U subotu 19. kolovoza 2017. godine, bračne zavjete u crkvi Navještavanja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici izmijenili su Anamarija Mikulin iz Velike Gorice i Nikola Galeković iz Mraclina. Svadbeno slavlje nastavilo se u restoranu „Za vašu dušu“ u Okuju.
Biti voljen i biti izabran u ljubavi……to je najljepše što vam se može dogoditi u životu! Iskrene čestitke i puno sreće u zajedničkom životu, dragim mladencima želi uredništvo portala. Sretno!
Javljam se ovog dana u mjesecu. Bio je intenzivan, prepun emocija, prevrata, korekcije u odnosima… Budan sam već neko vrijeme, iako se smjer vjetra okrenuo… uvijek se iznova iznenadim novim spoznajama i slojevima podsvijesti. Posljednje saznanje me šokiralo. Naizgled. Koliko god je ta podsvijest jaka i sakrivena, očito smo odlučili čistiti u ovom životu pa se tako suočavamo sa velikim, bolnim stvarima kojih svijest uopće nije svjesna. Koliko je to moćno i istinito, pokaže nam tijelo i to je najfascinantnije od svega.
Završio sam fazu začepljenja nosa, umornih sinusa i desnog uha nestalo je vrijeme kada se tijelo brani kako zna, na svoj način, očito želi malo odmora, ne želi više čuti ni osjetiti okus niti miris. Nije to loše uopće. Nudiš si priliku izoštriti taj unutarnji osjećaj, a sve je stvar toga. Unutarnjeg osjećaja. Nisam znao zašto, znao sam kako.
Sparina je povijest, ptičice pjevaju sve glasnije, pas i mačka se linjaju, dečki odrastaju, sve su samostalniji… Ona i ja učitelj i učenik jedan drugome… Promjene, promjene, divne promjene kojima se veselimo, a kojih smo se nekada možda i bojali. Volim tajne. Sakupljam ih.
Kad sam stigao nije bilo nikoga. Znam da bih trebao održati duhovit govor, valjda. Čovjek mora odigrati kartama koje je dobio. Ja imam slabe karte. I to me uopće ne brine. Kažu da to tako mora biti; suglasan sam.
Najbolje je napiti se, reče Bek, doći oko pola dva doma, uvući se u krevet i imati želučanih problema. Nije pio s nama jer mi nismo vatrogasci. Treba početi rano učiti. Mrzili smo to.
Što sanjam? Jednostavne stvari. Kućnu adresu, poštanske marke, uvriježena mišljenja. Svi najbolji stihovi odavno su napisani, najbolje knjige dobile svoje korice, sve su strane svijeta okićene imenima… A mi?
Malo zastanemo, život donese novi izazov, novog čovjeka, novi odnos i kada to riješimo, oslobodimo se još jednog tereta. Svi tereti su u nama, a čovjek koji nam je došao samo je znak gdje zapinjemo.
I ja tebe. Znam da mi nije stigla to reći. I opet život ide dalje. Danas odajemo počast našim razlikama. Život je samo sjena koja luta.
Kažu da čovjek dobije svakih deset minuta novu priliku. Pitanje je da li je prepozna? Da li je iskoristi? Idem dalje, pet minuta je prošlo, još pet i eto nove prilike! Ne želim je propustiti. Hvala svima koji navratite…
Organizatori prikupljanja novčanih sredstava za nove orgulje u kapeli sv. Vida ovim putem zahvaljuju svim darivateljima koji su omogućili da se kupnja instrumenta obavi u tako kratkom roku. Hvala za svaki dar – i veliki i mali – a osobito hvala na brzom odzivu. Kaže se da tko brzo pomaže, dvostruko pomaže, a odziv je došao sa gotovo sedamdeset adresa. Gospođa Katica Galeković sve ih je uredno evidentirala i svakako odradila najveći dio posla.
Ovom prilikom posebnu hvalu za odabir orgulja, za svaku odsviranu notu i za desetljeća skrbi organizatori upućuju dugogodišnjem dobrotvoru i orguljašu Vladi Cvetniću – Mileku. Spomenimo da je tehnički (elektroinstalacijski) dio posla na koru zasluga Drage Kosa Koleginog (uz nadzor malog Stjepana Cvetnića) te i njemu organizatori zahvaljuju te ujedno sve koji su se okupili oko ove akcije od srca preporučuju zaštiti našega patrona – svetog Vida.
Foto-galerija: Josip i Nikola Cvetnić
1 od 4
Vlado Cvetnić - Milek za orguljama (foto: Mladen Štuban)
Sljedeće subote 26. kolovoza s početkom u 15.30 h na betonskom igralištu Grabe održat će se V. malonogometni turnir “Firmi”.
Svrha održavanja ovog turnira je pomoć mladim selekcijama kluba tijekom održavanja natjecateljskih utakmica i treninga, odnosno prikupljenim sredstvima financiraju se gostovanja naših selekcija, te druženja na domaćem terenu. Zbog toga, biti pobjednik ovog turnira je prestiž, no najvažnije od svega je druženje, te dobra zabava uz roštilj i “mrzlu pijaču”. Ovim putem pozivamo sve zainteresirane momčadi da se jave treneru pionira Krunoslavu Kosu na broj 0915087282, a sve željne dobre zabave da nam se pridruže u opuštenoj atmosferi.
Pomozite našim klincima, vidimo se!
jučer sam, šetajući s prijateljicom Mraclinom, sjela na klupu kako bismo se odmorile i popričale u hladovini našeg Parka. Kako uvijek sobom nosim foto-aparat, zabilježila sam ove prizore koji su me moram priznati, pomalo razljutili. Zašto smeće mora biti razbacano uokolo po našem gotovo stoljetnom Parku, kada na tom ne tako velikom prostoru, postoji nekoliko kanti za smeće!?
Dragi roditelji koji djecu dovodite u Park da bi se igrala, zar vam nije ljepše da to bude u čistom okružju? Čak, prema mojem mišljenju, ovaj nered rade malo veći klinci koji u park dolaze bez nadzora roditelja. Najnoviji oblik zabave je sjedenje na trijemu ispred ulaza u veliku salu na Zgradi, koji je pun odbačenih čikova. Znadete li dragi roditelji za to? I biti će dobro dok čikovi ostanu samo da se pometu, a što ako se nešto zapali?! Provjerite što vam rade djeca kada se ne nalaze u vašem vidokrugu! Razgovarajte s njima o ovome što sam napisala, jer radim to u najboljoj namjeri.
I na kraju bih još upozorila, a ujedno i zamolila, vezano uz pušenje i bacanje čikova ispod klupa na kojima sjedite. Zar je tako veliki problem napravti nekoliko koraka i opuške ugasiti na za to predviđenim mjestima, koja se isto tako nalaze na kantama za smeće.
A sada pozivam sve vas koji svoju djecu dovodite u park, i čija se djeca dolaze igrati u Park bez vaše pratnje, da se u petak 18. kolovoza u 17 sati pridružite gospođi Veri Galeković i meni da zajedno očistimo naš Park.
Čuvajmo i vodimo brigu o onome što smo dobili u nasljeđe!
Ove srijede je odigrana treća pripremna utakmica seniorske momčadi. Na Staroj grabi gostovala je zagrebačka momčad Sloge Gredelja, a rezultat je bio prijateljskih 1:1. Možda je tvrd i težak teren bio jedan od razloga rastrgane igre s jedne i druge strane, ali želja i trka nije izostala. Poveli su gosti, a Mraclin je izjednačio pred kraj utakmice zgoditkom Jurica. Imali su domaći i gosti svoje šanse, a domaci mogu najviše žaliti za stativom koju je pogodio Kapovic.
U nedjelju u 18 sati smo domaćini Jamnici u Kup natjecanju NSZZ-e.
Seniorska momčad u subotu je odigrala drugu prijateljsku utakmicu u gostima kod Dinama (Odranski Obrež) i izgubila rezultatom 4:2. Više rangirani Dinamo bio je fizički spremnija momčad, imao je vise prigoda za postizanje zgoditka, te je zasluženo slavio. Rezultat je možda mogao biti drugačiji da su dosuđena dva kaznena udarca za nasu momčad, a koja su prema svim pojedincima u gledalištu i bila. Oba pogotka za nasu momčad postigao je Čičak. Prvi nakon solo prodora, a drugi nakon kaznenog udarca kada je srušen Cvetnić. Nova prijateljska utakmica igra se danas 16. kolovoza sa početkom 19 sati na igralištu Stare grabe, u nedjelju, također doma igra se kup protiv Jamnice u 18 sati, a tjedan iza toga počinje prvenstvo utakmicom protiv Bune. Nakon Gospe momčad ce se u potpunosti ekipirati i napasti vrh lige. Protiv Dinama nastupili su: Dražić, Galekovic, Hmelina, Popović D., Kapovic, Onić, Popović Z., Jurić, Cvetnić, Zgodić, Čičak (Domitrović J., Jusić, Ćevid, Štuban).
Ovog vikenda napravljeni su i određeni infrastrukturni radovi na Staroj grabi. Skinute su zaštitne mreže iza golova, obojani stupovi zaštitne mreže, obojani golovi, te dio ograde. U drugoj etapi radova ovo isto nas očekuje na terenu Nove grabe. Zahvala svima koji su sudjelovali i pomogli. Ovim putem zahvala MO-u i Gradu čijom su brzom reakcijom naručene mreže iza golova.
Dobrovoljno vatrogasno društvo u Mraclinu osnovano je 15. kolovoza 1888. Ovo tada najveće selo u Turopolju, bilo je u stalnoj opasnosti od požara jer su drvene kuće, pokrivene slamnatim krovom, mogle planuti uz najmanju neopreznost, pa je to bio razlog da u nekoliko navrata vatra proguta većinu stambenih i gospodarskih zgrada u Mraclinu. Kante, škafovi, mokre krpe nisu ni izdaleka mogle spriječiti razbuktali požar. To je bilo jasno svima, a pogotovo za onda dalekovidnijim mještanima Franji Crniću-»precektoru«, Stjepanu Galekoviću-»gosponu«, Janku Cvetniću-Jančetovom, Miji Kosu-Zvonarovom i jos nekolicini, koji 1888. godine potaknuše osnivanje vatrogasnoga društva.
Društvo je započelo svoju djelatnost sa 16 članova i izabralo privremeni odbor:
Franjo Crnić-»precektor«, vojvoda
Stjepan Galeković-»gospon«, za zapovjednika
Janko Galeković, za podzapovjednika
Janko Cvetnić-Jančetov, penjački vođa
Mijo Kos-Miškecov, strcaljski vođa
Lacko Kovačić, kbr. 45, za čuvarski odjel
Stjepan Galeković-stari Pepić, za blagajnika.
Ostali su članovi-osnivači bili: Stjepan Kos, kbr. 33; Pavel Kos, kbr. 33; Stjepan Kovačić, kbr. 45; Lacko Galeković, kbr. 42; Janko Vrban; Franjo Crnić ml., kbr. 3; Stjepan Kos, kbr. 11; Pavel Galeković, kbr. 42.
Za ono vrijeme početak je bio težak, ali već slijedeće godine, 1889, uz pomoć sela društvo nabavlja prvu ručnu štrcaljku, koja je još i danas u upotrebi. Godine 1890. sastavljena su pravila društva i poslana na odobrenje Visokoj zemaljskoj kraljevskoj vladi u Zagrebu.
Čim je društvo osnovano i kupljena prva ručna štrcaljka, članovi su odmah otpočeli vježbama, jer je požar ovdje bio cesta nesreća.
S kakvom su ljubavlju članovi prigrlili novo društvo, zaključujemo i po tome sto su već 1890. godine nabavili — svaki iz vlastitih sredstava — vatrogasno odijelo.
Prostoriju u kojoj su se članovi sakupljali i gdje su smjestili svoje potrepštine ustupila je društvu Zemljišna zajednica plem. sučije Mraclin. Kako je broj članova rastao, ta prostorija vise nije dugo mogla zadovoljavati potrebama društva, pa je 1897. godine na glavnoj godišnjoj skupštini donesen zaključak da se izgradi novo spremiste. Ono je podignuto 1911. uz svestranu pomoć čitavoga sela, na mjestu gdje se i danas nalazi. Iste godine društvo nabavlja i drugu ručnu štrcaljku, koja još i danas služi, zatim nova odijela sa svom vatrogasnom opremom — kacigama, pojasevima, vatrogasnim sjekiricama i dr.
Godina 1923. za društvo je značajna stoga što je tada nabavljen društveni barjak. Barjaku je bila kuma Minka Lučić, supruga tadašnjeg turopoljskog župana prof. Franje Lučića. Svečanosti predaje i posvete barjaka prisustvovala su sva vatrogasna društva tadašnjega kotara te pojedina društva iz susjednih kotareva, a usto i pojedine ličnosti ondašnjeg javnog i kulturnog života. Svirala je limena glazba iz Siska.
Prvi motorni agregat »Magirus« sa cijelom opremom nabavlja društvo godine 1937, i to uz pomoć bivše Zemljišne zajednice plem. sučije Mraclin.
Nastao je drugi svjetski rat. Broj izvršujućih članova spao je od 41 na 23 člana, jer su mnogi članovi pali ili nestali za vrijeme rata. Neprijateljska vojska i Nijemci načinili su iz spremišta magazin u koji su strpali oružje i municiju. Prilikom povlačenja neprijatelja i uličnih borbi u mjestu 7. svibnja 1945. spremište je zapaljeno. Od njega su ostali samo goli zidovi, a obje motorne štrcaljke, koje su se nalazile u drugoj prostoriji spremišta, stradale su. Snalažljivošću i prisebnošću, izlažući vlastiti život opasnosti, Josip Galekovic zvan Dušek ulazi u goruće spremište i izvlači iz vatre obje pogorjele štrcaljke, spasivsi tako ono što se dalo spasiti, dok je sav ostali inventar i pribor potpuno onesposobljen. Za taj požrtvovni čin spašavanja društvene imovine društvo ga je odlikovalo srebrnom i zlatnom medaljom.
Tako je društvo dočekalo oslobođenje bez spremišta, obiju motornih štrcaljki i najpotrebnijega pribora. Oslonivši se na vlastite snage i pomoć sela, već se 1945. pristupa popravku štrcaljki i nabavlja se pribor; to je uspjelo uz obilnu pomoć mještana i narodnih vlasti. Slijedeće godine, 1946, spremište je bilo obnovljeno.
Dana 1. travnja 1967. društvo osniva pionirsko odjeljenje, koje okuplja članove od 12 do 14 godina. Već iste godine oni nastupaju na općinskom takmičenju zauzevši prvo mjesto, što su ponovili i 1968. na republičkom takmičenju u Zadru. Nastupivši na Drugom jugoslavenskom saveznom takmičenju u Titovu Uzicu 1968, zauzimaju dobro četvrto mjesto u skupini pionira grupe »B« za cijelu Jugoslaviju. Na Republičkom takmičenju vatrogasaca u Ludbregu 1969. oni osvajaju drugo mjesto, a 1971. na Republičkom takmičenju u Novoj Gradiški dolaze na peto mjesto.
Značajna je za društvo i godina 1972. Tada se nabavlja novi društveni barjak i novi kombi. Svečano razvijanje barjaka bilo je 6. kolovoza 1973, a kumovalo je Trgovačko poduzeće »Sloboda« iz Velike Gorice po izaslaniku Josipu Mesariću. Iste godine održava se općinsko takmičenje u Gradićima, gdje seniorsko, omladinsko i pionirsko odjeljenje društva zauzimaju prva mjesta. Dana 8. kolovoza 1973. održava se proslava 85-godišnjice postojanja društva, pod pokroviteljstvom Ciglane Zagreb.
Tijekom svoga postojanja Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Mraclina nastupalo je na mnogim javnim vježbama i manifestacijama.
