Izvor: Glas koncila
Foto: Glas koncila

Mrtvog ─Źovjeka lako prepoznajemo.
Ne ostavlja tragove u snijegu,
Ne zapisuje britke zapise u no─çi,
Ne sanja o izlasku iz vremena svijeta.
Nije dodirnuo ruku bi─ça za kojim ┼żudi,
Nije potr─Źao ┼íumskom stazom, me─Ĺu
Divljim psima. Nije se izdvojio iz gomile,
Ba┼í nikad. Ne misli o poretku i privi─Ĺenju,
Ne ustaje jutrom potpuno predan praznom
Danu. Kako ─çe uskrsnuti mrtvi ljudi?
Ho─çe li mo─çi ┼żivjeti nakon svega?
Kad ─Źuvaju se trpke epifanije i nadire struja
Oporog ┼żivota? I kako ─çe izgledati ki┼íni
Ogrta─Źi, nakon svega? Uskrsnu─çe kao
Dodir ruke po tijelu koje nedostaje,
Kao mir pred jutro bez snovi─Ĺenja.
I samo ┼żivot.

Darija ┼Żili─ç