KUD „Dučec“ vas poziva na Božićni koncert koji će održati u petak 28. prosinca, u Društvenom domu u Mraclinu. Početak koncerta je u 20.00 sati.
Tradicija božićnih koncerata u Mraclinu duga je već više od 25 godina, a na njemu će nastupati dječji folklorni zbor – srednja skupina Društva te vokalne skupine uz pratnju tamburaša. Program su osmislili i uvježbali Željko Kravarščan Studo i Antun Kottek.
Ulaz je besplatan.
Na inicijativu Mjesnog odbora mraclinske su udruge u povodu adventskih dana priredile okupljanje na Drevovom gruntu. Nakon pozdravnih riječi predsjednika MO-a Tihomira Hubaka Udruga veterana Domovinskog rata Klub “Tomislav Hrkovec” zapalila je svijeće pred bistom našega Tomislava, Anđele su spremile prigodno posluženje, a Dobre duše pobrinule su se za glazbenu nadgradnju. Ugodna večer na gruntu obitelji Kovačić protekla je u lijepom predbožićnom raspoloženju, uz kuhano vino i kobase i prisjećanje “kak je negda bilo”.
Buzin – U srijedu navečer u restoranu Stafas održana je promocija prvog spota tamburaškog sastava Lajbeki, napravljenog za pjesmu “Noćas ti dolazim u snove”. Podsjetimo, dečki su s tom pjesmom odnijeli pobjedu na festivalu Zlatni glas Zlatne doline, održanom proljetos u Kaptolu, a nastupili su i na ovogodišnjem Aurea festu u Požegi, u društvu ponajboljih tamburaških sastava i pjevača. Spot je predstavljen užem krugu ljudi, ali medijski su to popratili brojni portali, uključujući i dvije televizije – DMC i Trend TV – koje će u svojim emisijama puštati spot i snimke sa same promocije. Nakon prikazanog spota, sudeći po reakcijama nazočnih, malo je reći da je publika bila oduševljena.
– Stvarno smo jako zadovoljni, a vidimo da i ljudi oko nas pozitivno reagiraju i jako im se sviđa naš spot. Moramo se zahvaliti svima koji su doprinijeli stvaranju ovog spota: Igoru Roginiću koji je bio zadužen za snimanje i montažu, Vladi Vinetiću koji je također bio zadužen za snimanje i fotografiranje, obitelji Kovačić koja nam je ustupila prekrasni Drevov grunt za snimanje i glavnoj glumici, dragoj Mateji Kovačević – rekao je Tomislav K. Hubak.
Nakon službenog dijela uslijedilo je druženje uz hranu, piće i laganu svirku naših Lajbeka. Ovom promocijom i spotom Lajbeki su zaokružili svoju “zlatnu godinu”, koja im je bila vrlo uspješna, i odmah najavljuju koncert povodom deset godina rada sastava, koji će biti održan početkom 2019. godine.
O požaru koji se dogodio preksinoć u Mraclinu izvijestili smo na našim stranicama. Brza intervencija vatrogasaca spriječila je veću nesreću, ali vatra je ipak počinila štetu, tim neugodniju što se nalazimo u zimskom vremenu. Kako bi se ukućanima ipak ublažila situacija, u ovo predbožićno vrijeme pokrenuta je mala akcija solidarnosti. Tko god je u mogućnosti pomoći materijalnim doprinosom neka se javi gđi Katici Galeković na broj telefona 01 6268 198.
Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve,
čak i naše zločine. A kad nas ne
ljube, ne opraštaju nam ništa. Čak ni naše vrline.
Lani sam v ovo doba leta skoro ‘na.ebal’, drznul sam se, onak za sebe, proglasiti Mraclinca godine. Isti čas su se digle žene Mraclina, propele na prednje – a ionak su , kao i svugdje, na četiri pogona – i počele ‘presti’ – pa kaj mi ne zavređujemo pokoju rečenicu? Ostadoh bez teksta. Začkomel sam, sjel na prvu štokrlu i prijel se z rukami za glavu. Našel sam se – ni kriv ni dužan – u neobranom grožđu. Nemušto sam se počel zvlačiti; jeni misle uspješno, drugi ništa ne misle. Tak i treba. To im je v genama. Z jedne strane, drago mi je da još netko drži ‘do moje’, da ipak nekaj kaj zapišem pronajde svoju ‘birtiju’. Z druge strane, one pojma nemaju kak je pisati o ženama delikatan zadatak. Mnogi vrli pisci – i ini njima srodni – stranice i stranice, tinte i tinte, te misli i misli potrošili su upravo na žene.
Pehnuti (koji lepi mraclinski glagol) v ‘žensko pitajne’ nije ništa drugo doli ozbiljna situacija. Delikatna, bi rekli na Obroži. Posebno kada pehaju muški. Žene kad pehaju zajedno obično se počerupaju. Još je davno Shakespeare ustvrdio i zapisao da ‘nije zanimljivo ono što vam žene kažu, zanimljivo je ono što prešute’. Da nema žena – valjda je tome tak – dijamant bi bio običan kamen, bez žena nema ni sreće ni nesreće, žene su nemoćne dok im se ne osuši lak na noktima, a svi znamo da je sigurno najbolji način da zapamtite kada vam je ženi rođendan taj da ga – jednom zaboravite. Bez žena ne bi bilo ni nas, tebe i mene, pak im ti onda nekaj zameri. No chance! Bez obzira pristaju li ili ne, žene vole biti pitane! E, ta mi je najjača.
2018. nije bila laka godina. Ni za žene ni za muže. Muži su pretežito slavili; Jurjevo, Dan žena, Martinje, nogomet i tenis, slavili tamburicu i klape na Vidovskom tjednu, slavili su kadgot su se našli skupa, v Grabi, v Cimbinom podrumu, v Calypsu, pri Pateru, navek slave i kad treba i kad ne, i kad ima razloga i kad nema, oni ga navek pronajdu. Žene su u to vrijeme – delale! Ove godine kaj dolaze buju nam još teže. A žene buju i dalje delale. Zato BM 365 ima tak puno žena (pozdrav pročelniku Kuniću). One delaju, a BM nadgleda! Ak nije v bolnici ili v čorki. Ni bilo lako ni mraclinskim ženama. One eksponiranije imaju puno gostovanja s Dučecom u nogama, pribroje li se kilometri i neprospavane noći na tim putovanjima (tko je spomenul i kakav škropec?) ima se tu kaj za pripovedati. A kad je već reč o eksponiranju ima li jačih od Anđela? One su ovoga leta videle Češku i Slovačku, Zagorje gornje i Donje Zagorje, spekle su ma – nema kaj nisu spekle, organizirale su – nema kaj nisu zamislile a da nisu organizirale… Ovaj mi uvod – to ste zasigurno primetili – traje dugo. Predugo, čak. Nikak da se ‘zagrijem’, pa si sve više utvaram – bi rekel Ćiro, trener svih trenera – da je preda mnom žmehki posel. Ali, jasno da s tim treba živeti i znati živeti i gotovo! Krenimo.
Da nema Anđela ne bi bilo ničega v Mraclinu. Doslovce. Sve bi stalo. Muški ne bi znali kaj bi delali, ni kam bi išli. Dobra Anđela će uvijek oprostiti mužu kad ona nije u pravu. Oprostiti će i nama. Zato su sve Anđele, ili svaka Anđela Mraclinčice broj 5. Ako je Marcelo Brozović na polufinalu protiv Engleza istrčal preko 16 kilometara, jeli itko mjerio kilometražu Anđelama?
Jeli itko išta o tome napisao, nekakav The Sun, Allgeimeine Zeitung, Jutarnji list, Kurir..? Mislim napisal, analiziral? Ni. A ja jes!!! Pa neka mi koja od njih zameri. Portal i ja. Mislim, nije da se o njima nije pisalo, ali da ih neko ovak javno i argumentirano fali, ne sjećam se nikoga. Je peto mesto relativno niska pozicija, ali one znaju da iz dana u dan u svakom pogledu mogu napredovati, pak ih u nastojanjima ni treba sputavati.
In je, to svi znamo i svi vidimo, biti Predsjednica. Naša je, naša rvacka, u tri dana dvaput navrnula u Veliku nam Goricu. E sad, nije da joj je baš tu pri nami najlepše, nije da Opatija, Ilok ili Hvar nisu bolji izbor – sva ta mondenost, svi ti podrumi i sunce – ali… Imamo i mi svoju Predsjednicu. Naša Predsjednica – naše UHVDR organizacije – više bi konkurirala v rubrikama ‘najbolje odjevene Mraclinčanke’, doli u rubrici premještanje ureda. Iako, i ona je otvorila ured, ne otvorila već razmjestila, na četvrti kat gradske uprave. Je baš z tog kata pogled na Goricu fajnski i najlepši. Naša predsjednica – Mraclinčica broj 4 Žaklina Hrkovec – ima svojeg zamjenika, tajnika, savjetnika i blagajnika, i fala Bogu da je bar nekaj u ovom pedlju zemlje posloženo kak negda. I kak treba.
2018.godina je u Mraclin donijela – čitam na Mraclin.hr, hvala Bogu neka je i hvala Bogu treba toga još i više – znatan broj djece. Dakako da prevladavaju Mraclinčice. Gdo bi drugi? Zato kaj je tome tak umire nam – ili blaže rečeno propada – mraclinski nogomet. Ali to je već druga pripovijetka. Djeca, to su naši sutrašnji suci. Prve suze djeteta su molbe; ako ih ne spriječite postat će naredbe. Dijete je knjiga iz koje čitamo i u koju bismo trebali pisati. Mia, Nika, nakon njih Petar i Tin, sjajno! Samo u prosincu. A oni prije?! Zato je Mraclinčica broj 3 – svaka mama i svako dijete, da nam Mraclin živi, raste i raduje se u ovim danima!
Ako v izboru nema nijedne z Obroži, ili barem z Črešnevice, svi znaju i mam im je jasno da autor laže, da je ili pod stanovitim pritiskom ili ni pravi, blazni. Gospođa Vera, moja susjeda ili moja bivša susjeda (sejedno je) je v 2018.godini čuda toga prešla. Godina joj je, kak i za sve nas, bila napeta, burna, brza i bolna. Kak šećer navek dolazi na kraju, tak je i njoj kraj ove godine čuda toga donesel. Čuda donesel, ali malo dobrega. Svi znamo. Žena koja je odgojila svoje Dijanu, Josipa, Gorana i Mirka uvijek je posebna žena. Ne zato kaj je navedene teško odgojiti iliti kaj nisu dobro odgojeni, već zato kaj četvero dece nema svatko v Mraclinu. Kad su joj potpisali drugu operaciju, drugu v par dana, jasno im je poručila da buju na.ebali kad se vrne doma. I sad, Mirko malo malo pa ide po piškote v dućan u bilo koje doba dana, Dijana kuva i pegla, kuri peći da ne bi doma bilo zima, jer je i sused Josip bolan, a Goran, dakako, dela v Ministarstvu. Kasni i kolinje. Kasni i oporavak. A kad je Vera v formi, na štihu i zdrava – nikada ništa kasnilo nije!!! Još ju, sram me bilo, nis išel pogledati, vu vižitu. Sem njezinima najavil da bum kasnil. Kad dojdem oću videti onu Veru, zmaja od žene. Hoću videti Mraclinčicu broj 2. Bez cigaretlina v ruke, dakako, jer ak sem ja prestal onda to stvarno i fakat svatko more!
Kak got da sam štel nekaj promijeniti – trenutnu situaciju na terenu, raspored zvijezda, rupe na mraclinskim cestama, cijene goriva, prvoligašku nogometnu tablicu – nis uspel. Neke stvari se, vele stariji i mudriji, ne daju tek tak menjati i ende. Mraclinčica broj 1 ove 2018.godine – Vesna Tafra. Zakaj? Vox populi. O Vesni postoje oprečna i stoprečna mišljenja i mene to ni strah napisati. Kaj je je. O Vesni i njezinom radijusu – kretanja, afiniteta, ideja, planova i realizacije – pojedine Mraclinčice znaju kudikamo više od mene. Ja samo nagađam. I slušam. Dakako da nisam tek tak stavil ovu Mraclinčicu na čelno mjesto moje valjda zadnje ovogodišnje kolumne. Su iza mene sati razgovora, dani premišljanja i razmjena iskustava, minute prije i one iza ponoći, jutarnje kavice i poslijepodnevni škropci, te svakodnevne šetnje – Beli Vincek i ja dok jezdimo prema pilani ili Ciglani, Grabi ili Okujama. Ovu kolumnu sem pisal najduže od svih. Inače ih napišem za 18 minuta. Ovu ‘cmrlim’ 18 dana, i nikad kraja. Se ne bi – na kraju leta – štel nikome zameriti. Ženama pogotovo. Kaj bu moja mislila o svemu tome, vas ja pitam, bi rekli v Gruntovcu, kaj? Da završim (vreme je) Vesna je ta, veli vox populi, i tko sam ja da i pokušam negirati ga? Meni osobno najviše se dopala ‘Romansa u bijelom’, koja je bila kad je već bila, ali bilo je to nešto novo! Vesno, samo naprijed!
I za kraj svim mojim Mraclincima (kojima u 2018.godini nije bilo lako) i našim vrlim Mraclinčicama – poglavito onima koje ‘nisu stale na rang listu’ – ugodne i blagoslovljene Božićne blagdane i sve najbolje u 2019.godini – ljubavi, sreće i zdravlja. Završit ćemo muškim odgovorom na žensko pitanje – Htjeli biste znati jesu li inteligentni muškarci dobri muževi? Ali, draga gospođo, inteligentni muškarci se uopće ne žene…
U noći sa srijede na četvrtak, nedugo poslije ponoći, došlo je do požara u drvenoj kući u Mraclinu, na adresi Braće Radić 39, koja je u vlasništvu Zlatka Kovačića. Zbog loše izvedenih dimovodnih kanala iz peći zapalila se drvena međustropna konstrukcija, oko 12 kvadratnih metara. Brzom intervencijom vatrogasaca JVP Velika Gorica, koji su stigli sa dva vatrogasna vozila i 8 vatrogasaca, požar je ubrzo stavljen pod kontrolu i sprječeno je njegovo širenje na prostorije i krovište.
Na inicijativu Vijeća mjesnog odbora i Društva žena „Anđela Lovreković“, na zajedničkom sastanku sa predstavnicima svih udruga koje su se odazvale, dogovoreno je da se u subotu 22. prosinca organizira druženje na Drevovom gruntu, kako bismo u zajedništvu ušli u radost Božića. Ovom prigodom pozivamo sve naše mještane da nam se pridruže u subotu od 17 sati.
Kakve veze imaju sveta Lucija, Veliko spravišče Plemenite opčine turopoljske, Dan grada Velike Gorice, grički top i Hasan paša Predojević?
Svi znamo da je sveta Lucija zaštitnica Plemenite opčine Turopoljske i da na njezin dan Turopoljci biraju svojega župana. I da je to Dan grada. I da se to slavi. Ali otkada i zašto?
Za ovo nam je bitna 1592. godina. Za bolje pojašnjenje početi ćemo s 1591. Zašto? Te godine je Hasan paša Predojević imenovan beglerbegom bosanskoga pašaluka. I odmah je počeo ratoborno. Napao je Sisak, no nakon četiri dana opsade čuveni Toma Bakač Erdödy ga je uspješno potjerao. Ali, Hasan se nije smirio. Već sljedeće godine je počeo s opsežnim pripremama. Prvo je osvojio (na prevaru) tvrdi grad Bihać. Na ušću rijeke Petrinjčice u Kupu sagradio je utvrdu, da bi još bolje ugrozio Sisak. Došlo je do bitke kod Bresta, koju je osmanska vojska dobila. Poginulo je do 2000 pripadnika kršćanske vojske. Nakon toga Turopolje više nije bilo branjeno. Spaljena su 42 sela, kao roblje odvedeno je preko 2 000 Turopoljaca. 27. rujna je najstrašniji dan Mraclina. Selo je potpuno spaljeno. Spominje ga i Krleža u Baladama Petrice Kerempuha:
Mraclin gori, Lukavec, Komešov glavni stan,
Kerestinec pod Odrom, Botinec je zežgan.
Mraclinci su napustili svoje selo na 20 godina. Lomničani su pobjegli u Kostanjevec. Predojeviću se htjelo i Zagreba. Zapravo, Zagreba još nije bilo. Pri promatranju Gradeca na Hasana je iznenada i potpuno neočekivano s kule Lotrščak opalio dugometni top, kriomice dobavljen iz Graza.
Turskoga napadača to je preplašilo, prekinuo je pripreme za napad i od tada grički top svakoga dana točno u podne na Jelačić placu plaši golubove kao i strane turiste. Hasan se povukao prema Sisku. Pljačkanju i porobljavanju nije bilo kraja. Haračenje nije prestajalo do dugo u zimu. I tada, 13. prosinca napada silni snijeg. Turci su se morali povući. Turopolje je moglo predahnuti. Turopoljci su u ovome vidjeli pomoć svete Lucije, počeli su je još više štovati i moliti joj se za pomoć. Nakon što je sljedeće godine, 22. lipnja 1593. u čuvenoj bitki kod Siska turska vojska poražena, a sam Hasan paša Predojević izgubio život utopivši se u Kupi, svetu Luciju se štovalo još i više. Ova bitka je bila značajna prekretnica u obrani Hrvatske. Slavi se na više načina. U znak zahvale za pobjedu svakoga dana u 14 sati oglašava se malo zvono zagrebačke katedrale, kao i u Sisku od 22. lipnja 2010. godine.
Od 1612. godine, kada su se Turopoljci vratili u svoja sela, župana više ne biraju na Jurjevo, već 13. prosinca, na dan svete Lucije.
