Na današnji dan, prije 12 godina, zauvijek je otišao moj otac. Rođen u Hrašću, u Mraclin ga je dovela ljubav 1958. godine. Po zanimanju zidar, radio je u nekoliko poduzeća sve do 1961. godine kada je prilikom izgradnje naše Mraclinske trafostanice nastradao i ozlijedio kićmu. 1966. godine odlazi u Njemačku, trbuhom za kruhom, ali se 1974. godine vraća i nastavlja živjeti i raditi u Mraclinu. Bio je podupirajući član DVD-a Mraclin, aktivni član KUD-a “Dučec” 80-ih godina prošloga stoljeća. Svirao je violinu, harmoniku, tamburicu. Bio je izuzetno talentiran i društven čovjek. Bio je član i lovačkog društva “Jarebica” Mraclin.
Jedan je od osnivača i pokretača “Dobrih duša”, s kojima je proveo posljednje godine svojega života.
Luka Cvetnić iz Mraclina završio je na Sveučilištu u Zagrebu, Veterinarski fakultet, integrirani preddiplomski i diplomski studij veterinarske medicine u trajanju od 12 semestara dana 29. lipnja 2015. godine, položio sve propisane ispite, postigao 360 ECTS bodova, udovoljio svim drugim propisanim obvezama i stekao akademski naziv:
– DOKTOR VETERINARSKE MEDICINE
kao i sva prava koja mu po tome pripadaju.
Zagreb, 30. lipnja, 2015.
Luka je taj veliki korak u svojem životu proslavio na prigodnom domjenku s najdražim prijateljima i obitelji.
Prolazi i 28. godina od izlaska prvog broja jako čitanog i popularnog lista tada mraclinske omladine.
Pokrenut je i organiziran zahvaljujući neiscrpnom entuzijazmu Davora Štubana a podržan i pripomognut na razne načine od velike većine svih nas.
Bio je to za tadašnje vrijeme jedini način gdje smo mogli na sebi svojstven način prikazati drugačija lica, sadržaje i događanja u našem mjestu.
Na žalost, krećemo od broja 2, jer nismo do sada pronašli nikog tko je sačuvao možda i najvažniji broj, onaj prvi. Ovim putem molimo sve koji imaju bilo kakvu informaciju o spomenutom broju, da nam se jave kako bismo i njega mogli javno objaviti.
Tihana Kos (rođena Klasnić) rodila je prelijepu kćerkicu Miu. U ponedjeljak 29.06.2015. u 05.07. sati. Mia je rođena u bolnici Merkur, a sretni otac Mario Kos javio nam je da teška 2750 grama i dugača 48 cm.
Mami i tati a posebno maloj kćerkici, želimo puno zdravlja, sreće i ljubavi !
ŽUPANJA – Zahvaljujući djelatnicima Zavičajnoga muzeja “Stjepan Gruber” i članovima Konjogojske udruge “Stari graničar”, u Županji je na osebujan način oživio stari graničarski običaj iz vremena Vojne krajine. Održana je jubilarna, 10. manifestacija „Kod konjarskih vatri“, koja je podno savskog nasipa u parku Muzeja okupila velik broj sudionika i posjetitelja. Program je počeo postrojavanjem povijesnih vojnih postrojbi iz cijele Hrvatske na Trgu kralja Tomislava, a potom i mimohodom do Zavičajnog muzeja, gdje su zapovjednici dali prijavak izaslaniku predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović, brigadiru Damiru Terziću. Među pripadnicima banderija koji su predstavljali Plemenitu opčinu turopoljsku u Županji bila su i dvojica Mraclinaca Nenad Kovačić – Krempi i Stjepan Kos – Pepo.
Povijesna postrojba Serežani iz Županje i gostujuće hrvatske povijesne postrojbe održale su prezentaciju podizanja uzbune i paljenja mašala uz rijeku Savu. Palili su ih graničari u vrijeme Vojne krajine kada su osjećali neprijateljsku (tursku) opasnost. Straža je davala signale za uzbunu kada bi opazila kretanje vojnika na bosanskoj strani ili pripremanje čamaca za prijelaz. S dugačke motke, omotane slamom ili sijenom, širio se dim, vatra je svijetlila, pucketala i brzo gorjela. Ta svjetlosna uzbuna bila je praćena pucnjavom i crkvenim zvonima.
O navedenom događaju, snimljena je i kratki video na kojem se nalaze naši sumještani.
Naš nam je Nedjeljko dao na korištenje njegovu fotogaleriju, cijeli jedan dio njegovog života. Na sebi je specifičan način uz fotoaparat, popratio život i veliki dio događanja u mjestu, svim društvima, klubovima…
Koliko vremena i koliko ljubavi je za naš Mraclin tu bilo potrebno, najbolje zna samo on.
Hvala mu puno na tome !
Vjerujemo i nadamo se da će se i ostali naši sumještani i ljubitelji našeg Mraclina , na sličan, nesebičan način uključiti u sljedeće objave te vrste, kako bismo se upravo uz fotografije prisjetili lijepih vremena iz bliže i daljnje prošlosti.
Netko je jučer u šali i u zbilji prokomentirao svadbu turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića rečenicom: “ovo mi je deseti puta da sam mu na svadbi”. Oni pak kojima kultura i tradicija Turopolja nije svakodnevica teško će povjerovati da će se za dvije godine navršiti punih pedeset godina štovanja tradicije “svadbovanja” i njegovanja starinskih svadbenih običaja pod ravnanjem Ogranka “Seljačke sloge” u Buševcu. Prva svadba u Buševcu, ma koliko taj podatak danas zvuči nestvarno, održana je davne 1967. godine u režiji Josipa Kovačevića i u svojem neskraćenom obliku trajala je cijeli dan, a prikaz tradicije i običaja događao se u Mraclinu i Buševcu. Mladenac je bio iz Mraclina, a po mladenku, snahu ili kako to turopoljci kažu “sneju” se išlo u Buševec gdje se svadba i održavala. Pripovjetku Ženidba turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića s detaljnim opisom svadbenih običaja prikupljenih ne samo iz Buševca već i iz nekoliko drugih turopoljskih sela Mraclina, Kuča, Gornjeg Podotočja, Rakitovca i Lomnice izdao je Josip Kovačević godinu dana nakon uprizorenja prve Turopoljske svadbe.
Kiša i dvojica gradonačelnika najavili svate
Kiša koja je nepuna dva sata ranije dobro zaprijetila organizatorima ipak nije pokvarila događaj koji se u Buševcu spremao mjesecima, ali je sigurno osvježila vrijeme i sunce koje je nepunih sat vremena pred svadbu zasjalo i stvorilo gotovo idealne vremenske uvjete samo je poslalo dodatnu pozivnicu da će svadbe u Buševcu ipak biti. Sve je krenulo svetom misom u 17:00 sati, a tradicionalno uz gvirc, slatko i proštenje obilježavao se dan svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika mjesta. Među gotovo tisuću posjetitelja, gostiju i uzvanika, najvažniji svat i gost bio je ipak velikogorički gradonačelnik Dražen Barišić sa suprugom Nikolinom koji se na početku obratio uvodnom riječi i pozdravima okupljenima. Ništa manje simpatija među okupljenim gledateljima nije pokupio ni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić koji je prihvatio poziv organizatora i posjetio ovaj veliki kulturni događaj u našem gradu, a obzirom da je ipak po prvi puta i službeno bio u Buševcu i on je prigodnim riječima pozdravio posjetitelje. Svadba u kojoj su uz domaćine Ogranak “Seljačke sloge” Buševec, sudjelovali i KUD “Dučec” iz Mraclina i KUD “Nova zora” iz Donje Lomnice, te članice i članovi HKPD Kučani u svoja dva sata izvedbe oduševila je sve prisutne. Pejzaž kolora u živopisnim narodnim nošnjama, dvije pozornice i autentična okruženja uprizorenja, konji i zaprežna kola na kojima su se prevozili “svati” i škrinje – sve su to detalji koji su živopisno iscrtali tradiciju i običaje ovog kraja koji doista uz ovakva njegovanja nikad neće izumrijeti i prenosit će se generacijama.
Turopoljska svadba – najveće dramsko dostignuće Ogranka “Seljačke sloge” od osnutka do danas
“Turopoljska svadba” u svim elementima tradicije i kulture ovoga kraja opravdala je sva očekivanja i uloženo. Jedna od tradicija “buševskih ogrankaša” je i štovanje i prikazivanje Turopoljske svadbe svakih pet godina, što je na kraju i najavljeno porukom “vidimo se opet za pet godina”. No, pedeset godina od prvog uprizorenja Turopoljske svadbe je već za dvije godine i uvjereni smo da u Buševcu taj događaj nitko neće propustiti tim više što je upravo Turopoljska svadba bila i ostala najveće ogrankovo dramsko dostignuće do danas. Upravo ovaj događaj objedinio je sve sekcije društva u jedinstvenu cjelinu svih ovih pedeset godina, a kao što je to bilo i davnih šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je svadba snimljena i za potrebe Hrvatske televizije zanimanje javnosti je sve veće što nam je potvrdilo i jučerašnje deseto uprizorenje svadbe. Danas u svim sekcijama Ogranka “Seljačke sloge” Buševec djeluje gotovo 250 aktivnih članova svih uzrasta, a život i duh društva utjelovljuje se u svim generacijama ljudi koji su bar na trenutak proživjeli dio ogrankove povijesti što se na kraju neizbrisivo iscrtava i na tradiciji samog mjesta. Iz ovih gena potekla su mnoga poznata imena u Hrvatskoj koja ne smijemo zaboraviti, od pokojnog Zvonimira Črnka koji je svojom glumom u šezdesetim i sedamdesetim godinama pobrao mnoge međunarodne simpatije i stigao čak i do Hollywooda, buševskim genima poznatih režisera i glumaca Renea i Svena Medvešek čija je majka rođena i odrasla u Buševcu (djevojački se prezivala Črnko), Vande Winter koja je rođena i odrasla u Buševcu…. I baš neka od ovih imena možda su buduća prilika svima da zajedno još jednom i nakon pedeset godina dočaramo tradicije mladim pokoljenjima ovoga kraja i regije koje se nikada ne smiju zaboraviti. I sam gradonačelnik ne samo da cijeni i pomaže ovakve projekte koji iscrtavaju i kulturnu sliku Velike Gorice, već je i potpisniku ovog teksta najavio još čvršće uključenje grada Velike Gorice u dovršetak etno parka u Buševcu, pa možda je i to prigoda da na dva kolosjeka zajednički i Ogranak i Velika Gorica isplaniraju veliko uprizorenje svadbe u Etno parku Buševec već 2017. godine i tako proslave velikih pedeset godina prikazivanja svadbenih običaja Turopolja.
Galerija fotografija – Turopoljska svadba Buševec 2015 (foto: Dora Črnko)