Podijeli

Dobrovoljno vatrogasno društvo u Mraclinu osnovano je 15. kolovoza 1888. Ovo tada najveće selo u Turopolju, bilo je u stalnoj opasnosti od požara jer su drvene kuće, pokrivene slamnatim krovom, mogle planuti uz najmanju neopreznost, pa je to bio razlog da u nekoliko navrata vatra proguta većinu stambenih i gospodarskih zgrada u Mraclinu. Kante, škafovi, mokre krpe nisu ni izdaleka mogle spriječiti razbuktali požar. To je bilo jasno svima, a pogotovo za onda dalekovidnijim mještanima Franji Crniću-»precektoru«, Stjepanu Galekoviću-»gosponu«, Janku Cvetniću-Jančetovom, Miji Kosu-Zvonarovom i jos nekolicini, koji 1888. godine potaknuše osnivanje vatrogasnoga društva.

Društvo je započelo svoju djelatnost sa 16 članova i izabralo privremeni odbor:

  1. Franjo Crnić-»precektor«, vojvoda
  2. Stjepan Galeković-»gospon«, za zapovjednika
  3. Janko Galeković, za podzapovjednika
  4. Janko Cvetnić-Jančetov, penjački vođa
  5. Mijo Kos-Miškecov, strcaljski vođa
  6. Lacko Kovačić, kbr. 45, za čuvarski odjel
  7. Stjepan Galeković-stari Pepić, za blagajnika.

Ostali su članovi-osnivači bili: Stjepan Kos, kbr. 33; Pavel Kos, kbr. 33; Stjepan Kovačić, kbr. 45; Lacko Galeković, kbr. 42; Janko Vrban; Franjo Crnić ml., kbr. 3; Stjepan Kos, kbr. 11; Pavel Galeković, kbr. 42.

Za ono vrijeme početak je bio težak, ali već slijedeće godine, 1889, uz pomoć sela društvo nabavlja prvu ručnu štrcaljku, koja je još i danas u upotrebi. Godine 1890. sastavljena su pravila društva i poslana na odobrenje Visokoj zemaljskoj kraljevskoj vladi u Zagrebu.

Čim je društvo osnovano i kupljena prva ručna štrcaljka, članovi su odmah otpočeli vježbama, jer je požar ovdje bio cesta nesreća.

S kakvom su ljubavlju članovi prigrlili novo društvo, zaključujemo i po tome sto su već 1890. godine nabavili — svaki iz vlastitih sredstava — vatro­gasno odijelo.

Prostoriju u kojoj su se članovi sakupljali i gdje su smjestili svoje potrepštine ustupila je društvu Zemljišna zajednica plem. sučije Mraclin. Kako je broj članova rastao, ta prostorija vise nije dugo mogla zadovoljavati potrebama društva, pa je 1897. godine na glavnoj godišnjoj skupštini donesen zaključak da se izgradi novo spremiste. Ono je podignuto 1911. uz svestranu pomoć čitavoga sela, na mjestu gdje se i danas nalazi. Iste godine društvo nabavlja i drugu ručnu štrcaljku, koja još i danas služi, zatim nova odijela sa svom vatrogasnom opremom — kacigama, pojasevima, vatrogasnim sjekiricama i dr.

Godina 1923. za društvo je značajna stoga što je tada nabavljen društveni barjak. Barjaku je bila kuma Minka Lučić, supruga tadašnjeg turopoljskog župana prof. Franje Lučića. Svečanosti predaje i posvete barjaka prisustvovala su sva vatrogasna društva tadašnjega kotara te pojedina društva iz susjednih kotareva, a usto i pojedine ličnosti ondašnjeg javnog i kulturnog života. Svirala je limena glazba iz Siska.

Prvi motorni agregat »Magirus« sa cijelom opremom nabavlja društvo godine 1937, i to uz pomoć bivše Zemljišne zajednice plem. sučije Mraclin.

Nastao je drugi svjetski rat. Broj izvršujućih članova spao je od 41 na 23 člana, jer su mnogi članovi pali ili nestali za vrijeme rata. Neprijateljska vojska i Nijemci načinili su iz spremišta magazin u koji su strpali oružje i municiju. Prilikom povlačenja neprijatelja i uličnih borbi u mjestu 7. svibnja 1945. spremište je zapaljeno. Od njega su ostali samo goli zidovi, a obje motorne štrcaljke, koje su se nalazile u drugoj prostoriji spremišta, stradale su. Snalažljivošću i prisebnošću, izlažući vlastiti život opasnosti, Josip Galekovic zvan Dušek ulazi u goruće spremište i izvlači iz vatre obje pogorjele štrcaljke, spasivsi tako ono što se dalo spasiti, dok je sav ostali inventar i pribor potpuno onesposobljen. Za taj požrtvovni čin spa­šavanja društvene imovine društvo ga je odlikovalo srebrnom i zlatnom medaljom.

Tako je društvo dočekalo oslobođenje bez spremišta, obiju motornih štr­caljki i najpotrebnijega pribora. Oslonivši se na vlastite snage i pomoć sela, već se 1945. pristupa popravku štrcaljki i nabavlja se pribor; to je uspjelo uz obilnu pomoć mještana i narodnih vlasti. Slijedeće godine, 1946, spremište je bilo obnovljeno.

Dana 1. travnja 1967. društvo osniva pionirsko odjeljenje, koje okuplja članove od 12 do 14 godina. Već iste godine oni nastupaju na općinskom takmičenju zauzevši prvo mjesto, što su ponovili i 1968. na republičkom takmičenju u Zadru. Nastupivši na Drugom jugoslavenskom saveznom takmičenju u Titovu Uzicu 1968, zauzimaju dobro četvrto mjesto u skupini pionira grupe »B« za cijelu Jugoslaviju. Na Republičkom takmičenju vatrogasaca u Ludbregu 1969. oni osvajaju drugo mjesto, a 1971. na Republičkom takmičenju u Novoj Gradiški dolaze na peto mjesto.

Značajna je za društvo i godina 1972. Tada se nabavlja novi društveni barjak i novi kombi. Svečano razvijanje barjaka bilo je 6. kolovoza 1973, a kumovalo je Trgovačko poduzeće »Sloboda« iz Velike Gorice po izaslaniku Josipu Mesariću. Iste godine održava se općinsko takmičenje u Gradićima, gdje seniorsko, omladinsko i pionirsko odjeljenje društva zauzimaju prva mjesta. Dana 8. kolovoza 1973. održava se proslava 85-godišnjice postojanja društva, pod pokroviteljstvom Ciglane Zagreb.

Tijekom svoga postojanja Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Mraclina nastupalo je na mnogim javnim vježbama i manifestacijama.

Vid Crnić, predsjednik DVD-a od 1972. do 1989.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here