Taman sam Å”tela napisati da nam se Advent tiho priÅ”uljal, onda mi se zapali lampica – ni se doÅ”uljal, dogalopiral je na krilima konzumerizma. Ko Pegaz. VeÄ mesec dana duÄani se bleÅ”Äiju, reklame vriÅ”te o najlepÅ”im svetkima ikad, i kak onda morem napisati da se doÅ”uljal…
Da se leto omeknulo – je. I sako leto ide nekak brže i brže. Je, negdu veli da su leta samo broj. Jesu, al kad imaÅ” na hard disku viÅ”e nek u projekciji, i ni neka utjeha. Ma ne smeta mene kad si ko zapali lampice ili sveÄu, dragom Bogeku tak sejeno. Niti su lampice niti sveÄice ono kaj je Advent. Ali da je lepo tak sveÄano se pripremati za najveÄi roÄendan od kad je sveta i veka – je. Sako vreme ima svoje i ni moguÄe zaustaviti promjene koje su neminovne.Bilo bi lepo, kad bi svi skupa, osim onog kaj se vidi, osvetlili i ono kaj se ne vidi. Sva svetla ovog sveta nemru meknuti kmicu z duÅ”e, ak se ne priredimo za BožiÄ onak kak se Å”ika. Nada, mir, ljubav, radost – Äetiri sveÄe za Äetiri poruke adventskih nedeli. Svaka je smislena na svoj naÄin i kad bi nas se samo malo doteknulo, bili bi bolji ljudi i svet bi bil lepÅ”e mesto. Ali mi ne bumo Äuli kaj nam sveÄe poruÄuju, nek bumo videli Äija je lepÅ”a i vekÅ”a.
Zavist – rak rana ovog naroda, koja izjeda i grize i navek daje okidaÄ za start u utrke Äija je trava zelenija. OtuÄenost – baÅ” me briga za druge. Lakomost – i ja bi, i meni treba i joÅ” nemam dosta. Mržnja, likovanje – nek mu bu, drugo ni ni zaslužil. Podmuklost – z jednom te gladim, z drugom ti srce vadim.
Moglo bi se toga jos nabrojiti al’ Äemu? I ovo je preveÄ. Možda da negdu stiÅ”a larmu, možda bi se Äulo kaj Advent ima za reÄi. Dolazi nam NajveÄi, i da sva svetla ovog sveta svetle i trube fanfare, ako nismo otprli Njega u sebi, sve bu ostalo samo na vanjske dekoracije. A nutra – pustoÅ” i kmica.