U pogon puštena pečenjara kod Vincekovih

Sjenice i pečenjare postaju važna mjesta društvenoga života u Mraclinu, ali i širom Turopolja. Život zajednice oduvijek je bio vezan uz zajedničke poslove, a zidanje pečenjare svakako je jedan od takvih poslova. Tako su se kod Vincekovih proteklih tjedana okupljali ljudi dobre volje – rodbina, susjedi i prijatelji – da zajedničkim snagama, pod vodstvom glavnoga majstora Jure Galekovića, ovaj projekt izvedu od početka do kraja. Precizni nacrti omogućili su da posao ide bez zastoja, a danas je pečenjara puštena u pogon, kojom prilikom je Josip Vincek jednom bocom šampanjca testirao statiku zidova na još svježoj konstrukciji, što smo zabilježili i kamerom našeg portala. 

Posebno obilježje ovoga zdanja jest drveno raspelo, autorski rad međunarodno poznatoga fotografa i dizajnera Stephana Lupina, inače obiteljskog prijatelja Vincekovih. Konačni uradak svojih sinova sa zadovoljstvom je obišla i majka Vera, a skupilo se i gostiju iz susjedstva koji će sad biti u mogućnosti da u ovom opuštajućem prostoru češće provedu ugodne trenutke.

Obavijest o smrti: Bara Križanić rođ. Stepanić

Miris jabuke

Na stolu je stajala obična plastična vrećica, na vrhu svezana u čvor, puna jabuka. Prva joj je misao bila – tko će to pojesti. Jabuke su bile poklon. Uza sav trud nije uspijevala razvezati tu petlju pa je uzela škare i prerezala vrećicu. 

Miris koji joj je ispunio nosnice bio je sladak i opojan, i u trenutku ju je vratio u neka davna mraclinska ljeta. Ljeta u kojima su rane sorte jabuka dozrijevale u gotovo svakom dvorištu ili vrtu. Vidjela je svoju baku kako sjedi u kuhinji sa zdjelom u krilu i riba jabuke za neku buduću štrudlu ili gibanicu, ljuteći se na one male podstanare koji su baš tu jabuku izabrali za svoj dom. Svilenkasta tekstura naribanog voća poprimala je smeđu boju, a sok koji se cijedio lijepio se za prste. Svi su joj receptori u nosu bili natopljenim tim aromama.

Prošlo je puno godina od kad je osjetila taj miris. Miris sa kojim se nekad živjelo. Bio je dio svakodnevice i nitko tim običnim jabukama nije pridavao pozornost. Jabuke su s vremenom nestajale iz mraclinskih dvorišta i vrtova, ustupajući mjesto nekim novim hortikulturnim sadržajima. S vremenskim odmakom od nekoliko desetljeća zaključila je da su mirisi mraclinskih jabuka zauvijek spremljeni u datotekama njenih sjećanja.

Na Vatrogasnom domu otkrivena spomen ploča Ivanu Galekoviću

U nazočnosti članova obitelji Ivana Galekovića, zatim predstavnika vatrogasnih zajednica iz našega kraja, vatrogasne braće iz Kaštel Sućurca, te Ivanove velikogoričke vatrogasne postrojbe i mještana Mraclina, danas je predsjednik DVD-a Mraclin Antun Kos otkrio spomen-ploču na Vatrogasnom domu koji nosi Ivanovo ime. Još jednom smo se podsjetili Ivanovog vatrogasnog životopisa, od dječjih dana u mraclinskim vatrogascima do profesionalne karijere u goričkoj JVP-i, tragično prekinute prije točno godinu dana.

– Dragi Gale, svojim životom i svojom žrtvom ti si sam sebi podigao najtrajniji spomenik. U ime svih članica i članova našeg DVD-a veliko ti hvala. Počivaj u miru našeg Stvoritelja koji te je poslao da ovaj svijet napraviš boljim. Slava i hvala našem Galeu – riječi su s kojim su se još jednom svome Galeu zahvalili mraclinski vatrogasci.  

Svečanom činu nazočili su i gradonačelnik i njegov zamjenik, gg. Barišić i Kolarec, te predstavnici mraclinskih udruga na čelu s predsjednikom Vijeća MO-a g. Hubakom. Prije same svečanosti mraclinski i kaštelanski vatrogasci posjetili su Ivanov grob. Svetu misu zadušnicu u našoj kapeli služio je kapelan Matija Vragović, a pjevao je mraclinski crkveni zbor. Opširnije o ovom tužnom i svečanom događaju na portalu VGdanas.


Foto Vlado Vinetić

Godina dana bez Ivana

Danas se navršava točno godina dana od najtužnijeg dana u povijesti goričkog i mraclinskog vatrogastva. Te subote, na intervenciji koja je trebala biti rutinska, smrtno je stradao mladi član goričke vatrogasne postrojbe Ivan Galeković Gale. Njegovi prijatelji i kolege iz Javne vatrogasne postrojbe Grada Velika Gorica prisjetili su se danas te kobne subote objavom koju su prenijeli gorički portali, a i mi je prenosimo u cijelosti.

“Prijatelju, kolega… Prošla je godina dana od kad te nema, duga godina bez tvoje jutarnje radosti što si došao na svoj ‘posao’. Svi znamo da tebi to nije bio posao. Tebi je to bio odlazak na druženje s prijateljima i pomaganje ljudima. Tako je bilo i toga sunčanog jutra, popila se zadnja kava i kovali zadnji planovi za budući život. A tko bi znao da su zadnji…

I tog paklenog dana si radio ono što si najviše volio, pomagao si ljudima. Ali Bog je za tebe imao druge planove i tada smo se uvjerili da stvarno uzima one najbolje sebi.

Prijatelju, prošla je godina, proći će ih još mnogo uz nerazmjernu bol i ponos, ali uvijek ćemo pamtiti te prekrasne dane sa tobom, taj smijeh s kojim si nas častio svakog jutra. Zato, prijatelju i kolega… Nećemo plakati nego ćemo ponosno uzdignuti glavu i nasmijati se prema nebu, onako kako si nas ti učio.
Ivek, neka ti je vječna slava i hvala ti!”

Podsjećamo, svečanost otkrivanja spomen-ploče na mraclinskom Vatrogasnom domu, koji nosi Ivanovo ime, održava se danas u 18.30 sati, a sveta misa u kapeli sv. Vida bit će odmah nakon svečanosti.

Foto: DVD Mraclin

Župljani Vukovinske župe kod Gospe Karmelske u Brezovici

Vukovinski kapelan velečasni Matija Vragović predvodio je euharistijsko slavlje na tradicionalnom hodočašću vjernika iz cijele naše župe Gospi Karmelskoj u Brezovici. Pjevao je ženski župni zbor iz Mraclina predvođen Martinom Galeković koja uspješno na većini misa mijenja pokojnog Vladu Cvetnića – Mileka. 


Časne sestre s našom Mraclinčicom časnom majkom Ilijanom, još jednom su nam dale priliku da se poklonimo Majci od Gore Karmela, pokušamo joj se na taj način još više približiti i biti sudionici slavlja i milosti koje nam Gospodin daje po njihovim molitvama. Kako su sestre zbog virusa u skupini visoko rizičnih osoba, one su još jednom pokazale svoju kreativnost i na više mjesta u crkvi postavile kutije s papirićima na kojima smo mogli zapisati svoje želje, molitve i čestitke upućene njima.

– Već sam izraz “Vrh Karmela”, sv. Ivan od Križa opisao je i kao naš uspon prema savršenstvu vjere i Božje ljubavi. Tako je i postao simbol istinskog susreta s dragim Bogom. I nije samo blažena Djevica Marija, nije samo sv. Ilija i sv. Ivan od Kruža, sv. Terezija Avilska, nisu samo naše drage sestre karmelićanke i braća karmelićani, nego smo svi mi pozvani popeti se na goru Karmel i pronaći taj vrh koji cvijeta u tisuću boja – rekao je između ostalog velečasni Matija te na kraju čestitao sutrašnji blagdan sv. Ilije i imendan časnoj majci Ilijani.

Ljetno čišćenje Vatrogasnog doma i okoliša

Pripremajući se za svečanost otkrivanja spomen-ploče Ivanu Galekoviću, članovi DVD-a Mraclin ovih su dana imali velike radne akcije. Očišćene su sve prostorije Vatrogasnog doma, oprema, postavljena je nova rasvjeta, uređen je poligon, kao i okoliš Doma, a pri završetku je postavljanje pločica u novoj sjenici. Upravni odbor DVD-a Mraclin zahvaljuje svima koji su se odazvali pozivu na radnu akciju.

Foto: članovi DVD-a Mraclin

Sezona kiselih krastavaca

Ljetni su mjeseci u novinarstvu sezona kiselih krastavaca. Ništa se ne događa. Nema se o čemu pisati, a urednik i čitateljstvo traže svoje. Tada se piše o banalnim temama, samo da se popune novinarski stupci.

Ovog ljeta nema kiselih krastavaca. Osim onih za zimnicu. Novinari su aktivni gotovo kao i epidemiolozi. Jure sa jednog žarišta korone na drugo. Postavljaju pitanja koja smo čuli bezbroj puta, kao i odgovore na njih. I svaki se put nadamo nekoj optimističnoj vijesti. 

Novinarima koji prate politiku ovo je vrijeme za poželjeti. Upijamo informacije koje nam šalju i procesuiramo ih, stvarajući pri tome neke svoje zaključke i uvjerenja. Nema opuštanja, pa ni na godišnjem. Postali smo ovisnici o medijima i gdje god da jesmo, ne dopuštamo si odmak od stvarnosti. Stručnjaci savjetuju da limitiramo vrijeme za informacije. Da li je uopće moguće u jednoj ovako neuobičajenoj situaciji napraviti korak u stranu i dogovoriti se samim sobom – ne želim se opterećivati više od onoga koliko mi je nužno da kao pojedinac funkcioniram na odgovoran način. 

Zaboravili smo što znači “mozak na pašu”. A svima nam je to tako potrebno. U cilju da uz koronu ne razvijemo i tjeskobu, naučimo se opustiti. Sačuvati mentalno zdravlje jednako je bitno kao i ostati tjelesno zdrav. Nadajmo se da će sljedeće ljeto ponovno biti sezona kiselih krastavaca, na opće veselje i novinara i čitatelja.