Nadomak Mraclina
Jučer mi je u posjeti bio moj ujak Jura Cvetnić Amerikankin, čovjek kojeg još uvijek zanima sve što je vezano za i uz Mraclin. U našem razgovoru o aktivnostima Mjesnog odbora, predložio mi je da me odveze na jednu lokaciju koja se nalazi nadomak sela, lokaciju koja nije nimalo reprezentativna. Zove se „Općinska šudrana“.
Nakon kratke vožnje stigli smo do mjesta na kojem je prizor zastrašujući. Nekoliko bala slame tinjalo je, dok se je gusti dim dizao u zrak. Odmah mi je glavom proletjela misao, kako je moguće da netko zapali slamu i bez kontrole ostavi vatru koja bi na ovim visokim temperaturama mogla prerasti u veliko požarište, jer je sve okolo suho. Ovo je mjesto zločina! Da, dobro ste pročitali, prizor koji mi je bio pred očima zaista je mjesto zločina, djelo bića koje zovemo čovjekom.
Pristup je moguć sa svih strana, cestom uz nasip kanala Sava – Odra, pa vjerujem da ovdje otpad ostavljaju ljudi, ne samo iz Mraclina, već i iz okolnih sela. Tko bi ga znao čega tu sve nema! Od odjeće, šindre koja je pokrivala stotinjak kvadrata krova nečije kuće, televizora, plastičnih kanti i cijevi, raznih sadržaja, možda i opasnih, o kojima ne želim niti razmišljati, a lijepo upakiranih u vreće. I ne samo da se ovdje zatrpavala jama Općinske šudrane, već se smeće rasprostire i na privatnim posjedima naših mještana, na zemlji koja je nekada hranila.
Da bi se ovaj sav otpad zbrinuo na zato određenom mjestu, potrebna je teška mehanizacija, a vjerojatno godine da se okoliš očisti od zagađenja. Možda će se netko prepoznati u ovom zločinu, pa ga pitam može li mirno spavati, kakva mu je savjest, mirna, čista???? Kakav to čovjek moraš biti da prirodi koja te okružuje radiš ovakav zločin!!!!???
Aktivnosti Mjesnog odbora Mraclin
Dragi naši sumještani,
Od kako je 29. lipnja 2017. godine konstituirano Vijeće mjesnog odbora u novom sazivu, te iako vladaju godišnji odmori, članovi vijeća su i te kako aktivni. U ova nepuna dva mjeseca svojeg imenovanja, održali smo 4 sjednice sa kojih vam prilažemo zapisnike. Ovdje ćemo i u buduće iza svake naše sjednice donositi zapisnik, kako bi bili informirani o događanjima i poduzetim koracima vezano uz poboljšanje uvjeta života u našem Mraclinu.
Ured Vijeća mjesnog odbora radi svake srijede od 18,00 do 20,00 sati, te vam stojimo na raspolaganju. Poslove domara obavlja Antun Galeković Rudan od 1. kolovoza, te mu se za sve vezano uz Društveni dom slobodno obratite. O tome smo vas već ovdje obavijestili.
Molimo vas da sve svoje primjedbe i probleme dostavljate srijedom u uredovno vrijeme u pismenom obliku, kako bi ih mogli proslijediti u Grad i voditi brigu o njihovoj realizaciji.
Zahvaljujemo vam se na suradnji, jer zajedno možemo puno toga napraviti i doprinesti da nam svima život u Mraclinu bude lijep i dostojan življenja.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Obavijest o privremenoj regulaciji prometa u Vukovini za blagdan Velike Gospe
Povodom obilježavanja blagdanske svečanosti Velike Gospe u Vukovini, dana 15. kolovoza 2017. godine, vrijedit će privremena regulacija prometa na cestama koje prolaze kroz naselje.
Državna cesta D30 bit će zatvorena u vremenu od 10,00 do 14,00 sati i ŽC 327900, (Školska ulica) u vremenu od 7,00 do 19,00 sati.
Obilazni pravac za vrijeme zatvaranja, za vozila koja prometuju iz smjera Velike Gorice prema Sisku (osim vozila javnog prijevoza) biti će na državnu cestu D31 gdje će se vozila preusmjeravati na autocestu A11 „Zagreb-Sisak“ prema Buševcu odnosno Sisku i na županijsku cestu ŽC 311100 preko naselja Okuje i Mraclin.
Obilazni pravac za vozila koja prometuju iz smjera Siska prema Velikoj Gorici (osim vozila javnog prijevoza) biti će na ŽC 311600 između naselja Ogulinec i Buševec gdje će se vozila preusmjeravati na autocestu A11 „Zagreb-Sisak“ i preko državne ceste D30 gdje će se vozila preusmjeravati na ŽC 311100 preko naselja Mraclin i Okuje prema Velikoj Gorici.
Javni prijevoz vozit će normalno po redovnoj trasi i voznom redu.
Ovo privremeno odvijanje prometa bit će regulirano prometnom policijom, redarima i privremenom prometnom signalizacijom.
Izvor: gorica.hr
Godine bez mobitela, PC-a, društvenih mreža…
Grunt u Vukovini uz crkvu, kod Slavena Galekovića godine 1995.
Sudjelujte u kupnji novih orgulja za crkvu sv. Vida u Mraclinu
U našoj crkvi sv. Vida stare orgulje su u kvaru i po svemu sudeći odsvirale su svoje posljednje note. Naše mjesto puno je poduzeća i obrtnika koji bi bez problema dali sredstva za nove, ali se pojavila ideja da u obzir uzmemo i mještane koji bi se svojim prilozima – možda i 100 kn – priključili ovoj lijepoj priči.
Darodavcima će zadovoljstvo biti da na taj način postanu sudionici svih budućih misnih slavlja i lijepih melodija koje će nam tijekom bogoslužja stizati s koruša. Spomenimo da su veći sponzori već pristali doplatiti razliku sredstava koja će nedostajati.
Iznos koji ste odlučili darivati možete ostaviti kod Katice Galeković (01 6268198)
Sretan rođendan, Bambi
Dan u tjednu. Ne sjećam se točno koji. Predvečer. Shvatimo da svi imamo jednu životnu priču koja nas obilježi. I cijela stane u vreću za smeće, onu crnu, dugačku i rastezljivu. Život postaje očekivani slijed očekivanih događaja, jako tmuran, pomalo beskrajan i nimalo podatan. Ostaje nam uvijek tek strpljenje, jedna od osobina s kojom se teško mogu pohvaliti. Zapitamo se što smo radili, što radimo, što ćemo raditi… Na dnevnoj bazi stagniramo i brinemo se da to traje minimalno. Osjećamo se sami udvoje. Uspjeh je osvijetljeni neuspjeh, kao što je dan osvijetljena noć.
Primijetim da nisam dobio vodu uz kavu. Subotnje jutro u paru, iskočili smo iz rutine, na vratu smrad cigarete i čašica medice. Danas je taj dan, opet ništa ne očekujemo. Zahvalio sam jutru što još nije pobjeglo od mene. Osmi osmi. Sretan rođendan, Bambi! Vrijeme nam, osjećamo to, odlazi u nepovrat, a bilo je vremena kada nam je mirisalo na kuhano vino s cimetom. Ljeto, večeri, tople kiše, de Monte, bicikl, tenis, zabaciti udicu; bilo je vremena, itekakvih. Najgori su nam oni jutarnji sati u kojima još spavamo. Ljeto je i dalje toplo, sunce kao da se znalački opire nadolazećim oblacima. Žuto lišće zaklanja nam pogled na zelene vlati umorne trave, odbijamo prihvatiti rastanak iako nam je jasno da je život tek niz ciklusa koji se ritmično ponavljaju. Ljudi planiraju, a Bog se smije.
Uvečer su teške užarene lopte letjele oko nas, imali smo sreće i u produžecima izliječili svoje komplekse. Pristali smo na večernje pivo. Pivo zna biti divlja zvijer. To nas i plaši. Ponekad ju je nemoguće ukrotiti, jer znamo da će u trenutku u kojem ćemo je preklinjati da nam opet dođe ona tek hladno okrenuti leđa i nestati bez pozdrava. Ne sluša, čini po svome. Tada počinje lagano zviždati, pjevušiti, šapat preraste u glasan govor. Ne želi otići kad ju tjeramo, čak ni kad ju gušimo svakodnevnim sivilom života. Uvijek je u nekom skrivenom kutu koji se aktivira kad napustimo svaku nadu.
Izlaz iz svega pokušavamo pronaći držeći se za prošlost ili povremeno prebacimo nadu u bolju budućnost. Prije nekog vremena, ulovljeni u standardnoj situaciji koja se zove ‘nije dobro’, razmišljali smo o riječi Ostanak. Koliko god smo jako željeli naznačiti važnost Ostanka, toliko nam se i Pad činio jačim. Život se posložio drugačije nego što su očekivali, danas nemaju drugog izbora nego samo nastaviti. Lopta je okrugla. Nije nužno vrijeme provoditi opravdavajući neuspjeh, zapitate se naprosto gdje je nestao ne-osjećaj prema neuspjehu. Ustali smo se sa svojih stolica, neopaženi od pogleda gostiju i uputili prema vinskom stalku, kako bi pronašli novu butelju i nadopunili čaše.
Dani su prolazili, sve manje smo zdravo spavali, zazivali smo kratke izlaske i neke sitne radosti. Same ideje su stvarale priličan nemir. U noćima se pokušavamo pomaknuti, micati nogama, premjestiti se iz položaja bočnog spavanja na leđa, upaliti noćnu lampicu pored uzglavlja, oslušnuti samo još jednom da li se čuju zvukovi iz sobe i uvjeriti se da smo sami. Mislili smo da ćemo ostati nijemi na licu mjesta. Laži se ne mogu oprati s plahtama.
Kakvog je okusa rastanak? Reći ću vam, gorak je. Čini se kao da netko čupa dio srca, svi obrambeni unutarnji mehanizmi divljaju, sve odlazi kraju, sve… Isprva djeluje nalik usporenom filmu, osjećaji za vrijeme se poremete, dio bića ispunjen je jekom svega što napuštamo. Raspršili smo se poput maslačka kojeg je u studenom otpuhnuo vjetar negdje na Črešnjevici, tragovi doživljaja i događaja u parku koji nas je povezivao. Prošlost ih je uzela k sebi, naglo i naprasito. Žao mi je što u rukavu nemam još koju kartu na koju mogu računati. Možda ne bi bilo rastanka, i okusa, i grča u želucu, možda bi u krošnjama požutjelih lipa bio sakriven još koji zagrljaj, možda bi šum bio dovoljno snažan da nas zadrži na okupu… Sretan rođendan, Bambi!!!
“Hoću li i ja u raj”
Pjesmu “Hoću li i ja u raj” fra Bonaventura Duda često je recitirao u javnosti, a posljednji put prilikom uručenja medalje Grada Zagreba u siječnju 2014. godine.
Komemoracija za fra Bonaventuru bit će u ponedjeljak 7. kolovoza u 19.15 sati u Crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu dok će pokop biti u utorak 8. kolovoza u 15.50 sati na groblju Mirogoj. Misa zadušnica slavit će se nakon sprovoda u Crkvi sv. Franje na Kaptolu.