Ljetni su mjeseci u novinarstvu sezona kiselih krastavaca. Ništa se ne događa. Nema se o čemu pisati, a urednik i čitateljstvo traže svoje. Tada se piše o banalnim temama, samo da se popune novinarski stupci.
Ovog ljeta nema kiselih krastavaca. Osim onih za zimnicu. Novinari su aktivni gotovo kao i epidemiolozi. Jure sa jednog žarišta korone na drugo. Postavljaju pitanja koja smo čuli bezbroj puta, kao i odgovore na njih. I svaki se put nadamo nekoj optimističnoj vijesti.
Novinarima koji prate politiku ovo je vrijeme za poželjeti. Upijamo informacije koje nam šalju i procesuiramo ih, stvarajući pri tome neke svoje zaključke i uvjerenja. Nema opuštanja, pa ni na godišnjem. Postali smo ovisnici o medijima i gdje god da jesmo, ne dopuštamo si odmak od stvarnosti. Stručnjaci savjetuju da limitiramo vrijeme za informacije. Da li je uopće moguće u jednoj ovako neuobičajenoj situaciji napraviti korak u stranu i dogovoriti se samim sobom – ne želim se opterećivati više od onoga koliko mi je nužno da kao pojedinac funkcioniram na odgovoran način.
Zaboravili smo što znači “mozak na pašu”. A svima nam je to tako potrebno. U cilju da uz koronu ne razvijemo i tjeskobu, naučimo se opustiti. Sačuvati mentalno zdravlje jednako je bitno kao i ostati tjelesno zdrav. Nadajmo se da će sljedeće ljeto ponovno biti sezona kiselih krastavaca, na opće veselje i novinara i čitatelja.