Odlaskom Zorana Tomčića u Sisak na mjesto trenera Segeste, ostalo je upražnjeno mjesto trenera Gradića na koje je uskočio dosadašnji trener Mraclina, Vlado Horvat. Proteklog proljeća Mraclin je pod Horvatovim vodstvom bio najugodnije iznenađenje lige, te se ove jeseni očekivao nastavak tog rezultatskog niza, no do njega nije došlo, tako da se Horvat nakon posljednjeg poraza od Bune povukao iz Nove Grabe.
-Jednostavno, igračima više nisam mogao dati ono što sam htio. Jednostavno dalje nije, iako je klub od mene tražio da ostanem, no nakon kazne koju sam dobio nakon Bune, da ne smijem obavljati dužnosti u nogometu mjesec dana mislim da je ovo najbolje rješenje- ispričao nam je Horvat.
Prvi trening s novom momčadi Horvat je održao u petak, dok će danas momčad pod njegovim vodstvo (iako formalno neće sjediti na klupi, op.a) odigrati i prvu utakmicu protiv Gaja iz Mača.
Prvo su na domaćem terenu pioniri Mraclina svladali Turopoljac iz Kuča, rezultatom tri naprema nula. Odigrali su mali Mraclinci solidnu utakmicu u kojoj su došli lako do pobjede. Strijelci u ovom susretu bili su Dominik Rupčić dva puta i Luka Kos jednom. Drugu utakmicu pioniri su odigrali u Pokupskom i doživjeli visoki poraz rezultatom četiri naprema nula. Domaći igrači ušli su u utakmicu sa više želje da u ovom susretu zabilježe pobjedu, pa su u tome i uspjeli.
Pioniri i dalje zauzimaju drugu poziciju na prvenstvenoj tablici sa osvojenih dvanaest bodova, dok je vodeća ekipa Kloštra prikupila osamnaest bodova. Iduće kolo, 13. listopada 2018., Mraclin je domaćin Vatrogascu iz Kobilića, a utakmica počinje u 15.00 sati.
Na Dučecu je 9. listopada, u sklopu Dječjeg tjedna Velike Gorice, održana radionica za osnovnoškolce iz Mraclina pod nazivom “Što to znači sudjelovati?”. Na radionicu se odazvalo 24 djece kojima su vijećnici Dječjeg gradskog vijeća – Matija i Mara – ispričali kako razumiju dječja prava, posebice pravo na sudjelovanje. Odigrali smo i igru Sudjelopoly koju je Dječje gradsko vijeće samo izradilo.
Djeca su se prijavila za Stručni žiri za odabir logotipa Dječjih sportskih igara koja se tradicionalno održavaju u sklopu Dana svetog Vida. Izvlačenjem iz šešira odabrani su Nia Oniško Križanić, učenica trećeg razreda osnovne škole i Petar Vlahovac, učenik prvog razreda osnovne škole. Uz njih je u Stručnom žiriju i Matija Dražetić iz Dječjeg gradskog vijeća, učenik sedmog razreda te dvije odrasle osobe iz KUD-a Dučec – Maja Mravec i Jelena Kos.
Stručni žiri će se sastati i dogovoriti kriterije za logotip te će nakon objavljenog natječaja izabrati crtež koji će postati prepoznatljiv znak Dječjih sportskih igara.
U susjedskom derbiju vidjeli smo vrlo loše prvo, puno bolje drugo poluvrijeme i – u konačnici – slavlje Bune na Novoj grabi. Mraclin je poveo ponajviše zaslugom golmana gostiju Filipa Raka: pri jednom izletu Rak promašuje ispucavanje ispred nadolazećeg mraclinskog napadača Ivana Kosa koji to lijepo prati i sprema loptu u mrežu gostiju. Nakon toga slijedi neshvatljivo opuštanje Mraclina koje su gosti iskoristili za poravnanje. Jedna oduzeta lopta domaćem igraču Čičku na sredini terena, s desne strane stopera Huđbera, bijeg po boku i fina asistencija za Ivana Raka koji ne griješi uz uspavanu domaću obranu. Poslije poravnanja odvijala se posve otvorena utakmica, bilo je prilika na obje strane. U samoj završnici susreta, u 3. minuti sudačke nadoknade, kad su gledatelji već počeli napuštati tribinu, uvjereni u podjelu bodova, sjevnula je kontra Bune, izigrana je domaća obrana, Ivan Rak izlazi “jedan na jedan” na golmana Dražića i po drugi puta pogađa – za pobjedu svoje momčadi.
MRACLIN – BUNA 1:2
MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 150.
Sudac: N. Meić. Pomoćnici: Vitez i Mužar.
STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (54) , 1:1 – I. Rak (62) , 1:2 – I. Rak (90+3).
MRACLIN: Dražić, Škrinjarić (od 42. Đurašin), J. Domitrović, M. Kos, Petravić (od 73. Starčević), Jakovljević, Jurić, Onić, M. Rus, Čičak (od 70. J. Cvetnić), I. Kos. TRENER: Vlado Horvat.
BUNA: F. Rak, Mrkonjić (od 63. Konjević), Kovačić, Kuzmić (od 57. Prnjak), Sabljo, Huđber, Galović (od 68. Rovišan), I. Rak, Vujnović, Šebek (od 90. J. Rak), Barišić (od 77. Lučan). TRENER: Boris Konjević.
Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća kod spomenika Tomislavu Hrkovcu, Udruga veterana domovinskog rata Grada Velike Gorice i članovi Vijeća mjesnog odbora Mraclin odali su počast poginulom hrvatskom branitelju Tomislavu Hrkovcu, te svim braniteljima koji su svoje živote položili na oltar Domovine. Sjećanjem na prijatelje i suborce obilježili smo Dan neovisnosti Republike Hrvatske: „Navik on živi, ki zgine pošteno“
Paljenje rakije, kao što smo već najavili u pozivu za ove Dučecove spelancije, postalo je svojevrsni Dučecov brend. Ne čudi stoga što se nova akvizicija Mjesnog odbora – 20 pivničkih kompleta (klupa i dva stola) – brzo popunila ljubiteljima jesenskog provoda na otvorenom. Bilo je gostiju iz cijele Županije, Zagreba pa i udaljenijih mjesta.
Gulaš se kuhao od jutra, kako bi se veprić, srna, zeko, junetina i ostalo blago Božje – na kojem zahvaljujemo glavnom pokrovitelju Dučeca, firmi Kova i predsjedniku emeritusu Vjeki Kovačiću – dobro upoznali u velikom kotlu mraclinskog lovačkog društva. Oko kotla skrbili su, u koncentričnim krugovima: gostujući majstor Boro Gecan s pomoćnicama Lidijom i Tihanom, Željko Križanić pri ocurkima, potom vanjski logistički krug sastavljen od članica ženske vokalne skupine Društva, koje su ispekle kruh i kolače, kao i podmladka Dučeca, nezaobilaznog u terenskom dijelu posla. Naravno, glavni tehnolozi priredbe bili su Zlatko Galeković Kiki i Nikica Vezmarović, voditelji drevnog procesa kojim se od šljiva i krušaka dobiva bistri sok koji se u razumnim količinama doista može koristiti kao lijek – i za dušu i za tijelo.
Marko i Božica Krznarić doveli su nam u goste glavnu folklornu točku jučerašnjeg programa, Hrvatsko kulturno umjetničko društvo Trenk iz Nove Gradiške koje se predstavilo narodnim običajima svoga kraja i nezaobilaznim bećarcem. Brojno – i nagrađivano – Društvo podsjetilo je na pomalo zaboravljenu sliku bogate i sretne Slavonije, pa ne čudi da je nastup gostiju često bio popraćen pljeskom publike. Osobitu priliku iskoristila su tri nazočna pripadnika 100. brigade HV-a koji su prije 26 godina bili na novogradiškom ratištu: zajednički “kipec” s Trenkovcima uhvatio je mnoge koji u to doba još nisu bili ni rođeni.
Upravo po završetku nastupa naših gostiju spustila se kiša nad travnatu pozornicu Jančetovog grunta pa se veselo društvo preselilo u Društveni dom gdje su zajedničke tamburaške snage brzo uspostavile potrebnu temperaturu, a posebno se dojmio nastup impozantnog gradiškog solista Marija kojem mikrofon doista nije potreban. Isprativši drage goste iz Nove Gradiške preostali domaćini nastavili su druženje u veselom predprazničkom raspoloženju, već u mislima na nove spelancije.
Zahvaljujući nastojanju Marka i Božice Krznarić na ovogodišnje paljenje rakije Dučecu i Mraclinu u goste dolazi novogradiška Hrvatska kulturno umjetnička udruga Trenk. Slavonci će nam izvesti polusatni program iz bogate slavonske folklorne baštine, a tim povodom zamolili smo gđu Vericu Vuković, koja je predsjednica Trenka od osnutka, da nam malo približi svoje društvo.
– Osnovani smo 1994. godine pa se već pomalo pripremamo za proslavu 25 obljetnice neprekidnog rada. Radimo u pet sekcija: tamburaškoj, folklornoj, pjevačkoj, dramskoj i dječjoj. Naša osnovna misija je oživjeti i sačuvati od zaborava tradiciju Slavonije, s posebnim naglaskom na ljepotu nošnje, pjesme, plesa, tamburice – instrumenta koji ovdje dominira – te izričaja koji je toliko karakterističan od sela do sela koji gravitiraju Novoj Gradiški.
– U tih četvrt stoljeća sigurno je bilo i zanimljivih putovanja?
– Gostovali smo diljem cijele Lijepe naše, ali i van njenih granica: Italija,Mađarska, BiH, Njemačka, Austrija. Uz to organizirali smo i održali četiri Državne smotre tradicijskih puhačkih instrumenata pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, te Državnu smotru šetanih kola.
– Nagrade vas ne mimoilaze?
– Naša Dramska skupina 2008. godine nominirana je u prve tri skupine RH u kategoriji čuvanja hrvatske baštine, a vrijedna priznanja za svoj rad dobili smo i od Grada Nove Gradiške. Sve smo to realizirali sa 70 aktivnih članova, od čega je oko 20-ero djece, koji rade s voditeljicom pjevačke, folklorne i dramske sekcije gospođom Vesnom Vlaović.
– Što ste spremili za Mraclin?
– U Mraclinu ćemo se predstaviti običajem pod nazivom “Komušalo” u kojem dominiraju stariji članovi u svojim radnim nošnjama. Kasnije će im se pridružiti i mladi članovi, u jednostavnoj nošnji koja se nosila svakodnevno. Inače, slavonska nošnja za svečane prigode jako je bogata i lijepa, ukrašena dukatima, a posebno se ističu okićena oglavlja djevojaka.
S nestrpljenjem očekujemo goste iz Slavonije, čiji je nastup na Jančetovom gruntu predviđen za oko 15.30 h.
Oduvijek sam život promatrao kao seriju sa određenim brojem epizoda koju režiramo mi sami. Ne znam mislite li i Vi tako; ionako je nebitno, mislili ili ne. Jesmo li ovisni o kupnji, zapitamo se dok se gledamo u špiglu, ili u špiglu sjećanja; mogu li nas tako lako kupiti ili naprosto imamo višak slobodnog vremena? Da ga iskoristimo bolje i svakako pametnije. Ali što ti je pamet danas? Posuda prepuna iluzija, lažnog sjaja i prolaznosti vremena. Ne znam, ali i dalje o tome razmišljam i trošim vrijeme. Dan prebrzo leti kad si u sjajnom društvu, pričate o zanimljivim stvarima, a još k tome i radite ono što volite. Kad već nismo Zlatko Dalić. Ovaj savršeni sunčani utorak prošao je u znaku pisanja. Inspiraciju smo uvijek crpili iz knjiga, poezije i književnosti. Danas nam navodna inspiracija iskače iz ekrana dok lutamo navodnim društvenim mrežama čiji je sadržaj navodno edukativan, zabavan, sigurno besmislen ali i inspirativan, nažalost. Među milijun pitanja koja si postavljamo na dnevnoj bazi je i koji su to ljudi za koje vrijediti patiti i za koje se vrijedi boriti? Kad već nismo Zlatko Dalić!
Ne sanjamo jer, navodno, živimo u Hrvatskoj. Uspjeh koji priželjkujemo zapravo i ne postoji, jer ga još nitko nije ostvario. To je potvrdio i Mate Rimac; on dela auto za, bi rekli v Gruntovcu, penežlivce, ali tvrdi i to da još nije uspio. Nije do kraja. On još nije Zlatko Dalić, a mi i danas slušamo isključivo ‘budi Zlatko Dalić’ destruktivne savjete. Svakome po zaslugama, očito bolje i nismo zaslužili. Talent je riječ kojom nas uvjeravaju da ne možemo uspjeti. Nema tog morala, nema te osobe čijoj pomoći ćemo se nadati, pa kad nemamo izbora proradi onaj najprimitivniji instinkt preživljavanja pod svaku cijenu i nitko nas neće uvjeriti da će lijepa riječ otvoriti ona vrata kad ti drže nož ispod onog vrata. Razmišljanje o moralu, lijepim riječima, odgoju i muškosti ne znači puno ako si odsutan. Ako nisi na štihu. Ili ako nisu u strukturama vlasti, ako nisi onaj koji diže dva prsta kada treba i koji se ‘učipi’ u tim kada su veliki poslovi vu pitajnu. A tome, navodno, teže svi koji žive u Hrvatskoj. Svi koji nisu Zlatko Dalić. ‘Jedino što imam vu sebi je intelekt; a ako je i on ugrožen bojim se da nemam ništa’, reče tog jutra prijatelj na toj jutarnjoj kavici.
Nisam dobro spavao. Kažu da dobro spavaju tek pravednici, a njih nema mnogo. I danas sam promašio skretanje za neke zanimljive razgovore. Samo je jedna prva, kažu. I Prava, nadodat će. Kad čovjek izgubi povjerenje riječi postaju suvišne. Crte na papiru. Uvijek nas sustiže mala doza nostalgije za minulim danima. Ja još uvijek pecam očima. A ribu kupujem. Nije li to normalno? Sve više osjećamo šablonu u sebi, sve se više skrivamo. Alkohol, kažu, pojačava želje, a smanjuje mogućnosti. Ako si profesor, kažu, to ne znači da sve znaš, već da drugi tako misle. Kad već nisi Zlatko Dalić.
