju strpljenjem, da budu prava podrška dečkima i kad ne ide kako bi htjeli. Ne obećavam nikakve plasmane, obećavam da ću dati sve od sebe da momčad Mraclina bude momčad na terenu, da se promiču boje kluba na dostojanstven način, prije svega ponašanjem i zalaganjem za klub, a uvjeren sam – i igrom.
U prošlom javljanju smo objasnili zašto je važnije paziti što se jede nego li koliko. Jednako toliko, a možda još i važnije je kada se jede. Dva su razloga:
1. Uspješnost dijete (skidanje sala)
2. Zdravlje
Uspješnost dijete
Govorili smo o inzulinu, master hormonu našega tijela. Bez inzulina nema taloženja masti, a dok ima inzulina u našoj krvi, nema izgaranja masti.
Da bi se smanjio inzulin do razine na kojoj počinje trošenje masnoga tkiva, potrebno je vrijeme. Računa se da za to treba najmanje 12 sati. Zato mi u našoj dijeti preporučujemo dnevni post od najmanje 16 sati. Znači da su ona 4 sata zlatni sati dijete, kada se odvija proces koji smo iščekivali. No, i tu se može pomoći. Peto pravilo Mraclinske špek – dijete preporučuje da zadnji obrok prije dnevnog posta bude u potpunosti bez ugljikohidrata. Tada do izgaranja masti dolazi još i ranije. Naime, bjelančevine izazivaju puno manji skok inzulina od ugljikohidrata, a masnoće tek neznatno. Takvim obrokom bez ugljikohidrata ne samo da ćemo izbjeći brzi osjećaj gladi, već ćemo masnoćama koje sporije izgaraju olakšati sami post, a do izgaranja masti će doći ranije. Važno je da se za vrijeme dnevnog posta ne uzima nikakva hrana. Pa niti voće. Niti malo mlijeka u kavi. Niti kapučino. Može samo crna kava bez ičega, nezašećereni čaj, voda. I mali unos energije zbunjuje naše tijelo i prekida izgaranje masti.
Da uzmemo ekstremni slučaj: 1 vrećica bombona kroz cijeli dan. I ništa više. Po jedan bombon uzimate svaka 2 sata. Tih 200-300 kalorija je užasno malo. Biti ćete strašno gladni, bez energije, loše volje. Izgubiti ćete na težini, ali isključivo mišićnu masu i vodu. Baš to nismo htjeli. Vjerojatno se neće potrošiti niti gram masti.
Zdravlje
Ako održavamo dnevni post od 16 sati najmanje, pospješujemo proces autofagije, samočišćenje stanica našeg tijela. Dosta smo o tome rekli prošli put, a možda ste nešto i čitali.
Ima još nešto. Dijabetes tipa 2. Epidemijska bolest našega doba. Broj oboljelih strašno raste, dok je broj ljudi srednjih godina koji su u preddijabetičnom stanju u SAD oko 40%.
Što je dijabetes tipa 2 i kako dolazi do njega? Stručno se to veli inzulinska rezistencija. Ili jednostavnije, neosjetljivost stanica našeg tijela na inzulin. Zbog toga inzulin ne uspijeva unijeti glukozu u stanicu, glukoza ostaje u krvi (što se onda lako može izmjeriti), a bolesnik se osjeća bez energije, slabo.
Kako dolazi do dijabetesa tipa dva?
U ekonomiji važi pravilo: čega ima previše na tržištu gubi na cijeni.
Ili, ako neko osjetilo prečesto podražavamo jakim signalom, osjetilo gubi na osjetljivosti, postaje rezistentno, otupi.
Često obroci ugljikohidrata prouzročuju česte špice inzulina u krvi. I nije čudo da stanice nakon nekog vremena više ne reagiraju na inzulin. Ako imate još i genetske sklonosti, to vam je ulaznica za dijabetes.
Zato je važno kada se jede. Dajte tijelu vremena da se odmori od inzulina. Dnevni post od 16 sati nije nešto strašno, ali se i na to treba naviknuti. Preskakivanje doručka ispočetka možda i nije lako, ali to je u velikoj mjeri stvar navike. Pokušajte. Vjerujem da nećete zažaliti. I ne zaboravite, smanjite ugljikohidrate.
Primijetili ste, ja opet o medicini. Ako ne vjerujete meni, evo link:
Zakon o udrugama propisuje obvezu koju udruge najčešće ispune negdje oko smjene kalendara. Plemenita sučija Mraclin kao i veterani Domovinskog rata, okupljeni u Klubu “Tomislav Hrkovec”, svoje su skupštine odradili već u studenom, a predstoje nam i “spravišča” ostalih društava. Donosimo raspored prema raspoloživim podatcima:
DVD Mraclin – 2. veljače u 19 h;
NK Mraclin – 16. veljače u 20 h;
KUD Dučec – 23. veljače u 20 h;
Društvo žena “Anđela Lovreković” – 16. ožujka u 20 h.
Udruga penzionera pričekat će – zlu ne trebalo – da malo zatopli.
Paljenje rakije obavili smo, već po starim navadama, početkom listopada. Ali, u međuvremenu stigla je zima, ledena kora raširila se Evropom, a sa zimom ide i uvijek opasna gripa. No, staro iskustvo nas uči da je rakija odlična preventiva, pa smo se sjetili jednog provjerenog recepta, koji je mnoge naše pretke sačuvao nepotrebnog bolovanja – kuhana rakija. Kako se to točno spravlja podsjeća nas prilog na Youtubeu a i prigodni komentari. I još jedno upozorenje: s preventivom ne treba pretjerivati.
Iako je nedavno ostao bez svog (i našeg) Josipa pokretač našeg portala vratio se ustaljenom životnom ritmu. Ne mogu reći ‘pos’o, kuća, birtija’, jer on u ovo potonje zalazi rijetko, a zadimljeni prostor gdje brbljamo i pijemo kavicu on mijenja drugim, kvalitetnijim izborom – odlaskom na večernju misu. Uz poslovne obaveze – koje niti su male niti su površne – Mladen stigne svakodnevno uređivati stranice, a najveći gušt svakako mu je unuk Mihael, najviše vremena – to uvijek voli reći – provede s njim, pa tata Nikola ima više cajta za poslovna putovanja (danas je isto u Bruxellesu).
Dva prijatelja, unuk i deda
Gotovo svako jutro probija se do Zagreba, poslušan je muž svoje Bernarde, a ispunjen je ponosom i veseli ga što sin Marko nastavlja muzičku tradiciju i pjeva u klapi Vokalisti sv. Josipa pod vodstvom Dražena Kurilovčana. I to dobro. Osim klape pjeva i u zboru Navještenje BDM, kao i snaha Magdalena (pjevala je aktivno 10 godina) koja je trenutno na pauzi zbog malog Mihaela. Potpora im je dakako i baka Marica. Znam da će Urednik pružati otpor i neće pristati na nikakav kompromis, jer zna da mi imamo pitanja, a on još uvijek nema odgovore. Ipak…
Tri Štubana na Djedu, Hrvatska Kostajnica (četvrti je fotograf)
1 – Mraclin.hr je uistinu zaživio, a to u Mraclinu ponekad nije lako, tu te znaju ‘osuditi’ i kad jesi kriv i kad nisi. Puno je truda i rada, ponajprije i vremena dok se sve nije ustalilo, dok portal nije postao kvalitetan i postao navika. Misliš li da je naš portal konkurentan velikogoričkim portalima, a ja pouzdano znam da je vrlo čitan u turopoljskoj metropoli. Konkurentan ponajprije zato što ga svi radimo besplatno, dok ove druge pišu ljudi u najmanju ruku na honorarima.
Mladen: ‘Uvijek me je žalostilo jer nisam znao što se događa u selu, a poslovne obaveze posljednjih petnaest godina vežu me uz Zagreb gdje radim. Iako su u zadnje vrijeme aktivnosti naših društava i udruga prilično velike i prije ih je bilo, no za većinu njih nismo znali. Dogodilo mi se nekoliko proslava, godišnjica, rođenja, na žalost i pokopa za koje nisam znao i to me je užasno ljutilo.
Zahvaljujući vama, dobrim ljudima koji ste se priključili toj ideji, ona je zaživjela s mjestom. Mislim da je zato naš portal itekako konkurentan ostalima u goričkom kraju. To su u stvari riječi i tih ljudi koji rade u prijateljskim portalima. Dok ga radimo besplatno on će i funkcionirati. Nikome ne dozvoljavamo čak ni reklamiranje, iako je bilo jako primamljivih ponuda. Jedino za godišnjicu dozvolimo Antunu Kosu Toni i Marijanu Kovačiću da nas počaste kotlovinim i pijačom. Portal nije privatno vlasništvo, već je naš, mraclinski. Svatko tko osjeti potrebu nešto reći, napisati, uvijek su mu vrata otvorena. Jako važan detalj je taj da pozitiva mora prevladavati u većini objava, koliko je to najviše moguće.
Nemamo više klupa ispred kuća na kojima su ljudi sjedili i razgovarali o životu, zato sada imamo naš portal da bar djelomično to nadomjesti. Jedan pametan čovjek odavno je rekao ‘Što nije zapisano, nije se ni dogodilo’. Zahvaljujući našem portalu i najmanji događaji neće se više zaboravljati. Server na kojem radimo ima mjesta za neograničen broj fotografija i tekstova’.
2- Ima li portal – moguće – namjeru izaći iz strogo okvira Mraclina, popratiti i susjedna mjesta, vidim da nas Okujci čitaju i objavljujemo njihova događanja, čine to i drugi, možda da se portal digne i na nekakvu profesionalniju razinu. Mediji danas – to nam je jasno – čine čuda, nekad pozitivna a nekad i ne, postoji li možda ideja da se krene u tom smjeru?
Mladen: ‘Ukoliko je netko iz susjednih mjesta voljan priključiti se radu našeg portala, naravno da ćemo im izaći u susret. Najvažnije je da držimo kontinuitet i postojanost o događanjima i životu kod nas u mjestu. Šalju nam ponekad iz Okuja, Buševca i Vukovine zamolbe da objavimo kad je kod njih nešto zanimljivo i naravno da to objavimo i uvijek ćemo drage volje objaviti’.
Na Radniku – Mladen, Davor i Jerko Leko
3 – Pratiš i sudjeluješ u radu gotovo svih mjesnih društava. Kakav je tvoj dojam o njima, neki su aktivni i brojni, neki malo ‘štekaju’ ali još uvijek ispunjavaju svoj društveni značaj i potrebu, a ono što je sjajno je činjenica da društva vode mladi ljudi. Očekuješ li da će se i Mjesni odbor kvalitetnije i s većim sredstvima uključiti u rad i društava, ali i pospješiti kvalitetu života u Mraclinu? Jesu li oni to u stanju i u mogućnosti?
Mladen: ‘Mi Mraclinci ništa posebno ne tražimo (a mogli bi) što drugi već nemaju i zato mislim da niti nećemo ništa posebno više, a ni prije od drugih dobiti. Kanalizaciju ćemo dobiti onda kad će, da bi druge prikopčali, morati prekopati preko Mraclina. Tko će taj čas biti na vlasti taj će ispasti najzaslužniji.
Iako su me puno puta vrbovali, nisam nikada bio previše uključen u aktivnosti te vrste, mislim da zbog toga ni nemam previše kompetencije o tome i govoriti’.
4 – Tamburaška scena – a ti si fetivi tamburaš sa znatnim doprinosom razvoju i Nogometnog kluba Mraclin – je kod nas jaka, da se ne hvalimo i ne kažemo najjača u Turopolju, am to svi znaju. Ipak, ja najviše volim za Vidove dane pogledati Modru galicu, sad da kažem i poslušati malo bi pretjeral, jer ostali su sjajni. Žali li Modra galica što nije napravila ozbiljniju karijeru, žališ li ti, te što misliš o mraclinskim tamburašima.
Mladen: ‘U vrijeme kad smo prestali sa svirkom nastupila je ekspanzija tamburaša. U šali su ljudi tada znali reći da svako selo ima bar deset svojih tamburaških sastava. Dotadašnji harmonikaši postajali su primaši. Lijepo ali previše! Svakako su nas naše obaveze i drugi planovi za budućnost odvojili od najljepšeg razdoblja u životu.
Što se tiče ozbiljnije karijere, toliko smo imali sviranja da jednostavno nismo razmišljali o tome, već smo pustili da sve ide svojim tijekom. Danas Mraclin ima puno tamburaša i svi su predobri. Ako je naše djelovanje bar na nekog od njih ostavilo dobar dojam pa je zato odlučio krenuti tim putem, to nas jako veseli.
Moje razdoblje djelovanja u Nogometnom klubu Mraclin trajalo je sedam i pol godina i bilo je vezano najviše uz izgradnju Nove grabe. Dok se je radilo to me je guralo i hranilo voljom. Kako su se radovi smanjivali i moja volja je postojala manja. Ja sam u nogometnom klubu samo jedna kratka priča i tijekom svih godina od postojanja kluba, njime su prodefilirali puno, puno veći i zaslužniji od mene’.
Modra galica u najjačoj postavi
5 – Živimo u zemlji koja je, budimo realni, i mlada i nezrela i ovakva i onakva, često o tome pričamo i možda ponekad mislimo drukčije. Ako se mi ne bavimo njome ona se sasvim izvjesno bavi nama, dakako riječ je o politici. Čuvena ‘Neću politiku u svoju butigu’ u ovoj zemlji ne vrijedi, svi se njome bave, svi ju pretežito preziru, čast izuzecima. Što ti misliš o političarima svih fela i svih razina? Kad budu izbori jel’ budemo izašli?
Mladen: ‘- Idem na izbore i uvijek glasam za one koji mi ne diraju u vjeru, obitelj i domovinu. Kod nas me najviše žalosti to što se uvijek pozivamo na zapadnu civilizaciju, kulturu i politiku, a ne znamo se poput njih izboriti za svoja prava. I za najmanje stvari oni se dižu i za čas su na ulicama.
Danas je u Bruxellesu bio veliki prosvjed za smanjenje poreza, kod nas nitko niti ne zna za to. Mislim o lokalnim a i državnim interesima. Ne znam, ili nam je to ostalo od komunizma ili su nas mediji u to uvjerili kako ne treba prosvjedovati i kako nam je dobro jer bi moglo biti još i gore.
Veliki problem su i naši političari. Kad dođu na vlast oni misle da ljudi trebaju služiti njima a ne oni ljudima koji su ih birali. Mislim da će proći još puno vremena dok naša lijepa Hrvatska postane onakva kakvom bismo je mi koji je volimo, željeli vidjeti i doživjeti’.
Za kraj Mladen je osjetio potrebu reći nešto i o vjeri.
‘Naša katolička vjera je najljepša vjera na svijetu. Kad bismo se pridržavali barem 10% stvari koje pišu u Bibliji svijet bi bio idealan. Isus nas svakodnevno zove da otvorimo svoja srca i da Njemu dopustimo da uđe u njih. Kao i mnogo drugih ljudi tako i ja na žalost sve do obraćenja to njemu nisam dozvolio. Stvar je jednostavna, kad ne damo da Isus uđe u naš život ulazi onaj drugi.
Često slušam mnoge koje govore – ne idem u crkvu zbog ljudi koje tamo vidim. Ako vjerujemo a ne idemo u crkvu gdje primamo Euharistiju, to nije naša katolička vjera koju nam je Isus ostavio. To je neka naša osobna verzija vjere i teško ćemo tim putem do Boga. Ne dajte da vas ti moguće lošiji ljudi odvoje od Boga. Ne dajte da vas Jude udalje od Isusa. Baš radi toga moramo ići u crkvu i moliti i za njih. Posebno me boli psovka i ogovaranje kod nas Hrvata. Ljudi nisu svjesni da na taj način zloga direktno prizivaju u svoj život, u svoje obitelji, na svoj posao a odbacuju Boga.
Ne mogu više zamisliti život bez Majke Božje Marije, sv. Josipa, molitve, crkve i Boga. Molim ga da me vodi i svako dobro samo Njemu pripisujem. Svaki križ koji imam ili će doći jer prije nisam ispravno živio, prihvaćam iz ljubavi prema Isusu i samo Ga molim svaki dan, da se nikad više ne odvoji od mene i da uvijek ali baš uvijek sve bude samo po Njegovoj volji. Naš Isus, naš Bog i naša katolička vjera velika je ljubav!
Dodao bih na kraju: ‘Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio!’ Sv. Augustin’.
