Iskrenost je vrlo skup poklon. Ne očekuj ga od jeftinih ljudi!
Valja u čovjeku gledati dobro prije svega. A još je bolje o čovjeku gledati dobro – poslije svega.
Bože, svuda sam te tražio. Ti si bio u meni, a ja izvan sebe! (Sv. Augustin)
Ljudi vam nikada neće oprostiti uspjeh, čvrst hod nakon pada i širok osmijeh preko cijelog lica.
Budi pametan… i pravi se lud… tako najbolje vidiš stvari.
‘Tamo kamo se isplati ići ne vodi prečica…’
Čovječe, vrati se sebi dok još imaš kome!
‘Pametan je onaj koji ne tuguje zbog onoga što nema, nego se veseli zbog onoga što ima’ (Demokrit)
Kada se penješ stepenicama uvijek pozdravi one koje usput srećeš; jer ćeš ih ponovno vidjeti kad budeš silazio.
‘Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo, trebalo je živjeti… (Ivo Andrić).
Ne govori sve što znaš, ne čini sve što možeš, ne vjeruje svemu što čuješ, ne daj sve što imaš, ne želi sve što nemaš, samo voli onoga tko tebe voli.
Bolje ništa ne govoriti i biti smatran budalom, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju.
Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo uvijek nedostaje.
Kupujemo stvari koje ne trebamo, novcem kojeg nemamo, da bismo zadivili ljude koje ne volimo.
Bog nam ne zapovijeda nemoguće nego nas zapovijedajući opominje da učinimo ono što možemo i molimo za ono što ne možemo, a On nam pomaže to postići. (Sv. Augustin).
Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstantno od vas pokušava napraviti ono što niste.
Život je ono što se događa dok vi pravite planove za život. (John Lennon)
Sretno oženjen je samo onaj čovjek koji razumije svaku riječ koju njegova žena nije rekla. (Alfred Hitchcock)
Prijatelje stvara sreća, a nesreća ih provjerava.
Tko ti priča o tuđim manama drugima će pričati o tvojima.
‘Volio sam je tako lako, a tako sam teško to znao pokazati, a onda odjednom raspored madeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvijezde se trebam zagledati i tako, eto ti pjesma, ludo jedna…’ (Đorđe Balašević)
‘Ljudi putuju pa se dive visovima planina, divovskim valovima mora, dugim tokovima rijeka, širokom prostranstvu oceana i kružnom pokretu zvijezda; a pored sebe prolaze i – ne čude se ničem.’ (Sv. Augustin)
Najviše se lažu u ljubavi, lovu i predizbornoj kampanji. (Winston Churchill)
‘U ovom svijetu samo ljubav zaslužuje baš sve. Ostalo nema nikakve logike. Pobjednik je sam. (Paolo Coelho)
Ljubav je kao rat: započinješ kada želiš, završavaš kada uznemogneš. (Honore de Balzac)
A zašto bi čovjek morao voljeti rijetko da bi mnogo volio? (Albert Camus)
‘Kako da razumijem ovo: ‘Ubiti se zbog jedne žene?’ – A gdje su sve one ostale? (Tin Ujević)
Očito nemotivirana momčad Mraclina nastavlja darivati goste bodovima na Novoj grabi.
Kako jesenski dio prvenstva ide prema završnici zaostatak Mraclina na dnu ljestvice je sve veći i ponor sve dublji, a sudeći prema prikazanoj igri protiv Bistre anemični domaći igrači sa takvim pristupom teško da mogu nekog pobijediti. Kad momčadi nedostaje karaktera, a dobar dio nema ni sportskog duha solidnim gostima iz Bistre nije trebalo previše muke do bodova.
U prvom poluvremenu najbolji pojedinac dvoboja Smolčić odlično je iskoristio smušenost domaće zadnje linije i golmana Dražića sa dva pogotka. Očito je gol Šandora u 73. minuti za smanjenje rezultata probudio goste, a ne kako su očekivali drukeri domaćih koje je ubrzo ohladio gol Ištuka za 1:3. U samoj završnici utakmice obrana Mraclina popila je još jednu “gorku” pilulu, možda i ne jer im je to u navici, gostujući igrač Teklić po četvrti puta prisilio je Dražića i njegovu obranu na kapitulaciju.
MRACLIN – BISTRA 1:4
MRACLIN. SRC Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac:Jukić (Farkaševac). Pomoćnici: Gašpar (Peskovec) i Tišljar (Ivanić Grad).
MRACLIN: Dražić, D. Rus, J. Cvetnić (od 71. V. Galeković), J. Domitrović, Ćevid, A. Domitrović, Hrženjak (od 62. M. Kos), Čičak, Šandor, Onić (od 46. Ž. Cvetnić), Šimun.
TRENER: NIno Matković.
BISTRA:Huskić, Barun (od 89. A. Marić), Brezak, Mravunac (od 60.Kukec), Smolčić (od 90. Špiček), Šutalo, Posavec, Žlebečki, Vrabec (od 57. Kukec), M. Marić (od 65. Jedvaj).
TRENER: Ninoslav Kordić.
Na Sesvete navečer, uoči Dušnoga dana, zvonila su zvona i molilo se dugo u noć. Zvonari su se smjenjivali. Onima, koji su se odmarali, bilo je zima. I zakurili su ogenj. Tako je nastao “sesvetski ogenj”, jedinstveni događaj i to jedino u Mraclinu. Nije nam poznato da se to događa igdje drugdje. S vremenom se kurilo i v Dolencu i na Obreži, natjecalo se čiji je ogenj veći. Drva su bila skupa, a starih automobilskih guma je bilo dosta. To je dalo puno ognja, ali i dima. Jednom je zacrnilo i našu cirkvu Sv. Vida. Naravno, bilo je i prigovora. I zbog toga se osamdesetih prestalo. Ako netko zna točnije kada, neka javi.
Ako je paljenje guma bio razlog za prestanak, zašto se taj lijepi običaj ne bi nastavio bez guma. Zato je 1994. bila početak ponovnog kurenja sesvetskoga ognja v Mraclinu. Tri ili četiri godine kasnije, da bi se razveselilo brojnu dječicu, počeo se peći kesten, ili bolje reći kostajn. Pozivamo vas da i ove godine budete sudionici te lijepe tradicije. Počinje u 18 sati – ili ob šeste vure navečer – na Sesvete. Doprinos u drvima će biti toplo pozdravljen. Tko nema dobrog starog vina, može i mošt.
A da ne zaboravimo ono glavno, zbog čega je sve i počelo: molitvu. Pozivamo vas da ovaj najvažniji i najljepši dio našeg starog običaja obnovimo u punini.
Parkom se smatra ozelenjeni (najčešće javni) dio grada ili naselja koji svojom arhitekturom, kompozicijom i odabirom biljnih vrsta te različitim sadržajima komunalne opreme ispunjava rekrecijsku i estetsku funkciju u prostoru. Glavno obilježje parku daju biljne vrste te njihov raspored u prostoru. Ono što park razlikuje od šume je komunalna oprema. U to se ubrajaju sprave za dječju igru, klupe, koševi za smeće, staze te ostala oprema koja taj prostor čini ugodnijim za boravak ljudi. Parkovi su najčešće centralna točka naselja, mjesto dostupno svima, mjesto okupljanja i druženja, mjesto relaksacije i provođenja slobodnog vremena.
Prostor ispred Zgrade, po svim navedenim karakteristikama, s razlogom nazivamo parkom. Mraclinski park je nastao zbilja teškom mukom i vrijednim rukama Mraclinaca prije gotovo 90 godina. Naime, nekada se na prostoru današnjeg parka prostirala bara koju su mještani nazivali Krka. Uz tako vlažan prostor u vrijeme nižih higijenskih navika i standarda često su se razvijale i širile razne bolesti opasne za stanovništvo, ali i za tada „blago“ (stoku). Vjerojatno je i to bio jedan od razloga zašto je Mraclin odabran za asanaciju.
Za potreba izgradnje Zgrade u kojoj bih se organizirala i pružala liječnička skrb bilo je potrebno zemljište, a ova pozicija je bila idealna jer se zatrpavanjem bare nasred sela riješilo više problema. Stariji mještani pamte kako se iz ciglane tračnicama postavljenim sve do bare u vagonskim sanducima dopremala zemlja. Asanacija je za Mraclin značila poboljšanje uvjeta života u različitim segmentima, pa tako je uređenjem ovoga prostora probuđena i svijest mještana o hortikulturalnom uređenju. Park ispred Zgrade nije uređen kao dotada dvorišta sa isključivo utilitarnim vrstama (voćnim i povrtlarskim kulturama) već su zasađena stabla koja su imala estetsku funkciju u prostoru.
“Mrska” bara Krka prije asanacije
Zelenilo je bitan čimbenik u ljudskom životu, a posebice stabla koja imaju veliku ulogu u regulaciji mikro klime dotičnog prostora. Stabla svojim „disanjem“ vrše izmjenu plinova u zraku (CO2→O2) čime smanjuju efekt staklenika, odstranjuju polutante iz zraka (SO2, O3, prašinu…), svojim snažnim korijenjem sprječavaju eroziju tla, gustim krošnjama reduciraju buku, stvaraju hlad, a sjenom i disanjem rashlađuju prostor (dokazana je 30% manja upotreba klima-uređaja u zgradama okruženim stablima). Dokazani su i brojni pozitivni psihološki efekti: smanjenje stresa, smanjen broj napada i agresija u naseljima s više zelenila, pozitivan utjecaj na promet (smanjenje brzine vozila u dijelovima s više zelenila). Naravno i cijene nekretnina uz tako sređene i ozelenjene prostore su veće.
Shematski prikaz funkcija stabla
Park ispred Zgrade je kroz povijest mijenjao konture pa i intenzitet samog održavanja što je rezultiralo time da danas u parku postoji svega 13 stabala, a prema postojećim tragovima i vidljivim panjevima proteklih godina srušeno je oko desetak stabala. Kako bih park i dalje imao svoju ulogu zelene oaze u centru sela potrebno je postepeno vršiti zamjensku sadnju jer ne smijemo zaboraviti da je stablo dugovječna vrsta kojoj treba dugi niz godina kako bih se pokazalo u svojem najraskošnijem izdanju.
Tako smo povodom 90-e obljetnice asanacije Mraclina u parku ispred Zgrade posadili šest stabala te još dva na prostoru uz društveni dom sjeverno od parka. Radi se o pet vrsta, sve bjelogorična listopadna stabla, a ona su:
Salix alba vitallina ‘Pendula’– bijela žalosna vrba (2 kom)
– visina: 25 – 30 m
– deblo i do 1,5 m široko, često šuplje
– kora: salicin → acetilsalicilna kiselina →aspirin
– viseće tanke grane (habitus – pendula) →izrada košari, ograda,…
– list: dugi (10 cm) uski (1,5 cm)
– cvjetovi: mace (III.-IV. mjesec)
– hidrofilna vrsta – voli poplavna, vlažna područja
– brzorastuća, otporna
Salix alba vitallina ‘Pendula’– bijela žalosna vrba
Razlog sadnje: u parku su uz rubove na istočnoj i zapadnoj strani rasle vrbe koje su s vremenom dotrajale – zamjenska sadnja.
Quercus robur – hrast lužnjak (1 kom)
– izrazito dugovječna vrsta (do 2000 godina)
– visina: 30 – 40 m
– deblo: promjera i do 2,5 m, drvna građa (čardak!)
– krošnja: nepravilna, široka, dobro razgranata
– list: dug 8-20 cm, širok 3-10cm, nesimetričan, okruglast ili ušast
– plod: žir (Turopoljska svinja – hrana)
– tlo: vlažno, glinovito, duboko
Quercus robur – hrast lužnjak
Razlog sadnje: prirodno stanište, povezanost hrasta sa tradicijom ovoga kraja – građa, prehrana stoke.
Tilia cordata – malolisna, kasna lipa (3 kom)
– visina: 25 – 30 m
– krošnja: gusto razgranjena, duguljasto jajolika
– list: 4-10 cm, na naličju svijetlozelen
– cvjetovi: žućkastozeleni; paštitasti cvat prirastao peteljkom za zalisak, karakterističnog ugodnom mirisa, mogu se ubirati za čaj
– vrijeme cvatnje: lipanj
– nezahtjevna po pitanju tla
Tilia cordata – malolisna, kasna lipa
Razlog sadnje: park je okružen starim lipama stoga se nastojao zadržati izvorni oblik; simbolična povezanost Mraclina sa lipom → sveti Vid 15.lipanj (lipe u punom cvatu i mirisu).
Ginkgo biloba – ginko (1 kom)
– podrijetlom iz Kine
– živi fosil – jedini primjerak od biljaka koje su rasle prije više od 200 milijuna godina – otporan!
– visina: 25 – 30 m
– list: lepezast, urezan i valovit na rubu (asocira na pačja stopala), izrazito žut u jesen
– ljekovita svojstva: list, koštica, korijen, kora
– dosta zastupljen u Hrvatskoj u perivojima i parkovima kurji, dvoraca
– u Daruvaru je još uvijek živo stablo koje je posađeno 1777 god. te se smatra 1/10 najstarijih izvan Azije i zaštićen je kao prirodna baština Republike Hrvatske.
Ginkgo biloba – ginko
Razlog sadnje: u parku postoji odrasli primjerak ove vrste, koji svojom atraktivnošću i mističnošću pljeni veliku pozornost i daje jedan poseban, pomalo i egzotičan duh parku.
Liquidambar styraciflua – Američki likvidambar (1 kom)
– podrijetlo: Amerika
– visina: 15 – 25 m
– habitus: piramidalan
– atraktivan u hortikulturi
– obilježja slična trima različitim vrstama:
o kao brijest →izbočine na granama
o kao javor → list – urezan, zvjezdast, u jesen atraktivne crvene boje
o kao platana → plod – bodljikave, rupaste kuglice (2-4 cm)
– kora: veoma atraktivna, sadrži smolastu tekućinu, ugodna mirisa – od tuda i ime – liquid+styrax, koristi se kao prirodni dodatak žvakačoj gumi te u različitim industrijama za parfumiranje
– deblo: drvna industrija
Liquidambar styraciflua – Američki likvidamba
Razlog sadnje: nova vrsta na javnoj površini Mraclina, soliter u središnjem prostoru parka, atraktivan, u jesen kontrast stablima ginka u pozadini.
Na kraju nam jedino ostaje da njegujemo i čuvamo naša mlada stabla kako bih u budućnosti pričala priču mlađim naraštajima jer:
„Netko danas sjedi u hladu zato što je netko drugi tu odavno zasadio drvo.“
Warren Buffett
U nedjelju, 30. listopada, u 3 ujutro završava ljetno računanje vremena i počinje zimsko računanje vremena pomicanjem jednog sata unatrag.
Uredbom o računanju vremena u 2015. i 2016. utvrđeno je da ljetno računanje vremena završava u nedjelju, 30. listopada, kada će se pomicanjem kazaljki sata za jedan sat unatrag, vrijeme u 3 sata računati kao 2 sata, izvijestio je u ponedjeljak Državni zavod za mjeriteljstvo.
Dodajmo k tome da sa zimskim računanjem vremena vozači moraju pripaziti da obavezno upale svijetla na svojim vozilima.
To ujedno znači i mijenjanje termina tzv. jeftine struje, pa će umjesto od 22:00 do 08:00 sati, jeftinija struja obračunavati od 21:00 do 07:00 sat.
Blagdan Svih svetih sve je bliže. Prekrasni cvjetni aranžmani, buketi i cvijeće u teglama, kao i mnogo drugo prigodno cvijeće preplavilo je štandove ispred Tržnog centra i trgovačke centre. No, iako je možda prerano, četvrtak na tržnici nije privukao mnogo kupaca.
– Kao i svake godine u početku prodaja je slaba, ljudi gledaju, raspituju se o cijenama, gledaju kvalitetu cvijeća. Zadovoljni su s ponudom, ali svi čekaju, na žalost, zadnje dane – rekla je Suzana Klapšec Macenić, vlasnica obrta i prodavačica cvijeća na tržnici.
Oni malobrojni koji su se prošetali tržnicom kupovali su kod već poznatih trgovaca i nisu imali prigovora na cijenu.
– Na tržnici kupujem jer je ovdje moja dugogodišnja cvjećarka. Cvijeće je kvalitetno i dolazim baš iz toga razloga jer gospođu poznajem. Cijene su kao i lani. Bili smo i u trgovačkim centrima, cijene su iste, čak su mi na tržnici aranžmani jeftiniji i kvalitetniji. U trgovačkim centrima cvijeće dugo stoji i već je dosta povenulo – ispričala nam je gospođa Marija Ocvirk zašto kupuje upravo na tržnici.
Kupila je sitne trobojne krizanteme, tri vrste u jednoj tegli. – To mi je ove godine baš nešto posebno. Uzela sam i rezano cvijeće za vazu, također krizanteme – rekla je gospođa Marija koje cvijeće preferira ove godine.
Jedna trgovkinja nam je ispričala kako se za velike trgovačke centre odlučuju kupci koji namjeravaju kupovati karticama pa im je jednostavnije kupiti tamo, iako cvijeće ondje nije ni približno kvalitetno ni lijepo kao ovo domaće proizvodnje.
– Sve je naša vlastita proizvodnja. Mi smo već 25 godina prisutni na našem goričkom području, iz Mraclina smo. Dosta nas sugrađana poznaje. Ove godine imaju priliku naše cvijeće vidjeti po svim gredicama u Gorici. I ostali proizvođači iz Velike Gorice imaju svoju ponudu i na goričkom groblju, ali i ovdje na Tržnom centru – da je cvijeće domaćeg uzgoja potvrdila je i Suzana Klapšec Macenić.
Najveći broj kupaca na tržnici očekuje se u petak i za vikend, ali i na dan uoči blagdana Svih svetih. Kako kažu trgovci, ponuda na štandovima je puno veća nego u trgovačkim centrima, kvaliteta je neupitno bolja, dok su cijene iste ili čak i niže.
– Ja se nadam da će se svi sjetiti svojih najmilijih. Svake godine je tako, uvijek smo nervozni ovih dana, ali u zadnje dane svatko izvuče koju kunicu da bi odnijeli neki cvijetak – lončanicu, buketić za vazu, manji aranžman. Svatko se sjeti – dodala je Suzana Klapšec Macenić.
Na štandovima ispred Tržnog centra možete pronaći veliki izbor lončanica, rezanog cvijeća, buketa i aranžmana. Blagdan je pred vratima, ne čekajmo pet do dvanaest. Sjetimo se svojih bližnjih, upalimo im svijeću i ukrasimo njihova posljednja počivališta prigodnim cvijećem.
Od 19. do 23. listopada u Grazu je održano Svjetsko prvenstvo u break danceu i hip-hopu. Natjecanje se održalo po pravilima Internation Dance Organizationa (IDO) i Hrvatskog show dance saveza (HSDS).
Plesni klub Megablast u kategoriji juniorskih break dance timova osvojio je treće mjesto. Tim je bio sastavljen od članova Plesnog kluba Megablast (Barbara Iveljić, David Medur, Eros Bukal i Sven Sever) i Atomic dance factory (Bela Tenžera, Đuro Dolenčić i Maks Rucner). U borbi za broncu pobijedili su aktualne europske prvake, 007 Crew iz Slovenije.
U pojedinačnoj juniorskoj konkurenciji David Medur je bio peti, a Eros Bukal deveti, dok su u seniorskoj konkurenciji Mariano Mazrekić i Dian Benčić bili peti, a Martin Mikušević te naš Josip Štuban deveti.
Članovi kluba trenutno se pripremaju za predstojeće svjetsko prvenstvo u show danceu koje će se od 21. do 26. studenog održati u njemačkom gradu, Riesi.
Jesenski dan. Sve takve popraćene oblačnim vremenom najbolje je provesti u krevetu. To je vrijeme kada se sve prepušteno može nadoknaditi – čitanjem, pisanjem, istraživanjem, planiranjem… U miru, bez stresa, bez razlika. Na kraju si postavim jedino pitanje: gdje je nestala čarolija normalnih dana? Gdje su samostalni rad, krizne situacije, ljubav i učenje iz grešaka? Književnica sa 11 napisanih romana i vlastitom mladošću je ovih dana zapisala – ne isplati se pisati ako nemate priču za prenijeti! Poznanik je u rijetkim situacijama znao oplemeniti svoje misli te ponekad izjaviti da ‘ženama ponekad treba dati ‘nogom u guzicu’ kako bi prestale vječno čekati i zapovijedati. Znam da će me one koje čitaju kolumnu kvalitetno osuditi. Pa, čuj ti lika! Još nisu u dovoljnoj mjeri shvatile da nismo nečiji izvor kapitala jer im je pojedinima, valjda, rečeno da je to jedini put do uspjeha. Nije nam teško, dodaje poznanik, pokazati otpor i biti hrabar, ne zbog drugih, zbog sebe.
Što ako… probudimo snene sanjare? Podsjetimo ih na snove, davno zaboravljene… Što ako… strah pošaljem u kut iz kojeg ljubav smjestim u krug gdje joj je mjesto? Što ako… sanjamo život, problem su noćne more iz kojih se budimo otiscima mjesečara. Što ako… Život čine male i veće navike, vrte se rutinska ponavljanja uobičajenog i poznatog, iz dana u dan. Nedostaje nam dan kad su nam porušili svijet, jedan period u životu kad smo utjehu ponovno pronašli u tim istim rukama s granica sigurnosti. Kad smo ponovno pronašli tišinu potpore u tim istim pogledima. Nedostaje nam ono besciljno i beskonačno, neodgovorno pričanje u prazno. Nedostaju nam oni dani u kojima mladost tako bezbrižno vodi glavnu riječ, u kojima je osmijeh glavni motor. Planiranja, sanjarenja, vrištanja, banalnosti, sve što naučite cijeniti tek kada im intenzitet oslabi. Kada nestanu. Kada odrastete.
Jesenski dan. Sve je počelo spontano. Tako nekako najviše i volim. Nedostaju nam i sva ona polovna pijanstva u gluhim noćima kada život nikad nije imao više smisla nego tada, kada je svaka zvijezda, svaka ploča, svaki kut i svaka sjenka imala svoje zato, na naše neprestano i ustaljeno zašto. Svi ti teški koraci, svaka ta čaša viška, svi prijekorni pogledi, svi oni fragmenti nedokučive mladosti koji su nas baš tada činili bezvremenski živima. Živim ljudima. Pa ono, još jednu za kraj, putnu ili neku drugu, još dvije za početak, pa smijeh, pa pjesma sitnih koraka, pa ljubav, pa na stol ili oko njega… Mamurne zore i natruhe stida ogoljelog do kostiju, cjelovite slike, živi detalji, horizonti i paralele. Život.
Nedostaje nam puni zamah. Odrasli smo, ne šlepamo se pred sobom. Uz ruku na kočnici nije lako izložiti se tako javno. Ponosni smo na sve što smo prošli, i ne zaboravljamo na ljude koji su nam pomogli da budemo tu gdje jesmo. Znam da ne zaboravljam. Putem čovjek naleti na dosta ‘krivina’, ali bitno je da stigne gdje želi. Ja sam stigao. Sjedim. I šutim. Kapi kiše nesmiljeno udaraju po asfaltu. Zaboravio sam kako je dosadno. Povukli smo se u neprobojni oklop i nismo dozvolili otvaranje svakome. Stvara se simfonija sjete i tuge, žalimo za tim danima koji prolaze i osjećamo nedostajanje. Noć je fatalno čarobna, i moćna. Kao kad znani zvuci otkucaja sata nadglasaju otkucaje srca, kad počinje zavodljiva igra misli i želja. Kada dan utihne…
Jesenski dan. Dok čekamo Svetog Martina – kvalitetno predikatno s porijeklom i vrhunsko – sakupljamo momčad. Ne želimo kao prošle godine opet biti beznadni, obični i kratkotrajni. Nikakvi. Ako ne prva, onda je povjerenje zasigurno druga asocijacija na riječ prijateljstvo, a kod momčadi koja se sakuplja ta pojava je već zaživjela. Prije nekoliko godina. Ni poludjeti više ne možemo i ne želimo, ni napiti se više ne znamo, a možda nam baš to treba. Charles je zapisao – neki ljudi nikad ne polude; kakve zaista užasne živote oni vode!
Ljudi su uvijek zabadali svoj nos. Uvijek je susjedova trava ljepša, život zanimljiviji, ljudska intima posebna, nečije pijanstvo ‘slađe’… Jedino je ljubav ostala imenica iz naslova svake priče, imperativ svakoga dana. U jednoj torinskoj ulici crnim debelim slovima ispisano je – Doniraj srce kad ga već ne koristiš! Na prilazu bregima , tamo negdje pri skretanju za Ključić brdo, za dana Svetoga Martina možete ugledati jumbo plakat i natpis, na tvrdom turopolskom – Dečki, budite ono što ste nekad bili!
Sve je počelo spontano. Tako nekako najviše i volim.
