Sutra, u ponedjeljak, u našoj je župi krizma. Sakrament svete potvrde ili – kako ga znaju nazvati – sakrament zrelosti vjere. Tim povodom prenosimo jednu staru, ali vrlo poučnu priču, namijenjenu u prvom redu krizmanicima te njihovim kumovima i roditeljima.

Dakle, u neku župu došao mladi župnik i preuzeo službu. Ubrzo primijeti da je njegova nova crkva puna miševa. Župnik mlad, kapelan još mlađi, svećenici puni energije uhvate se u koštac s ovom neugodnošću. Nabavili mišolovke, otrov, ljepilo, nabavili i mačku – ali učinak nikakav. Miševi i dalje harače po svakom kutku crkve. U trenutku malodušnosti koja ih je obuzela sjeti se kapelan da bi možda trebalo nazvati staroga župnika i upitati ga kako je on izlazio na kraj s tom pošasti.

– Ah, dragi moji – uzdahne stari župnik, javivši se iz doma za umirovljene svećenike – vidi se da imate volje, a nemate iskustva. A rješenje vam je vrlo jednostavno.

– Pa recite nam, velečasni!

– Samo ih krizmajte.

– Da krizmamo miševe!?

– Tako je, braćo draga. Jednom kad ih krizmate više ih u crkvi nećete vidjeti.

Eto, kako bi rekao evanđelist Matej, tko ima uši neka čuje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.