Požar trave i niskog raslinja povrÅ”ine 100×50 i 10×5. DVD Mraclin sudjelovao je sa 10 vatrogasaca. GaÅ”enje vrÅ”ili vitlom sa visokotlaÄnim modulom,naprtnjaÄama i metlanicama. Dojava zaprimljena od JVP VG u 11.33 h. Izlazak u 11.40 h, a povratak u spremiÅ”te u 12.30 h.
Na Staroj grabi ove subote su se odigrale tri prijateljske utakmice naÅ”e mladeži. Ujutro u 10 sati pioniri su ugostili momÄad Turopoljca, te izgubili 6:1. Nakon toga, u 14 sati momÄad prstiÄa je porazila vrÅ”njake iz GradiÄa 10:0, na kraju momÄad limaÄa izgubila je od istog protivnika 2:1. Za nama je jedan predivan dan dobrog nogometa i lijepog druženja.
Äista srijeda je proÅ”la. Neki su postili,
neki možda i nisu. Å to Crkva odreÄuje za dan posta i nemrsa? Ne jede se meso, a
do sita se može jesti svega jedanput. Ovo jedanput do sita meni osobno ne
Ŕtima. ZaŔto? Jer ima ljudi koji jedu svega jedanput na dan. To je takozvana
OMAD dijeta (One Meal A Day), kojoj
sam ja osobno sklon, jer jedem kroz razdoblje od 2-3 sata u danu. Recimo izmeÄu
10 i 12 sati. Tako za mene i sliÄne ograniÄenje na jedan obrok do sita u danu
baÅ” i nije neki post.
Nekada je post znaÄio da se ono Å”to se
zaŔtedjelo u hrani dalo siromaŔnima. Ne vjerujem da je onima koji za post
naruÄuju skupu ribu ostalo neÅ”to za siromaÅ”ne. Post bi trebao biti da se jede
svega jedanput, ali i tada ne do sita. Neki poste o kruhu i vodi. Kako ne
cijenimo previÅ”e kruh, jer su to ugljikohidrati, ali i žitarice, o kojima Äemo
poslije, onda bi najbolji post bio o kruhu i vodi bez kruha. Meni to petkom
uglavnom uspijeva.
VeÄ smo rekli da se post u Bibliji
spominje preko 40 puta. Sada neÅ”to malo o relevantnosti Biblije. U priÄi o
doktoru Ignazu Semmelweisu reÄeno je da su lijeÄnicima rodilje umirale u
straŔnom postotku jer nakon obdukcije mrtvih nisu prali ruke.
Što je Mojsije zapovjedio Židovima o tome?
Oni koji su dirali mrtvoga, pripremali ga za ukop, morali su se prati tekuÄom
vodom i sljedeÄih tjedan dana su smatrani neÄistima. Pazite, tekuÄa voda i
tjedan dana karantene. I to prije tri tisuÄe godina. OÄito je da doktori novoga
doba nisu Äitali Bibliju. Ili joj nisu vjerovali.
Post je toliko dobar, zdrav i koristan,
tako da kad bi post bio tableta, svi bi je uzimali. Isto možemo reÄi i za
tjelovježbu. Da je tjelovježba tableta, svi bi je uzimali. IzmeÄu posta i
tjelovježbe možemo dati joÅ” jednu usporedbu. TrÄanje je korisno. No, kada bi vi
sutra iÅ”li pretrÄati 3 kilometra, vjerojatno bi se nakon toga osjeÄali loÅ”e.
Potrebno je pripremati se. Isto tako je i s postom. Vrijedi poÄeti s dnevnim
postom od 12 sati, zatim sve viÅ”e, pa doÄi do 16 sati dnevnoga posta kao Å”to
preporuÄuje naÅ”a dijeta. Tek tada, nakon nekog vremena, kada se tijelo navikne
posezati za masnoÄama, može se razmiÅ”ljati o cjelodnevnom postu. InaÄe, osim
osjeÄaja gladi, može doÄi i do glavobolje. To naÅ” mozak protestira jer mu je
uzmanjkalo hrane. A nismo se naviknuli troÅ”iti masnoÄe. Nakon mjesec, dva
priprema ne bi trebalo biti problema.
Glavni problem tijekom posta je osjeÄaj
gladi. U potroÅ”aÄkom druÅ”tvu, u kakvom veÄ jesmo, voli se tumaÄiti da je glad
opasna stvar, neÅ”to Å”tetno za naÅ”e zdravlje te ako je doÅ”lo do osjeÄaja gladi,
neŔto smo pogrijeŔili.
Glad nastaje zbog hormona ghrelina.
Ghrelin se izluÄuje prvenstveno u želucu, neÅ”to u guÅ”teraÄi i crijevima, a
neŔto i u mozgu. Otkriven je tek prije dvadeset godina, i joŔ se naveliko
istražuje njegova uloga u naŔem tijelu. U Wikipediji, pod bioloŔkim funkcijama
ghrelina imamo navedeno 60 uloga. Jesmo li si uvoÄenjem civilizacijske navike
od tri obroka dnevno, da jedemo kada je vrijeme za to, a ne kada smo gladni,
uskratili ovaj toliko važan hormon? Ide se Äak i do toga da se dodavanjem
sintetiÄki proizvedenog ghrelina saniraju posljedice infarkta miokarda. Ili se
bori protiv osteoporoze. Nije li to ipak pomalo perverzno? Da ponekad pokuŔamo
malo i postiti?
OsjeÄaj gladi nije naÅ” neprijatelj. Glad
je oduvijek bila motivator. Tjerala je naÅ”eg predka da ulovi neÅ”to za veÄeru i
da ne bude nekome veÄera. Ne bojte se osjeÄaja gladi. Možda je to dobro za vaÅ”e
zdravlje.
Dužan sam neka objaŔnjenja. ZaŔto Ŕpek u
nazivu dijete? Pa, zbog toga da izazovem interes i ÄuÄenje. Mnogima joÅ” uvijek
nije jasno da treba jesti masno da bismo smrŔavili. Jer masti zasite, a ne
stvaraju novu glad. Svinjska masnoÄa je za nas prirodna, potpuno domaÄa. Na
svinjskoj masti smo, možemo reÄi, odrasli. Å pek ima joÅ” dodatne prednosti jer
nije termiÄki obraÄen pa je u njemu sve saÄuvano. Meni je Å”pek posebno u
poÄetku puno pomagao kao važan sastojak obroka prije posta. I meni nije u
poÄetku bilo lako izdržati do 12 sati drugoga dana. Sa Å”pekom je i to bilo
lakŔe.
I joÅ” neÅ”to o voÄu. Ukratko, voÄe je
precijenjeno. I to zbog velike koliÄine Å”eÄera. DanaÅ”nje voÄe je dizajnirano da
bude Å”to slaÄe. O Å”tetnosti Å”eÄera smo dovoljno govorili. A sve Å”to je u voÄu
dobro, vitamini i minerali, u povrÄu možemo dobiti joÅ” i viÅ”e.
Svim suprugama, majkama, kÄerima, bakama, sestrama, prijateljicama, svim ženama, kao i onima koje Äe to tek postati, sretan Dana Žena, želi redakcija portala!
Pepelnica i kako je joÅ” zovemo Äista srijeda oznaÄava jedan poÄetak i to svetog vremena. Korizme. To vrijeme traje 40 dana. Vrijeme dano nama, da uredimo svoj život. To je pokorniÄko vrijeme, da kroz odricanje i dobra djela uredimo svoj život za Krista i Njegove vazmene dane ali i za svoju vjeÄnost. Tako Pepelnica ima osobni karakter obrazovanja. Ona je poziv na osobno obraÄenje i promjenu života. PonaÅ”anja. To je vrijeme odbacivanja onoga Äega se sramimo i zbog Äega smo manje krÅ”Äani. To je vrijeme dubljeg promiÅ”ljanja. Za promjenu srca. Posipamo se pepelom po glavi. Pepelom se pravi znak križa na Äelu. Pritom se izgovaraju rijeÄi: āObratite se i vjerujte evanÄeljuā. Ili: āSjeti se, ÄovjeÄe, da si prah i da ÄeÅ” se u prah vratitiā. Pepeo na naÅ”oj glavi je naÅ”a spremnost na pokoru i novi život. Pepelnica je poziv na unutraÅ”nje ÄiÅ”Äenje. Na ÄiÅ”Äenje. Sam naziv govori nam o tome. Tog dana je zapovijedani post (to znaÄi da Äemo jednom na dan najesti do sita ali ‘proste hrane’, jer lignje, riba ili losos nije post nego nemrs) i nemrs (to znaÄi da se ne jede meso). Treba naglasiti da se obiÄno osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja i mlijeÄni proizvodi Kroz to se vježba odricanja i umjerenost te kontrole nad samim sobom. Tu pokazujemo koliko smo spremni na žrtvu i odricanje iz ljubavi prema Kristovoj muci i smrti te željom za vjeÄnost.
PITANJA
1. Å to Äu u ovoj Korizmi odbaciti, Äega sve odreÄi radi Kraljevstva Božjega, u materijalnom i duhovnom smislu?
2. Å to Äu novo posijati u svoj život, odnosno, Å”to Äu novo uvesti u
svoj život da budem viÅ”e Äovjek i katolik te mi to pomogne u
kontroliranju samoga sebe i pomogne mi ostvariti, kao katoliku,
Kraljevstvo Božje veÄ na zemlji i po svrÅ”etku mog života u njega uÄi na
Nebu?
MlaÄim generacijama poznati ste uglavnom po aktivnostima vezanim uz vjerski sadržaj – redovnim odlascima na svete mise i Devetnicu Gospi Vukovinskoj. Äini mi se da je iza vas puno aktivnosti za koje mnogi od nas ne znaju, a dobro bi bilo podsjetiti na njih?
-Pozdrav svim Mraclincima i hvala Vam Å”to ste me āugostiliā. Potrudit Äu se da nekako odgovorim na VaÅ”a pitanja. Nisam osoba koja se voli nametati, sjediti u prvim redovima, isticati sebe, niti biti u prvom planu ā zato mi je i ova situacija malo neobiÄna, pa sam se Äak i zapitala: zaÅ”to ja? Volim zadnje redove, sjediti po strani ili negdje u kutu, rekla bih ā nikom na putu. Ono Å”to napravim trudim se napraviti dobro, a najdraže mi je kad sve ostane anonimno. Sve Å”to napravim, napravim od srca, a to se posebno odnosi na sve vezano za vjerski život naÅ”eg mjesta. Iz tog razloga ne bih ni isticala neke posebne aktivnosti. Ma, svi sve znamo.
Vratite nas joÅ” malo u sjeÄanjima, možda tridesetak i koju godinu viÅ”e unatrag. Mislim da nam puno zanimljivih stvari povezanih uz druge druÅ”tvene dogaÄaje iz tog razdoblja možete ispriÄati? Koliko ste u tom dijelu bili aktivni?
-Da, tu se malo vraÄamo u proÅ”lostā¦ Bilo je raznih dogaÄaja, ali moja aktivnost bila je vezana uglavnom uz KUD, ali ne kao aktivnog Älana, jer mi to posao i vrijeme nisu dozvoljavali, veÄ kao ā kako se to danas lijepo zove ā podupirajuÄeg Älana. Moj pokojni muž Antun bio je aktivni Älan od mladih dana, poslije su se pridružile kÄeri Suzana i Josipa. Ja sam uglavnom pomagala u dogaÄajima kao Å”to su bili dolasci naÅ”ih iseljenika iz Amerike. FeÅ”te koje su se održavale u naÅ”em parku i danas bude sjeÄanja na te lijepe dane. Osim takve pomoÄi, Å”ivala sam naÅ”im malim folkloraÅ”ima liÄke noÅ”nje ā naravno sve besplatno. Kad se sjetim tih dana, prisjetim se i svih onih mjeÅ”tana koji nisu veÄ dugo meÄu nama. Jedan od njih je i pokojni Nikola GalekoviÄ ā Danec na Äiji sam nagovor pristala, i sa nekolicinom drugih Älanova osnovala Udrugu umirovljenika Mraclin. Bila sam u Upravnom odboru i uglavnom zapisniÄar. Sve je to prestalo kad je 2001. god. umro muž. I sve se promijenilo. Djeca krenu svojim putem i život se nekako preokrene. Nisam bila zainteresirana za daljnji rad pa sam napustila udrugu.
Poznato mi je da je vaÅ” pokojni suprug Antun bio vrlo aktivan u KUD-u ali i veoma kvalitetan u izradi navlaka za tambure i sliÄnih stvari vezanih uz to.
-Je, kao Å”to sam spomenula, muž je bio folkloraÅ” od mladih dana, a i kÄeri su jako dugo plesale u folkloru. Äini mi se da je prije ta ljubav prema folkloru bila daleko veÄa nego danas – s ponosom se govorilo o KUD-u, gostovanjima, nastupimaā¦ Muž je bio pravi majstor za kožnu galanteriju i znao je od komada kože napraviti Äuda ā futrole za tambure, navlake za auto, navlake za zubarske stolce, futrole za oružje koje je radio za policiju, rukavice za dresere orlovaā¦ sve Å”to Vam padne na pamet, on je to iskrojio i napravioā¦ Sad kad razmiÅ”ljam o tom vremenu, najsimpatiÄnija su mi bila djeÄica koja su zadnji dan prije Å”kole donosila torbe na popravak. Uglavnom je bilo pitanje: striÄek, morete mi to popraviti, sutra poÄinje Å”kola? Kao da praznika nije bilo. Bože moj, pa tko Äe misliti na Å”kolu za vrijeme praznika? š Uvijek je svima popravio, nekome je trebalo promijeniti cif, nekome preÅ”tepati rub, svi su krenuli sretni i s cijelim torbama u Å”kolu.
HoÄemo li i ove godine pjeÅ”ice na Devetnicu u Vukovinu? Koji bi bio razlog Å”to mnogi ljudi iz Mraclina, sada srednje i starije generacije, ne slijede puteve svojih oÄeva? Tada je u Vukovinu znalo hodoÄastiti i po 200 ljudi?
-Naravno, nema mi ljepÅ”eg druženja i molitve nego na hodoÄaÅ”Äu, pogotovo žrtvom pjeÅ”aÄenja zahvaliti Gospi za sve primljene milosti. Kada primimo, dužni smo neÅ”to dati i zahvaliti, a mislim da bi cijeli Mraclin mogao biti zahvalniji za sve Å”to imamo. Nismo uniÅ”teni u ratu, ne prijete nam poplave, ne potuÄe nas tuÄa, nemamo kliziÅ”ta, imamo najljepÅ”i teren na svijetu. ZaÅ”to mladi ne slijede svoje oÄeve i majke, barem Å”to se hodoÄaÅ”Äa u Vukovinu tiÄe? A valjda su druga vremenaā¦ Krenulo se 1993. god., dakle u ratno vrijeme. Nije bilo straha od rata. Ja sam krenula 1995. i ove Äe mi godine ā ako dragi Bog da ā biti 25. hodoÄaÅ”Äe naÅ”oj Gospi, pjeÅ”ice u Vukovinu i natrag. Zato smatram da mogu dobro procijeniti kako je bilo prije, a kako je sada. Bilo nas je puno viÅ”e, i muÅ”karaca i žena, omladine i male djece. Mnogi od hodoÄasnika koji su krenuli tih godina danas nisu meÄu živima. Vrijeme se promijenilo ā nije onda bilo toliko mobitela, a pogotovo druÅ”tvenih mreža. Nekako smo se viÅ”e družili i posjeÄivali, pa Äak i viÅ”e razgovarali. Danas su ljudi nekako komotniji, uvijek nekud jurimo i žurimo, pa dok nam je dobro, tko Äe se muÄiti pjeÅ”aÄenjem do Vukovine? A kada u životu zaÅ”kripi i voda doÄe do grla, onda je āBože, pomoziā i to odmahā¦
Znaju li ljudi iz Mraclina da Äe od srijede krenuti svakodnevna molitva Križnog puta u naÅ”oj kapelici sv. Vida?
-Mislim da znaju, to je u naÅ”em Mraclinu tradicija. Da se nadovežem na prethodni odgovor, ne odnosi se to samo na hodoÄaÅ”Äe u Vukovinu u vrijeme Devetnice. OpÄenito gledajuÄi, koliko je puta naÅ”a kapelica bila poluprazna ā blagdanima, nedjeljom, a da ne govorim radnim danimaā¦ U vrijeme komunizma, kada je bilo zabranjeno iÄi u crkvu, Mraclince su zvali ābogomoljcimaā. Danas kada imamo slobodu iskazivati svoju vjeru, ponekad se možemo na āprste izbrojitiā. Ispada da je bilo slaÄe iÄi u crkvu kada je bilo zabranjeno. Isto tako bit Äe i sada u vrijeme korizme, posebno za vrijeme molitve Križnog puta. Na žalost. Ja sam 1995. krenula na redovitu molitvu Križnog puta i mogu Vam reÄi da dolaze uvijek isti ljudi. Ne znam koliko Äe nas biti ove godine. Ne moli se Križni put od juÄer, pa mjeÅ”tani ne znaju. Po predaji, Križni se put u naÅ”oj kapeli moli od izgradnje. I Å”to je važno, a to želim spomenuti, u naÅ”oj su kapelici Križni put vodila i molila djeca. To priÄaju gospoÄe koje su kao male djevojÄice nosile svijeÄe kraj kojih se molilo, jer joÅ” nije bilo struje. U to vrijeme nije bilo ni klupa, djeca su sa sobom nosila male stolÄeke. Na žalost, ni djeca viÅ”e ne dolaze na molitvu. Prekinula se tradicija duža od 100 godina. Ja mogu potvrditi za ovo vrijeme koje ja pohaÄam molitvu Križnog puta, da su djeca dolazila s radoÅ”Äu i natjecala se tko Äe viÅ”e postaja izmoliti. Znalo ih je biti viÅ”e nego postaja. Sve te godine pokuÅ”ala sam djeci pomoÄi i organizirati ih kako bi sa Å”to veÄim veseljem molili, dogovarali smo se tko Äe izvježbati moliti koju postaju kako bi im iÅ”lo Å”to bolje i sa Å”to manje straha. Na žalost, vrijeme se promijenilo i sada neki odrasli stavljaju sebe na prvo mjesto i ne mare viÅ”e da djeca mole Križni put. Valjda su i djeca uvidjela da za njih nema viÅ”e mjesta, pa mislim da je to jedan od razloga Å”to ih viÅ”e nema u crkvi. Znam da imaju Å”kolske obaveze, puno aktivnosti, doÄu kasno iz Å”kole, ali i prije su djeca iÅ”la u Å”kolu. Na molitvu Križnog puta doÄu joÅ” samo Ana-Marija i Sara, kad su slobodne, i to su djevojÄice iz Obreži. Dragi Bog zna Å”to Äe biti ove godine.
Uvijek ste ukljuÄeni u akcije pomoÄi ljudima iz naÅ”eg mjesta koji su u poteÅ”koÄama?
-Pa, Å”to se tiÄe humanosti u naÅ”em mjestu, Å”to reÄi? Osrednje. Nismo baÅ” od akcije. Hvala svima koji se odazovu na svaku akciju i pomognu koliko mogu. Hvala i onima koji samo komentiraju, a nikada ne pomognu. Dalo bi se puno pisati i govoriti o ovome. Nema potrebe. Zato je bolje u crkvici si otpjevati ā kažu da pjevanje duplo vrijedi.
Koliko godina pjevate u crkvenom zboru?
-Pjevam koliko mogu i znam od 1995. To me baÅ” veseli, osobito svaku veÄer radnim danom. Tada je dan ispunjen, jer mi je pjesma lijek za duÅ”u i miran san. Osim toga, ponosim se Å”to sam joÅ” 2002. god. uspjela prikupiti sve crkvene pjesme koje se pjevaju u naÅ”oj kapelici ā sortirano po vremenu u kojem se pjevaju. PomoÄ su mi bile gospoÄe pjevaÄice iz crkvenog zbora, koje na žalost veÄ dugo nisu meÄu nama. S velikom se sreÄom sjeÄam tih dana kada smo skupljale pjesme i od srca se znale nasmijati na stihove koji su bili daleko od pravih ā svi znaju prvu i eventualno drugu kiticu, ali rijetko tko zna treÄu, a da ne spominjem Äetvrtu i petu, pa je tu znalo biti smijeha jer se s vremenom ā kao kod pokvarenog telefona ā znalo malo izmijeniti stihove, pa dok smo pronaÅ”le kako toÄno iduā¦ to su bila lijepa vremena. KÄer Suzana sve je napisala, pa je ukupno preko 85 pjesmarica složeno. Gospodin Vladimir CvetniÄ ā Milek, naÅ” orguljaÅ”, donirao je sredstva za omote i fascikle, a Suzana ā uz pisanje ā viÅ”e od 4000 kom papira. Hvala Bogu, pjesmarice se i danas dobro drže i nadam se da Äe poslužiti joÅ” puno generacija iza nas.
Suzana je moja generacija, a Josipa malo mlaÄa, ona je, na kraju, s Vama, a Suzana u Gorici? Kako je s unuÄadi? Äuva li ih baka ili su u vrtiÄu?
-Hvala Bogu, imam lijepi broj godina, pa dok Gospodin ne odredi da se ide na put, zahvalna sam za svoj život, svoje zdravlje, djecu, zeta, a glavni zgoditak mi je unuk Antonio. Å kolarac je, kada zavrÅ”i Å”kola onda je bakin i ja ga Äuvam, pa i nogomet zaigram. On mi je sve na svijetu. Najdraži su mi vikendi kada se svi okupimo, Suzana doÄe iz Gorice, svi smo zajedno i za roditelja nema veÄe sreÄe nego kada vidi svoje najdraže na okupu, kada je cika i vriska na dvoriÅ”tu. Hvala Gospi Å”to mogu pomoÄi svojima, Å”to mi daje snage da nosim svoj križ, pa se polako pripremam za hodoÄaÅ”Äe Gospi Vukovinskoj i ove godine, i to naravno pjeÅ”ice. Pa neka bude kako dragi Bog da!
Subotnja velika povorka mnogobrojnim je odazivom grupa iznjedrila maskirana lica na ulice, ali kako izgleda prava faÅ”niÄka zabava pokazali su nam klinci u Å”atoru. Stotinu maliÅ”ana i njihovih teta izradili su kreativne i zanimljive maske, a uz kvalitetno osmiÅ”ljen program svaka od grupa zablistala je kao na kazaliÅ”nim daskama.
StruÄnom žiriju, Jeleni DobriÄ, Marini Mužek, Evici Å ajgo te Gordani PlepeliÄ-Å okec nije nikako bilo lako donijeti odluku o najboljima jer svaka nova grupa na pozornici bila je sve bolja i originalnija.
NAGRADE
Å KOLSKE GRUPE1. nagrada: OÅ Nikole Hribara ā āÅ kolski vremeplovā (1.200,00 kn); 2. nagrada (dvije): OÅ Novo ÄiÄe ā āMale stvari za sreÄuā (800,00 kn), PÅ GradiÄi ā āSpace Twistā (800,00 kn); 3. nagrada (Äetiri): OÅ Eugena KumiÄiÄa ā āTroloviā (600,00 kn), PÅ Mraclin ā āDanas je faÅ”nikā (600,00 kn), OÅ Jurja HabdeliÄa ā āMalciā (600,00 kn), OÅ Slavka Kolara Kravarsko ā āYelow Helloā (600,00 kn); 4. nagrada (Äetiri): OÅ Eugena Kvaternika ā āAnka Vegetarijankaā (400,00 kn), PÅ Mraclin ā āVlak u snijeguā (400,00 kn), OÅ Pokupsko ā āNeobiÄna priÄa o Crvenkapiciā (400,00 kn), OÅ Eugena KumiÄiÄa ā ā Zvjezdica meÄu igraÄkamaā (400,00 kn).
Kakve su maske pripremili klici uz svoje vrijedne tete, kako su se predstavili brojnoj publici te koliko se krafnica podijelilo, možete pogledati u galeriji Vlade VinetiÄa.