Ideja koja se među imotskim prijateljima Mraclina u sasvim neformalnoj atmosferi začela prošle jeseni, na jednoj od Dučecovih spelancija, tijekom zime dobivala je sve konkretniji sadržaj, pa kad je dogovoren i datum realizacije – 5. svibnja – nije više bilo prepreke da dvije strane sjednu za stol i utanače program imotske večeri u Mraclinu. S jedne strane tu je bilo vodstvo Dučeca, predvođeno predsjednikom Vjekom Kovačićem, s druge gg. Vedran Kukavica, Ivica Puljić i Luka Jonjić, zagrebački Imoćani i dragi mraclinski gosti. Oko ove jezgre brzo se oformio ostatak programske podrške, uključujući i raspoložene sponzore s obje strane – Filip Gabelica, Rade Topić i konoba Didov san, Pršutana Mijukić, tvrtka Kova, Cvjećarna Anamarija – a moramo priznati da je interes za sudjelovanje vrlo brzo zaprijetio kapacitetu mraclinskog Društvenog doma, pa je KUD Dučec odustao od uobičajene najave događaja putem mraclinskoga portala: usmena predaja odradila je svoje brže od interneta.

Okupljanje je počelo u popodnevnim satima na Drevovom gruntu gdje su se već vrtjeli sponzorski janjci i odojci. Prvi prihvat gostiju s puno entuzijazma odradili su domaćini toga dijela spelancija, članovi obitelji Zlatka i Jasne Kovačić, a pod krovom krušne peći gosti su rasprostrli tradicionalnu gastronomsku ponudu svoga kraja: ušćipke, sir, rakiju i vino, kruv ispod peke, a naravno, tu je bio i pršut kojeg je Mate Lešina majstorski izlistao svojim naoštrenim gudalom.

S prvim mrakom susret se preselio u Društveni dom gdje se okupljenima obratio Vjeko Kovačić, a potom je vlč. Ivan Vučak, vikar sesvetske župe, prenio pozdrav našeg župnika, vlč. Saboleka, te ispričao kratku povijest svoje obitelji, od imotskog zaseoka Vučaka, do svog rodnoga Turopolja. Nakon zajedničkoga Očenaša na stol je stigao gulaš Vere Mamuline i Ane Amerikankine, kako bi se nazočni u miru okrijepili za nastavak večeri, a istodobno je pristiglo i izaslanstvo gradonačelnika Barišića u čije je ime nazočne pozdravio pročelnik Krešimir Ačkar.

U kulturno-umjetničkom programu što ga je vodio Ratko Cvetnić najprije je nastupio glazbeni duet Mario Čužić i Mario Kukavica, a potom je dramski umjetnik Joško Ševo predstavio poeziju i prozu imotskih pisaca Petra Gudelja te Nedjeljka Kaveljevića Ždere i Vedrana Kukavice, koje je publika toplo pozdravila. General bojnik Slaven Zdilar, glavni inspektor HV-a, podsjetio je na slavnu Imotsku bojnu, ali je naglasio da nam je ipak najvažnije misliti na budućnost i skrbiti oko narodnog zajedništva, baš ovakvog kakvom se upravo osvjedočio u Mraclinu. Posebna atrakcija za mraclinski dio publike nesumnjivo su bili gangaši, koji se nisu gasili od dolaska u selo, a završno ganganje odradili su Josip Joko Žužul i njegovi sinovi. Pri završetku programa prigodne su darove razmijenili predsjednik Kovačić i predstavnik imotske strane Vedran Kukavica, a potom su članovi Dučeca i imotski glazbenici izveli zajedničku točku “Croatio, iz duše te ljubim”. Za kraj, na stol je stigla vruća janjetina i odojci, nakon čega se druženje, uz pjesmu i ples, moglo nastaviti do sitnih sati.

Među nazočnima pozdravili smo i neke osobe iz javnoga života: bračni par Ivu Banca i Andreu Feldman, kolumnista Večernjeg lista Borislava Ristića, pjesnikinju Dariju Žilić, što samo pokazuje da se glas o Dučecovim spelancijama već proširio ne samo Turopoljem i Zagrebom, nego i šire. Stoga još jednom treba pohvaliti Dučecovu logistiku koja je i ovom prilikom predstavila Mraclin u najboljem svjetlu. Nije stvar samo u dobroj organizaciji, nego u veselju s kojim se pristupa zajedničkom poslu, bilo da su u pitanju oni mlađi članovi, bilo mraclinske gospođe, bilo Dučecov seniorski sastav, što nam u konačnici daje baš onakvu sliku kolektiva o kakvoj je govorio general Zdilar.