Ljetni su mjeseci u novinarstvu sezona kiselih krastavaca. NiÅ”ta se ne događa. Nema se o čemu pisati, a urednik i čitateljstvo traže svoje. Tada se piÅ”e o banalnim temama, samo da se popune novinarski stupci.

Ovog ljeta nema kiselih krastavaca. Osim onih za zimnicu. Novinari su aktivni gotovo kao i epidemiolozi. Jure sa jednog žariÅ”ta koroneĀ na drugo. Postavljaju pitanja koja smo čuli bezbroj puta, kao i odgovore na njih. I svaki se put nadamo nekoj optimističnoj vijesti.Ā 

Novinarima koji prate politiku ovo je vrijeme za poželjeti. Upijamo informacije koje nam Å”alju i procesuiramo ih, stvarajući pri tome neke svoje zaključke i uvjerenja. Nema opuÅ”tanja, pa ni na godiÅ”njem. Postali smo ovisnici o medijima i gdje god da jesmo, ne dopuÅ”tamo si odmak od stvarnosti. Stručnjaci savjetuju da limitiramo vrijeme za informacije. Da li je uopće moguće u jednoj ovako neuobičajenoj situaciji napraviti korak u stranu i dogovoriti se samim sobom – ne želim se opterećivati viÅ”e od onoga koliko mi je nužno da kao pojedinac funkcioniram na odgovoran način.Ā 

Zaboravili smo Å”to znači “mozak na paÅ”u”. A svima nam je to tako potrebno. U cilju da uz koronu ne razvijemo i tjeskobu, naučimo se opustiti. Sačuvati mentalno zdravlje jednako je bitno kao i ostati tjelesno zdrav. Nadajmo se da će sljedeće ljeto ponovno bitiĀ sezona kiselih krastavaca, na opće veselje i novinara i čitatelja.