Naša susjeda iz Lekenika, spisateljica Slavica Sarkotić, na jubilarnom 10. književnom susretu “Stjepan Kranjčić”, održanom na prijelazu studenoga u prosinac u Križevcima, dobila je prvu nagradu u kategoriji monodrame. Ono što nam je također važno jest da je monodrama “Nebo v farbe jorgovana” pisana na turopljskom kajkavskom pa će i u pismu, a – nadamo se – i u izvedbi, biti vrijedan doprinos očuvanju našega tradicionalnoga govora.
Popularni Kranjčić, kako ga zovu, jest festival koji Križevčani posvećuju svom župniku i piscu koji je 1968. godine umro na glasu svetosti, a tema književnih susreta prožeta je duhovnim i kršćanskim vrijednostima. Zanimljivost ovogodišnjeg “Kranjčića” jest da je u kategoriji kratke priče nagrađena i sestra gđe Sarkotić. Ova jesen očito je bila plodna za Slavicu Sarkotić, dragu gošću mraclinskih književnih večeri, jer je na recitalu “Josip Ozimec” u Mariji Bistrici osvojila i nagradu stručnog žirija za pjesmu “Sa sobom ću povesti pčele” i nagradu publike za pjesmu “Borosane za hod po oblacima”.
Veselim božićnim druženjem privedena je kraju još jedna godina u našem Dobrovoljnom vatrogasnom društvu. A i B muške i ženske ekipe, uz podršku Upravnog odbora i Zapovjedništva, počastili su se kotlovinom i dobrom kapljicom.
U subotu 22. prosinca u 17,00 sati u Društvenom domu Okuje održati će se premijera dječjeg filma „Vilko II“. Riječ je o amaterskom kratkometražnom dječjem filmu s božićnom tematikom, drugom dijelu filma „Vilko“ snimljenog 2017. godine.
O novom filmu razgovarali smo sa Igorom Roginićem, scenaristom, kamermanom, montažerom, alfi i omegi oba filma.
Kako je krenula ideja o snimanju dječjeg filma?
– Krajem 2015. godine krenuli smo s Djedom Božićnjakom, složili smo odličnu scenografiju, organizirali podjelu poklona i fotografiranje za djecu prijatelja, rodbine, kumova. Reakcije su bile odlične, slijedeće godine broj zainteresiranih se povećao, došlo je cijelo Okuje, pa smo krenuli razmišljati kako popuniti program. Uz podjelu poklona i fotografiranje sa Djedicom htjeli smo djeci ponuditi nešto drugačije. Vrlo brzo je došla ideja o snimanju dječjeg božićnog filma.
Kakve su reakcije bile nakon prikazivanje prvog nastavka?
– Odlične. Na samu premijeru došlo je preko 200 ljudi, Dom je bio krcat. U nekoliko tjedana gotovo 5.000 ljudi pregledalo je film na Youtubeu. Čuli smo puno pohvala naših mještana, ali i prijatelja i poznanika. Upravo takve dobre reakcije dale su nam poticaj i za snimanje drugog dijela.
Po čemu se Vilko II razlikuje od prvog filma? Koliko je ljudi bilo uključeno u cijeli projekt?
– Osim što traje duže od prvog nastavka, Vilko II puno je ozbiljnije napravljen, uloženo je još više truda i napora. Scene su bolje i detaljnije osmišljene, scenografija je bogatija, a i sama radnja je zanimljivija i napetija. U cijeli projekt uključeno je preko 30 ljudi – glumci,statisti, kostimograf, šminker i slično. Htio bih istaknuti kako smo u Vilka II kao glumce uključili djecu koja su to odlično odradila. Moram se zahvaliti tvrtki Props Store d.o.o. koja nam je puno pomogla u nabavi rekvizita i upotpunjavanju scenografiji te našoj Gordani Roginić koja je šminkala sve glumce.
Film je sniman u Okuju?
– Vilko II sniman je u Okuju i Strezojevu. Eksterijeri su
snimani u siječnju u Okuju na nasipu te na prekrasnim lokacijama u Strezojevu.
Interijere smo snimali ove jeseni na nekoliko lokacija u Okuju. Ovom prilikom
zahvalio bih se Mariju Zagorcu, Tomislavu Lendariću i Mariju Golubiću na
ustupanju lokacija na kojima je sniman velik broj scena.
Radnja Vilka II se veže
na prvi nastavak?
– E to vam još ne bih otkrio. Možemo samo reći da bitange ponovno prave probleme Vilku i ostalim vilenjacima te Djedu Božićnjaku.
Možemo li očekivati i
treći nastavak?
– Hahaha. Ne, mislim da ćemo ovdje stati, a za dalje ćemo vidjeti. Treba napraviti pauzu. Velik je ovo posao koji iziskuje puno vremena i angažmana tako da ćemo si napraviti malu pauzu. Ipak, moram istaknuti da je atmosfera na setu tijekom snimanja bila odlična, svi su bili toliko disciplinirani, puni elana i mislim da će se to vidjeti i na filmu. Moramo uzeti u obzir da smo mi zaista samo amateri, koji ovo rade prvenstveno zbog djece, ali eto ponavljam kako moram pohvaliti sve svoje glumce, koji su bili ozbiljni, konstruktivno sudjelovali, davali svoje ideje što je rezultiralo još jednim odličnim filmom.
Na kraju treba istaknuti kako su Okujci cijeli film snimili u svom budžetu. Pozivamo sve roditelje i djecu da podrže ovaj hvalevrijedan projekt i dođu u subotu 22. prosinca u Društveni dom u Okuje. Nakon premijere film, Djed Božićnjak će darivati djecu, stoga ukoliko roditelji žele da daruju i njihovu djecu, mogu donijeti sa sobom pakete (isključivo slatkiše). Bit će prilike i za fotografiranje.
Društvo žena „Anđela Lovreković“ u utorak, 5. prosinca 2018. u Društvenom domu u Mraclinu ugostilo je učenike iz škole „Nikola Hribar“ iz Velike Gorice, te njihove goste iz Italije i Makedonije, u sklopu projekta Erasmus + “Naša kultura – europska baština”. „Anđele“ su se u ovaj projekt uključile još početkom listopada, kada je rađen prikaz pečenja kruha u krušnoj peći, te je tako nastao jedan kratki dokumentarni film.
Ovaj puta, predsjednica društva Vesna Tafra, napravila je radionicu izrade mraclinskih štrukla s tropom, u kojoj su naročito uživali gosti iz Italije i Makedonije. Zajedno sa Anom Galeković, koja odlično govori talijanski, pozdravila je male goste i ispričala kratku priču o povijesti Mraclina, dok je u pripremi hrane za naše goste sudjelovala i gospođa Jana Wurm, također jedna od „Anđela“.
„Anđele“ su svoje male goste i njihove profesore počastile štruklima, tako da su mogli kušati taj turopoljski specijalitet.
– Drago nam je da smo mogle sudjelovati u ovom projektu, te na taj način promovirati naš Mraclin. Snimljeno je puno materijala, te je napravljen jedan kratki dokumentarni film o kukuruznom kruhu. Zahvaljujemo obitelji Jasne i Zlatka Kovačića, koji su nam omogućili da na Drevovom gruntu ispričamo ovu lijepu priču. – rekla je predsjednica Društva žena.
Baby boom u Mraclinu ne prestaje: Tina Listeša roda je donijela mami Mirjani i tati Robertu 11. o.m. u 6 ujutro. U Petrovoj su zapisali: 2,8 kg, 50 cm. Svako dobro i obilje adventskog blagoslova Tinu i njegovoj obitelji!
Velika Gorica – Preko 150 nazočnih u nevelikoj, ali vrlo ugodnoj dvorani galženičkog odjela Pučkoga otvorenog učilišta okupilo se da bi uživalo u autorskoj večeri mraclinskoga pjesnika i tekstopisca Tomislava Galekovića Brke. Dobra atmosfera u pripremi ove priredbe, pravo doba godine te niz kvalitetnih izvođača privukli su u dvoranu brojnu publiku od Zagreba do Brkinog rodnog Mraclina. Preko trideset godina umjetničkog rada značilo je, između ostaloga, inventuru suradnje s glazbenim umjetnicima raznorodnih stilova, ali ponajviše s tamburašima, pa je tako bio koncipiran i sinoćnji program. Naravno, autor nije zaobišao svoje Mraclince i KUD Dučec kojima je pripala čast da otvore program neslužbenom mraclinskom himnom “Mraclin, selo milo”, koja je upravo autorski rad tekstopisca Tomislava i njegovog stalnog suradnika Ivice Đuričića.
Osim glazbenih brojeva nastalih na Brkine stihove gosti su izvodili i vlaste uspješnice, neke zajedno s raspoloženom publikom. Spomenimo da su od Mraclinaca nastupili Ženska vokalna skupina i Tamburaški sastav KUD-a Dučec, te tamburaški sastavi Alibi i Lajbeki. Uz njih nastupile su Jane, šansonijeri Zvonko Kompes i Zvonko Zidarić, Siniša Belošević, Željko Sesvečan i Ivica Plivelić Iva. Tomislav Galeković odrecitirao je nekoliko svojih najpoznatijih stihova završivši s onom s kojom je prije više od trideset godina sve počelo – s “Plavom ženom”. Potom je pozvao na scenu sve izvođače koji su zajedno s nazočnom publikom otpjevali tradicijsku božićnu pjesmu “Narodi nam se”. Izvođači i gosti potom su se do sitnih sati podružili u ugodnom galženičkom prostoru uz bogati stol i pravo predbožićno raspoloženje.
Petar Cvetnić 26. studenoga obradovao je mamu Martinu i tatu Gorana. U zagrebačkoj bolnici Merkur izmjerili su mu 2440 g i 45 cm. Novopridošlom Mraclincu i njegovim roditeljima želimo svako dobro.
A Mjesnom odboru želimo da u prioritete uvrsti i izgradnju rodilišta u Mraclinu. Jer kako nam je – fala Bogu – u zadnje vrijeme krenulo…
