Ove subote održan je pravi dječji dan na terasi i igralištima Nove grabe.
U suradnji trenera limača Luke Kapovića, njegovih igrača i roditelja dogovoreno je druženje uz roštilj. No, kako su u isto vrijeme igrali pioniri i juniori pao je dogovor da se i ove selekcije priključe okupljanju.
Limači su gostovali u Kurilovcu, te su se odmah nakon utakmice zaputili u Mraclin. Negativan rezultat same utakmice nikako nije utjecao na sjajnu atmosferu i dugo druženje. Vrhunac druženja bila je prijateljska utakmica očeva i sinova gdje očevi nisu imali šanse (ponajviše zbog sjajne fizičke pripremljenosti sinova).
Zahvala svima na sudjelovanju, posebice djeci, roditeljima, onima koji su pripremili, kupili i ispekli meso, te samim trenerima. Nadamo se sto češćim druženjima naših mladih nogometaša i svih ljudi dobre volje. Vidimo se!!
Sastav: Pavlović, M. Cvetnić, Galeković, L. Đuretić, Bradić, J. Cvetnić, Kos, Lučan, Tandarić, J. Đuretić, Dadović (Solić i Knapić)
Početak susreta pokazao je u kom smjeru vodi ova utakmica i vrlo brzo su mali Mraclinci riješili dvojbu o pobjedniku susreta. Igranje na novom igralištu dalo im je još veći poticaj da visokim rezultatom pobjede vršnjake iz Kobilića. Bilo je tu vrlo lijepih poteza i još ljepših pogodaka. Treba spomenuti da je najljepši trenutak utakmice bio kada je Dadović sa ruba kaznenog prostora postigao pogodak pod samu gredu.
Debelo kasnim za aktualnostima ‘vrijednim’ komentiranja. I promišljanja koji nas okružuju. Vjerojatno je razlog tome jer sam imao previše svojih. ‘Što da radim bez akcije po čitavi dan’ bilo je pitanje svih pitanja i ostaje tako u ovim danima kad – rekel bi opet Johnny -‘mrtvi fazani lete, a nijedan ne pada’…
Napiši nešto ljubavno, reče mi prijatelj neko jutro na jutarnjoj kavici na rubu turopoljske metropole. Nasmijao sam se sam sebi. Ponekad se još samo možemo nasmiješiti i reći ‘zbogom’. Pristao sam jer je vrijeme ljubavi gotovo uvijek prolazna stvar. A zapravo mi je želio poručiti nešto sasvim drugo. Kolumna ti je u teškoj depresiji, reče mi Mučnjak na tribini najvećeg turopoljskog stadiona, daj malo radosti. Kavicom nas je jednog drugog jutra dočekala gazdarica Andrea, rastumačila kvalitetno kako jutarnje mora biti duže, a dok je vani tiho sipalo nekakav zalutali mačak prpošno se gegao Ferijevom livadom.
‘Kiša i mokri kolnici usporavaju promet, prilagodite brzinu uvjetima na cesti’, dočekao me naslov tog ponedjeljka. Monotoni su mi dani. Ni ljubav ni tuga nisu tu, zaobilaze me u širokom luku. Obično hladno ništavilo. Krenuo sam u šumu. Ljubav prema vrganjima ovih je dana iznimno velika. Samo u šumi možete naći mraclinsku svitu na jednom mjestu; Đelo i Ana u niskom letu, Kiki s kapom nakičkan friškom bijelom bradom, susjed Žac Ježovit uči sina Damjana di se treba naluknuti, plemeniti Dragec Matanović će da je leto ‘za prste polizati’ i da ih nigdar ni bilo tuliko; zaletil se i Roberto Carlos (to vam je novopečeni Obrežan, kuća iza Okyja) da pomogne Martinu, sretoh v subotnje jutro – ili je bila nedjelja – Jannyja nabrijanog i začuđenog ‘pa ni v sedam vjutro nemreš biti prvi v šumi’. Dakako, kum Serginho tam spije, a Koka to zna – neki veli da ga je kod Hadžića satr’o gumenjak vrganjof. Navratil je i Bek, pa nas je isti taj Serginho na ‘pasja kola’ izvređal kaj trgamo vrganje z rukami. Bil je v pravu, fakat smo lešinari. Stari prec je, tvrdi, nabral 600 kila, Rusi nisu šteli otkupiti ostalih 120 kila. Ljeto 2017., za pamćenje, kud god se okreneš oni, vrganji…
Ljeto je već dobrano zauzelo kalendar, a noći su prohladne. Ili je to samo samoća srca? V kanti sam uredno dofural drva i zapalil prvi ljetno-jesenji kamin. Da se najde. Odmah sam križa prislonil na kamin. Le po, vrag si ga neka… Vesna nas je pozvala na Ples. Da se odmah razmemo – ja plesati ne znam. Odsutnost ljubavi prema nečemu svakako utječe na to kako doživljavamo svijet, pa shodno tome i ples. Da se odmah razmemo i da ponovim – ja plesati baš i ne znam, da budem sasvim jasan – nikad nisam ni znal. Volim valcer, to mi još nekak i ide, kaj je je… Nekad sam si i mislil da bi (možda) trebal skočiti do kakve plesne škole, ali kako sam na putu prema istoj uvijek ‘nekam navrnul’ nikad zapravo i nisam došel. A imal sam stanovitu volju, kaj je je…
Vrganji ne dolaze na poziv, niti na molbe. To smo uvidjeli i saznali svih ovih dana, jutara i popodneva. Vrganje ne zanimaju naši prohtjevi. Cinično se smiješe dok ih pokušavamo pronaći, najčešće na krivim mjestima. Gledaju nas kako se bjesomučno borimo da ih uvrstimo na jelovnik, umilne i obostrane. Rugaju nam se dok ih iščekujemo na crvenim tepisima, glavnim ulazima, s puno pompe i najave. Istina je i da ljubav u ljudsko srce najčešće ulazi na sporedni ulaz ili pak kroz prozor koji je malčice otvoren i to tiho, na prstima i sasvim neprimjetno. Tada počinje lagano zviždati, pjevušiti, plesati. Šapat preraste u glasan govor, a ako ju ne poslušamo, počinje urlati. Krikovi su joj takvi da nas probude u tri ujutro i sasvim potjeraju san. A u njemu vrganji…
Pondelek je. Dosadno za po…. Neću kleti; veli Urednik da i vrla gospoda i učeni ljudi čitaju naš portal, pak zakaj bi se baš denes, kad sam već znalački čkomel mjesecima, pokazal kakti neodgojen, bezobrazan i priprost (kakav ionak jesem). A još k tome i ne znam plesati. Pustil sam si odmah Olivera i Husara i ‘Nocturno’. Nemam pametnijeg posla. Svi oni koji su slobodni i iole normalni su v šumi dok još ima ‘ljubavi’ i dok im glave vire iz zemlje i dok još imamo prava na nadu. Pa si sve mislim, a mislim dakle jesam, zakaj se i danas ne bi zaletel. Valjda su mi nekaj ostavili, a ako i nisu, bum si mislil na – nešto ljubavno.
Društvo žena „Anđela Lovreković“ u subotu nas je vratilo u vrijeme kada su se svake subote u društvenim domovima priređivale zabave uz živu glazbu. Bilo je to vrijeme dobre strane i domaće glazbe koju su izvodili odlični sastavi poput VIS „Dingosa“, Grupe „Man“ ili „Sjena“. Plesalo se je, pjevalo, rađale su se ljubavi, slavila se je mladost.
Uz sastav „The Dingos“, koji čine glazbeni veterani toga doba, dobre atmosfere i svirke nije nedostajalo, pa je plesni podij bio ispunjen čitavu večer. Niti godine nisu učinile svoje. Još se može plesati u ritmu dobrog, starog rock’n’rolla, a za posljedice, koje se javljaju sutradan, nitko nije mario. I sentiši su bili baš kao nekada. Bilo je lijepo vidjeti parove, danas većinom bračne, koji zagrljeni plešu u polaganom ritmu glazbe.
Drago nam je da su na zabavu došli mnogi posjetioci iz okolice, a naše mraclinske “dekle“, a bome i “dečke“, izgleda da mame nisu pustile na zabavu, pa smo ih uzalud čekali. Koliko se dalo primijetiti, nije bilo niti ljubljenja u Parku, jer svaki je muškarac doveo svoju damu na ples, a poslije je i odveo kući. U svakom slučaju, lijepo je bilo sresti ljude koje ne viđamo baš svaki dan, željne dobre svirke i zabave ovakvoga tipa, koja u našem kraju nedostaje.
Svoje goste, za dobrodošlicu, počastile smo čipsom i kikirikijem, a ni ovu zabavu nisu zaobišle odlične slane kiflice, koje su u dom stigle još tople.
Velika hvala svima koji su u subotu došli i s nama podijelili veselje, te na taj način svojim donacijama, pomogli Društvu žena.
Zajedničkim fotografiranjem sudionika dosadašnjih Turopoljskih svadbi u Buševcu, sinoć je počelo obilježavanje 50. godišnjice od prvog prikaza tog običaja.
– OSS Buševec je danas pokušao prisjetiti se svih proteklih 50 godina u kojem je periodu izvedeno deset Turopoljskih svadbi da malo podsjetimo ljude na tu priču. I one koji su sudjelovali u svadbama i one koji su bili u publici – rekao je Nenad Rožić, predsjednik OSS-a Buševec.
Sinoć je održana i ”Turopolska večer” kako bi i ostala kulturno-umjetnička društva prikazala turopoljske običaje. KUD ”Nova zora” iz Donje Lomnice, KUD ”Dučec” iz Mraclina, HPD ”Kučani” iz Kuča, KUD ”Mičevec”, Etno udruga Kurilovec i Društvo žena Pleso – svatko od njih na svoje je način pridonio svečanom obilježavanju obljetnice.
Velika proslava obilježit će se za stotu godišnjicu Ogranka seljačke sloge Buševec.
– Iduća svadba bit će 2020. godine. Vjerujem da će biti masovna kao i dosadašnje. Nešto novo je teško smišljati jer ”Turopoljska svadba” ima neka svoja pravila i običaje koje treba održavati. Možda ćemo napraviti malo veću promidžbu i napraviti turopoljski brend od svadbe.
U planu je i izdavanje monografije o 50 godina Turopoljskih svadbi. Stare običaje, govor, ples i pjesme Turopolja dobro čuvaju od zaborava KUD-ovi i udruge, a to su i dokazali sinoć u Buševcu.
Obilježavanje 50. let Turopoljske svadbe i ”Turopolsku večer” posvećenu Turopoljskim svadbama organizirali su Ogranak Seljačke sloge Buševec i Ogranak Matice Hrvatske Velika Gorica.
Na gradskom natjecanju Vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice muška A ekipa DVD-a Mraclin osvojila je treće mjesto. Prvo mjesto u njihovoj kategoriji osvojilo je DVD Ribnica, dok je drugo osvojilo DVD Strmec Bukevski.
Tri prvoplasirane ekipe u svim kategorijama nagrađene su peharima, a ostalim ekipama uručene su spomen diplome. Pehare odnosno spomen diplome uručivali su predsjednik DVD-a Turopolje Čedomir Krizmanić, zapovjednik VZGVG-a Borislav Turan, zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec i predsjednik VZGVG-a Dalibor Mrakovčić.
Prvu utakmicu na domaćem terenu pioniri su odigrali u utorak 12. rujna 2017.
U goste je stigla momčad NK Zeline. Fizički jači i mnogo spremniji pioniri iz Zeline zasluženo su odnjeli tri boda iz Mraclina.
NK MRACLIN – NK ZELINA 0-4 (0-1)
NK MRACLIN: Pavlović, M. Cvetnić, Galeković, Đuretić, Đuran, J. Cvetnić, Dadović, Golubić, Tandarić, Kos, A. Dadović (Bradić, Kračun i Bilanović)
Drugu utakmicu odigrali su pioniri Mraclina u Kučama u subotu 16. rujna 2017. Teški uvjeti za igru nisu nimalo smetali Mraclincima, koji su visokim rezultatom porazili domaćina.
NK TUROPOLJAC KUČE – NK MRACLIN 1-9 (1-4)
STRIJELCI: Lučan 3, Tandarić 2, Kos 2, Đuretić i Dadović
Sjećate li se naših zabava tamo negdje 70-ih godina prošloga stoljeća? Bilo je to vrijeme kada su grupe poput Dingosa, Manovaca ili Sjena, svirale odličnu glazbu i punile društvene domove. Išlo se tada od sela do sela, pjevalo se i plesalo, rađale su se ljubavi…
Društvo žena „Anđela Lovreković“ u subotu 23. rujna 2017. organizira u Društvenom domu u Mraclinu jednu takvu zabavu uz sastav The Dingos. Ako ste željni plesa, uživanja u starom, dobrom rock’n’rollu iz 60-ih, 70-ih i 80-ih, dođite u Mraclin. Tko zna, možda ćete sresti nekoga u koga ste se propustili zaljubiti tih godina kad smo se svi zajedno družili i uživali u mladosti.
