Početkom kolovoza 2019. na mraclinskom poljskom predjelu Sitnica, na inicijativu vlasnika tamošnjih polja Zlatka Galekovića Šere i Vladimira Križanića Kira, a odlukom Mjesnog odbora Mraclin, na mjestu starog mosta, koji je razrušen vodenom bujicom u poplavi 2014., izgrađen je potpuno novi armiranobetonski most.
Za razliku od većine medija Hrvatski tjednik ovog se ljeta nije prebacivao na lakše teme. Dapače, upravo tijekom ljeta objavljen je zapaženi niz intervjua s protagonistima javne i političke scene: opširan, četverodjelni razgovor obavljen je s istaknutim književnikom, akademikom Ivanom Aralicom, potom je predsjednica Republike Grabar Kitarović upravo u intervjuu Hrvatskom tjedniku najavila svoju predsjedničku kandidaturu, a posljednji broj donosi razgovor s piscem Ratkom Cvetnićem. Redaktor našeg portala ni ovom prilikom nije propustio podsjetiti da je Mraclin primjer iz kojeg bi mnogi u Hrvatskoj mogli štošta dobrog naučiti. Razgovor u cijelosti prenosi portal Hrvatskog kulturnog vijeća.
Za nogometašima Mraclina tri su tjedna pripremnog razdoblja i dvije teške utakmice, protiv Poleta i juniora Hrvatskog dragovoljca. U “najtežem” dijelu priprema, ovoga vikenda igrali su na turniru u Mičevcu gdje je sudjelovalo 8 momčadi, te se vratili kući s peharom za osvojeno prvo mjesto. Sasvim zasluženo! U prvoj utakmici igrali smo s Vatrogascem iz Kobilića i pobjedili rezultatom 3:0. Strijelac dvaju pogodaka bio je Domagoj Desput, a jednog Mario Kos. Odigrali smo jako dobru i discipliniranu utakmicu na kojoj je pobjeda mogla biti i izraženija, no nismo iskoristili veliki broj šansi. U polufinalu teška utakmica s ekipom Lomnice po jako sparnom vremenu. Lomnica je povela odmah u trećoj minuti, no Jurić je izjednačio već u šestoj. Do pobjede dolazimo pred kraj utakmice sa još dva pogotka Jurića – prvi iz kaznenog udarca kad je srušen Bartolić, a drugi iz blizine. Finale je donijelo utakmicu protiv Dinamo Hidrela koju smo pobjedili rezultatom 1:0, a strijelac nakon prekida je bio Mario Kos. Naša momčad bila je mnogo bolja tijekom velikog dijela susreta, naši protivnici su se uglavnom branili i pokušavali iz kontri. U takvoj igri promašili smo nekoliko prilika, nismo bili koncentrirani u više situacija, te je Jurić promašio i kazneni udarac, odnosno vratar mu je obranio. Tijekom cijelog susreta smo bili bolji i trebali utakmicu riješiti mnogo prije kraja. Pred kraj utakmice naši suparnici nisu imali što izgubiti, te stvaraju nekoliko nezgodnih situacija koristeći pad naše koncentracije, a vjerojatno i snage.
Iako nismo igrali u punom sastavu te nam je, zbog ozljeda ili godišnjih odmora, nedostajao veliki broj igrača (kao i drugim ekipama), ovim turnirom možemo biti više nego zadovoljni. Naši igrači ostavili su zadnje atome snage na terenu, te zaslužili trofej najbolje momčadi na turniru. Uz osvojeno prvo mjesto, za najboljeg igrača turnira proglašen je naš igrač Josip Dolibašić. Ovog tjedna nastavljamo s pripremama, nova pripremna utakmica je u srijedu u Mičevcu s Klasom u 18.00 sati, a za vikend igramo na turniru u Meštrici. Prvi protivnik u subotu s početkom u 18.30 je momčad Kupe iz Pokupskog. Do početka prvenstva je nešto manje od dva tjedna, naša momčad ulazi u završnu fazu priprema, a mi jedva čekamo početak prvenstva.
“Ovo nisu riječi rastanka nego riječi zahvale” – rekao je jučer naš, sad već bivši kapelan vlč. Marko Čolak predvodeći svoje – zasad posljednje – misno slavlje u kapeli sv. Vida u Mraclinu. A prije svega, kako je naglasio, svi skupa zahvalimo Bogu.
Jer Bog, koji bdije nad našim putovima, dao je da se ukrste staze Mraclinaca i ostalih župljana naše župe s pastoralnom stazom vlč. Marka, već na samom njenom početku. A tri godine, ma kako to zvučalo kratko, stvorile su bezbroj veza između župljana i njihovog vikara, i svega se toga Marko Čolak spomenuo u svojoj zahvali, svojevrsnom prisjećanju, vrlo emotivnom kako za njega tako i za sve nazočne vjernike. Podsjetio nas je da sve što život nosi gledamo u svjetlu Božje providnosti kako bismo znali cijeniti darove koje On neprestano stavlja pred nas. Na kraju svoga obraćanja vlč. Čolak toplo je preporučio zajednici novoga kapelana, vlč. Matiju Vragovića poručivši mu ono što smo znali čuti i od ostalih dosadašnjih kapelana naše župe: da će u župniku Saboleku imati najvrjedniji ovozemaljski oslonac i potporu.
Vlč. Čolak prelazi na novu, zahtjevnu dužnost župnika u zagrebačku župu u Španskom. Svakako da je tome pridonio izvrstan dojam koji je ostavio u dosadašnjem radu, na čemu mu se u ime mraclinskih župljana zahvalila Maja Vinetić. Pratit će ga naše molitve kao što će i nas pratiti molitve našega dosadašnjega kapelana, vječito nasmiješenog velikog dječaka, velečasnog Marka Čolaka.
Na misi u nedjelju 18. kolovoza opraštamo se s našim kapelanom, župnim vikarom vlč. Markom Čolakom. Sjećam se jedne od njegovih prvih misa u Vukovini, kad sam mu prišao i predstavio se. Dvije-tri rečenice popraćene osmjehom sve su rekle o njemu, odmah nas je osvojio načinom ophođenja i mladošću u kojoj smo vidjeli darove Duha Svetoga.
Odgovoran i marljiv, uvijek dostupan, uvijek nasmijan. U teškim trenutcima za našu župu i za svakog ponaosob, nikad nije ni pokušavao pronaći izgovor bez obzira na uslugu za koju smo ga trebali. Hrabro nas je vodio i, ako je trebalo, bio spona između nas i našeg dekana i župnika Đure Saboleka. Naučio nas je da volimo Boga, ali na onaj način koji je i Bogu najdraži: skrušeno i ponizno, ljudski dostižno, a trajno.
Na terenu navijač, a u crkvi Božji sluga. Pratio je i odlučno vodio svoje župljane u vjerskim misijama, a nije propuštao ni one manje, nama običnim ljudima dostupnije situacije, poput sportskih susreta i kulturno-umjetničkih prigoda.
Kad nam je posljednjih godina bilo teško, kad smo ostajali bez mladih ljudi iz naše sredine, Marko Čolak se uvijek postavljao kao pravi duhovni oslonac i prijatelj. Obitelji pokojnog Ivana Galekovića svakodnevna je podrška i zajedno sa župnikom Đurom Sabolekom, gotovo na svakojutarnjoj kavi pomaže Ivanovim najbližima posložiti stvari u ožalošćenom srcu, kako je to, između ostalog, primijetio velečasni Ivica Cujzek u jednom od prvih dana ovogodišnje Devetnice.
Dragi Bog sve to zna i zato je u Marku našao osobu koja će biti novi župnik u Španskom. Župnik koji mora sagraditi crkvu tamo gdje je još nema. Župnik u župi Ivana Merza, blaženika koji je uzor velikom broju mladih ljudi u Hrvatskoj i svijetu. Takvu misiju mogu dobiti samo posebne osobe, Duhom Svetim vođene.
Foto: Zvonimir Šafar
„Dragi naš Marko“, rekao sam mu jednom prilikom, „naš Bog je i u Vukovini i u Španskom. Naša vrata će ti uvijek biti otvorena kao što su i tvoja uvijek bila za nas. Volimo te i radujemo se svakom novom susretu s tobom, u crkvi ili na kavi. Takav si, ljude prosvijetljuješ i veseliš i svakom propovijedi duhovno obnavljaš.“
Novi kapelan Matija Vragović dolazi nam iz prelijepog zagorskog kraja, iz crkve sv. Nikole biskupa u Krapini. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 8. lipnja je predvodio euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici, na kojem je za svećenike zaredio sedmoricu dijecezanskih i petoricu redovničkih kandidata. Za Zagrebačku nadbiskupiju zaređena su sedmorica kandidata, među kojima i naš, već sadašnji kapelan Matija. Želimo mu dobrodošlicu i sigurni smo da će uz prečasnog Đuru Saboleka svakih danom postajati sve bolji pastir naše Crkve. Čekamo ga raširenih ruku i otvorena srca.
Veselimo se novom kapelanu i očekujemo od njega da nastavi putem kapelana Marka Čolaka i tome pridoda vlastite darove uz koje će nas voditi kako bismo bili ono za što smo stvoreni – ljudska bića na sliku i priliku Božju!
Ovih dana sustigla nas je tužna vijest da je u Beču u 90. godini života umro Radoslav Katičić, lingvist svjetskoga glasa, član četiriju akademija, književni povijesničar, veliki zaštitnik hrvatskog jezika i – kako se posljednjih godina s pravom uvriježilo govoriti – jedan od najumnijih Hrvata. Osobit ugled ovaj rođeni Zagrepčan imao je u slavističkim krugovima, pri čemu je ključni doprinos ostvario u sklopu Slavističkog instituta Sveučilišta u Beču.
Za nas, Turopoljce, posebno je važno njegovo istraživanje slavenske pretkršćanske vjerske i kulturne predaje, jer je ustvrdio da je upravo u nekim turopoljskim običajima ostala izvrsno sačuvana predkršćanska obrednost, ali i put kojim se stara vjera stapala s kršćanstvom. Ključne spoznaje akademik Katičić objedinio je u svojoj knjizi “Naša stara vjera”, što ju je Matica hrvatska objavila 2017. godine. Kao ilustraciju izdvajamo nekoliko objašnjenja što ih je ovaj velikan izložio tako čitko da ih može sa zanimanjem pratiti i sasvim prosječni čitatelj:
“Narodi
slavenskoga jezika već su kroz duga stoljeća kršćanski narodi. Njihov vjerski
život i shvaćanja potpuno su prožeti kršćanstvom. I prežitci stare vjere
potpuno su prožeti njime. Ide to dotle da se čak u ruskim i bjeloruskim
zagovorima, čarima za pomoć protiv raznih boleština i nevolja, u kojima se
inače najbolje čuva predaja svetih tekstova i stari mitski sadržaji, na svakom
koraku nailazi na elemente preuzete iz crkvene liturgije. Tolik joj je bio
ugled i utjecaj. I poganske su čarolije kod istočnih Slavena pravoslavne.
Uostalom, i naši hrvatski jurjaši u Turopolju pjevaju: Ovo se klanja zeleni Juraj
– kirales! i tako se u potpuno mitskom, prastarom obrednom ozračju, gdje se o
zelenom Jurju čak i ne pjeva kao o svetome Jurju, ipak našlo crkveno
liturgijsko “kyrie eleison”. Poganska predaja kako kroz stoljeća
dopire do nas sva je prožeta kršćanstvom.(…)
Mladi
bog Jarilo, punim imenom Jarovit, koji u proljeće dolazi iz daleka i donosi
bujno zelenilo i godišnju rodnost, poistovjećen je sa svetim Jurjem. Zovu ga,
zanemarujući crkveni okvir i krinku, čak i samo Jura, tako ophodnici u
Turopolju, ili samo Юрий – Егорий, tako u sjevernoruskim ophodničkim pjesmama.
Jarilo je sin Perunov i Mokošin, ali je rano otišao u daljinu i dolazi u
proljeće na svadbu sa svojom sestrom koja se u kršćanskom okolišu zove tipičnim
djevojačkim imenom Mara ili Marica. Praslavensko ime toga božanstva čini se da
je bilo Mara i Morana. Ta dvojnost čini se također da je povezana s promjenama
koje se dešavaju s njezinim likom i njezinom ulogom u tijeku vegetacijske
godine. Mara bi se zvala kao mlada, svježa i lijepa kao kakvo čarobno
priviđenje, što praslavensko mara, čini se, i znači, a Morana ostarjela i zla
osvetnica koja nemilosrdno mori.”
Za boga Jarila se u kršćanstvu ne javlja samo sveti Juraj, nego vrlo
karakteristično i sveti Ivan. Smjena svetih Jurja i Ivana kao kršćanskih
predstavnika boga Jarila nije proizvoljna. Ona dolazi odatle što su se običaji
koji potječu od obreda njegova proljetnog kulta u slavenskoj narodnoj tradiciji
pretežito vezali za dva kršćanska blagdana, za Jurjevo i za Ivanje. Ta dva
blagdana kalendarski su smještena u razdoblje između prvoga tjeranja trave i
lišća i žetve, u uzlaznom luku godišnje vegetacije i rodnosti. Po tome su bila
osobito prikladna da se oko njih nakupe narodni običaji koji potječu od obreda
što su izvorno bili posvećeni bogu koji se štovao kao nositelj i donositelj
toga dvojega.”
Marijini štovatelji i
nasljeditelji iz Mraclina danas će sedmi dan za redom hodočastiti u Njezinu
crkvu u Vukovini. Ovih devet dana vjernici provode u zbližavanju s našom
nebeskom Majkom i pokušavaju slijediti njene primjere, od kojih je u
dosadašnjim propovijedima velečasni Cujzek posebno izdvojio otvorenost srca,
hrabrost i poniznost. Svojim nagovorima vlč. Ivica Cujzek svakog nas dana korak
po korak vodi do osnovnog cilja – Devetnicom postati Bogu bliži i sve to
stvarno provoditi i živjeti u našim obiteljima, na radnim mjestima…
Pozivamo vas da nam su u tom hodu priključite i u ova preostala tri dana.