Zlatni jubilej u Vukovini –  50 godina misništva vlč. Saboleka

Nedjelja 3. kolovoza 2025. ostat će upisana u povijest župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini kao dan osobitog slavlja i zahvalnosti. Tog će prijepodneva vjernici iz mnogih krajeva doći u Vukovinu kako bi sudjelovali na zlatnoj misi vlč. Đure Saboleka, svečanom euharistijskom slavlju u povodu 50 godina njegova svećeničkog služenja.

Očekuje se odaziv ne samo župljana, koji su ga godinama poznavali, nego i mnogih prijatelja, subraće svećenika i poštovatelja njegova rada. Bit će to prilika da zajednica, okupljena u molitvi, iskaže duboko poštovanje prema svećeniku koji je desetljećima živio s njom i za nju. Pedeset godina svećeničke službe svjedočanstvo je ustrajnosti, predanosti i vjernosti pozivu. Vlč. Sabolek tijekom svog djelovanja nije ostavio trag samo kroz propovijedi i liturgijska slavlja, već i kroz bliskost s ljudima u svim važnim trenucima njihova života. Generacije vjernika pamte ga po krštenjima, pričestima, vjenčanjima i oproštajima – ali i po svakodnevnim susretima, u kojima je znao slušati, ohrabriti, opomenuti i poduprijeti.

Župljani su i prije njegova odlaska u mirovinu pripremili malu monografiju o njegovu radu i službi. U toj je monografiji detaljno opisan njegov doprinos i predanost zajednici, a to svjedoči o dubokoj povezanosti i važnosti koju je imao za život župe. Zajednica i Grad prepoznali su njegov doprinos – kako na pastoralnoj, tako i na društvenoj razini. Posebno priznanje stiglo je 2017. godine kada mu je dodijeljena Nagrada za životno djelo.

Iako danas više nije aktivno u službi, njegovo ime ostaje duboko utkano u identitet župe. Zlatna misa stoga nadilazi sam jubilej. Ona je izraz zahvalnosti, poštovanja i zajedništva. U vremenu u kojem se često ističe kriza zvanja i udaljenost ljudi od Crkve, jubilej poput ovoga podsjetnik je da postoje životi posvećeni drugima – tiho, dosljedno i postojano.

Vlč. Đuro Sabolek svojim je svećeničkim putem posijao mnogo dobrog. U njegovih pedeset godina zrcali se povijest jedne župe, ali i svjedočanstvo o tome što svećenička vjernost može značiti za narod koji je župnika primao ne kao prolaznog gosta, nego kao trajni dio svoga života.