Vladimir Navračić i Josip Cvetnić-Jožica

U ovo vrijeme, kada baÅ” i nema nekih značajnijih aktivnosti, u ruke sam uzela albume sa slikama koji čuvaju zabilježene trenutke nekih, već davno proÅ”lih, drugačijih vremena. Ne znam koja je ovdje bila prigoda da se kvartet sastao; doduÅ”e, njima i nije bila potrebna neka osobita prigoda – kad bi se naÅ”li, oni su si zasvirali i zapjevali. I to je zvučalo jako dobro.

Moj otac, Vladimir Navračić, svirao je u ovom kvartetu violinu, mada mu ni sviranje harmonike, ni tamburice, nije bilo strano. Njegov prelijepi ā€žbarÅ”unastiā€œ glas čujem joÅ” i danas. Na bajsu u kvartetu bio je Josip Cvetnić ā€“ Jožica Kolarov, čovjek koji je volio druÅ”tvo, vrlo duhovit, a njegova ā€žpoÅ”tapalicaā€œ kada se nekome obraćao, gotovo je uvijek bila: ā€žmaliā€œ. Slijedeći član kvarteta bio je Stjepan Kovačić ā€“ Ribič, zafrkant i bećar na beglajtu, a na harmonici uvijek gospodin Stjepan Galeković ā€“ Brko, najmlađi među njima. Kvartet je prisutne uveseljavao na kućnim veselicama, no najčeŔće kod nekog od njih, sebi za duÅ”u. Bilo je tu smijeha, ponekad i koja čaÅ”ica viÅ”e, no uvijek su sretno stizali svojim domovima.

U ovim danaŔnjim, prilično teŔkim i turobnim vremenima, lijepo je prisjetiti se dragih nam ljudi kojih viŔe nema, koji su svojim djelovanjem ostavili traga u naŔim srcima, jer mnogo su puta svirkom dodirnuli duŔe onih s kojima su provodili vrijeme. Na nama je da ih sačuvamo od zaborava kao podsjetnik na neka lijepa, ne tako davno proŔla vremena.

Foto: arhiva Vesne Tafra

Stjepan Kovačić – Ribič i Stjepan Galeković – Brko