Možda je izraz drvce za stablo visoko petnaestak metara malo neprikladan, ali ideja je jasna: želimo da poruka Božića bude vidljiva svim domaćima i gostima Mraclina. U to ime na inicijativu KUD-a Dučec i uz podršku VG Komunalca danas su vrijedne ruke – potpomognute s nešto hidraulike – lijepim ukrasima okitile čempres ispred staroga spremišta, čime je Mraclin dobio svoju javnu božićnu dekoraciju.
Kugle su izradili Vjeko Kovačić i zaposlenici tvrtke Kova, mašne je izradila Loreta Gerić, a licitarska srca Vesna Tafra. Kavicom je sve suradnike današnje akcije počastila Ljubica Kos Pecina (foto: Vesna Tafra i Vlado Vinetić).
Jučer je obilježena proslava 40. godišnjice izgradnje škole u Vukovini. Učiteljice naše Područne škole Mraclin i Vesna Tafra sudjelovale su u pripremanju izložbe kojom su prezentirale našu školu, Mraclin, Veliku Goricu i Zagreb. Vesna Tafra je sudjelovala svojim radovima, koji su se izvanredno uklopili s radovima naših učenika. Roditelji su ih počastili domaćim kolačima, sve redom okusima iz djetinjstva.
U albumu se nalaze i fotografije izložbi još dvije Područne škole OŠ Vukovina – Buševca i Rakitovca te udruge Vukovina u srcu. Svi okupljeni su primijetili kako je škola jako lijepo uređena, a posebice fascinira pristojnost učenika koji je pohađaju, koji su svima izrazili dobrodošlicu i cijelo vrijeme brinuli da se svi u našoj/njihovoj školi osjećaju ugodno.
Školarci su pripremili i priredbu, na kojoj nam se prvi puta predstavio zbor učitelja sa dvije pjesme. Posebno je zadovoljstvo bilo sresti drage nastavnike, danas umirovljenike, od kojih smo svi učili i naučili osnove života te smo im na tome neizmjerno zahvalni. Želimo im dug život i dobro zdravlje te još mnogo ovakvih proslava i druženja.
Čestitke mladom, novom ravnatelju škole te svim učiteljicama i učiteljima koji su nam zahvaljujući njihovom radom sa djecom, poslali poruku, da još uvijek ima nade za ovo društvo, jer odgajaju dobre i poštene ljude.
Sastav: Dobrenić, Dadović, Cavrić, Tandarić, Kos i Galeković
Odlično su u utakmicu krenuli igrači Mraclina. Sredinom prvog poluvremena pogotkom Tandarića Mraclinci dolaze u vodstvo. Pred kraj prvog djela utakmice igrači Mladosti dolaze do izjednačenja. Drugi dio utakmice donio je loš nastavak pionira Mraclina te su Mladostaši s još dva pogotka zasluženo slavili u ovom susretu. Sljedeći susret Mraclinci odigrat će protiv ekipe HNK Gorica (VM), 17. prosinca 2016. u 15.42.
Udruga veterana domovinskog rata – Klub “Tomislav Hrkovec” Mraclin, organizira Novogodišnji turnir u beli. Turnir će se održati u petak 30. prosinca 2016. godine u Društvenom domu s početkom u 18 sati. Kotizacija iznosi 100 kn po paru, pobjednicima osigurana novčana nagrada, za sve igrače osiguran lovački gulaš, cuga po vrlo povoljnim cijenama. Prijave za nastup pola sata prije početka, izvlačenje parova uoči početka turnira.
Treća adventska nedjelja obilježena je sinoć paljenjem treće svijeće ispred crkve svetog Vida. Na adventskom vijencu koji simbolizira vječnost, vjernost i pobjedu, treća svijeća predstavlja pastira i radost očekujući dolazak Isusa Krista.
Dok palimo treću svijeću, Svijeću pastira i Svijeću radosti, svatko je od nas pozvan biti plamen koji svijetli i grije radošću. Pastiri nisu navezani na zemaljsko, a ta je sloboda nosila i hrabrost. Oslođenost od straha oslobodila je radosnu pjesmu – poručio je vlč. Đuro Sabolek.
Nakon obreda, nastavilo se kratko druženje mještana uz kuhano vino i domaće kiflice.
Kršćanska radost proizlazi iz blizine Boga, blizine njegova Kraljevstva. Radosni kršćanin svoju vjeru i nadu rado propovijeda svojim životom i riječima i tako postaje – poput Ivana – svjedok, „glas koji viče u pustinji“. Ali, koliko smo mi skloni prihvatiti svjedočanstva osoba iz naše blizine koji nam Krista navješćuju radosna lica i zauzetim djelima ljubavi? Često smo skloni optuživati ih i poprijeko gledati ispitujući ih tko su i što žele, kojom ovlašću sve to rade. Koliko smo tek skloni sebi pripisivati uspjehe i radu, životu i drugim mjestima izričaja kršćanske radosti sebi, zaboravljajući tako tko nas je poslao i tko nas to toliko raduje?
Na svakome od nas počiva Duh Gospodnji jer smo pomazani Duhom Svetim i učinjeni Kristovima – Kršćanima, ljudima radosne nade koja ne šuti nego viče u pustinji svijeta; poslani slabima, kao što smo i mi sami, navijestiti da nas je Bog ozdravio i da će ozdraviti i njih i tako pobuđivati radost pred Gospodinom. Svako od nas je prorok u svojoj obitelji, gradu, domovini, onaj koji je poslan pripraviti put Gospodinu, ali prorok koji treba biti svjestan da je Gospodin taj koji donosi radost i ispunja nadu.
U ovome vremenu došašća, na nedjelju radosti, budimo proroci koji će – poput Izaije proroka – donijeti radost Kristova dolaska u svoje obitelji. Isto tako „od Krstitelja naučimo liječiti u sebi ljudsku ljubomoru i želju za afirmacijom. Želeći sve više postajati radosni svjedoci Božjeg dolaska traćimo snagu da uočavamo, podupiremo i štitimo sve dobro što se oko nas događa, makar i ne bili u središtu pažnje“.
Susret s nesvakidašnjom pjesničkom i ljudskom osobnošću Drage Štambuka bio je događaj kojim su se Dučecove spelancije priključile adventskom ozračju u Mraclinu. U sat i pol programa što ga je vodila Darija Žilić, publika – okupljena u maloj dvorani Dučeca – otplovila je kroz turopoljsku maglu na sve četiri strane, putevima kojima su našega gosta vodili njegov profesionalni usud i pjesnička radoznalost: od rodnih Selaca na Braču do Indije, Japana, Brazila, Engleske, Egipta…
Osim pjesama što ih je izabrao iz svog bogatog opusa Drago Štambuk govorio je i o ishodištima svoga literanog iskustva – o tome kako domovina izgleda iz daljine, o susretima i anegdotama s različitim ljudima, među kojima je posebno izdvojio prijateljstvo sa svetom Majkom Terezijom od Kalkute, o inicijativi da se “zlatna formula ča-kaj-što” – kako ju je nazvao, videći u njoj integralni princip hrvatskoga jezika – zaštiti kao nematerijalna baština pri UNESCO-u te o podosta drugih tema. Na kraju svoga nastupa Drago Štambuk poklonio je punu torbu svojih knjiga našoj župnoj knjižnici, a potom su se nazočni Mraclinci, ali i Zagrepčani, okupili na prigodnoj zakusci. O atmosferi svjedoče i kipci Vesne Tafre.
Na poziv Filipa Galekovića druženje se tijekom večeri iz Dučecovih odaja preselilo na božićni domjenak PPS Galeković, gdje su domaćini srdačno ugostili protagoniste naše pjesničke večeri – obnovivši i neka stara poznanstva. Na kraju, otvaramo mali prozor prema stvaralaštvu Drage Štambuka, uz jednu njegovu božićnu pjesmu, pisanu na rodnoj čakavici.
BETLEHEMSKA
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Dok nad sviton tama kulja
gledan ja u svitli vir
i nad njime zvizde šlajer
ča rastvara ju’sku zvir.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betelehemska ni.
Soldati sa bila greba
pali su u ponor mrk,
zaorila trublja vitra,
Sudnji dan se odbi trd.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Izronila repatica
betlehemska nad naš grad,
naša poja, šume, škoje,
domovine morski stan.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Priko mora nan je pasat
odvest se niz modri val,
di pribiva svitlo ime,
Marija i Josip drag.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Neka cila zemja piva
do nebesa digne glas,
di nan svitli zvizda zlatna
betlehemskog Kraja znak.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
U njon živi vela snaga
tuče srce za naš spas,
zarad milega Ditića
ča nan doni vični dan.
Sve su zvizde s neba zgasle
samo betlehemska ni.
Složile se u crn ugljen
samo betlehemska ni.
Dojdi Dite moje duše
donesi mi prvu Rič,
osvitli mi zvizdan pute
da znan doć na zadnji pir.
Zagreb – U ponedjeljak je u Centru Branimir održana zagrebačka premijera filma Sve najbolje, scenaristkinje i režiserke Snježane Tribuson. Film je – još dobro pamtimo – dijelom sniman u Mraclinu, pretprošle zime, pa je zanimljivo vidjeti kako su se mraclinske vedute, primjerice Jančetov grunt, uklopile u ovu “božićnu komediju s trovanjem”. Priča nas upoznaje s nekolicinom samica i samaca nad koje se nadvila stara adventska prijetnja – da će Božić dočekati sami. Njihovi pokušaji da se iskobeljaju iz takve nevesele izvjesnosti, uzrokovat će niz nesporazuma, ali i sretan rasplet na samu Badnju večer.
