Predvođeni župnikom Đurom Sabolekom i kapelanom Markom Čolakom, vjernici naše župe Pohoda Blažene Djevice Marije su jučer 29. srpnja hodočastili u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke. Uz dva puna autobusa, naši župljani su u velikom broju stizali i osobnim automobilima.
Križni put na Kalvariji počeo je već u 7 sati a nakon toga vjernici su se poklonili kipu Majke Božje u bistričkoj bazilici. Kapelan Marko je tada ovjekovječio taj dan kako je to rekao velečasni Sabolek, milenijskom fotografijom. Uslijedila je pomirba s Bogom kroz svetu ispovijed i glavno misno slavlje u 11 sati koje je predvodio poznati teolog i filozof fra Ante Vučković.
Na kraju hodočasničko-duhovne obnove naši župljani su otvorili svoja srca klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom.
Poslije svibanjskih izbora za članove Vijeća Mjesnog odbora Mraclin, na prvoj, konstituirajućoj sjednici, održanoj početkom srpnja, za predsjednika VMO-a izabran je g. Tihomir Hubak, nositelj liste Hrvatske demokratske zajednice. Novoga predsjednika zaskočili smo odmah po povratku s godišnjeg odmora s nekoliko prigodnih pitanja i potpitanja, na koja nam je spremno odgovorio.
Mraclinci Vas očito poznaju čim su Vam poklonili povjerenje. No, za ostale čitatelje portala nekoliko riječi o sebi?
– Rođen sam 1963, godine u Zagrebu, ali od rođenja živim u Mraclinu. Po zanimanju sam strojarski i vatrogasni tehničar, zaposlen na benzinskoj postaji u Velikoj Gorici u sastavu grupe Petrol Hrvatska. Član sam DVD-a Mraclin pune 43 godine. U mlađim godinama aktivniji, sada manje, ali nastojim biti prisutan i pružiti pomoć u onom djelu za koji sam osposobljen.
Što u svome mandatu vidite kao najvažnije zadatke pred Mjesnim odborom?
– Problema ima puno, od infrastrukture, prometnica, zapuštenih prostora, do manjka prostora u dječjem vrtiću, nedostatka prostora za održavanje tjelesne nastave u školi, te problema oko financiranja društava i udruga. Zatim, tu je problem odlagališta otpada Mraclinska dubrava. Pod tim mislim na slabu informiranost o količinama i vrstama otpada, te podatke o tome odakle sve dolazi otpad na zbrinjavanje u naše selo, jer građani primjećuju razne registarske oznake i razna poduzeća koja dovoze otpad na odlagalište, a nisu sva u sastavu Gradskog poduzeća VG Čistoća.
Ali, ipak i među tim problemima postoje neki prioriteti?
– Tako je. Prvi i osnovni prioritet je izgradnja kanalizacijskog sustava kroz cijelo mjesto, te – nakon izgradnje – rekonstrukcija i konačno uređenje prometnica kroz Mraclin, bilo da su županijskog ili lokalnog karaktera. Prije samog početka izvođenja radova na kanalizacijskoj mreži očekujemo izmještanje prometa na alternativnu lokaciju, za potrebe odlagališta otpada i poslovnu zonu Mraclin. Grad ima mogućnost da bez prevelikih financijskih odricanja preusmjeri promet na prije navedene lokacije, a to uskoro i očekujemo.
Održava li sastav MO-a ono što bismo mogli nazvati političkim raspoloženjem Mraclina?
– Ha, mislim da je to teško pitanje. Mi Mraclinci smo specifični kad je politika u pitanju. Previše ima napetosti i političkih mišljenja. Vrije prije, kipi za vrijeme izbora, a sve se brzo rashladi nakon toga. Ali, hrabre nas dobri primjeri zajedničkog djelovanja u selu. Najbolji primjer je KUD Dučec, pod vodstvom našeg Kove, koji je objedinio sve u selu, neovisno o političkom izboru. Na takvom putu je i DVD, te naša ženska udruga “Anđele”, a mislim da smo se i mi u novom sazivu MO-a isto tako “kliknuli”, što su pokazale i prve tri sjednice, gdje su svi zahtjevi i prijedlozi izglasani jednoglasno.
Kakvu suradnju očekujete s Gradom?
– Izvrsnu. Naime, uz naše poduzetnike i naše građane, koji izdvajuju veliku količinu sredstava – što kroz PDV, što kroz nemali prirez – smatram da nam je Grad veliki dužnik. Stoga sam posebno zadovoljan što je na vlasti ostala garnitura na čelu sa gradonačelnikom Barišićem, jer treći mandat daje garanciju da će i Mraclin konačno doći na red za velike investicije i poboljšanje uvjeta života mraclinskih poreznih obveznika.
Oprezni ljudi uvijek su spremni na moguće prepreke. Gdje bi se mogle očekivati eventualne poteškoće u radu?
– Mislim da je trenutno najveći problem što se polako bližimo kraju godine, a to znači da je gradska kasa vjerojatno pri kraju. Zbog toga smo već podnijeli zahtjeve u mjesnu samoupravu za naše prioritete, kako bi stali u red za naredni proračun i ušli u fazu izrade projekata. Projekti nisu mali, ali se baziraju uglavnom na osnovnim potrebama za normalan život.
Koje konkretne projekte imate u vidu?
– U prvom redu izvedbu kanalizacijske mreže. Naravno, uz dobru kontrolu, sudjelovanje MO-a u koordinaciji sa svim izvođačima, gradskim vlastima i nadzornim organom… Svjestan sam da će poteškoća biti u svim zadatcima koje smo postavili, ali vjerujem da uz nas sedam iz MO-a, naše gospodarstvenike i građane, možemo doći do zajedničkog cilja.
I za kraj: kako vidite Mraclin na kraju ovog mandata?
– Četiri godine izgledaju kao vrlo dug period, ali kod velikih poslovnih zahvata godine prođu vrlo brzo. A situacija je kod nas baš takva – puno planova, puno projekata, a malo vremena. Usprkos svemu ja sam uvijek veliki optimist i siguran sam da ćemo ono zacrtano i odraditi. Naš Mraclin na kraju ovog mandata vidim kao jedno prekrasno uređeno mjesto, ugodno za život, s puno organiziranih kulturnih, sportskih priredbi i događaja.
Grad Velika Gorica je temeljem Odluke o potporama poljoprivredi za razdoblje od 2016. do 2018. godine raspisao Natječaj za dodjelu potpora male vrijednosti u 2017. godini. Potpore mogu ostvariti poljoprivredna gospodarstva za uzgoj i držanje izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja (turopoljska svinja i hrvatski posavac).
Pod potporama se podrazumijeva subvencioniranje troškova hranjenja svinja, veterinarsko-zdravstvenu zaštitu, popravak ograde, izgradnju i održavanje hranilišta i prasilišta, obilježavanje i kastriranje svinja, te ostale troškove.
Korisnici mogu ostvariti 500,00 kn po grlu svinje, ali ne više od 37.500,00 kuna po jednom korisniku i 300,00 kn po grlu konja, ali ne više od 5.000,00 kuna po korisniku.
Natječaju za dobivanje potpore male vrijednosti mogu pristupiti obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja imaju status fizičke osobe ili obrtnika i pravne osobe registrirane za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, a koja udovoljavaju sljedećim uvjetima:
– upisana su u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava;
– imaju prebivalište, odnosno sjedište i bave se poljoprivrednom proizvodnjom na području Grada Velike Gorice;
– životinje moraju biti upisane u JRDŽ ( Jedinstveni Registar domaćih životinja);
– imaju dokaz o obavljenom ulaganju za koje traže potporu.
Natječaj je otvoren do 30.9.2017., odnosno do utroška sredstava. Sve informacije mogu se dobiti OVDJE ili u Upravnom odjelu za poljoprivredu i ruralni razvoj Grada Velike Gorice, soba 407/IV ili na tel. 62-69-947.
– Zalaganjem Plemenite opčine turopoljske od strane Grada Velike Gorice prepoznata je potreba da se gradska potpora za revitalizaciju uzgoja turopoljske svinje proširi na sve registrirane uzgajivače, a ne kao što je to sada bilo samo prema POT-u. Želimo da to doista bude poticaj proširenju uzgoja kako bi OPG-i s našeg područja imali što više turopoljskih pajceka te kroz preradu u suhomesnate proizvode bili pokretač pozitivnih trendova koji će ojačati ne samo poljoprivredu, već kroz ponudu autohtonih jela u ugostiteljstvu i turizam – poručuje župan Juraj Odrčić.
Iz tvrtke Eko-deratizacija koja je ovlaštena za suzbijanje komaraca na velikogoričkom području, obavijestili su kako će u naseljima Velika Buna, Mala Buna, Okuje, Mraclin, Lazi Turopoljski, Buševec, Ogulinec, Turopolje i Rakitovec, komarce suzbijati u petak 4. kolovoza, ali u večernjim satima, od 18.30 do 21 sat.
Zagrebačka klapa Stine, naši dragi gosti na korizmenom koncertu održanom početkom ožujka u Društvenom domu, na 51. festivalu u Omišu osvojila je prvu nagradu publike i tako ostvarila najveći uspjeh od svog osnutka. Dobitna kombinacija – 1 Slavonac + 4 Dalmoša – pod umjetničkim vodstvom Antonije Mimice, inače članice klape Armorin, nadvisila je konkurenciju i osvojila srca nazočnih.
I druga klapa s mraclinskog nastupa – mlada družba Bošket – ušla je u subotnju završnicu, među 10 najboljih hrvatskih klapa, dok su Armorinke, dvostruke pobjednice Omiša, ove godine odustale od natjecateljskog nastupa (ali su publici poklonile sjajnu autorsku večer) i tako dale ostalim klapama priliku za trenutak slave. Spomenimo da je nagradu stručnog žirija po treći put za redom osvojila muška klapa Vinčace iz Novog Vinodolskog, a kod žena prvim se mjestom okitila splitska klapa Orca.
Čestitamo našim prijateljima uz podsjećanje na završnu točku korizmenoga koncerta u Mraclinu i pjesmu “Vilo moja” – i nadamo se skorom ponovnom susretu u Mraclinu.
Danas mi je ponovno isključen internet. Virtualni svijet neko vrijeme opet ne postoji. Možda je to i ponekada dobro. Iako, više ne visim na netu kao prije, ali svejedno, volim biti povezana.
I današnji je dan obilježila velika vrućina. Noć je, sjedim na terasi dok mi gola ramena miluje vruć povjetarac. U krošnjama oraha nestala je pjesma ptica. Spavaju. Noć ispunjava pjesma zrikavaca, pa se osjećam kao da sjedim ispod borova negdje na nekoj obali mora kojeg oplakuju vali. Oblačno je, sivo. Možda se nebo smiluje pa napokon ispusti koju kapljicu kiše. Između oblaka proviruje tek jedna zvijezda, a pjesmu zrikavaca na trenutak zaustavlja buka motora nekog aviona koji je ovaj čas uzletio sa obližnjeg aerodroma krećući se svojom putanjom. Razmišljam o ljudima koje nosi na svojim krilima. Tko zna kamo putuju, gdje će se zaustaviti, koliko li će dugo biti tako visoko, visoko iznad nas? Možda satima! Zaželjeh im sretan put, onako u mislima, dok svjetla čelične ptice polako nestaju u sivilu oblaka.
Malo prije sam zalila svoje biljke u vrtu, mojem malom svijetu u kojem sam najsretnija. Nekako, čim ujutro ustanem, oblačim svoje vrtne cipele i odlazim pogledati kako su, gledam ih iz dana u dan kako rastu i napreduju, pa već pomalo ubirem plodove svojega rada. Suho je, jer danima već nije pala kiša. Žedna zemlja halapljivo guta vodu koju joj donosim. U trenu nestaje u pukotinama ravno do korijena mojih povrtnica koje mi zahvaljuju i vraćaju sočnim, svježim plodovima.
Žedni su i kukci koji se sjate oko vode. Danas sam promatrala igru jednog leptira. Slijetao je na šarene glavice cinija hraneći se sočnim nektarom. Što sam mu se više približavala on bi bježao od mene, no glad za nektarom bijaše jača i od straha, pa mi je ipak odlučio pozirati dok sam svojim fotoaparatom zaustavljala najljepše trenutke iz njegovog života.
Tek sam ove godine shvatila koje bogatstvo posjedujem u tom malom komadiću zemlje. Nikada, ali baš nikada nisam toliko uživala u vrtlarenju. Niti jednoj travki nisam dozvolila da ugrožava rast i razvoj mojih povrtnica, da im crpi hranu i vodu neophodnu za život. Kao u svim segmentima života tako i ovdje vrijedi ona koliko nekome daješ toliko ti se i vraća. Mislim da to zovemo ljubav. Uživam u svakom trenutku provedenom u ovom mojem malom komadiću svemira sretna što sam dio njega. I ne, ne bih se ni sa kime mijenjala, jer tu je moj svijet, moj život, moja sreća!
