Zagrebačka klapa Stine, naši dragi gosti na korizmenom koncertu održanom početkom ožujka u Društvenom domu, na 51. festivalu u Omišu osvojila je prvu nagradu publike i tako ostvarila najveći uspjeh od svog osnutka. Dobitna kombinacija – 1 Slavonac + 4 Dalmoša – pod umjetničkim vodstvom Antonije Mimice, inače članice klape Armorin, nadvisila je konkurenciju i osvojila srca nazočnih.
I druga klapa s mraclinskog nastupa – mlada družba Bošket – ušla je u subotnju završnicu, među 10 najboljih hrvatskih klapa, dok su Armorinke, dvostruke pobjednice Omiša, ove godine odustale od natjecateljskog nastupa (ali su publici poklonile sjajnu autorsku večer) i tako dale ostalim klapama priliku za trenutak slave. Spomenimo da je nagradu stručnog žirija po treći put za redom osvojila muška klapa Vinčace iz Novog Vinodolskog, a kod žena prvim se mjestom okitila splitska klapa Orca.
Čestitamo našim prijateljima uz podsjećanje na završnu točku korizmenoga koncerta u Mraclinu i pjesmu “Vilo moja” – i nadamo se skorom ponovnom susretu u Mraclinu.
Danas mi je ponovno isključen internet. Virtualni svijet neko vrijeme opet ne postoji. Možda je to i ponekada dobro. Iako, više ne visim na netu kao prije, ali svejedno, volim biti povezana.
I današnji je dan obilježila velika vrućina. Noć je, sjedim na terasi dok mi gola ramena miluje vruć povjetarac. U krošnjama oraha nestala je pjesma ptica. Spavaju. Noć ispunjava pjesma zrikavaca, pa se osjećam kao da sjedim ispod borova negdje na nekoj obali mora kojeg oplakuju vali. Oblačno je, sivo. Možda se nebo smiluje pa napokon ispusti koju kapljicu kiše. Između oblaka proviruje tek jedna zvijezda, a pjesmu zrikavaca na trenutak zaustavlja buka motora nekog aviona koji je ovaj čas uzletio sa obližnjeg aerodroma krećući se svojom putanjom. Razmišljam o ljudima koje nosi na svojim krilima. Tko zna kamo putuju, gdje će se zaustaviti, koliko li će dugo biti tako visoko, visoko iznad nas? Možda satima! Zaželjeh im sretan put, onako u mislima, dok svjetla čelične ptice polako nestaju u sivilu oblaka.
Malo prije sam zalila svoje biljke u vrtu, mojem malom svijetu u kojem sam najsretnija. Nekako, čim ujutro ustanem, oblačim svoje vrtne cipele i odlazim pogledati kako su, gledam ih iz dana u dan kako rastu i napreduju, pa već pomalo ubirem plodove svojega rada. Suho je, jer danima već nije pala kiša. Žedna zemlja halapljivo guta vodu koju joj donosim. U trenu nestaje u pukotinama ravno do korijena mojih povrtnica koje mi zahvaljuju i vraćaju sočnim, svježim plodovima.
Žedni su i kukci koji se sjate oko vode. Danas sam promatrala igru jednog leptira. Slijetao je na šarene glavice cinija hraneći se sočnim nektarom. Što sam mu se više približavala on bi bježao od mene, no glad za nektarom bijaše jača i od straha, pa mi je ipak odlučio pozirati dok sam svojim fotoaparatom zaustavljala najljepše trenutke iz njegovog života.
Tek sam ove godine shvatila koje bogatstvo posjedujem u tom malom komadiću zemlje. Nikada, ali baš nikada nisam toliko uživala u vrtlarenju. Niti jednoj travki nisam dozvolila da ugrožava rast i razvoj mojih povrtnica, da im crpi hranu i vodu neophodnu za život. Kao u svim segmentima života tako i ovdje vrijedi ona koliko nekome daješ toliko ti se i vraća. Mislim da to zovemo ljubav. Uživam u svakom trenutku provedenom u ovom mojem malom komadiću svemira sretna što sam dio njega. I ne, ne bih se ni sa kime mijenjala, jer tu je moj svijet, moj život, moja sreća!
Danas oko 10.30 sati planuo je požar trave i niskog raslinja između mosta preko kanala Sava-Odra i izlaza Gorica Jug na autocesti Zagreb-Sisak.
Požar je ubrzo stavljen pod kontrolu te ugašen oko 11.30 sati. U akciji gašenja sudjelovali su djelatnici JVP Velike Gorice u suradnji s članovima DVD Mraclin, DVD Okuje, DVD Kurilovec i DVD Vukovina.
Više slika s današnje intervencije pogledajte u galeriji DVD Mraclina na ovome linku:
Lijepo ljetno predvečerje na Jančetovom gruntu mraclinski su KUD-ovci iskoristili za još jedno okupljanje prije godišnjih odmora i sezonskog razlaza. Predsjednik Vjeko Kovačić sa suprugom okupio je odbornike Dučeca, te članove i simpatizere našeg KUD-a iz Mraclina i Zagreba, oko kotlića sa srnećim gulašom. U opuštenoj atmosferi, koju prenose i priložene fotografije, bilo je pjesme i plesa, a nije nedostajalo ni novih programskih ideja za sezonu jesen-zima.
Poseban doprinos jučerašnjem okupljanju pružio je glavni kuhar, umirovljeni pukovnik HV-a Boro Gecan, koji sa svog malog imanja na Kostanjevcu rado i često dolazi u Mraclin podijeliti koju slavonsku kulinarsku tajnu s mraclinskim domaćinima (i domaćicama). Uz uobičajeni prilog stožerne Dučecove logistike, predvođene Vesnom Tafrom, tu su bili i naši raspoloženi tamburaši, a uz novu ogradu pokazalao se da su pri Jančete vrata i dalje otvorena za Dučecove spelancije i sve ljude dobre volje.
Nakon 41 godine i osam mjeseci rada (40 godina u KBC-u Sestre Milosrdnice i 18 mjeseci kod privatnika), u mirovinu odlazi Franjo Cvetnić Ožinčekov od milja nam zvani Primarius. Obitelj Cvetnić upriličila je za prijatelje i obitelj večeru uz gulaš i finu kapljicu. Uvijek kad pomislimo da joj gulaš već ne može biti bolji teta Vera Vincek nas uvjeri u suprotno.
Vrijedni domaćini Franjo, Branka, Mario, Željko i Tomislav uz pomoć budućih snaha Ane i Ane učinili su sve da se pozvani prijatelji i rodbina osjećaju čim udobnije. U posebnom ambijentu ispod oraha i vrta koji je nalik na botanički, a za čije je uređenje najzaslužnija Marijeva Ana vidjeli smo vodenike, pelargonije, surfinije, afrički ljiljan, različce, fuksije, tamjanovce, hortenzije, ukrasni slak, hoste, kozju krv, nevene, kadifice, dragoljube, suncokret, narančaste kosmoze, tekome, ruže, kalifornijski mak, hibiskus…
Koliko je ljudi od naših domaćina zatražilo pomoć svih ovih godina kad bi se našli u bolnici ili sličnoj situaciji, nitko naravno ne može niti ne želi utvrditi. Njima je najvažnije da su ljudima pomagali i to će ih veseliti dok su živi.
Pedesetak pozvanih gostiju osjećalo se izvrsno te su do ranih sati (4 sata ujutro) izmjenjivali osvrte na sportske, političke i životne situacije i događaje.
Gospođa Branka od nedavno je također u mirovini i poznajući ih, sigurni smo da im neće biti dosadno. Dragi Franjo i Branka sretno vam bilo u mirovini!
Nakon trodnevne duhovne obnove u crkvi Samostana Kraljice Karmela, danas u 9 sati održano je misno slavlje koje je predvodio naš vlč. dekan Đuro Sabolek. Pjevao je mješoviti zbor iz Mraclina uz vodstvo i pratnju Vladimira Cvetnića Mileka. U čast Gospe Karmelska velečasni Đuro imao je prelijepu i emotivnu propovijed koja (kao i uvijek do sada) nikog nije ostavila ravnodušnim.
Uz ovaj sveti dom koji je osnovao blaženi Alojzije Stepinac Mraclinci su već desetljećima vezani na poseban način. U tom Karmelu blaženik je 1941. godine smjestio osamdesetero napuštene djece svih nacionalnosti. Povezanost s Karmelskom Gospom još je veća od kad ga vodi časna majka naša Ilijana Terezija Cvetnić. Uz brojne mještane našeg mjesta i župe Vukovina, veliki blagdan uveličao je i Turopoljski banderij.
Prema starom dobrom običaju poslije svete mise, svi su se uz ugodan razgovor zasladili kolačima i osvježili sokovima koje su pripremile časne sestre.
A Marija je uvijek tu, nazočna, živa, raširenih ruku, spremna primiti svakoga koji joj dođe. Isus nam ju je dao za Majku i kao što je Isusa učila hodati, govoriti, jesti… isto tako kroz povijest Crkve vodi svakog posebno i cijelu Crkvu zajedno – kao Majka! O tome govori tekst koji ćete pronaći na web stranici našeg Karmela.
