“Dali smo sve od sebe” kazao je izbornik Zlatko DaliÄ po dolasku u Zagreb “ali vidimo da ste i vi dali sve od sebe!”. U ovim danima ponosa i slave, Mraclin nije ostao po strani. Ne mislimo ovdje samo na Epic Broza, svojedobnog pionira NK Mraclin, nego na samozatajne dizajnere i Å”velje koji su dali sve od sebe da bi glavni trg svih Hrvata ukrasili jednom od najveÄih zastava koje su ikad zavihorile podno Fernkornova bronÄanoga JelaÄiÄa. Ali da ne bi ispalo po onome “samohvala niÅ” ne vala” napominjemo da je ovaj trud uoÄen od strane medija koji tradicionalno nisu baÅ” naklonjeni naÅ”em domu i rodu.
Tako vodeÄi britanski tabloid The Sun donosi prilog o “nevjerovatnim prizorima navijaÄa okupljenih u Zagrebu”, a Daily Mail izvjeÅ”Äuje o masovnom doÄeku finalista Svjetskog prvenstva. Oba su teksta ilustrirana, izmeÄu ostaloga, i zraÄnim slikama mraclinskog transparenta, a u komentarima Äitatelji, uz nepodijeljene komplimente ekipi koja je njihovu vrstu izbacila s turnira, najavljuju i susret koji Hrvatsku i Englesku Äeka u listopadu u novopokrenutoj Ligi nacija.
Mraclinski navijaÄi krenuli su vrlo rano vlakom u Zagreb kako bi zauzeli dobre pozicije na Trgu i doÄekali naÅ”e vatrene.
Poslali su nam i nekoliko fotografija. Å aljite nam i dalje pa Äemo ih objavljivati.
Karl Gustav Jung skovao je termin sinkronicitet i objasnio ga kao princip akauzalnih veza. Upravo je sinkronicitet ili ”nevjerojatna sluÄajnost” dovela do toga da hrvatska reprezentacija dobije izbornika koji je postao heroj nacije i kojem skida Å”eÅ”ir cijela planeta, i to unatoÄ astronomski malim matematiÄkim Å”ansama.
Da ne idemo duboko u teorije psihologije, stara poslovica kaže, svako zlo za neko dobro. Da Pyry Soiri nije zabio onaj gol na Rujevici, tko zna gdje bi bili Vatreni krajem lipnja i poÄetkom srpnja. Vjerojatno na godiÅ”njem odmoru. Ovako zajedno s cijelom Hrvatskom slave povijesni uspjeh kakav se tog prohladnog listopadskog dana teÅ”ko mogao i zamisliti. Kad je mlaÄahni Finac postigao gol, nitko nije mogao ni zamisliti Å”to Äe se dogoditi osam i pol mjeseci kasnije.
Puka koincidencija, splet okolnosti i nevjerojatna sluÄajnost ispriÄali su neke od najljepÅ”ih priÄa u povijesti. Mnoge su slavne bitke tako dobivene, mnoge ljubavi zaÄete, mnoga prijateljstva sklopljena, mnogi veliki projekti realizirani, a i hrvatska nogometna reprezentacija dobila je na taj naÄin zlaÄanog izbornika, Zlatka DaliÄa.
Å to se sve trebalo poklopiti da DaliÄ dobije Å”ansu?
Puno se stvari moralo poklopiti da trener kao Å”to je DaliÄ dobije Å”ansu. I poklopilo se. Dao je Bog, rekli bi oni koji vjeruju u božansku providnost. Oni koji ne vjeruju, možda Äe sve pripisati spomenutom terminu njemaÄkog psihologa. Na kraju doÄe na isto, a to je ono najvažnije u cijeloj priÄi. PriÄa o izborniku DaliÄu poÄinje u finiÅ”u kvalifikacija. Ni on, a ni cijela nacija tada nije bila ni svjesna da se dogaÄa splet okolnosti koji Äe naposljetku donijeti najveÄi uspjeh hrvatskom nogometu i najveÄu radost hrvatskom narodu. Vratimo kotaÄ povijesti deseta mjeseci unatrag. Hrvatska je pod vodstvom Ante ÄaÄiÄa od gotovog napravila veresiju, prosula je bodovnu prednost u finiÅ”u kvalifikacija i ozbiljno ugrozila plasman na Svjetsko prvenstvo. Dogorjelo je do noktiju, a upravo se to trebalo dogoditi da glaveÅ”ine HNS-a progledaju pored zdravih oÄiju i smjene ÄaÄiÄa. Nisu oni to napravili toliko zbog reprezentacije koliko zbog sebe i fotelja u kojima sjede.
JoÅ” nam u glavi zvoni lakonska reÄenica Damira VrbanoviÄa, jednog od glavnih Å”efova HNS-a, nakon poraza u Turskoj: āSigurno je da ne bismo voljeli da se ne plasiramo, ali ne bi propao svijet ako se to i dogodi. Nogomet bi se igrao i dalje. Å to bi tek trebali reÄi Nizozemci, recimo?ā I nakon toga ostao je Damir živ. Netaknut. Neokrznut. Taj sa Zlatkom DaliÄem ne stane u istu reÄenicu.
Gurnuli mu vruÄi krumpir u ruke
Zamislite da se Vatreni nisu plasirali, da DaliÄ nije uspio izvuÄi nasukani brod iz živog blata. Sav ovaj san koji cijela nacija sanja otvorenih oÄiju, svu ovu vjeÄnu slavu ne bismo doživjeli. Godinama smo svi skupa morali gutati knedle, gledati kako po direktivi āodozgoā Formulu 1 voze amaterski vozaÄi. Morao se dogoditi slom kakav se dogodio protiv Islanda, Turske i Finske, da bi Å”efovi HNS progledali i konaÄno posegli za Äovjekom koji ima znanje, i Å”to je joÅ” podjednako važno u ovoj priÄi, koji neÄe sluÅ”ati niÄije naredbe.
Zlatko DaliÄ ni tada nikada ne bi postao hrvatski izbornik da se kockice do kraja nisu posložile, da uz rezultatski sunovrat u isto vrijeme nije oslabila i moÄ pojedinaca koji su godinama drmali Savezom i amenovali sve kadrovske promjene.
Hrvatski nogomet i hrvatska reprezentacija imala je, zapravo, veliku sreÄu da se dogodio opisani brodolom, jer se na taj naÄin spletom okolnosti otvorio zrakoprazni prostor u koji je uletio DaliÄ. Å efovi HNS-a nisu imali rjeÅ”enje, trenere koje su htjeli nisu bili slobodni, pa su vruÄi krumpir gurnuli u ruke Äovjeku koji je bio spreman podmetnuti dlanove, leÄa i glavu. Sve Å”to smo napisali najbolje je sažeo hrvatski kapetan Luka ModriÄ na press-konferenciji dan uoÄi velikog finala s Francuskom.
Na pitanje finskog novinara, gle joÅ” jedne simbolike i Äiste sluÄajnosti, Å”to je to donio novi izbornik, nakon remija s Finskom i otkaza bivÅ”em izborniku, kapetan je bez krzmanja odgovorio i poslao nedvosmislenu poruku svima koji je trebaju Äuti, i narodu i Å”efovima HNS-a. ”Kao Å”to možete vidjeti, u finalu smo SP-a, znaÄi toliki je bio utjecaj izbornika na sve Å”to se dogaÄa u reprezentaciji.’
DaliÄ je bio najbolji moguÄi dar za hrvatsku reprezentaciju
Ovdje nije potrebno Äitati izmeÄu redaka, ModriÄ je sve rekao izravno da izravnije ne može biti. DaliÄeva reÄenica koju najviÅ”e pamtimo i koja nam je dala vjeru da bi mogao uspjeti, glasi:
”Ako veÄ moram pasti, past Äu na svoj naÄin, zbog svojih odluka.”
Nije galamio i rikao, ali postavio se Ävrsto prema silama koje vuku konce iza kulisa. DaliÄ je radije riskirao otkaz nego da bude lutka na koncima lutkara iz sjene. Pouzdano znamo da je bio pod velikim pritiskom, da mu se radilo iza leÄa. Turneja u SAD-u i onaj poraz od Perua doveo situaciju do usijanja. Radili su mu o glavi, to DaliÄ dobro zna i nije zaboravio. Uostalom, to je jedan od razloga zaÅ”to razmiÅ”lja o ostavci, Å”to je neizravno potvrdio na sinoÄnjoj press-konferenciji, a ostale razloge lako možete iÅ”Äitati u ovom tekstu.
Na DaliÄevoj listi nije bilo mjesta za āturisteā, a cedulje su stizale, i zavrÅ”avale u koÅ”u. Na āsluÄaju LadiÄā pokazao je da ga je teÅ”ko slomiti, da ima Ävrstu kralježnicu, da je odluÄan i da zna biti rezolutan, iako izgledao mirno i pomirljivo. Napisali smo tada i ponavljamo da je to bio najbolji znak da bi se moglo roditi neÅ”to veÄe.
DaliÄ je možda ”sluÄajni izbornik” u smislu da je spletom okolnosti postao izbornik, ali rezultat koji je postigao nikako nije sluÄajnost. NiÅ”ta od svega ne bi bilo da je DaliÄ klimao glavom. To je prvi preduvjet da znanje doÄe do izražaja. Jer, Å”to Äe vam znanje, ako drugi za vas donose odluke. IgraÄi su to odmah prepoznali, njih se ne može prevariti, lako nanjuÅ”e tko je samostalan i struÄan, a tko klimavac i posluÅ”nik.
A kad to nanjuÅ”e, taj nepovratno gubi autoritet. ModriÄev odgovor na suÅ”tinsko pitanje finskog novinara to jasno daje do znanja. DaliÄ je doista dar, je li s neba ili pukom sluÄajnoÅ”Äu, o tome možemo raspravljati, ali on je najbolji moguÄi dar za hrvatsku reprezentaciju, za ovu generaciju koja je uÅ”la u legendu i ovjenÄala se vjeÄnom slavom.
Å eÄer uvijek, tako barem kažu, dolazi na kraju. Za nas Turopoljce, svakako. Marcelo BrozoviÄ perfektno se uklopio u DaliÄev stroj. Ponizan, marljiv, kvalitetan, odgovoran, VELIK. Hvala ocu, hvala majci, hvala svima koji su barem dijelom vjerovali u njega. Jer, ovo zaista nije mala stvar, Svjetski rekorder i svjetski doprvak. Marcelo, svjetski muž, kaj je je!
Ove subote u Mraclinu je održan 3. memorijalni malonogometni turnir Blaža GalekoviÄa BlaÅ”ka. Bilo je predivno ove subote cijeli dan biti u Mraclinu i uživati. Sve je poÄelo odigravanjem 7. kola Turopoljsko-posavske lige u kojoj su nogometaÅ”i Mraclin pobjedili Gornje PodotoÄje rezultatom 3:1. Za turnir se prijavilo maksimalan broj ekipa, 12. Zbog vremenske ograniÄenosti morali smo ograniÄiti broj sudionika, a ovim putem isprike svima onima koji nisu mogli sudjelovati.
Turnir je poÄeo u 18 sati, a finale je odigrano u 1.30 h. MomÄadi su bile podjeljene u 4 grupe po 3 momÄadi, a polufinale su izborile prvoplasirane momÄadi u grupi. U prvoj polufinalnoj utakmici momÄad Tona i prijatelji pobjedila je momÄad CB PokupÄanka & Å RC Stari grad, a u drugoj momÄad OPG CvetniÄ s 4:0 CB Egos. U utakmici za 3. mjesto CB PokupÄanka & Å RC Stari Grad pobjedila je CB Egos rezultatom 2:0. U finalu velika borba. Tijekom utakmice igraÄi OPG CvetniÄ imali su viÅ”e prilika, no nedostajalo im je sreÄe jer su nekoliko puta pogaÄali okvir vrata, te je utakmica zavrÅ”ena 0:0. U udarcima sa sedam metara bolja je bila momÄad Tona i prijatelji, te zasluženo osvojila turnir.
Za najboljeg igraÄa proglaÅ”en je Dario Å estiÄ (OPG CvetniÄ), za najboljeg vratara Josip PoglediÄ (Tona i prijatelji), a za najboljeg strijelca Marko CimeÅ”a (CB PokupÄanka & Å RC Stari Grad). Sve utakmice odliÄno je sudio Tihomir BratkoviÄ.
Ovim putem velika zahvala svim posjetiteljima, svim momÄadima Turopoljsko-posavske lige, kao i momÄadima koje su sudjelovale na BlaÅ”kovom turniru. Velika zahvala svim ljudima dobre volje koji su kroz duži period radili u organizaciji, hvala svim sponzorima, kao i Zajednici Å”portskih udruga Velika Gorica. Ukoliko je bilo greÅ”aka, i ako nekoga nismo spomenuli – oprostite.
Postoji li nemoguÄe? Nestvarno? Od sutra viÅ”e ne! Sve ono Å”to smo sanjalil, željeli, ipak je ostvarivo. Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva, a sutra možemo ispisati povijest.
Kao i do sada, finale Äemo gledati u Grabi.
Veliko finale igra se u 17 sati, a mi Äemo se na igraliÅ”tu naÄi u 16 sati. Mraclinske udruge: DVD Mraclin, KUD DuÄec, Udruga veterana domovinskog rata Tomislav Hrkovec, DruÅ”tvo žena AnÄela LovrekoviÄ, Udruga umirovljenika Mraclin i NK Mraclin organiziraju zajedniÄko gledanje utakmice. Za sve naÅ”e navijaÄe podijelit Äe se bažul s kobasi, a i Å”ank sa osvježavajuÄim napitcima bit Äe tamo.
No, to nije sve. U ponedjeljak idemo na vlak u 9 za Zagreb i na doÄek. Svi nam se pridružite. Obucite crveno-bijele kockice i vidimo se!
Äestitke i mamama i tatama, ali i ponajprije mami i tati BrozoviÄ!
“Noge su im otkazale davno prije kraja. MiÅ”iÄi su ih boljeli, pluÄa su im bila prazna, tijela su im pucala i cviljela. Hrvatski igraÄi su dotaknuli i preÅ”li svoj limit. Opet su istroÅ”ili sav adrenalin, otiÅ”li āu crvenoā, osjetili bol.
Pa ipak, dok su im pokreti bili sve teži, tetive sve stegnutije i dok su hvatali dah i izgledali kao da jednostavno viÅ”e ne mogu, nisu posustajali, nastavili su svoj lov te su i dalje trÄali. Pokraj Engleske, u finale Svjetskog prvenstva, u povijest.
Kad je sudac oznaÄio kraj, popadali su po travnjaku pod težinom ne samo zbog neviÄenog fiziÄkog napora i truda koji su uložili, nego i pod težinom fantastiÄnog uspjeha koji su ostvarili.
Ostala je joÅ” samo jedna velesila. Brazil, NjemaÄka, Argentina i Å panjolska su odavno ispale. Ostala je Hrvatska, nacija od Äetiri milijuna ljudi. IzmeÄu njih i najfascinantnijeg naslova Svjetskog prvaka stoji samo Francuska.
Hrvatska je do finala doÅ”la na teži naÄin. Produžeci i penali protiv Danske, produžeci i penali protiv Rusije i sad ovih iscrpljujuÄih 120 minuta protiv Engleske. Epska utakmica koju možete vidjeti samo na Svjetskom prvenstvu.
Hrvatska se vratila, baÅ” kao i u prijaÅ”njim utakmicama, nakon Å”to je sjajni Ivan PeriÅ”iÄ poniÅ”tio Trippierov vodeÄi gol. Malo po malo Hrvatska je preuzimala igru voÄena Lukom ModriÄem i Ivanom RakitiÄem. Imali su prilika da i ranije rijeÅ”e utakmicu, ali je PeriÅ”iÄ pogodio stativu i promaÅ”io prazan gol, a Jordan Pickford skinuo je zicer MandžukiÄu.
Prekaljeni ratnik zakucao je za pobjedu
Sat je otkucavao. Penali su bili sve izvjesniji. I onda, nakon 109 teÅ”kih minuta, Engleska je na sekundu popustila i MandžukiÄ, taj prekaljeni ratnik, izbjegao je njihovu pažnju i zakucao za pobjedu. Do tog trenutka je jedva stajao na nogama, ali sad je otrÄao do kornera do razularenih navijaÄa u crveno-bijelom. SuigraÄi su pohitali za njim i zatrpali ga svojim tijelima, skupa s jednim bespomoÄnim fotografom kojeg su pomeli u slavlju.
No, to nije bilo niÅ”ta u usporedbi s onim nakon zadnjeg suÄeva zvižduka. Oni hrvatski igraÄi koji su joÅ” mogli trÄati ponovno su jurnuli prema navijaÄima, zamijenivÅ”i umor s Äistim adrenalinom. Plesali su i pjevali, uživali su u trenutku. Neki su poveli i djecu, drugi zastave, dok se crveno-bijelo more valjalo tribinama Lužnjikija.
Na centru, izmeÄu nade i oÄaja, stajao je engleski menadžer Gareth Southgate. Njegovi igraÄi su bili na drugom kraju terena i pljeskali navijaÄima, ponosni, ali utuÄeni s kamenim i izgubljenim pogledima. Kako je ovaj SP odmicao, Engleska je osjeÄala da je možda, jednom, sreÄa napokon na njihovoj strani. Southgate ih je odveo iznad svih oÄekivanja. Mnogi su smatrali da im je maksimum osmina finala ili eventualno Äetvrtfinale.
No, kako se njihov duh dizao, promijenila su se i oÄekivanja. ProÅ”etali su skupinom i onda proÅ”li na penale Å”to inaÄe ne rade. Kako su favoriti ispadali jedan za drugim, put mladoj Southgateovoj momÄadi bio je sve Å”iri.
Sama ideja o neÄemu velikom potpuno je zaludjela naciju. Bilo je ovo Äudnih nekoliko tjedana u Engleskoj, vrijeme u kojem se bilo lako zaljubiti. Neprestana sunÄana razdoblja, vlada na rubu pada i velika oÄekivanja. U tom nepoznatom teritoriju niknula je uzbudljiva engleska reprezentacija, osloboÄena svih duhova proÅ”losti i voÄena rukom jednog nevjerojatno pristojnog i pristupaÄnog Äovjeka. Engleska, najednom liÅ”ena bahatosti i samouvjerenosti, djelovala je prijateljski, simpatiÄno i, najÅ”okantnije od svega, kao jako dobra nogometna momÄad.
Nacija, naviknuta na poraze, doslovno se onesvijestila. Neslužbena himna Eura 1996. i njezin refren āItās coming homeā postao je odgovor na svako pitanje. Sve je bilo toliko nestvarno i toliko neoÄekivano da se postavljalo pitanje zaÅ”to Engleska, koja je na jednoj utakmici zabila Å”est golova, ne bi mogla trenirati s gumenom kokoÅ”i? Ili ako Engleska može dobiti nekoga na penale, zaÅ”to je Äudno da se igraÄi u bazenu utrkuju na jednorozima na napuhavanje?
Nije bilo nikakvog krivca za poraz Engleske
Duboko u duÅ”i, svi su ipak oÄekivali da Äe priÄa na kraju tužno zavrÅ”iti. To je sigurno proÅ”lo kroz glavu Southgateu dok je gledao hrvatske igraÄe kako slave uspjeh koji je mogao biti njegov. No, ovaj put je razoÄaranje bilo drukÄije. Nije bilo nikakvog krivca, nikakve potrebe za preuveliÄavanje ili naslaÄivanje porazom. Nitko nije dobio glupi crveni karton, nitko se nije ozlijedio i nema potrebe za rekonstrukcijom momÄadi kao Å”to je bio sluÄaj prijaÅ”njih godina.
Ne, engleski put je jednostavno morao ovdje zavrÅ”iti protiv momÄad s malo viÅ”e iskustva, malo viÅ”e znanja i koja je malo viÅ”e navikla na ovakve utakmice. ModriÄ je igrao Äetiri finala Lige prvaka, MandžukiÄ tri, Lovren i RakitiÄ po jedno. S druge strane, samo Jordan Henderson zna kako je igrati najveÄu utakmicu u klupskom nogometu, a to je okusio tek prije par mjeseci.
Za engleske navijaÄe postojao je samo jedan osjeÄaj – ponos. Na ono Å”to su vidjeli, na ono Å”to su ostvarili, na ljubav koju su osjetili u svojem narodu i na momÄad koja ih je predstavljala. No, Southgateu to nije bilo dovoljno. Äekao je da zavrÅ”i hrvatsko slavlje jer ga nije želio prekidati kako bi svakom igraÄu i Älanu struÄnog stožera Hrvatske mogao osobno Äestitati. Nije želio skrivati razoÄaranje. Želio ga je osjetiti i iskusiti da mu posluži kao inspiracija da to viÅ”e ne ponovi.
To je bilo za buduÄnost. SadaÅ”njost je, pak, pripala igraÄima koje je gledao. IgraÄima koji su Hrvatsku uÄinili najmanjom zemljom u finalu SP-a od Urugvaja 1950. godine, igraÄi koji su ovu momÄad uÄinili modernim Äudom. IgraÄi koji nisu prestali trÄati Äak ni kad su im tijela vriÅ”tala da prestanu, ni dok su se borili da uhvate zrak ni dok su im kosti pucale pod težinom utakmice. Radili su za svoju nagradu i zaslužili su je. Äeka ih Francuska.
JoÅ” jednom moraju otiÄi āu crvenoā.”
Ove godine igra se Äetvrto izdanje Turopoljsko-posavske lige, a od ove sezone u Ligi nastupa i Mraclin. Nakon gotovo pola odigranih utakmica zauzimamo sredinu ljestvice, a proboj meÄu prvih pet momÄadi na kraju bi bio zadovoljavajuÄi, iako smo na poÄetku možda oÄekivali viÅ”e. No, bit svega je ipak druženje. Proteklog vikenda izgubili smo dvije utakmice, no nedostojalo je sreÄe. U subotu smo igrali s pojedinaÄno najkvalitetnijom momÄadi KuÄa. Dobra tekma, puna trke, emocija i na kraju nesretan poraz, ali zaslužena pobjeda naÅ”ih protivnika. U nedjelju smo oÄekivali pobjedu protiv Bukevja, no ponovno poraz. Imali smo viÅ”e izglednih prilika za postizanje pogotka, dosta njih i iskoristili, no obrambeno nismo dobro reagirali u nekoliko situacija i naÅ”i protivnici su to iskoristili.
Ovoga vikenda Liga se igra kod nas u Mraclinu. Nakon Lige igra se BlaÅ”kov memorijal, a od 20 sati oÄekuje nas živa glazba. OÄekuje se lijepo vrijeme, vidimo se u subotu u Grabi!