U petak 12. o.m. u velikogoričkoj Galeriji Trumbetaš (Zagrebačka 37) otvara se “Debitantska retrospektiva” Cintije Ašperger, prva samostalna izložba hrvatsko-kanadske autorice koju publika poznaje prvenstveno kao kazališnu i filmsku umjetnicu. Otvorenje je zakazano za 19 h, izložba traje do 29. o.m., a kako je to u karijeri Cintije Ašperger došlo do neobične promjene uloge objašnjava nam uvodni tekst iz kataloga:

“Kao maturantica zagrebačke Klasične gimnazije dvojila je između kazališne i likovne Akademije. Još kao studentica glume postala je jednom od zagrebačkih ikona Novoga vala, a potom i mlada zvijezda hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Privatne i profesionalne okolnosti rano su je odvele u Kanadu, premda vezu s Hrvatskom, njenim kazalištem, filmom i televizijom, nikad nije prekidala. U Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama osim glumačke ostvarila je i karijeru sveučilišne profesorice – u prvom redu na Toronto Metropolitan Universityju – potom redateljice, producentice, scenaristice, pjevačice i prevoditeljice, te s tim iskustvima posljednjih godina sve češće djeluje u domovini. 

Krećući se proteklih četrdesetak godina kroz zahtjevne europske i sjevernoameričke umjetničke krugove, Cintija Ašperger nije zanemarivala ni svoje likovne ambicije. Usavršavala se na Art Students League u New Yorku te kroz suradnju s brojnim likovnim pedagozima iz Kanade i SAD.  Izložba u galeriji ‘Trumbetaš’ obuhvaća radove nastale u razodblju od 1975. do danas, a publici predstavlja najčešće motive u njenom slikarstvu – portrete, animalistiku i pejsaže. ‘U svim navedenim tematskim odabirima i motivima’ – kako u svome tekstu primjećuje akademkinja Sanja Cvetnić – ‘ostaje prisutna ista pokretačka snaga: radost slikanja kao prostor slobode, povratka sebi i trajnoga dijaloga između umjetnosti i života.’

Nakon lanjske skupne izložbe u Vrsaru, njena ‘debitantska retrospektiva’, prva samostalna izložba, nije samo pregled onoga dijela njenog umjetničkog života koji se odvijao u tišini sjevernoameričkih, istarskih i zagrebačkih ateliera, nego je prilika da se nakon desetljeća izbivanja Cintija Ašperger sa svojim živopisnim, i u punom smislu trumbetaškim, emigrantskim pinklecom vrati pod ono šantićevsko sunce kojemu doista pripada.” 

Slikarica zdušno poziva Turopoljce i sve ljubitelje umjetničkog i društvenog života da se okupe na otvorenju i prigodnoj afterici.

Dojdete!