U ponedjeljak, 16. travnja 2018. u Kliničkoj bolnici „Sveti duh“ u Zagrebu, rodila nam se Natali Hižar, duga 52 cm i teška 3880 gr. Roditelji Ines i Zvonimir te braća Vedran i Dario, presretni su zbog dolaska prinove u obitelj.
Od srca čestitamo mami, tati i braći. Malenoj Mraclinčici želimo život pun ljubavi, zdravlja i veselja!
Pioniri su doživjeli visok poraz protiv prvoplasirane ekipe Ostrne, rezultatom 0:5, na domaćem terenu. Fizički jači i generacijski ujednačeni gosti zaslužili su pobjedu i nova tri boda. Iduću utakmicu pioniri igraju također na domaćem terenu protiv Turopoljca iz Kuča, u subotu 21. travnja, a početak utakmice zakazan je za 17 sati.
Veterani su odigrali prvenstvenu utakmicu također na domaćem terenu i zabilježili pobjedu 3-0 protiv D. Hruševca. Od samoga početka moglo se vidjeti da će igrači Mraclina imati lagan posao i pobijediti slabašne goste. Veterani iduću utakmicu gostuju u Kučama, u petak 20. travnja u 17.30 sati.
Na poziv Hrvatske kulturno umjetničke udruge „Trenk“, članovi KUD-a „Dučec“ u subotu 14. travnja gostovali su u Novoj Gradišci. Nastupivši uz domaćina u programu koncerta „Trenk i prijatelji“ „Dučec“ se predstavio dvjema koreografijama: Pjesmama i plesovima Zagorja, koju je izvela mlađa plesačka skupina, zatim Pjesmama i plesovima Turopolja, u izvedbi srednje plesačke skupine. Ženska vokalna skupina otpjevala je tri pjesme iz Turopolja, uz pratnju mlađe tamburaške skupine, koja se predstavila i svojom samostalnom točkom Prigorskog intermezza.
Nakon završetka koncerta, koji je održan u prepunom Domu kulture, prisutnima se obratila, i sve srdačno pozdravila, gospođa Verica Vuković, predsjednica HKUU „Trenk“, zahvalivši „Dučecu“ na dolasku i sudjelovanju u programu. Predsjednik „Dučeca“ gospodin Matija Kos zahvalio se na pozivu, te ukratko ispričao kako su preko naših mještana Božice i Marka Krznarića, uspostavili kontakt sa domaćinima. Dogovorena je daljnja suradnja između dvaju društava, te se „Trenkovci“ očekuju na jesen u Mraclinu.
Po završetku koncerta, upriličena je večera u Vatrogasnom domu, koju su priredili vrijedni domaćini, te je nastavljeno druženje uz pjesmu i ples. Svojom gostoljubivošću i velikim srcem slavonskim kojim su osvojili Mraclince, ovo će gostovanje članovi „Dučeca“ sa sigurnošću još dugo pamtiti. KUD „Dučec“ se zahvaljuje gospođi Božici i gospodinu Marku Krznarić, te gospođi Verici Vuković, na lijepo provedenim trenucima u Novoj Gradišci.
Fotografije: Vesna Tafra
Fotografije: Damir Šafar
Franjo Kos rođen je 1953. godine u Mraclinu, gdje je završio osnovnu školu, a potom u Zagrebu Srednju tehničku školu i Višu školu za telekomunikacije. Od mladosti se bavi društveno političkim radom, zaštitom okoliša i očuvanja tradicijskih vrijednosti Turopolja radi unapređenja života zajednice u kojoj živi. Aktivan u svim društvima u Mraclinu i dugogodišnji tajnik DVD-a Mraclin. Član je DVD-a Kuče gdje obnaša dužnost potpredsjednika. Izabran je za župana Plemenite opčine Turopoljske 1998. godine i tu je dužnost obnašao do 2013. godine. Svojim djelovanjem unaprijedio je rad i prepoznatljivost POT-a, ne samo unutar Grada Velike Gorice i Zagrebačke županije, nego i mnogo šire, a svojim radom dao trajan doprinos ugledu i promidžbi Grada Velike Gorice.
Svojim djelovanjem učlanjuje POT u razne asocijacije, u kojima osobno aktivno učestvuje. Za njegovog mandata Turopoljski banderij uz uobičajene protokolarne dužnosti u Gradu Velikoj Gorici, Zagrebačkoj županiji i Republici Hrvatskoj postaje i čuvarom zastave Družine – čuvara tradicijskih hrvatskih zadruga koja ima u svome sastavu razna kulturna i folklorna društva Hrvatske i Europe. Također je unutar Turopoljskog banderija osnovana streljačka grupa koja je u sklopu I. hrvatskog gardijskog zbora Hrvatske vojske. Isto tako formirana je i vatrogasna grupa koja sudjeluje na državnim natjecanjima od 2000. godine, te u svečanim odorama turopoljskog banderijalca vode ešalon pri svečanom otvaranja natjecanja. Gospodin Kos u rad POT-a uključuje i akademsku zajednicu, posebno stručnjake iz Agronomskog, Veterinarskog, Šumarskog, Pravnog i Filozofskog fakulteta koji stručnim analizama i radovima prate razvoj turopoljskih svinja, kao i mogućnost povrata oduzete imovine, te zajedno s najeminentnijim stručnjacima organizira okrugle stolove na te teme.
Na području zaštite okoliša uključuje se u rad na očuvanju sliva rijeke Save u asocijacije udruga Zagrebačke, Sisačko-Moslavačke i Brodsko-Posavske županije te Parka prirode Lonjsko polje pod nazivom „Suradničko vijeće za srednju Posavinu“ čiji je zadatak, između ostalog, čuvanje turopoljske Posavine, šume Turopoljski lug, te pašnjaka Veleševečko, Odransko i Lonjsko polje. Također sudjeluje u građanskoj inicijativi Akcija za Turopolje na zaštiti prirode i okoliša Turopolja. Unutar POT-a osniva Sekciju uzgajivača konja Hrvatskog posavca i Sekciju uzgajivača Turopoljske svinje, a POT dobiva vlasti Udruge za uzgoj uzgojno valjanih svinja turopoljske pasmine za Republiku Hrvatsku sa sjedištem u Velikoj Gorici.
Izvor: www.gorica.hr
U utorak 10. travnja bijaše živo u prostorijama „Dučeca“. Održavaju se probe svih skupina društva, pjeva se, svira, pleše, vježba za nadolazeće nastupe i gostovanja, kojih nam ne nedostaje. Sve to pod budnim okom naših voditelja.
No, sinoćnja je proba bila posebna. Našem je Studi bio rođendan, i to ne bilo kakav rođendan, već onaj okrugli, onaj koji se mora obilježiti posebnom pažnjom. I nije trebalo puno da se dogovorimo. Seke su ispekle sachericu, stigla je Tafrina košarica sa slanim kiflama, a domaći fini kukuruzni kruh – koji se odlično sljubio s prepunim platama finih, mesnih delicija – ispekla je Studina kćer Ivana.
Zaslužio je tu pažnju naš Studo. U “Dučecu” punih 20 godina, odgojio je tri generacije tamburaša, osmislio mnogobrojne programe naših nastupa, ponekada baš kao čarobnjak posložio ekipe, onda kada je to izgledalo sasvim nemoguće izvesti. Zvuk tambure iz Studine škole, drugačije zvuči, jedinstven je, i puno puta ne moramo niti vidjeti tamburaša koji prebire po žicama, da bi prepoznali da je to Dučecova škola, da je to škola našeg Maestra.
Dragi naš Studo, volimo te svi redom, tvoji „Alibići“, „Lajbeki“, „Taktići“, tvoje „Srećice“, jedini ženski tamburaški sastav u Turopolju, vole te tvoji plesači od onih najmanjih do veterana, i tvoje ženice koje su upravo sinoć, na tvoj okrugli rođendan, dobile ime „Rosice“, sa željom da još dugo, dugo budeš s nama. Sretan ti rođendan, dragi naš Maestro!
Fotografije: Vlado Vinetić
Draga obitelji, dragi prijatelji, dragi vjernici,
Isus je rekao svojim učenicima: ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. To su riječi prema kojima je stvarno živio naš Pero, ljubio bližnjega svog.
Snije selo jedno malo u ravnici zelenoj,
cvrkut ptica noću leti i tu diše Mraclin moj…
Tako si otišao i započeo svoj nebeski život… tiho, u miru, da još jednom, posljednji puta, osjetiš kako diše Mraclin tvoj. Ostaje nam golema tuga, ali prije svega ponos što smo te poznavali, živjeli s tobom, dijelili beskrajne zajedničke trenutke radosti i veselja, te pravih životnih i nogometnih priča.
Recite mi tko ne zna njegov nogometni put, igranje u Stuttgartu, Kanadi…. tko ne zna njegove legendarne izjave, ponajprije onu „kaj drigbla, puca, e…“, a recite mi tko tek ne poznaje njegov osmjeh, milu i toplu riječ… E, baš takvog ćemo ga uvijek pamtiti!!!
Uvijek je bio prvi, prvi u radu za svoj klub… i zbog toga u našem dijelu srca koji kuca za Mraclin i klub, Pero je prvi i dugo dugo nitko nakon njega. Ne postoje riječi koje bi opisale njegov rad i trud. Toliko toga bi mogli napisati i reći, no ti si sve rekao svojim djelima i nikada se nisi želio isticati, već živjeti ponizno i samo onako kako ti znaš. Budimo ponosni i sretni što smo ga poznavali, što nam je bio pravi prijatelj.
A tebi, dragi naš Pero, obećajemo da te nećemo zaboraviti i da ćeš zauvijek ostati u našim srcima i mislima, da ćeš s nama biti na svakoj tekmi i da će tvoj NK Mraclin disati za tebe kao što si ti godinama disao za njega. Nije više nekih s nama, ali Graba pamti sve, navijače svoje vjerne i nogometne legende… Pero, fala ti!!!
Ovaj je vikend u Mraclinu društveni životi bio ispunjen do vrha. Počeli smo u petak godišnjom skupštinom Podružnice umirovljenika, u nazočnosti preko 150 ljudi koje smo dočekali otvorena srca, dali sve od sebe da bi se u našoj sredini osjećali lijepo i da bi svojim kućama ponijeli lijepe dojmove. Mislim da smo uspjeli u tome.
U subotu je godišnju skupštinu održalo naše KUD “Dučec”, na kojoj smo se oprostili od dugogodišnjeg predsjednika Vjekoslava Kovačića. Kormilo društva preuzeo je Matija Kos, dijete Dučeca, s najboljim referencama za pravog čovjeka na pravom mjestu. Mlad, obrazovan, duša, dijete kakvo bi poželjela imati svaka majka! Govorom u kojem je predstavio sebe, a istovremeno se dirljivim riječima oprostio i od našeg dosadašnjeg predsjednika, izazvao je buru emocija u cijeloj sali. Ponos, divljenje, nemam riječi kojima bih opisala taj osjećaj koji sam i sama doživjela.
Jučer smo se pak, na žalost, oprostili od našeg Petra Balasa, vrijednog čovjeka, dijete iz Dječje kolonije Mraclin koje je odgojeno i odraslo u Mraclinu, u kojem se oženio, kojeg smo voljeli svi kao našeg “domaćeg”, koji je bio naš rod, baš kao da mu mraclinski korijeni sežu stotinama godina unatrag, vjeran NK Mraclinu do samoga kraja svojega životnoga puta. I te kako je ostavio traga za sobom. Dirljivim govorom u ime Kluba, od njega se je oprostio predsjednik Goran Vukašinec, također mlad čovjek, i opet ponos.
Mraclin je mala sredina. U njemu su stasali mladi, pošteni ljudi, koji su došli u životnu dob da preuzmu vođenje naših društava. Stara su to društva, stogodišnjaci, ali zahvaljujući ovakvoj mladosti, živjeti će i dalje. Matija Kos i Goran Vukašinec, ovaj ste vikend ispunili moje srce neopisivim ponosom. Hvala vam na tome!
Predsjednik mraclinskog HDZ-a dr. med. dent. Krešo Hubak u povodu predstojeće saborske rasprave o tzv. Istanbulskoj konvenciji, obratio se javnosti, predsjedniku Velikogoričkog odbora HDZ-a, Županijskom odboru HDZ-a te Glavnom tajništvu stranke, sljedećim otvorenim pismom:
Poštovani,
želim Vam pisanim putem dati do znanja što o eventualnom usvajanju Istanbulske konvencije u Hrvatskom državnom saboru mislimo ja i moje članstvo (Verba volant, scripta manent).
Smatramo da spomenuta konvencija donosi opasnosti da se u hrvatsko društvo uvedu rodne definicije za koje mi smatramo da nisu potrebne i utemeljene na znanstvenim spoznajama.
Drugim riječima, kao liječnik mogu ponoviti samo ono što je jedan kolega iz Splita izjavio u dnevnom tisku, a to je da se svi rađamo ili kao muško ili kao žensko. Nikakav rod ne dolazi u obzir da ga određujemo naknadno. Onaj tko to ne vidi ne može se smatrati kršćaninom i katolikom, što su jasno izrekli i papa i naši biskupi.
Usvajanjem IK od strane HDZ-a naša stranka definitivno prestaje biti demokršćanska i više neće biti ona stranka u koju smo se ja i većina mojih članova učlanili 1990. godine.
U Mraclinu, 10. travnja 2018. godine
Krešo Hubak, v.r.
