Mraclinci i njihovi gosti imali su u petak u kapeli sv.Vida priliku uživati u koncertu nazvanom prema životnom geslu J. S. Bacha, zamišljenom kao uvod u kontemplaciju koji nam nosi predstojeća Korizma. Članice i članovi manjeg vokalnog sastava udruge Siscia Vox Mundi iz Siska izvodili su a capella djela sakralne glazbe odabrane iz opusa A. Brucknera, Palestrine, J. S. Bacha, A. Pärta, hrvatskog svećenika i skladatelja I. Kokota te sisačkog skladatelja i svećenika Matije pl. Ivšića koja čine presjek bisera crkvene glazbe, od gregorijanskih korala do suvremenog višeglasja, od pjevanja na latinskom i staroslavenskom do hrvatskog jezika i njegovih dijalekata.
Vokalni sastav sastavljen od profesionalnih i amaterskih glazbenika, pod vodstvom i dirigentskom palicom dr. sc. Jelene Blašković Galeković, od ispunjene je kapele sv. Vida zaradio gromoglasan pljesak i nepodijeljene ovacije kao znak da u Mraclinu itekako ima sluha i za ovakvu vrstu glazbe.
Foto i video: Stjepan Galeković, Marko Štuban, Matija Kos
Udruga Siscia Vox Mundi u petak, 9. veljače, s početkom u 20 h, održat će koncert sakralne glazbe u kapeli sv. Vida u Mraclinu. Nakon vrlo uspješnih projekata “Upoznaj Miletića” te adventskog koncerta “Rosite nebesa odozgor”, Udruga nastupom u Mraclinu nastavlja s projektima u sezoni 2023-4. Mraclinski koncert pod nazivom “Soli Deo gloria” osmišljen je kao koncert sakralne glazbe za manji vokalni sastav, a cappella.
Voditeljica ansambla je dr. sc. Jelena Blašković Galeković, a članovi su profesionalni i amaterski glazbenici: Monika Pranjić, Ivona Nemeth, Irena Mikšić, Dora Žarinčić, Luka Jajčinović, Iva Mihelić, Tihomir Prša, Juraj Vrkljan, Tomislav Bernić, Ivan Tominac i Luka Celić. Program koncerta pažljivo je odabran. U želji da se predstavi što širi raspon sakralne vokalne glazbe, na programu će se naći neke poznatije skladbe ovog repertoara, odabrane iz opusa A. Brucknera, Palestrine, ali i nezaobilaznog J. S. Bacha – prema čijem geslu je i sam koncert nazvan – zatim suvremenog skladatelja A. Pärta, hrvatskog svećenika i skladatelja I. Kokota te sisačkog skladatelja i svećenika Matije pl. Ivšića.
Posebnost programa jest i izvedba djela crkvenog glazbenika, profesora na Učiteljskom fakultetu u Petrinji i člana vokalnog ansambla Siscia Vox Mundi, Tihomira Prše. Uz njegovu skladbu, koja je praizvedbu imala prije nekoliko godina, vrhunac programa jest praizvedba skladbe “Memorare”, skladatelja i svećenika fra Branimira Novokmeta, koji je ovo djelo posvetio upravo voditeljici Jeleni i njenim sisačkim pjevačima. Dan nakon mraclinskog koncerta, u subotu 10. veljače, isti će se program ponoviti i u Bazilici sv. Kvirina u Sisku, s početkom u 18.30 h.
Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pomogli ostvarenju ovog projekta, poglavito Župi Vukovina, Sisačkoj biskupiji i Bazilici sv. Kvirina u Sisku.
Foto: Župa Krašić i mjesto čašćenja blaženog Alojzija Stepinca
U nedjelju 4. veljače 2024. vjernici župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine bili su na tradicionalnom hodočašću u Krašić. Puna tri autobusa mladih, starih, djece, šarena i vesela skupina vjernika, svatko sa svojim nakanama svjedočili su svoju vjeru molitvom i pjesmom. Na samom početku župni vikar, vlč. Domagoj Topić, pozdravio je sve vjernike i dao naputke što od nas očekuje. Na putu prema Krašiću, g. Igor Brkljačić je vodio krunicu, a nakon toga su se pjevale pjesme u čast Majci Božjoj. Iako je vlč. Topić, u skladu sa svojim mladenački svježim idejama i principima, rekao da se autobus treba tresti od pjesme, ipak je pjesma bila više u suglasju sa našim zlatnim godinama.
Po dolasku u Krašić naše hodočašće ovjekovječeno je skupnom fotografijom ispred crkve Presvetog Trojstva. Nakon toga, u procesiji smo ušli u crkvu gdje nas je dočekao naše Župe sin, vlč. Ivan Vučak, koji nije mogao sakriti sreću što je domaćin župi iz koje je potekao, naglasivši svoju povezanost sa župljanima Vukovine. Prije pobožnosti Križnog puta imali smo kratko slobodno vrijeme, koje je svatko iskoristio na svoj način. Križni put smo započeli u 17 sati. Mnoštvo vjernika iz okolnih župa pridružilo se molitvi i pjesmi. Iako je dan bio hladan, vjernici su Pobožnost odradili kako se i priliči, skrušeno i uronjeno u muke koje je Gospodin podnio za naše otkupljenje. Sveta misa je započela u 18,00 sati a vodio ju je vlč. Damir Ocvirk, župnik župe Sv. Josipa iz Zagreba.
Njegova je propovijed bila usmjerena na prenošenje vjere iz generacije u generaciju. Postavio je duboko pitanje; zašto se vi roditelji, koji sami redovito odlazite u crkvu, njegujete svoju vjeru, živite sakramente, bojite svojoj djeci prenijeti to isto? Zašto su oni iznad Boga? Zašto su oni prinčevi i princeze i zašto su njihove obveze manje od vaših, a prava veća od vaših? Odgovor na to pitanje prepustio je svakome ponaosob. Svetu misu je svojom pjesmom uveličao vukovinski crkveni zbor Sv. Cecilija, predvođen voditeljem, g. Brankom Pucekovićem. Nakon duhovne okrijepe, domaćini su se pobrinuli i za okrijepu tijela, pa su nas u velikom šatoru dočekale kobasice i kuhano vino.
Cijeli ovaj događaj bio je uvod u Stepinčevo, jer Krašić je dao jednog od najvećih hrvatskih mučenika, koji je umro svjedočeći svoju vjeru, ne kolebajući se niti jednog trenutka, a koji je snagu nalazio u Kristu. Na nakanu da ga se proglasi svetim, što je žarka želja hrvatske Crkve i vjernika, molila se zajednička molitva. U 20.15 sati autobusi su krenuli put Vukovine. Naš kapelan ni tom prilikom nije propustio obratiti nam se i zahvaliti svim hodočasnicima, vozaču, a ponajprije našoj Nebeskoj Majci da smo se vratili živi i zdravi i sa vjerom da će naše nakane biti uslišane.
Za kraj evo šale koji nam je kapelan ispričao. U jednu je župu došao mladi kapelan, neiskusan, bojažljiv, a župnik je njegov dolazak iskoristio da ode na godišnji odmor. Mladi je kapelan bio prestrašen i rekao mu je da on ne zna voditi sam župu i da već ima dogovorenih vjenčanja koja nikad nije vodio. – Joooj, naj se bojati, samo čitaj obrednik. Jedan su dan došli Barica i Ivek da dogovore detalje oko svojeg vjenčanja i izrazili su želju da se vjenčaju u kapelici ispred koje su se prvi put kušnuli. Kapelanu to baš ni bilo drago pa im je rekel da je kapelica stara i derutna i da baš ni primjerena za vjenčanje. – Ali, – veli Ivek – ja bum sve popravil. I zbilja je. I tak, došel je dan svadbe, okupili se svati, mladenci sretni stoje pred njim, a on se preznojava od treme. I započne on obred; – Ivek, uzimaš li ti Baricu za svoju zakonitu ženu, obećaješ li joj vjernost u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, itd? – Uzimam – veli važno Ivek. Onda je zapuhal veter, malo preokrenul stranice, a kapelan to ni primetil i krene on pitat Baricu. Čudna su mu pitanja, al se setil kaj je župnik rekel, pa je nastavil: – Barica, odričeš li se ti sotone? Barica zinula – Velečasni, pa još ga nis ni zela!?
Foto: Župa Krašić i mjesto čašćenja blaženog Alojzija Stepinca
U punoj dvorani mraclinskog Društvenog doma raspoložena publika srdačno je popratila zanimljiv program najnovijeg izdanja Dučecovih spelancija. Naime, putopisi trojice istaknutih hrvatskih pisaca – Pavla Pavličića, Gorana Tribusona i domaćina sinoćnje priredbe, Ratka Cvetnića – predstavljeni su u sklopu prvog kola biblioteke Šetnje, koju je lani u Petrinim knjigama pokrenuo njihov dugogodišnji zajednički urednik Zoran Maljković. Maljković je istaknuo da mu je motiv bio upravo legendarni putopis “Skitnje” Matka Peića, a Mraclincima je ta Peićeva knjiga osobito pri srcu jer govori i o mraclinskim i turopoljskim danima samog autora. O knjigama – a radi se o Pavličićevih “Deset vukovarskih šetnji, Tribusonovim “Landranjima” i Cvetnićevom putopisu “Čez pole i vrvje” – govorio je leksikograf Mladen Klemenčić, autor i suurednik Turopoljskog leksikona, istaknuvši stilske i tematske kvalitete svake od knjiga. Nažalost, zbog opravdanih razloga Goran Tribuson morao je otkazati gostovanje neposredno prije početka promocije, ali su se nazočnoj publici obratila ostala dvojica autora, dok je odabrane ulomke iz sva tri putopisa pročitao dramski umjetnik Dragan Despot.
Svojim doprinosom u glazbenom dijelu programa – koji je također bio na svoj način putopisan – atmosferi su pridonijele jake mraclinske snage: Ženska vokalna skupina Dučeca, Tamburaški sastav Alibi, duo Vladimir Rogan Riff i Tomislav Vinetić, a ništa slabija ekipa nije bila ni u kuhinji Društvenog doma iz koje su po završetku službenog dijela izvođačima i publici servirani kotlovina Josipa Vukašinca te štrukli s tropom Vesne Tafre i Anđela.
Uz srdačnu organizacijsku pomoć Pučkog otvorenog učilišta, u ime kojeg je okupljene pozdravio Stipo Bilić, Dučec je ostvario još jednu priredbu koja je pridonijela afirmaciji ne samo Mraclina i Turopolja nego – vjerujemo – i nacionalne književnosti. Predsjednik Matija Kos u svom je obraćanju zahvalio gostima, ali i svima koje je ovaj Dučecov projekt okupio u Domu i oko njega.
Uz ostale domaćine i goste sinoćnjoj priredbi nazočili su i dogradonačelnik Neven Karas, popularna spisateljica Julijana Matanović, čelnici goričkoga Zavoda HAZU – akademik Željko Cvetnić i Katja Matković Mikulčić – te mnoge druge osobe goričkoga i mraclinskog javnog života.
Pohrlimo mu u susret svi, koji tako pobožno štujemo i slavimo njegovo otajstvo, pođimo svekoliki odana srca. Nek ne bude nitko koji ne bi u susretu sudjelovao, nitko koji ne bi nosio svjetla. Pridodajemo i sjaj svijeća, pokazujući time i božanski sjaj onoga koji nam prilazi a koji, odagnavši tmine najgore, sve osvjetljuje i obasjava obiljem svjetlosti vječne. Time pokazujemo nadasve sjaj duše, s kojim je potrebno da idemo Kristu u susret.
Izvor: DRUGO ČITANJE: Iz Govora svetoga Sofronija, biskupa (Govor 3, za Svijećnicu, 6. 7: PG 87, 3. 3291-3293)
S kočijama u Vukovinu na sprevod, 1930-ih godina ( arhiva Karmen Štuban)
Nadica Zorc podsjeća nas na još jedan običaj iz Mraclina koji je nestao, neki će reći možda da je i bolje tako, jer je za naše današnje navike pomalo morbidan. Ali, nakon ove njene priče možda ćemo bar donekle promijeniti mišljenje.
– Moja baka Bara Galeković rođ. Crnić (1896.-1985.), zvala sam ju stara mama, rodila je sedmero djece, a ostala joj je samo moja mama. Ona je pokopala šestero djece, petero malih kao decu, muža starog svega 45 let zakopala je 1940. godine, a kasnije isto leto i sina starog 22 lete koji je služil vojsku u Kninu. Živela je do svoje 89. godine, a kaj ju je držalo, samo Bog i vjera, ništa drugo. I ta moja stara mama kad je god ko mrl u selu mene je rekla: Ideš s menom gledet mrtveca? Ni ona išla tam gledet zbog znatiželje, ona je bila uvjerena da mrtvecu treba molitva da njegova duša ide u nebo. Sve stare žene ze sela, koje su imele vremena, išle su glet mrtveca, sedele su oko skolki i molile, krunicu za krunicom, molitvu za molitvom, za dušu pokojnika…Skolke, to je pravi mraclinski starinski izraz, skolke su bile na stolu ili na postele na povišenom, tam je ležel mrtvec u hiže, prije nek se del u les.
Ankica Galeković Plavka, Zora Galeković i Antun Galeković Tona Bokotov, uz malog brata na skolka, 1940- ih godina (arhiva Darka Cvetnića)
– Istina, neke žene su morti i došle glet da vide kak je mrtvec oblečen. Moja stara mama bila je stara možda tak oko 50 let kad sam se ja rodila i bila mala, i ona je već imala spremno vumorno. Vumorno je bila najlepša roba, to je bila roba u koju te budu oblekli kad te budu deli na skolke, jer te na skolka budu svi gledeli. Sećam se da je vumorno moje stare majke bilo zavezeno u jednom velikom rupcu u škrijne. To se ni smelo otpirati ni razvezavati, to je bilo stare mame vumorno. Ljudi nisu onda imali robe ko denes, ležal si na skolka dan-dva, svi su te gledeli kak si oblečen i zato je to vumorno morala biti najlepša roba.
Na putu na sprevod Bare Galeković Barberice 1959. godine (arhiva Nadice Zorc rođ. Galeković)
– Stara mama me navek pitala jel idem s njom gledet mrtveca, i pazite ja sam navek išla, bila sam vuž nju, morala sam čkomiti, biti tiho i moliti isto. Dok su žene molile, muži su se spominali i pili, znali su se i posvaditi i larmati. Ali žene su stvarno molile, tih godina to su uz moju baku bile navek iste žene – Katica Drevova, mamica Cvetnićka i još neke kojih se baš ne sećam. E, kad je došel župnik vu hižu, mrtvec se diže ze skolki i meče u les, i onda se les zapira. Tu je nastupala mamica Cvetnićka, koja je inače vodila brigu o crkve. Dok su metali mrtveca u les, ona je došla sa tamjanom i kadila, da kao blagoslovi mrtveca, ali i da skrije miris mrtvog čoveka. Ni to ona nikad tak rekla, bila je ona jako mudra, ali mi smo znali da se zato pali tamjan. Kad se poklopec del na les, onda su se čavli zabijali. U tom trenu cela hiža se plakala, jafkala, to mi je jako ostalo vu glave. I cijela se familija često i slikala polek lesa, i odrasli i deca, svi….
– Sad kad negdo merne, nečiji baka ili deda, deca ne smiju videti mrtveca, pa čak ni iti na sprevod. To je onda sve bilo skroz normalno, ako je negda više dece bilo v hiže, znali smo se poskrivečki čak i igrati oko skolki, ni bilo isklučeno i da neka lopta završi ispod mrtveca. Moramo biti svjesni da je smrt dio života, isto kak je i rođenje. Denes je po mene sve krivo. Mi deca smo se na taj način navikali na umiranje, i shvatili da je to normalna pojava. Denes deca ne smeju videti mrtveca, ne smeju iti na sprevod, ali krv, krvoprolića, pucanja i vubijanje na televizije i mobitelima mogu gledeti, pa čak i vu crtićima. Mislim da je današnji odgoj nakaradan, ja da denes imam malo dete – nuka, radije bi da ga odgaja jedna mudra pobožna baka, kak je bila moja, nego neka osoba sa sto doktorata. Eto, dragi moji, tak vam je to bilo sve do negde osamdesetih godina prošlog stoleća. Posle je to pomalo stalo, i denes je to skroz drukčije, više se ne mira navek doma, a ako se i dogodi, postoje procedure i mrtveci više nisu na skolka u hižama, pa se nejde gledet mrtveca niti se oko njih ni ne moli.
U subotu 27. siječnja u mraclinskom Društvenom domu članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Mraclin održali su redovnu izvještajnu skupštinu. Skupštini su nazočili brojni dužnosnici vatrogasnih udruga i Grada, predvođeni gradonačelnikom Ačkarom, kao i predstavnici mraclinskih udruga i Mjesnog odbora. Predsjednik Božidar Galeković i ostali čelnici Društva upoznali su nazočne s aktivnostima DVD-a u 2023., kao i o planovima za ovu godinu. Nakon službenoga dijela i usvajanja izvješća, uslijedila je večera, prije koje je naš kapelan, vlč. Domagoj Topić, u ime župnika i svoje ime pozdravio skup i zazvao Božji blagoslov.
