Foto arhiva: Vitomir Å tuban

Skice iz povijesti Nogometnog kluba Mraclin

Vrijeme je resurs koji je ograničen. NajljepÅ”e Å”to nam netko može dati je svoje vrijeme. Å to viÅ”e godina imamo to smo sigurniji da je bitan mir u nama, a on nerijetko dolazi ‘ruku pod ruku’ s vremenom.

Mnogo smo vremena posvetili i darivali ovom klubu. Mnogo je istrčanih kilometara iza nas, poneke psovke, svađe, žuti i crveni kartoni, kazne od nekoliko mjeseci, potrgana prijateljstva i mirisi i okusi loÅ”e odrađenih poluvremena.

Jutro, k’o svako jutro, znalo je biti poput onih velikih osjećaja kada misliÅ” da će se rodit neÅ”to veliko unatoč tome Å”to je vani sivo i Å”to je sve protiv tebe. Å to pogled na poredak nije lijep i Å”to ih joÅ” uvijek ‘čitamo naopačke’. Ili ih ne otvaramo, Å”to je ā€“ dakako ā€“ znatno depresivnija opcija. I potpisivanje predaje? Osjećamo se poput pustinjaka na otoku koji nikako da sjedne u čamac i pokuÅ”aā€¦ Ponedjeljak je uvijek stvoren za veće priče.

O čemu ćemo danas? O nogometu, dakako. O legendarnim momčadima iz – od ove godine – 85 godina duge povijesti Nogometnog kluba Mraclin. Pod pojmom legendarne momčadi uvijek se znaju lomiti koplja, iako su kriteriji gotovo uvijek isti: to je momčad koja je ponajbolja, uspjeÅ”na i dugovječna, ona u kojoj su mnogi najbolji u tom vremenskom trenutku. Ona koja je posebna, koja je ostala u sjećanjima, ona čijih jedanaest, ili barem sedmoricu, znamo naizust.

NiÅ”ta nije ljepÅ”e od osmijeha zaljubljene žene. Kažu. Nas ipak zna ‘dodirnuti’ osmijeh kada pogledamo neke stare fotografije. I sjetimo se onog zanosa, ponosa, onih driblinga, onih centar Å”utova i golova, onih uklizavanja i onih trećih poluvremenaā€¦

Sjećati se ili ne, nevažna je stvar danaÅ”njeg druÅ”tva. Nažalost. Svi su ionako zaokupljeni svojim problemima, sve nas opako ‘pucaju’ minus ovog siječnja.

I dok listam po ‘programu svog kompjutora’ susrećem poznate sa mahom crno-bijelih fotografija. Neki od njih nisu viÅ”e sa nama. Na njih smo položili sjećanja. Sjećati se moramo, sjećamo se, ali moramo i podsjetiti da bismo ih se ā€“ sjetili.

Nogometni klub Mraclin, 60’ih: Dragutin Kos-Čomi, Marko Kos Čikov, njegov Lacko, Ivan VukaÅ”inec Capa, Zlatko Galeković Đo, iza njega Marijan Mrkoci, Vlado Popek, iza njega Vlado Greif, Dragutin Krizmanić, Josip Galeković JoÅ”kec i Stjepan Kovačić – Deda Ribič (stoje); Franjo Å tuban Tombrek, Ladislav Å tuban, Stjepan Križanić Klinec, Branko Kelin (ili obrnuto) te Franjo Galeković Ferenc (čuče).

Nogometni klub Mraclin, 70’ih: Zlatko Čunčić, Mladen Galeković, Franjo Križanić, Dragutin Cvetnić, Nikola Galeković, Zlatko Kovačić, Josip Galeković (stoje), Dubravko Turkalj, Stjepan Kundić, Zlatko Galeković Å era, Franjo Turk Merđo, Marijan Vinetić i Zlatko Cvetnić Å eki (čuče slijeva).

Nogometni klub Mraclin 80’ih: Zlatko Čunčić, Davor Å tuban, Ivan VukaÅ”inec, Željko Cvetnić, Anđelko Kasunić, Slavko Miljković, Stjepan Rogina, Nikola ZaluÅ”ki Homer, Nikola Galeković (stoje); Davor Galeković, Damir Bolarić, Zlatko Galeković, Ratko Cvetnić, Zlatko Kos, Franjo Galeković, Zdravko Å tuban (čuče).

Nogometni klub Mraclin 1997.: Dražen Kovačić, Davor Å tuban, Miroslav Galeković, Drago Kos, Josip Zgodić, Krunoslav Kos, Bruno Kos, Danijel Jazbec, Josip Golubić, Antun Galeković, Drago Okun, Neven Karas, Darko Crnić, Josip Mučnjak (stoje); Ivan Brozinčević, Zlatko Galeković, Danijel Vinetić, Jurica Gotal, Tomislav Gotal, Miljenko Bera, Dražen Belčić, Igor Kovačić, Dražen Dandić, Mirko Vincek, Vitomir Å tuban (čuče), te Željko PraÅ”talo, Stjepan Trputec, Bruno Kumic i Mario Tandarić (čuče).

Živjeti nogomet, nogomet kao dio života, utakmica života, životna prilikaā€¦ Sve su to bile Å”ezdesete, sedamdesete, osamdeseteā€¦ Da, život je zaista kao nogomet. Pobjednik nije uvijek isti.