Tradicionalna proslava „Dragčeva“ i ove godine održana je u Bistrou Vuka koji je u vlasništvu našeg Ivana Vukašinca iz Mraclina.
Slavlje za imendan priredili su Drago Matanović i Drago Krizmanić uz pomoć Branka Štubana i Zlatka Galekovića – Kikija.
Veselom druženju uz posebno kvalitetan meni koji je pripremila Štefi, bila je nazočna 21 „Dobra Duša“. Opće je poznato da je zabava i pjesma njihova najuža specijalnost.
Svojim foto uređajima sve su ovjekovječili Vito Štuban i Zvonimir Šafar.
Prihvaćena je Studija utjecaja na okoliš za izgradnju sustava odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Velikoj Gorici. Potvrdilo je to Ministarstvo zaštite okoliša svojim Rješenjem, što je još jedan korak do realizacije projekta vrijednog 54 milijuna eura. Ova sredstva Velika Gorica osigurava iz fondova Europske unije, a bit će iskorištena za izgradnju pročistača otpadnih voda i izgradnju kanalizacijskih mreža u velikogoričkim naseljima.
Mještani će priključke na kanalizacijsku mrežu dobiti potpuno besplatno, a završetak prve faze projekta očekuje se u 2018. godini. Početak radova je predviđen sredinom sljedeće godine.
Prva faza radova obuhvaća izgradnju pročistača otpadnih voda te rekonstrukciju postojećih kanala, tlačnih cjevovoda i crpnih stanica na području Velika Gorica – centar i Velika Mlaka, u duljini od cca 14 km. Njome je obuhvaćena i izgradnja novih kanala, tlačnih cjevovoda i crpnih stanica, i to u Velikoj Gorici i prigradskim naseljima Rakarje, Kobilić i Lukavec, na širem vodozaštitnom području Črnkovec (Črnkovec, Selnica, Mala Kosnica, Bapče, Petina, Novaki, Obrezina, Drenje, Sasi, Šćitarjevo, Trnje, Velika Kosnica, Lekneno), te područje Donjeg Turopolja (Staro Čiče, Vukovina, Gornje Podotočje, Kuče, Mraclin, Okuje, Rakitovec, Turopolje, Buševec i Ogulinec.
Druga faza radova počet će početkom 2018. godine i obuhvaća izgradnju kanalizacije u naseljima Novo Čiče, Jagodno, Donje Podotočje, Lazina Čička, Ribnica i Poljana Čička.
– Potvrđivanjem Studije i Europa i Ministarstvo dali su potvrdu realizaciji najvažnijeg i najvrjednijeg projekta na ovim prostorima kojim će svim građanima Velike Gorice biti omogućeni najviši europski standardi po pitanju zaštite vode i odvodnje. Ovo je prvi korak koji je nužno poduzeti u cilju zaštite blaga našeg područja, a to je voda, za našu djecu – izjavio je gradonačelnik Dražen Barišić.
Izgradnja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda trećeg stupnja za planirano opterećenje za ekvivalent 74 000 stanovnika na lokaciji postojećeg uređaja s transportom pročišćene vode u smjeru Save predviđena je u prvoj fazi i počinje sredinom 2016. godine.
Potrebno je naglasiti da će uređaj biti izgrađen po najsuvremenijim tehnologijama biološkog pročišćavanja sa trećim stupnjem pročišćavanja, uz adekvatno pročišćavanje zraka iz zatvorenih objekata predtretmana otpadnih voda. Također je nužno istaknuti da se navedenim zahvatima formira jedinstveni sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda s jednim, centralnim, uređajem za pročišćavanje, kažu iz ureda gradonačelnika.
Izgradnjom planiranih objekata šire područje Velike Gorice biti će pokriveno suvremenim sustavom odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, koji će stanovnicima trajno pružati sigurnu, pouzdanu i učinkovitu komunalnu uslugu, a podzemne vode će se zaštititi od daljnjeg zagađenja, sve u cilju da se budućim generacijama osigura mogućnost korištenja zdrave i pitke vode. Time će Velika Gorica opravdati status grada koji ispunjava moralnu obvezu očuvanja okoliša i prirodnih resursa za buduće generacije, zaključuju iz Grada.
Čežnja za samoćom i tišinom, za sabranošću i unutrašnjim redom nije unutrašnje prenavljanje, nego tjelesna potreba; ima u njoj nešto bolna i škakljiva, kao da čovjek ne može doći načisto sa samim sobom… Svi Sveti i Dušni dan posebni su dani u godini; prisjećamo se naših milih, ali i podsjećamo na vlastitu smrtnost i prolaznost.
Jutarnje kavice ispijaju se sumornih jesenskih jutara na „brzaka“, sve nas je manje ovih dana u klasi optimist, sve manje onih vječitih. Dirne nas tek prevrtljiva promjena klimatskih uvjeta, dirne po osovini, zaboli straga, nervoza se cjelovito razvalila po turopoljskoj mraclinskoj ravnici. Netko je, naime, jedne nedjelje navodno čestitao glasniku dobrih vijesti, vox populi se razmilio pučkom etabliranom „s koljena na potkoljenicu“ i priča je krenula. Nepopravljiva poput hrapava glasa u omiljenoj pjesmi ili loše razlivenog mlijeka po jutarnjem cappucinu. I nema veze kako se to dogodilo i što je pjesnik želio reći…
Obična pričala, uz toplu šalicu, zamišljala su da su i oni pripovjedači. Humor je bio glavni proizvod svakoga rukovanja i predstavljanja. Dobrohotno se šalio, i nemojmo govoriti samo o kletvi, pizmi, podvalama, spletkama. Bilo je i toga. Iako sam godinama uvijek išao pošteno, te mirno i stoički „gledao“ kako me obavijaju „čuperci magle i koluti dima“, očekujem da ću pronaći način i jasno reći – dosta je bilo!
Bulvari i senzacije, šetnje i manifestacije, moda i noviteti, apaši i kapaciteti – sve se to gleda tiho, iz mekanog prikrajka… I oni, što ovdje motre, a ne miču se, oni su prava publika. To su gledaoci života. Dakle, budimo mirni i tješimo se. Nisam od onih kojima trajno i bez kontrole zapljuskuju talasi gnjeva i srdžbe, koje se za to kuša umjetnim putem ili podvalom nadoknaditi. Ja se radije ograđujem s hermetičkim dvorcem inata, ili se ispomažem s optimističkim doskočicama poput one da se čovjek drži „dok ima namjera“.
Negdje u zavjetrini ponekad začujemo nešto neobično, nešto nama poznato, neki osjećaj koji nas je okruživao za mladih dana, djetinjstva i mladosti, neki miris tako znan i tako drag. Riječ, šapat, uzvik… Daleko više od posljednje granice mašte, mnogo duže od nekoliko svjetlosnih godina, u svakom otkucaju fus činele, u svakom osmijehu koji se otisne u vaš radio ili televizijski aparat kao golub pušten s lanca, vidimo i osluškujemo kako koracima razbijaju ogledala svježe oprane staze, zaraženi ogromnom količinom ljubavi prema…
Zapitah se tek, koji je to osjećaj, kakav je, ne kužim. Oni su za naše potrebe izgradili sasvim novi svijet. Hvala im na tome!
„Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima, oni će se utješiti! Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem, oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!…“ /Mt 5, 1-12)
Ne morate tražiti dalje jer imamo rješenje za Vas, tu u našem Mraclinu!
Dečki iz “Tamburaškog sastava Takt“ su nam rekli sljedeće stvari:
„Sviramo sve vrste tuluma od rođendana pa krstitka do svečanih ručaka i recimo to tako, svojih gaža. Cijena ovisi o trajanju svirke i naravno gdje se svirke nalaze, ako su daljnja odredišta u cijenu ide i put ali naravno nije to ništa veliko, samo za benzin.
Što se tiče zauzetosti ovisi, to se mijenja svaki dan. Ovaj mjesec imamo zakazane gaže, 12. mjesec je skoro pa pun tako da posla ima ali uvijek nađemo mjesta.
Ako je potrebno, imamo i razglas.
Iz širokog izbora pjesama možemo izdvojiti novije od Begina, Mejaša, Zaka i ostalih poznatih bendova, puno pjevača ovog vremena kao i starije pjesme Hanke, Bogdana, Zlatnih Dukata, Kiće Slabinca, Slavonskih Lola te ostalih starijih tamburaških sastava.
Naravno, sviramo i rock od naših izvođača kao npr. Prljavo Kazalište, Crvena Jabuka, Parni Valjak, Bijelo Dugme, Indexi i tako dalje, uglavnom jako široki repertoar.
Kontaktirati nas možete uvijek preko naše facebook stranice: https://www.facebook.com/sastavtakt/ ”
“Poštovana obitelji, dragi prijatelji,sestre i braćo vatrogasci, ožalošćeni skupe, okupili smo se danas ovdje da bi sabrani i u miru odali posljednju počast našem dugogodišnjem članu Stjepanu Galekoviću, našem Filčeku.
Teška i neizlječiva bolest zauvijek ga je odvojila od ovog zemaljskog života. Naš Filček rođen je 28. rujna 1931. godine u teškom vremenu, kada nije bilo lako živjeti i preživjeti. Bio je brižan suprug svoje gospođe Barbare, i otac kćerke Mirjane i sinova Berislava i Miroslava,koje je neizmjerno volio te ih je odgojio da postanu odani, pošteni i vrijedani članovi našeg društva i cijele zajednice, a Miroslav je već dugo godina i član Upravnog odbora. Također valja napomenuti da je njegova obitelj financijski držala naše društvo devedesetih godina kada društvo nije imalo nikakvih primanja .
Član našeg društva postao je 06. siječnja 1957. godine i do kraja svog života bio vjeran ideji humanog i volonterskog rada koja nas vatrogasce okuplja u jednu čvrstu organizaciju ljudi koji svoje slobodno vrijeme troše kako bi u slučaju potrebe priskočili i pomogli bližnjemu svome. U tu svrhu tijekom našeg rada u vatrogastvu prolazimo razne obuke i stječemo znanja koja nam koriste pri izvođenju akcija. Filček je tečaj za ispitanog vatrogasca završio 1963. godine, a 1977. godine pohađao je i s uspjehom završio tečaj za vatrogasnog dočasnika. Tijekom svog rada u DVD-u nagrađivan je slijedećim priznanjima i odlikovanjima:
-Spomenica za 10-godišnji rad- 1967. Godine
-srebrna medalja – 1973. Godine
-spomenica za 20-godišnji rad- 1978. godine
– iste je godine odlikovan i zlatnom medaljom VSH
– 1988 godine primio je zvijezdu sa srebrnim obilježjem
– također je i primio spomenice za 30, 40, i 50 godišnji rad
Aktivno djelujući u društvu punih 58 godina, obavljao je brojne zadatke kao aktivni i kasnije pričuvni član. Pamtiti ćemo ga po tome da je vrlo često boravio u prostorima našeg doma u koji smo uselili 1988.
Stjepan Galeković-Filček bio je omiljen u našem društvu kao izraziti veseljak i onaj koji podiže atmosferu u trenucima opuštanja. Svojom pozitivnom energijom ulijevao je optimizam i vjeru da nema nepremostivih teškoća i problema. Svojim doskočicama često nas je razveseljavao i puno puta bio je poput nekog mosta, poveznice između mlađih i starijih članova društva. Imao je puno razumijevanja za mlađe članove društva i često puta svojim načinom razmišljanja rješavao problematične i konfliktne situacije, tako da se niti jedan stariji niti mlađi članovi društva nisu osjećali povrijeđeni u takvim situacijama.
Dragi Stjepane u ime svih članica i članova našeg DVD-a, veliko ti hvala na svemu dobrom što si tijekom svog dugogodišnjeg rada u DVD-u Mraclin napravio i neka ti je laka ova hrvatska zemlja koju si toliko volio.
Iskrena sućut supruzi, kćerki i sinovima te ostalim članovima obitelji od članica i članova DVD-a Mraclin.”
Na blagdan Svih svetih, a kao pripremu za Dušni dan i Spomen svih vjernih mrtvih, večer u Mraclinu na već tradicionalan način označila je zvonjava crkvenih zvona i vatreni krijes.
Ispred crkve Sv. Vida i ostalih vjerskih sastajališta, okupio se je veliki broj ljudi koji su zvonima i molitvom poticali ljude na razmišljanja i molitve. Nekad se je reklo da onaj koji zvoni osjeća najveću muku, njegova sjećanja su najveća, jer težina zvona i svako spuštanje konopa tjeraju ga da sve jače izgovara molitve i sjeća se pokojnih. Danas je to naravno drugačije jer su tehnika i moderna dostignuća tu žrtvu znatno olakšale.
Nezaobilazni detalj bili su i pečeni kesteni čiji se je neodoljivi miris širio od Cirkve prema Obreži i Dolencu.
Na kraju nam jedino preostaje zahvaliti se glavnim organizatorima i reći da bi bilo iznimno dobro kada bi se taj običaj revitalizirao i kada bi se uopće više vraćali tradicijskim vrjednotama. Tradicijska kultura sadrži odgovore na mnogobrojne izazove suvremenoga potrošačkog mentaliteta. I zbog toga, od iznimne je važnosti poznavati svoju baštinu, čuvati je i prenijeti pokoljenjima u nasljeđe.
U subotu, 31. listopada, uoči blagdana Svih Svetih, u našu Crkvu svetog Vida u Mraclinu stigle su Stepinčeve relikvije. Relikvijar blaženog Alojzija Stepinca stigao je u našu župu u sklopu „Molitvenog hoda sa Stepincem“ kroz župe Velikogoričko-odranskog dekanata koji će trajati do 7. studenoga.
Štovanje pred izloženim relikvijama otpočelo je uz litanije blaženog Alojzija i molitvom za proglašenje blaženog Alojzija svetim. Molitvu na kojoj se okupio velik broj mještana predvodio je naš kapelan vlč. Tomislav Krajačić.
Molitvena inicijativa, zamišljena kao hod s moćnikom bl. Alojzija Stepinca, otpočela je u veljači nakon 55. obljetnice smrti blaženika, a trajat će sve do 56. obljetnice koja se obilježava u veljači 2016. godine. Ujedno je to prilika da vjerska zajednica moli za proglašenje Stepinca svetim čemu se protivi Srpska pravoslavna crkva zbog čega je kanonizacija odgođena.
