Znate onaj osje─çaj kad cijeli ┼żivot ne mo┼żete pre┼żaliti ┼íto su vam dali ime Nikola, a ne Martin, iako ste ro─Ĺeni na samo Martinje. I to samo zato ┼íto bi bila sramota da nosite isto ime kao i jedini Martin u selu u doba kad ste ro─Ĺeni – koji je, naime, bio obi─Źan svinjar? Bez brige, znam da ne znate, pitanje je retori─Źko, to je znao samo Ben. Naj─Źe┼í─çe se ba┼í ove “pri─Źe iz davnine” – iz nepresu┼íne serije “also sprach Ben” o Mraclinu i Mraclincima, kojima nas je znao uveseljavati – sjetim kad pomislim na njega. Ostalih devet stotina devedeset i devet samo nenadano navru tu i tamo.

ben2-[1950735]we

Mo┼żda sam pristran, ali u hrvatskom jeziku fali┬ámi┬árije─Źi koje bih volio napisati o ─Źovjeku koji je skoro tre─çinu ┼żivota bio tajnik NK Mraclin, vatrogasac “od stolje─ça sedmog”, Dobra du┼ía, o zaljubljeniku u Mraclin i sve mraclinsko, a u slobodno vrijeme in┼żenjeru elektrotehnike i ocu trojice sinova…

ben3-[1950733]

Otkad je preselio u vje─Źnost pro┼ílo je ravno dvije godine. Dva ljeta, dvije jeseni, dvije zime i jedno i pol prolje─çe. Malo vi┼íe od sedamsto dana. Preko milijun kratkih minuta. Otkad je preselio na neko bolje mjesto ni┼íta nije isto, a sve je, zapravo, isto. Mo┼żda jo┼í i istije. Usred na┼íeg sela lipa je i dalje mirisna, tebe Boga i dalje hvalimo, lopta je i dalje okrugla, ┼żice i dalje pucaju… Veselilo bi ga da zna da je u te dvije kratke, a opet tako duge, godinice stigao postati i deda. Japica, po na┼íki.

ben-a2

Ma, zapravo, vjerojatno i zna. Vjerojatno mu se i tam gore nasmije brk kad pogleda na svoj i na┼í Mraclin dok preta─Źe neke nebeske gemi┼íte skupa s ─îomijem, Cimerom, Papom, Markom ─îikom, Cicibanima….