Presvlačenje

Kombinacija kupovnog i domaćeg

Jedne kišne nedjelje, poslije obiteljskog ručka, unučice su predložile:

– „ Baka, kiša je i ne možemo u tvoj parkić, pa nam je malo dosadno. Daj nam pokaži kaj ima u onoj Bakinoj škrinji!“

– „Odlična ideja! Dođite milene moje!“ – rekla sam.

Kad sam im otvorila škrinju svaka je uzela dio nošnje koji joj se činio najzanimljiviji.

– „Baka, baka, kako je ovo lijepa kapica! Možeš mi ju staviti na glavu?“ – oduševljeno je povikala mala Zora.

– „Mogu, zlato! Ali to nije bilo kakva kapica… Moram vam pojasniti da je nekada bilo strogo određeno tko će, kada i što nositi na glavi. Djevojčice su kosu plele u pletenice i vezale ih crvenim pantlekima, mašnama. Mlade su djevojke kosu uvijale u kofrtajn. To je kosa spletena u pletenice i omotana oko drvene igle. Na kofrtajn su stavljale partu. Parta je lijepo ukrašena traka koja se stavljala oko kofrtajna tako da se vidio dio kose.“

Nošnje sa fertušekom

– „A ova kapica, kad se ona nosila?“ – nestrpljivo će Zora.

– „Ta kapica se zove poculica! Nosile su ju mlade snahe, za svečane prilike ovako lijepo ukrašenu, a ‘po doma’ su nosile samo našivanu Poculica prekriva cijeli kofrtajn i ne smije se vidjeti kosa. Kad se djevojka udala, na svadbi su joj žene u pola noći skinule partu i kiticu i stavile poculicu.“

– „Zašto su nosile baš poculicu?“ – upita Eva.

– „Osim što je poculica označavala da je djevojka postala mlada snaha, ona je bila i statusni simbol u društvu jer su ju mogle nositi samo žene iz plemenitaških obitelji.

Mraclinska plementaška poculica

Starije žene nosile su rupce. Najprije velike bijele peće, a kasnije šarene koje su same tkale u Mraclinu ili su kupovale dolinaste.“

Starije žene nosile su crne rupce. Najčešće su crninu nosile nakon smrti roditelja ili supruga, a onda se više nisu vraćale na šareno, već su crno nosile do kraja života.

– „Baka, a zašto je ova nošnja tako žuta?“ – upitala me Eva polako i pažljivo izvlačeći nošnju.

– „To je žutina, zlato moje. Nosile su ju mlade snahe prvi tjedan nakon udaje.“

– „Kako je ovaj šareni fertun lijep! A i ovaj isto, iako je potpuno bijel! Kada su se koji nosili?“ – upita me Lucija.

– „Nošnje su bile prilagođene blagdanima i svetkovinama, odnosno dijelovima crkvene godine. Ovi bijeli fertuni sa bijelom svilom nosili su se na mise u korizmi u znak žalosti. Ovi su se šareni nosili ostatak godine, a ovi posebno svečani nosili su se na proščenja, za Vidovo u Mraclinu i Veliku Gospu u Vukovini.“

– „Jako su lijepi baka! Bilo bi šteta da se unište. Nisu valjda i radile u tako lijepoj odjeći?“ – primijeti Eva.

– „Naravno da bi bila šteta. Vidite da su ti fertuni lijepi kao novi iako su stari oko 90 godina. Moja ih je mama tkala sebi kao ruho za udaju još 1930-ih godina. Sve to nosilo se samo na misu, a poslije mise pažljivo se slagalo, narancalo i spremalo u škrinju. Radna odjeća bila je od grubljeg materijala, jednostavna, bez ukrasa, najčešće od konopljine pređe kako bi bila čvrsta i izdržljiva. Kao i sve ostalo što se koristilo u kući (ručnici, stolnjaci, plahte…) i odjeća se tkala i izrađivala kod kuće. Ništa se nije kupovalo kao danas. No, to na znači da se moda nije mijenjala. Moda je i nekad bila ‘veliki diktator’ iako se sporije mijenjala. Evo na primjer, moja teta (mamina sestra) imala je nošnju prebranu sa tiftikom, crvenim koncem. Opleće je bilo isto prebrano, a fertun je bio jedan veliki i na njega se stavljao jedan kraći – zvani fertušek. Mama je bila samo četiri godine mlađa od tete, a tkala si je potpuno drugačiju nošnju. Opleće je bilo bijelo, laneno. Bluza je bila našivana ili čak iz kupovnoga platna. Fertuni su bili prebrani sa svilom, a rubače finije, tanje To nam govori da se nije naglo prešlo na oblačenje i izradu odjeće od kupovnog materijala. To je trajalo godinama i tako se izrađivao dio po dio odjeće. Najdulje se zadržala domaća narancana rubača. Neko su vrijeme već i bluze i fertuni bili od kupovnog materijala, ali je rubača bila domaća.“

U domaćem i kupovnom ruhu

– „Kada su se onda prestale nositi nošnje?“ – upita Eva.

– „Tek između 1950. – 1960. god. došlo je do pravog presvlačenja, što znači da je potpuno nestalo nošnje i počele su se nositi haljine iz kupovnog materijala.“

– „Je li bilo posebne prilike kada se to događalo?“

– „Naravno, na najsvečanijoj vatrogasnoj zabavi u godini – na knajpi! Te su se zabave održavale u subotu, a glavne vijesti poslije nedjeljne sv. mise bile su: ‘Barić se preslekla, Vera se preslekla, Janić se preslekla…‘ – to je značilo da se na vatrogasnoj zabavi pojavila u novoj haljini, podrezane kose s trajnom, a isto je tako bila odjevena i na sv. misi u nedjelju. Tek tada je to bilo i ‘službeno’ prihvaćeno. Tom ritualu presvlačenja bile su podvrgnute sve djevojke i žene koje su ‘bile doma’, a one koje su išle u školu i studirale u Zagrebu nisu trebale presvlačenje. One su odmah bile prihvaćene u kupovnim haljinama.“

– „Kako je to zanimljivo! Morat ćemo to ponoviti kad bude lijepo vrijeme, onda ćeš nas obući u nošnje da se slikamo i stavimo to na Instagram“ – rekle su moje unuke.

– „Dobro, dogovoreno!“ – rekla sam i pomislila:

„To su današnji mladi, glavno da je na društvenim mrežama… Ali takvo je vrijeme, vi to stavite na Instagram, a ja ću na portal Mraclin.hr!“

I ženska ekipa DVD-a u pogonu

Foto: Zvonimir Šafar

Kišni dan nije bio prepreka da se ženska B-ekipa postroji na vatrogasnoj vježbi. Ne čudi jer je u provjeru spremnosti došao i predsjednik Društva Tona Kos.

Vatrogasci se uvježbavaju

Foto: Mirko Vincek

Tmurno vrijeme ne ometa naše vatrogasce u pripremama. B-ekipa DVD-a Mraclin u punom je pogonu, kako svjedoče i ove fotografije Mirka Vinceka.

Mladež uspješna, seniori doživjeli prvi poraz

Foto: Goran Vukašinec

Proteklog vikenda u pogonu su bile sve selekcije našeg kluba. U subotu ujutro prstići su u gostima bili bolji od Gorice 03 nenogometnim rezultatom 6:5, a slatka pobjeda izborena je pogotkom u zadnjoj minuti utakmice. Pioniri su na domaćem terenu slavili protiv Vatrogasca 3:0, a limači popodne na gostovanju u Meštrici 3:1. Subotnje popodne zaključili su veterani koji su u Grabi izgubili od Klasa 4:0.

Nakon četiri pobjede u 4 proljetna uvodna kola, seniori su doživjeli prvi poraz, rezultatom 2:0 u Obrezini. Prvih desetak minuta bolje smo stajali na terenu, no nakon toga gubimo konce u igri, te do poluvremena domaćin vodi igru što je rezultiralo pogotkom u 27. minuti kada jednu loptu iza naše obrane koristi Šorša, te zabija za vodstvo domaćih. Drugo poluvrijeme odmah krećemo u ofenzivu i gotovo cijelo vrijeme se igra na polovici domaćina, no bez kvalitetne završnice. Pred kraj utakmice domaćin koristi našu grešku u igri, te iz kaznenog udarca postavlja konačni rezultat. Bila je ovo veoma loša utakmica naših igrača, domaćini su imali više zelje i zaslužili pobjedu. Iako moramo reći da se zbog lošeg i grbavog terena nije mogla uspostaviti igra kakvoj težimo.

Vremena za žaljenje nema, te je potrebno krenuti dalje. U nedjelju nam u Grabu dolazi lider Ivanić koji nije izgubio od prvog jesenskog kola. Biti će ovo nova prilika za dokazivanje naših igrača, a nadamo se i lijepoj podršci s tribina.

IV. memorijalni turnir u preferansu “Nikola Galeković – Ben”

Mraclinski ljubitelji kartanja „mađaricama“ ovog su vikenda zaista došli na svoje. Nakon turnira u popularnom belotu u petak (koji se protegao do sitnih subotnjih sati), u subotu je netom iza podneva već počelo zasjedati simpatično društvance, okupljeno za novo – sada već četvrto po redu – izdanje turnira u preferansu posvećeno Nikoli Galekoviću – Benu. Mjesto radnje je, prema ustaljenoj tradiciji, obiteljska kuća organizatora Nikole Cvetnića – Esperantovog, a glavni akteri su domaćinovi kartaški prijatelji i istomišljenici, pomno probrani (jer preferans ipak nije za svakoga) i pozvani u spomen na njegova prijatelja koji ga je poučio osnovama preferansa. Prisjećanjem na pokojne prefaše – Vlatka Vidakovića, Dragutina Šurbeka, Nikolu Radojčića i Nikolu Galekovića – Bena – turnir je otpočeo, da bi se do sitnih sati prekidao samo u slučaju neodgodive potrebe za okrjepom domaćim delicijama. Rezultat na kraju govori da je najviše kartaškog umijeća i koncentracije pokazao Ivan Roso te tako postao treći pobjednik turnira (2x Veljko Kustec, 1x Marijan Šakić). Valja spomenuti da je Dragutin Cvetnić – Bebek bio blizu trona, ali u finalu jednostavno nije mogao doći do boljeg rezultata. Konačni poredak:
1. Ivan Roso
2. Dragutin Cvetnić
3.  Darko Herceg
4. Nikola Cvetnić
5. Veljko Kustec
6. Vlado Šakić
7. Marijan Šakić
8. Zdravko Štuban

Organizator Nikola Cvetnić ovim putem zahvaljuje svim sudionicima turnira, kao i onima koji su dali logističku podršku, a to su: cijela obitelj pokojnog Nikole Galekovića – Bena, s naglaskom na gospođu Maricu i neizostavne delicije iz njene kuhinje, obitelji Tursunović koji su zajedničkim snagama pripremili izvanrednu večeru, te svojoj supruzi Barbari koja je najveći teret iznjela na svojim plećima.

Još jednom hvala svima, i ako dragi Bog da, vidimo se i slijedeće godine.

Tekst: Stjepan Galeković

Foto: Stjepan Galeković i Marijan Šakić 


Dučec na Dječjoj smotri folklora

U Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica u nedjelju 7. travnja održana je Dječja smotra folklora na kojoj su se predstavile 23 folklorne skupine s područja Grada Velike Gorice te općina Orle i Kravarsko. Mali folkloraši svojim igrama, pjesmom i plesom proveli su nas kroz cijelu Hrvatsku, a dvosatni program oduševio je sve prisutne.

Najmlađi članovi Dučeca, djeca od 4 do 8 godina, predstavili su se točkom „Pasel sem, pasel“ , pjesmama i plesovima Hrvatskog zagorja.  Točku su pripremili njihovi voditelji Doriana Crnić Vlahovac i Dejan Pilatuš.  Upravu Društva veseli brojnost ove skupine od 34 djece, od kojih je nekima ovo bio i prvi nastup. Srednja skupina izvela je koreografiju „Perjato, rasperjato“ – pjesme i plesove Like. Koreografiju je pripremio i uvježbao Dejan Pilatuš.

Folkloraši nastavljaju sa probama, slijede im nastupi za Jurjevo u Mraclinu i Lukavcu. 

Najava nogometnih utakmica

Foto: Vlado VInetić

Nadolazećeg vikenda svoje nogometne vještine pokazat će sve nogometne selekcije, od onih najmlađih pa sve do najstarijih. U subotu 6. travnja u 10 sati na domaćem terenu pioniri će odmjeriti snage protiv Vatrogasca iz Kobilića, istog dana u 14 h limači gostuju u Meštrici, a prstići u 10 h u Velikoj Gorici protiv Gorice 03. Veterani u subotu u 17 h na Grabi ugošćuju Klas iz Mičevca dok naša seniorska momčad ide u goste u Obrezinu kod  Mladosti, a tekma je u nedjelju u 16.30. Vidimo se na nogometnim terenima.

Turopoljska promocija “kajkavske Biblije”

Snimio: I. Tašev | Dr. Alojzije Jembrih s rukopisom Gusićeva Novoga zavjeta koji se čuva u knjižnici Metropolitane u Zagrebu

Dučecove spelancije i ove korizme posvetit će se jednoj prigodnoj, ali i pomalo ekskluzivnoj temi. Naime, ovih je dana, dva stoljeća nakon nastanka –  i nakon dugogodišnjeg pomnog truda prof. emeritusa Alojza Jembriha – svjetlo dana ugledala “kajkavska Biblija” Ivana Ruperta Gusića. U petak, 12. travnja, s početkom u 20 sati na Zgradi ćemo saznati kaj je to z jena kniga

Ivan Rupert Gusić (1761.-1821.) bio je Žumberčanin, đak zagrebačke Klasične gimnazije, benediktinac, potom svećenik zagrebačke biskupije, kojeg je biskup Maksimilijan Vrhovec zadužio za prijevod Biblije na “narodni”, dakle kajkavski, jezik. Na tom je poslu već radila skupina svećenika, a Gusić se, stigavši među njih, posvetio prijevodu Novog zavjeta. Prof. Jembrih napominje: 

– Kajkavski prijevod Novoga zavjeta nastao je u doba kada u Zagrebačkoj biskupiji nije bilo cjelovita prijevoda Biblije i biskup Vrhovac je htio nastaviti s tradicijom korištenja materinskoga jezika i u evangelizaciji domaćega vjerničkoga puka.  

Stoga je današnja pojava “Svetog pisma Novoga zakona u horvatskom prijevodu” izniman izdavački i biblički događaj, iza kojeg kao nakladnici stoje Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima, Hrvatsko biblijsko društvo i Matica hrvatska. 

Foto: varazdinske-vijesti.hr

Prof. emeritus Jembrih, urednik knjige, rodom Varaždinac, nakon Klasične gimnazije na Bečkom je sveučilištu studirao slavensku filologiju i doktorirao 1977. godine. Njegov znanstvenoistraživački rad obuhvaća povijest hrvatske književnosti i jezika te leksikografije, a osobito kajkavsko narječje, književnost i gramatiku. U Mraclinu smo ga već imali prilike pozdraviti kad je, u sklopu Dana sv. Vida 2015., predstavio svoju knjigu „Tragom turopoljske povijesti“.

U glazbenom dijelu programa, koji će također biti u korizmenom tonu, pozdravit ćemo sve uspješniju mladu mraclinsku flautisticu Antoniju Jurin, te nezaobilaznu Žensku vokalnu skupinu KUD-a Dučec. Podsjećamo da je ulaz slobodan, a Gusićeva “kajkavska Biblija”, sveta kniga za saki turopolski dom, moći će se na predstavljanju nabaviti po prigodnom popustu.

Foto: varazdinske-vijesti.hr