Treće Dučecove spelancije ostaju na području hortikulture, a uzele su si za cilj obnovu sjevernog drvoreda, od crkve prema raskrižju kod dućana. Ideja se oslonila na već postojeću inicijativu Mjesnog odbora, a ovoj – kako se to danas kaže – sinergiji, spremno se pridružila gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Barišićem, kojemu srdačno zahvaljujemo. Tu je i nezaobilazni VG Komunalac i – dakako – sponzori. Naime, preventivnim uklanjanjem dosadašnjih stabala u središtu Mraclina ostala je panjevina koju je trebalo zamijeniti novim nasadom. Prijedlog novog drvoreda razradila je naša stručnjakinja Iva Brozinčević, a lipa (Tilia tomentosa), sveto drvo starih Slavena, nametnula se kao logičan izbor. Jedanaest mladica lipe iz rasadnika zagrebačkog Zrinjevca dolazi u zamjenu za posječena stabla, kako bi se u danima oko sv. Vida, kad Mraclin diše doista punim plućima, svojim mirisom pridružile punini lipanjskog ugođaja.
Stoga sve Mraclince, a osobito stanovnike na potezu drvoreda, koji će najviše uživati u budućoj hladovini, obavješćujemo da će u četvrtak 3. o.m. Komunalac povaditi panjeve, zatim nasuti zemlju kako bi se poravnali neizbježni ožiljci, a potom će se iskopati rupe za nove mladice. Sadnja se planira za subotu 5. studenoga, u 14 sati, a sponzori se pozivaju da svoje drvo posade sami i tako se na najbolji način osiguraju da im investicija ne propadne.
Za priručnu okrjepu svim subotnjim izvođačima, kao i cijenjenoj publici, Dučec organizira malu pučku kuhinju na Drevovom gruntu, a nisu isključene ni druge kulturne atrakcije. Uostalom, kako naglašava novi ministar turizma Gari Cappelli, Hrvatsku treba pozicionirati kao gastro-eno destinaciju, pa je stoga red da počnemo od vlastitog dvorišta.
Iz Policijske uprave Zagrebačke javljaju kako je jučer, 1. studenog između 15.10 i 18.10 sati u Mraclinu, Braće Radića, nepoznati počinitelj provalio u kuću i otuđio novac i nakit, oštetivši 56-godišnjakinju za više desetaka tisuća kuna.
Radi sprečavanja ovakvih kaznenih djela, MUP je objavio nekoliko savjeta za građane:
1. Uvijek zaključavajte ulazna vrata, bez obzira na to koliko dugo ćete biti odsutni: ako idete nakratko iz stana u posjet susjedu, prijatelju ili rođacima, ne ostavljajte otvorene prozore ili balkonska vrata jer lopovi vješto koriste takve prilike, neopaženo ulaze u vaš stan i u kratkom vremenu odnose novac, zlatni nakit ili vrjedniju tehničku robu.
2. Nemojte sasvim uz kuću ostavljati predmete koji omogućavaju lakše penjanje, poput ljestava ili sanduka
3. U stanove se najčešće provaljuje kroz ulazna vrata, pa se osigurajte dobrom bravom montiranom u ravnini s vratima i čvrstim zasunom za djelomično otvaranje vrata.
4. Prozori, velike staklene površine na vratima i slično na obiteljskim kućama česte su mete lopova, pa ugradite dodatnu zaštitu.
5. Postavite vanjsko osvjetljenje jer lopovi vole mrak – možete odabrati rasvjetu tijekom cijele noći (automatski se pali u sumrak), svjetiljke sa senzorom za kretanje ili osvjetljenje upravljano s automatskim vremenskim prekidačem.
6. Ne držite novac i dragocjenosti u posudama na kuhinjskim policama, pod jastukom, među rubljem i slično, jer lopovi znaju da ondje treba tražiti.
7. Nemojte razglasiti “na sva zvona” da ste upravo dobili plaću, kupili nove kućanske uređaje ili uštedjeli veću svotu.
8. Imovinu koja vam je udaljena od mjesta stanovanja ili rada češće obilazite u dogovoru sa susjedima ili prijateljima.
Sveti Martin je očito veliki frajer. Staviti iliti poredati četiri jedinice u nizu i za to nikome ne odgovarati – to mogu samo veliki. Jedanaestog studenog. Započeli smo s ‘visinskim pripremama’. Cijeli život se borimo da dokažemo svoju umjetničku supremaciju, a Martin je zgazio pa i uništio mnoge oponente. Ostala je samo neutješna udovica ‘vinska mušica’ i razvojni put protkan osobnošću sljedbenika vina. Nije lako ni odolijevati jer neka su užasno skupa i ima ih puno. Odrasli ljudi trebaju sami rješavati svoje probleme. Kažu nam da mi pripadamo toj skupini. Osobno se vidim unutra, neki moji prijatelji također. Garantiraju. Prije dvije godine odlučio sam na duže vrijeme stati na loptu, prije tri i pol godine zaboravio sam zapaliti jutarnju cigaretu. Nastojim uživati u umnom miru i dobrom vinu. Nekome je Martin svaki dan, nekome je drag vikendom ili u posebnim prilikama.
Nismo se promijenili, samo smo postali ono što smo oduvijek bili iza zatvorenih vrata, zaustavili smo svoje misli na vrijeme. Život ti ponekad opali šamar koji nisi očekivao. Iz prikrajka, nečujno i za sitne pare. Zato čekamo Martinje. Ono je prilika za usavršavanjem sebe i svojih vještina. Posljednjih godina završavali smo na Podvornici, putem kao slučajno naletimo na dosta ‘krivina’, no bitno je da stignemo gdje želimo, dok se imamo komu i čemu vratiti. Svaki put ispočetka zalutamo malo u mislima, zabrinemo se oko nekih važnih i velikih pitanja, ali se uvijek vratimo sunčanoj strani ulice. Život je grub. Grubi smo i mi.
Za Martinje i u vrijeme njegovog trajanja tražimo butelju viška i pred jutro imamo pitanja više nego dijete kad krene u vrtić. Dobro nam je, kitimo se komplimentima i nijedno mjesto za stolom nije prazno. Vrsni majstori roštilja i kotla tješe nas neutješno da su sve sredili i kroz stanovito vrijeme bit će nam puno bolje u životu. Nisu nam mogli lagati o istini. Nisu htjeli. Bili smo si oduvijek dragi. Pred jutro nam se u pravilu sruši cijeli svijet. Pred očima ne vidimo ništa. Tu i tamo vrati nam se moć govora, u mislima miješaju se krugovi i boje, caruju nejasni obrisi. Narednog dana smo se vratili životu.
Kroz prljave igre društvenih mreža ‘protivnici Martina’ na ustaljeni način fabriciraju stavove, način razmišljanja, stil odijevanja i ino u potrazi za osobnim savršenstvom. Koje ne postoji. Za njih smo nitko i ništa. Prljavi nemoćni svati i tek povremeni zabavljači koje je netko nazvao glazbenicima. Koji sviraju po svojim notama i za svoje potrebe. Ali, baš nas briga. U naš uspjeh nitko ne vjeruje, ponekad ni mi sami. Osvrnuli smo se na sve ugrabljene prilike, riječi bačene na tipkovnicu, ispisane papire, emocije puštene u svijet. Pretvaramo se u mala srca, hranimo ih velikim iluzijama i na kraju hodamo slijepi pored svojih prijatelja. U ovakvom stanju raspoznajemo početak stvari, a potom dobijemo i njihov kraj. Uvijek nam pak nedostaje njihova suština. Više volim mačke.
I u ovim godinama, pomislimo, još uvijek smo oni isti. Za Martinje nemamo brigu da njome tjeramo veselje. Martinje može biti naše i svakodnevno i životno veselje. Taj jedan dan… Sve je ljepše kada je sve samo opušteno. Bez grča, bez očekivanja. U tom trenutku na tom mjestu s tim ljudima – uživamo u svakom trenutku više. Družimo se s ljudima, a ne sa pametnim telefonima, stupidnim serijama i lažnim razlikama. Za ‘vinskih’ dana na pamet nam padaju samo lijepe rečenice kojima znamo pohvaliti svijet. Nezrela ljubav kaže – volim te jer te trebam. Zrela ljubav kaže – trebam te jer te volim. Ljubav dolazi u papučama, ali kada odlazi trese vratima. Sveti Martin je veliki ljubavnik i veliki pjesnik. Za njegovih dana ne možemo vidjeti biće onakvo kakvo jest, nego onakvo kakvo nam se čini. Nekad nam se čini, nekad je to stvarno tak.
Dugo vremena nakon što je prošlo prvo i posljednje Martinje i nakon što su ‘isparile’ emocije hodali smo bez osjećaja i iz dana u dan zabijali smo si autogol. Nismo mi krivi što se više nikome ne da odjezditi u prvu slobodnu klet i napraviti dernek. Prigodni dernek. Nismo mi krivi što su zaboravljeni rituali naših predaka, što riječ lajt najčešće rabimo kada ističete ‘lajt-motive’ stupidnih serija, kao da ikakvog ‘lajta’ tamo ima? Nismo mi krivi što dame biraju na kraju. Nekada pogriješe. Nekada pokleknemo. Padamo. Dižemo se. Uvijek fino i sa stilom. Krivo je more.
Ali, dame to ne govore. Ljudi griješe. Bitno je uvijek vratiti se na pravi put. Možda se to i događa u rijetkim slučajevima. Tak to ide, ne. U vremenu koje ne ostavlja puno prostora za osjećaje. Noga vre sama beži…
Strijelci za Mraclin: L. Kos (2), V. Galeković i D. Tandarić
Sastav pionira Mraclina: Pavlović, M. Cvetnić, Galeković, Dadović, Đuran, Roginić, J. Cvetnić, Kos, Đuretić, Bilanović, Tandarić (Rupčić, Kračun, Levačić, Hadžić)
Dosta rezervirano pioniri Mraclina ulaze u ovu utakmicu. Na samom početku utakmice u igri domaćina bilo je mnogo pogrješnih dodavanja, no sredinom prvog poluvremena, kada Gakeković i Tandarić postižu pogotke za sigurno vodstvo, stvari dolaze na svoje mjesto. U nastavku susreta Kos sa dva pogotka rješava pitanje pobjednika. Na samom kraju utakmice gosti postižu pogodak za smanjenje i tako postavljaju konačni rezultat utakmice.
Preostalo je pionirima odigrati još dva prvenstvena kola. Sljedeće kolo igra se u Rakovcu protiv istoimenog domaćina, dok u posljednjem kolu u Mraclinu gostuju Lukavčani.
Svi sveti, 1. studenoga. Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
Zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum. No i tu se našla samo manjina svetaca pa zato uvodi blagdan Svih svetih. “Pod izrazom “svi sveti”, ne misli se samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti blagdanom Svih svetih. Takvih je zasigurno bilo i ima i u našoj blizini. Neupadljivi, zaboravljeni ljudi koji su savjesno obavljali svoj posao i dužnosti, često podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost: majke, očevi, vrsni radnici svake ruke, liječnici, branitelji domovine i ljudi svih zanimanja…. svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećen blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjeti, da im se zahvale i preporuče. To je prvi smisao posjeta grobovima.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati “danom mrtvih”, što je netočno! Iz upravo iznesena sadržaja ovog blagdana. Nije točno ni s obzirom na vjernike, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz, “most”, mučno rađanje u novi život, život s Bogom “oči u oči”.
Dušni dan, 2. studenoga (povezanost sa svetkovinom Svih svetih)
Dušni dana ili Dani svih vjernih mrtvih je, najljepše je reći, svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli “tamo”, ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i drugačijem načinu izražavanja. Zemaljski način međusobne povezanosti zamjenjuje molitva, meditacija, a za vjernike je tu i najpovjerljiviji posrednik, “onaj treći”, Bog, Otac neba i zemlje. Koliko god to izgledalo neobično, upravo je na taj način razgovor s pokojnicima dublji, doživljeniji nego li je često bio u površnim i usputnim među-osobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U svemu tomu, u ovim tako ljudski bliskim danima svi ljudi bivaju bliži s onima koji su na drugoj obali, ovdje međusobno, samima sebi i Bogu. – a Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Gdje je to moguće mise se služe i u grobljanskim kapelama (crkvama).
Poštovanje tijela. Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono “svih”, po cijelom svijetu, kroz svu povijest, a Dušni dan (2. studenoga) upravlja vjerniku misao više na njegovu pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake. Slaveći Sve svete vjernik se duhom i vjerom uzdiže u nebesku, Božju slavu, u budući, vječni život, svrhu ovozemaljskog življenja. I s tog gledišta je to sadržajem radostan blagdan. Na Dušni dan, naprotiv, vjernik daje oduška i svojoj ljudskoj, prirodnoj, zemaljskoj žalosti. Ne gubeći kršćansku nadu. Povrh toga Dušni dan budi u vjerniku – poštovanje prema čovjekovom tjelesnom, vremenitom životu, općenito prema tijelu.
Crkva je oduvijek iskazivala poštovanje svojim pokojnicima. Štoviše, častila ih je budući da su ta tijela bila posvećena sakramentima, napose krstom i euharistijom, i jer će ona kod drugog Kristovog dolaska (na Sudnji dan) uskrsnuti i biti s njim u slavi. To je vrhunac kršćanske vjere i nade koja preseže ovozemaljsko iskustvo. Upravo iz tih razloga se u Crkvi razvilo štovanje mučenika, svetaca. No nikada se nije prestala poštovati svakog pokojnika.
Misa za pokojne i blagoslov grobova. – U 2. stoljeću nalazimo tragove da su pokojnike spominjali kod euharistijske žrtve (mise). I dandanas u svakoj misi Crkva moli: “Spomeni se naše braće i sestara, koji usnuše i nadi uskrsnuća, i svih koji preminuše u tvom smilovanju; privedi ih k svjetlu tvoga lica…” U bogoslužju za pokojne molitva Crkve ide u dva smjera: njom se iskazuje poštovanje do pokojnikâ, članova Crkve, koji su po sakramentima “udovi Kristova Tijela”, i drugo, Crkva moli za sve pokojne, bez razlike: da im Bog iskaže milosrđe, ukoliko u času smrti nisu bili sasvim dostojni njegove nagrade i slave, ukoliko nisu bili sasvim čisti. S tim u vezi je i poznati običaj, da u ove dane damo svećeniku blagosloviti grobove svojih pokojnika, da osobno za njih molimo, da dajemo za njih služiti misu, najvrjedniju molitvu i spasenjsko djelo. Takva misa je ne samo korisna pokojnima, već po njoj vjernik s njima izmiruje svoje krivice, koje im je u zajedničkom životu nanio. Stoga rodbina, bližnji, prijatelji takvoj misi, ako mogu, i prisustvuju.
Svijeća– Plemenit je i pun simbolike običaj zapaliti svijeću na grobu. Svjetlo koje “hrani” rastopljeni vosak svijeće na ponajprije je simbol Isusa Krista, koji se za nas iz ljubavi žrtvuje; ujedno su zapaljene svijeće znak pripravnosti za Gospodina koji dolazi. Stoga goruća svijeća označava Kristovu nazočnost: na oltaru, kod evanđelja, pred tabernakulom i izloženim Presvetim. No svijeća i inače prati krštenikov život: ona se pruža kršteniku na krštenju, on je nosi kod prve pričesti i u uskrsnoj noći; kao zaručnička svijeća prati mladence kod vjenčanja, a kao samrtnička svijeća i u posljednjem životnom času; uz zapaljenu svijeću se rađa, umire i putuje grobu. Svjetlo svijeća progoni tamu.
Pijetet i plemenitost – Ivan Zlatousti, biskup s početka 5. stoljeća, zapisao je tadašnju kršćansku praksu štovanja pokojnika ovom rečenicom: “Pomozimo pokojnima molitvom i prilozima za siromašne!” Izvrstan je način kako se živi čovjek odužuje svojim pokojnima: da daruje potrebne, doprinese u karitativne svrhe. To je sigurno i puno plemenitije od, primjerice, kupovanja skupih vijenaca, koji su ponekad više izraz vlastite taštine nego pijeteta spram pokojnih, i nimalo ne koriste pokojnima. Sve češće se može pročitati na osmrtnicama, plemenita poruka, da rodbina izričito želi da svoj pijetet izrazimo ne kupovanjem skupih vijenaca, nego prilozima u neke humanitarne svrhe.
Iskrenost je vrlo skup poklon. Ne očekuj ga od jeftinih ljudi!
Valja u čovjeku gledati dobro prije svega. A još je bolje o čovjeku gledati dobro – poslije svega.
Bože, svuda sam te tražio. Ti si bio u meni, a ja izvan sebe! (Sv. Augustin)
Ljudi vam nikada neće oprostiti uspjeh, čvrst hod nakon pada i širok osmijeh preko cijelog lica.
Budi pametan… i pravi se lud… tako najbolje vidiš stvari.
‘Tamo kamo se isplati ići ne vodi prečica…’
Čovječe, vrati se sebi dok još imaš kome!
‘Pametan je onaj koji ne tuguje zbog onoga što nema, nego se veseli zbog onoga što ima’ (Demokrit)
Kada se penješ stepenicama uvijek pozdravi one koje usput srećeš; jer ćeš ih ponovno vidjeti kad budeš silazio.
‘Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo, trebalo je živjeti… (Ivo Andrić).
Ne govori sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruje svemu što čuješ, ne daj sve što imaš, ne želi sve što nemaš, samo voli onoga tko tebe voli.
Bolje ništa ne govoriti i biti smatran budalom, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju.
Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo uvijek nedostaje.
Kupujemo stvari koje ne trebamo, novcem kojeg nemamo, da bismo zadivili ljude koje ne volimo.
Bog nam ne zapovijeda nemoguće nego nas zapovijedajući opominje da učinimo ono što možemo i molimo za ono što ne možemo, a On nam pomaže to postići. (Sv. Augustin).
Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstantno od vas pokušava napraviti ono što niste.
Život je ono što se događa dok vi pravite planove za život. (John Lennon)
Sretno oženjen je samo onaj čovjek koji razumije svaku riječ koju njegova žena nije rekla. (Alfred Hitchcock)
Prijatelje stvara sreća, a nesreća ih provjerava.
Tko ti priča o tuđim manama drugima će pričati o tvojima.
‘Volio sam je tako lako, a tako sam teško to znao pokazati, a onda odjednom raspored madeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvijezde se trebam zagledati i tako, eto ti pjesma, ludo jedna…’ (Đorđe Balašević)
‘Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.’ (Sv. Augustin)
Najviše se lažu u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji. (Winston Churchill)
‘U ovom svijetu samo ljubav zaslužuje baš sve. Ostalo nema nikakve logike. Pobjednik je sam. (Paolo Coelho)
Ljubav je kao rat: započinješ kada želiš, završavaš kada uznemogneš. (Honore de Balzac)
A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio? (Albert Camus)
‘Kako da razumijem ovo: ‘Ubiti se zbog jedne žene?’ – A gdje su sve one ostale? (Tin Ujević)
Očito nemotivirana momčad Mraclina nastavlja darivati goste bodovima na Novoj grabi.
Kako jesenski dio prvenstva ide prema završnici zaostatak Mraclina na dnu ljestvice je sve veći i ponor sve dublji, a sudeći prema prikazanoj igri protiv Bistre anemični domaći igrači sa takvim pristupom teško da mogu nekog pobijediti. Kad momčadi nedostaje karaktera, a dobar dio nema ni sportskog duha solidnim gostima iz Bistre nije trebalo previše muke do bodova.
U prvom poluvremenu najbolji pojedinac dvoboja Smolčić odlično je iskoristio smušenost domaće zadnje linije i golmana Dražića sa dva pogotka. Očito je gol Šandora u 73. minuti za smanjenje rezultata probudio goste, a ne kako su očekivali drukeri domaćih koje je ubrzo ohladio gol Ištuka za 1:3. U samoj završnici utakmice obrana Mraclina popila je još jednu “gorku” pilulu, možda i ne jer im je to u navici, gostujući igrač Teklić po četvrti puta prisilio je Dražića i njegovu obranu na kapitulaciju.
MRACLIN – BISTRA 1:4
MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac:Jukić (Farkaševac). Pomoćnici: Gašpar (Peskovec) i Tišljar (Ivanić Grad).
MRACLIN: Dražić, D. Rus, J. Cvetnić (od 71. V. Galeković), J. Domitrović, Ćevid, A. Domitrović, Hrženjak (od 62. M. Kos), Čičak, Šandor, Onić (od 46. Ž. Cvetnić), Šimun.
TRENER: NIno Matković.
BISTRA:Huskić, Barun (od 89. A. Marić), Brezak, Mravunac (od 60.Kukec), Smolčić (od 90. Špiček), Šutalo, Posavec, Žlebečki, Vrabec (od 57. Kukec), M. Marić (od 65. Jedvaj).
TRENER: Ninoslav Kordić.
Na Sesvete navečer, uoči Dušnoga dana, zvonila su zvona i molilo se dugo u noć. Zvonari su se smjenjivali. Onima, koji su se odmarali, bilo je zima. I zakurili su ogenj. Tako je nastao “sesvetski ogenj”, jedinstveni događaj i to jedino u Mraclinu. Nije nam poznato da se to događa igdje drugdje. S vremenom se kurilo i v Dolencu i na Obreži, natjecalo se čiji je ogenj veći. Drva su bila skupa, a starih automobilskih guma je bilo dosta. To je dalo puno ognja, ali i dima. Jednom je zacrnilo i našu cirkvu Sv. Vida. Naravno, bilo je i prigovora. I zbog toga se osamdesetih prestalo. Ako netko zna točnije kada, neka javi.
Ako je paljenje guma bio razlog za prestanak, zašto se taj lijepi običaj ne bi nastavio bez guma. Zato je 1994. bila početak ponovnog kurenja sesvetskoga ognja v Mraclinu. Tri ili četiri godine kasnije, da bi se razveselilo brojnu dječicu, počeo se peći kesten, ili bolje reći kostajn. Pozivamo vas da i ove godine budete sudionici te lijepe tradicije. Počinje u 18 sati – ili ob šeste vure navečer – na Sesvete. Doprinos u drvima će biti toplo pozdravljen. Tko nema dobrog starog vina, može i mošt.
A da ne zaboravimo ono glavno, zbog čega je sve i počelo: molitvu. Pozivamo vas da ovaj najvažniji i najljepši dio našeg starog običaja obnovimo u punini.
