Danas, 27. rujna 2018. godine, baš uoči početka “miholjskog ljeta”, u bolnici Sveti Duh u Zagrebu rodio se mali Mihael Štuban. Težak je 3710 g i dugačak 53 cm, a veselje s kojim ga čekaju doma u Mraclinu ne da se izraziti nikakvim mjernim jedinicama.
STARI GRAD LUKAVEC – Promocijom monografije “Srce Turopolja”, koju je izdala Zajednica kulturno umjetničkih udruga Grada Velike Gorice, započeli su Dani europske baštine. “Srce Turopolja” je monografija Zajednice kulturno umjetničkih udruga Grada, a posvećena je 20. obljetnici njezina osnutka i rada. Monografija sadržajno obuhvaća rad Zajednice i svih 17 kulturnih i umjetničkih društava.
Ovogodišnja tema Dana europske baštine je “Umjetnost dijeljenja” u sklopu čega se velikogorička manifestacija bavi neverbalnom komunikacijom tradicijske odjeće. U okviru promocije monografije, članica Folklornog ansambla „Šiljakovina“ i studentica etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Ivana Lučan pripremila je izložbu i reviju tradicijskog odijevanja u Turopolju. Reviju su nosili predstavnici kulturno umjetničkih udruga Grada Velike Gorice.
Naš KUD Dučec s mraclinskim su nošnjama predstavljali Marija i Petar Krešimir Hubak te Josipa Vukašinec i Tomislav Krešimir Hubak.
Ženska turopoljska nošnja iz Mraclina sastoji se od oplećja bogatih i širokih rukava, izrađenog od finijeg lanenog platna, bijele rubače čiji je stražnji dio bogatno i sitno narancan te fertuna koji je ukrašen bogatim svilenim vezom s prevladavajućim motivima raznobojnog cvijeća. Na noge su se obuvali obujci, a u novije vrijeme bijele čarape i opanci izrađeni od štavljene kravlje ili svinjske kože. Od ukrasa Mraclinčice su na prsima nosile crvene svilene mašne, kraluše – ogrlice od nanizanih koralja, a one bogatije i škude – ogrlice od srebrnih kovanica. Mlade, tek udane žene na glavi su u svečanim prigodama nosile poculicu (pecelicu), kapicu bogato ukrašenu raznobojnim zrnjem i perlicama. Što je poculica bila bogatije ukrašena, to je status njezine vlasnice u društvu bio veći.
Muška plemićka nošnja iz Mraclina sastoji se od bijele rubače (košulje) koja je nerijetko na prednjici ukrašena vezom. Menten i gaće (hlače) izrađeni su od tamnoplave čoje s prepoznatljivim vezenim uzorkom na prednjem dijelu gaća i mentena koji je uz to ukrašen zlatnim ili srebrnim gumbima. Uz to ide i remen izrađen od tamnosmeđe, a ponekad i crne kože. Na glavi se nosila šubara tamnoplave boje, a na nogama crne kožne čizme. Oko vrata, pod gutom, mladići su, poglavito u svečanim i važnim prigodama vezali crveni rubac – podgutnicu, koja se smatra pretečom današnje kravate. Bila je jedinstveni ukras, ali i simbol snage i hrabrosti koja odlikuje Turopoljce još od davnih vremena.
Gostujuća momčad iz Novog Čiča zadala je probleme domaćim nogometašima odmah u početku dvoboja. Već u 5. minuti gosti preko Gmižića koriste grešku domaće zadnje linije za vodstvo. Neuvjerljiva i nepovezana predstava Mraclina na terenu, s previše indisponiranih pojedinaca, nastavila se u velikom dijelu utakmice. Zatvorenom igrom gosti su uspješno čuvali prednost do zadnjih desetak minuta utakmice. Loš dotadašnji dojam domaći nogometaši popravili su golovima Mateja Čička u završnici. Za poravnanje je spomenuti igrač pogodio na asistenciju Petravića, a potom je iz gužve u petercu pogodio i za pobjedu Mraclina. Utakmica za zaborav, najvažnija su tri boda, samo će se oni pisati.
MRACLIN – DINAMO HIDREL 2:1
MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 100.
Sudac: Kelihar. Pomoćnici: Šulentić i Mužar (svi iz Velike Gorice).
STRIJELCI: 0:1 – Gmižić (5) , 1:1 – Čičak (83) , 2:1 – Čičak (88).
MRACLIN: Dražić, Škrinjarić, J. Domitrović, M. Kos, Petravić, Dolibašić, Jakovljević, Onić (od 89. Ćevid), M. Rus (od 77. J. Cvetnić), I. Kos (od 56. Čičak), A. Domitrović (od 46. Jurić). TRENER: Vlado Horvat.
DINAMO HIDREL: Filipović, Jambrešić, Čolić, Šantek, Španiček (od 55. Šimić), Mršić, Pudić, Gmižić, Josić, Slivak, Kelava (od 30. Žugaj). TRENER: Jakov Marković.
Ako je novootvoreni Zavod Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti zamišljen kao “Akademija u malom” – kako je istaknuo voditelj Zavoda, akademik Željko Cvetnić – onda je sasvim logično da mu je sjedište Velika Gorica, grad koji danas doista predstavlja Hrvatsku u malom. A Mraclinci i njihovi gosti, koji su sinoć na Zgradi popunili čak i stajaća mjesta, sa zadovoljstvom su komentirali činjenicu da Zavod s radom kreće upravo u Mraclinu, baš u objektu kojim je Andrija Štampar prije skoro devedeset godina na simbolički i stvaran način obilježio pobjedu nad “kužnom barom Krkom” i tako potvrdio novo, asanirano lice našeg sela.
Već dugo Mraclin nije imao tako ugledne goste kakvi su se jučer okupili na simpoziju “Selo Mraclin i Andrija Štampar – susret lokalnog i globalnog”. HAZU i Velika Gorica bili su zastupljeni svojim čelnim ljudima – predsjednikom, akademikom Zvonkom Kusićem, i gradonačelnikom Draženom Barišićem, zagrebačko Sveučilište predstavljala je prorektorica prof. dr. sc. Mirjana Hruškar, Ministarstvo zdravstva pomoćnica ministra prim. dr. Vera Katalinić Janković, medicinski Razred HAZU-a akademik Marko Pećina, a gradsko Vijeće predsjednik Neven Karas. U svojim pozdravnim govorima ugledni su gosti podsjetili na djelo Andrije Štampara te značaj asanacije – kako za Mraclin tako i za svjetsku javnozdravstvenu praksu.
Uvod skupu dao je voditelj, akademik Cvetnić, a potom je prof. dr. sc. Mirjana Kujundžić Tiljak, ravnateljica Škole narodnog zdravlja “Andrija Štampar” ukratko predstavila svoju ustanovu. Prof. dr. sc. Željko Dugac iz Akademijinog Zavoda za povijest i filozofiju, govorio je o Rockeffelerovoj zakladi i zdravstvenom prosvjećivanju u Mraclinu. Dr. sc. Suzana Leček s Hrvatskog instituta za povijest govorila je o općim prilikama na selu u međuraću, a o kulturnoj baštini sela izlagala je prof. dr. sc. Tihana Petrović Leš sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Akademik Cvetnić zaključio je simpozij osvrtom na veterinarstvo tijekom asanacije.
Na kraju radnog dijela Željko Cvetnić odvojio je nekoliko emotivnih trenutaka za uspomenu na prvog mraclinskog akademika Slavka Cvetnića, kojeg su se biranim riječima prisjetili i drugi njegovi suradnici iz HAZU-a, redom naglasivši akademikovu snažnu vezanost za rodni Mraclin.
Za glazbeni ukras simpoziju pobrinuli su se ženska vokalna skupina i tamburaški sastav Dučeca, a Dučecova logistika, uz pomoć Mjesnog odbora, i ovaj put je odradila izniman posao u pripremi simpozija, na čemu je zahvalio i inicijator ovog iznimnog skupa akademik Željko Cvetnić.
Nakon službenog dijela gradonačelnik Barišić uručio je gostujućim izlagačima prigodne poklone, a potom su se sudionici i publika preselili u mraclinski Društveni dom. Treba podsjetiti da starogrčki pojam “simposion” znači gozba, pa se u tom duhu odigralo i drugo poluvrijeme sinoćnjega programa u kojem je prava mraclinska atmosfera potrajala sve do jutarnjih sati. No, ipak ne treba zaboraviti na pitanje koje se bliženjem stote obljetnice asanacije sve češće postavlja u Mraclinu: hoće li Mraclin taj značajni datum dočekati kao “selo-uzor”, kako ga opisuje stručna literatura Štamparova vremena, ili kao selo zrelo za novu asanaciju?
Svi koji su sinoć bili na simpoziju mogli bi se složiti da ozračje koje je vladalo u Mraclinu daje razloga za optimizam.
Svi koji žele upisati djecu u našu školu nogometa, više informacija mogu dobiti kod trenera Zgodića – 098756346.
Jedan zanimljiv starinski mraclinski običaj, prema sjećanju i opisu Božice Krznarić, podsjetit će starije generacije na nekadašnje dane, a mlađe generacije otkrit će “kak je to negda bilo”. Cijeli tekst gospođe Božice dostupan je ovdje.
Na ovogodišnjem Gradskom vatrogasnom natjecanju za seniore nastupili smo sa tri ekipe: žene A, žene B i muški B. Žene A osvojile su 5. mjesto, žene B 2. mjesto, a muška B-ekipa osvojila je 3. mjesto. Ponosni smo na naše uspjehe jer je većini natjecatelja ovo bilo prvo vatrogasno natjecanje.
