Izborno spravišče plemenite sučije Mraclin počelo je himnama – Lijepom našom i turopoljskom himnom Nek zaori – u izvedi HPD Kučani ili, kak oni rajše vole da ih se zove, Stari pajdaši. Nakon formalnog otvaranja, pozdrava gostiju i potvrđivanja kvoruma, čitanja Povelje bratstva turopolskoga (mnogima najdosadniji dio spravišča) i donošenja dnevnog reda došlo se do najavljenog izvještaja župana POT-a Jurice pl. Odrčića. Uistinu iscrpno. Vjerni prikaz mnogobrojnih aktivnosti kojima su se plemenitaši bavili u ovoj godini. Počelo je s Vincekovim, pa onda Kobasijadom i sve do Jurjeva, pa i Žirovine. Uz kratke napomene o drugim događanjima župan je posebno pobudio zanimanje publike vijestima da smo konačno uspjeli puno bolje organizirati preradu mesa naše turopoljske svinje i da se upravo u kuhinji režu kobase i špek. Naravno, nakon toga bila je očita želja svih prisutnih da se službeni dio obavi što brže. Bez problema su ponovno izabrani stari suci i stari sučijski odbor koji je proširen za jednog mladog člana, Vladimira pl. Galekovića.
Tradicija je da se na mraclinskom spravišču fino papa, a da se tradicija sačuva pomogao je Igor pl. Kovačić. Njegov gulaš – prva liga. Onima koji nisu došli nek bude žal. Još jednom čestitke Igoru. Stigle su i narezane salame i špek, s ocurkima koji nisu vrijedni spomena. Kak je i red, bilo je i gibanice. Uz pravo domače vino Marijana pl. Kovačića, kojemu čestitamo kao vinogradaru, ali i zahvaljujemo kao donatoru. A sve uz pjesme Dobrih duša i Starih pajdaša koji su se natjecali ko bu lepše popeval. Uistinu, spravišče za pamćenje.
Izgleda da ćemo dobiti dva (možda i tri) mlada banderijalca. O tome ćemo vas izvijestiti za prvi njihov službeni nastup. Zahvaljujem se i Marici pl. Cvetnić koja je starim rukotvorinama iz arhive Dučeca ukrasila dvoranu.
U organizaciji Zavoda za znanstveno istraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici, 29. studenog 2018., u dvorani Turističke zajednice Velika Gorica, održan je skup koji nosio naziv „Španjolska gripa – 100 godina“.
Skup je organiziran kao 8. kolokvij iz povijesti i filozofije znanosti u sklopu istraživačkog projekta „Hrvatska znanstvena i filozofska baština – transferi i aproprijacije znanja od srednjeg vijeka do dvadesetog stoljeća u europskom kontekstu“ kojeg vodi prof. dr. sc. Željko Dugac, Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Održana su dva izvanredna predavanja pod naslovom: „Španjolska gripa: povijesni konteks teorije patocenoze“ kojeg je održao prof. dr. sc. Nikola Anušić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i „Virusi influence (gripe): od ptica do ljudi, kojeg je održao dr. sc. Vladimir Savić, znanstveni savjetnik iz Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb.
Pozdravne riječi uputili su voditelj Zavoda HAZU u Velikoj Gorici akademik Željko Cvetnić i gradonačelnik Velike Gorice Dražen Barišić, a skupom je moderirao prof. dr. sc. Željko Dugac, Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU. Skupu je prisustvovalo oko 50 ljudi, a nakon skupa uz prigodni domjenak nastavljena je diskusije o najvećoj prirodnoj katastrofi koja je točno prije 100 godina poharala čovječanstvo.
Plemenita sučija Mraclin, najjača i največa sučija Plemenite opčine turopoljske (POT), bu imela svoje izborno spravišče v petek, 30. studenog vu 19:00, vu Domu.
Tu se budu birali suci, sučijski odbor i drugi sučijski dužnosniki. Plemenita sučija je imala negda stvarnu sudsku (odtud naziv sudec) i ekonomsku vlast. Sudsku su nam vlast zeli krajem XIX. stolječa, a ekonomsku (5 hiljada rali šume) 1947. No, i dalje sučija brine o očuvanju naše tradicije kak i velike kulturne baštine POT-a, a osim toga suci na sv. Luciju biraju župana (negda se reklo komeša). U sklopu protokolarnog dijela spravišča očekuje se iscrpni izvještaj župana POT-a, Jurice pl. Odrčića. A za treče poluvreme najavljujemo domači gulaš, domače vino i domaču pesmu.
Pozivamo sve plemenitaše i ovlaštenike teri su članovi Sučije, kak i sve one teri na to imaju pravo, ali nisu učlanjeni, kak i sve prijatelje POT-a i mraclinske sučije.
Sudec plemenite sučije Mraclin: Stjepan pl. Čunčić
Ratko Cvetnić je muškarac koji je okupirao naše misli posljednjih nekoliko večeri. Doslovno ne prođe nekoliko dana a da njegova skromnost, ali i inteligencija te ustrajnost u ostvarivanju onoga što si je moguće kao klinac odredio, ne poplavi turopoljski panteon slavnih. Ante Tomić ni ovom prilikom nije imao šanse. Onaj krivi Ante, jer pravi, to svi znamo, igra košarku u Barceloni. I mi imamo dva Ratka Cvetnića, oba su, da se razmemo, pravi muži!
Što je to u Ratku toliko intrigantno, a nije ništa drugačiji od mene koji tipkam sad i tebe koji čitaš!? Jeli to šarm kojem sam se naučio diviti u tim rijetkim trenucima kada razgovaramo i svih tih brzo odlazećih godina? Jeli to njegovo vječito skakanje u svijet sutrašnjice uprizoren kao da iz crno-bijelog zaskočimo u boju? Jeli to njegov desetominutni monolog, koji je za neke uvijek bio šamar realnosti koja im je utjerala strah u kosti, a za neke informacija koja im je na jedno uho ušla, a na drugo izašla, a za treće uzrok kolutanja očima? Mi smo ga uvijek znali (po)slušati. Čudna su ta pravila umjetnosti, književnosti na ovim prostorima. Ako si glumac ispod nekakve je časti glumiti u sapunicama; ako si spisatelj sve što napišeš uvijek je podložno kritikama tipa glavom bez obzira; ako si pjevač u usponu, da ne kažem pjevačica, nemaš alternative doli one s prizvucima folka na ljetnim terasama i buđenje onog najprimitivnijeg u pola tri ujutro… Kada pijevci zapopijevaju, a glava počne strašno boljeti.
S kulturom možemo konobariti, žandarati, možemo je negirati, ‘posvetiti joj pola vure’, dizati na pijedestal ili gurati je pod tepih svakodnevne jadikovke, možemo naučiti svašta pa i malo, doduše i ništa konkretno, danas možemo s razlogom napisati da je to nešto potpuno normalno. Guranje i jadikovanje. Iako, nismo stručnjaci koji s vremenom usavršavaju srodna društvena područja; ali zašto bi išta kod nas bilo jednostavno kad može komplicirano? A Ratko je Simple man. I zato ga svi vole. Zato što nije kompliciran.
Neka pisanja se događaju usput. Neka pak u kafićima ili u javnom prijevozu, neka na podu dok Page pokušava skočit na glavu pa shvati da to nije pametan potez… Nekome počeci počinju ponedjeljkom, nekome srijedom, a meni, kad sjednem i razmislim, naizgled počeci su nastavak zacrtanog, čak i ponekog cilja kojeg sam zaboravio. Misli naginju prema razmišljanju da je svaki početak zapravo nastavak vlastitog smisla. Čak i kad na trenutak mislimo da je sve oko nas besmisao. Čak i pisanje na podu, pored kauča. Pisanje je gušt, pisati je lijepo, ništa ne košta, zna biti i zanimljivo. I dok sve poskupljuje pisanje ne. Šteta.
Nemoguće je da na ovim prostorima ne igraš po nekim imaginarnim pravilima: upiši jedan fakultet, moraš ga završiti i raditi u struci, zaposliti se u jednoj firmi i krepati u njoj; cijeli život posvetiti jednom odabiru i jednom hobiju, ne riskirati previše i ne palamuditi da si „netko i nešto“. Zaboravi da ćeš upisati Akademiju sa završenom ekonomskom ili nekim „ne-tako-boemskim“ fakultetom, zaboravi da ćeš napisati i izdati knjigu samostalno, ili ju i prevesti pa pokušati na globalnom tržištu jer tko god izda samostalno knjigu je jadnik ili jadnica koja nema dovoljno umjetničkog duha da ju izdavačka kuća prepozna. Kad bude prepoznat/a onda će se pisati po medijima kako su oni „naši“, hrvati s velikim „H“.
Zaboravi da ćeš išta što nije po imaginarnom redu koji na ovim prostorima ni nema uporište, prosperitet niti ikakav dokaz da taj isti red funkcionira. U ovom trenutku sve napisano je ostalo u bliskoj prošlosti, ne tražimo se jer smo shvatili tko smo u suštini, bez nepotrebnog etiketiranja. A kada smo u deset i petnaest, a po ispijanju naše večernje kavice, susreli gospođu prijatelja Bambija kako odlazi preko ceste na putu ka doma, rekla nam je da je ukorila gospođu Kamenski. Mi, iako smo bili pri debeloj svijesti, prpošno smo je zapitali ‘zakaj’. Pa, rekla je Vlatka, niste čuli da je Mraclin na ‘Pola vure kulture’ nazvala periferijom? Uz malo sreće umrijet ćemo od dosade!!!
Svjetski dan knjige je 23.travnja. Knjiga je vrt prepun šarenog, mirisnog cvijeća. U tom vrtu svatko može pronaći cvijet i potražiti miris. Knjige su vrata na koja kucamo, ulazimo i tražimo odgovore, postavljamo pitanja i dolazimo do istine. Steven Gerard, liverpoolski najbolji svih vremena, napisao je uvodno u svojoj knjizi – prerežite mi vene i krvarit ću liverpoolski crveno. Ratko Cvetnić nam je knjigom ‘Blato u dvorištu’ poručio da ‘svaka knjiga ima svoju sudbinu; onakvu kako je čitatelj shvati’.
U sklopu Dučecovih spelancija u subotu navečer u Mraclinu je predstavljen roman “Blato u dvorištu”, četvrti prozni naslov Ratka Cvetnića, objavljen u izdanju Mozaika knjiga. Radoznalost književne publike, ali i bogata ponuda na stolovima Društvenog doma, privukla je preko dvije stotine posjetitelja, među njima i dosta poznatih lica iz turopoljskog i zagrebačkog javnog i kulturnog života.
U radnom dijelu ove literarne “knajpe” sudjelovali su novinar i pisac Vedran Kukavica, mladi zagrebački glumci Šiško Majcan Horvat i Matino Antunović, te članovi KUD-a Dučec, mraclinskog društva Dobre duše i Lajbeka. Nakon duhovne obnove nazočni su prionuli uz mraclinski slijed za koji su se pobrinule članice Ženskog društva “Anđela Lovreković”, na čelu s glavnom kuharicom Ljubicom Kos. Na kraju večeri Cvetnić je zahvalio svima koji su pomogli rad na romanu, ali i večerašnju promociju: Ministarstvu kulture, izdavačkoj kući Mozaik knjiga, mraclinskim udrugama. Ujedno, iskorištena je prilika za najavu skore autorske večeri mraclinskog pjesnika Tomislava Galekovića Brke, o čemu ćemo na našem portalu na vrijeme izvijestiti.
A Mraclinci, ponosni na svoje domaćinske i organizacijske potencijale, nakon što su prebrojili goste svog su autora potapšali pretpostavkom da mu ni na sprovod neće doći više ljudi. U svakom slučaju subotnje Dučecove spelancije još su jednom pokazale da je Mraclin, zahvaljujući svojim udrugama i ljudima dobre volje, jedan od žarišta kulturnog i društvenog života Turopolja.
Lijep jesenski dan Lajbeki su iskoristili za slikanje po Mraclinu. Kao pozadinu odabrali su park kod Zgrade i grunt kod Vlade, ispod dva stara rasta. Nakon obavljenog posla, pridružili su im se domaćin Vlada Kos i njegov bratić Antun Kos – Katunec. Uz čašu dobrog vina, kojim ih je Vlada počastio, redale su se priče iz mladenačkih dana spomenute gospode. Tambure su bile pod rukama, pa se je i pjesma zaorila. Sve je to pratio i svojim fotoaparatom zabilježio Vlado Vinetić.
Pripremajući se za svoj subotnji nastup u mraclinskom Društvenom domu Vedran Kukavica je poduzeo dubinsko istraživanje tema i motiva Blata u dvorištu, novog romana Ratka Cvetnića. U sklopu tog je poduhvata zagazio u debelo blato na Jančetovom gruntu i s autorom porazgovarao za kultnu HRT-ovu emisiju Pola ure kulture. Pustimo sad na stranu pitanje radi li se ovdje o očiglednom sukobu interesa već obratimo pozornost na činjenicu da je u pitanju ozbiljan povod i vrlo kulturna emisija pa sugovornici jedan drugom stalno govore “Vi”.
Podsjećamo da spelancije počinju u 18 h, ulaz je slobodan, a za one koji još dvoje bi li na prigodnom popustu riskirali 80 teško stečenih kuna napominjemo da su prva poglavlja romana dostupna na mrežnim stranicama Matice hrvatske. Naime, nakladnik, Mozaik knjiga, preporučuje da se roman pročita odmah jer se naknadne reklamacije ne uvažavaju. A na izvatku iz emisije zahvaljujemo Dubravku Matanoviću i HRT-u.
Iz KUD-a „Dučec“ obavještavaju sve roditelje i djecu da u subotu 8. prosinca u 17.00 sati u naš Društveni dom u Mraclin dolazi Sveti Nikola. Pridružite se članovima Dučeca i zajedno u pjesmi i plesu dočekajte Svetog Nikolu. Osim najmlađih članova Dučeca u programu će sudjelovati Dječji vrtić Velika Gorica, podružnica Mraclin te učenici Područne škole Mraclin.
Prijave za djecu traju do 30. studenog, a prijaviti se možete kod voditeljice dječjih folklornih skupine Doriane Crnić Vlahovac, kod tajnika društva Tomislava Krešimira Hubaka ili kod članice Upravnog odbora Maje Mravec, putem telefona ili osobno na folklornim probama utorkom i četvrtkom od 18.30 do 19.30 sati. Cijena paketa je 40,00 kn.
