Dok sportski tereni diljem svijeta vape za natjecateljima i gledateljima, okujski je Hrastik živnuo usred korone. Zasluge pripadaju mladim nogometnim entuzijastima koji su najprije uredili zapušteni teren, a onda organizirali i kvartovsko prvenstvo svoga mjesta, ugostivši i selekciju Markuševca Turopoljskog. Međugeneracijska solidarnosti pokazala se i na terenu i oko njega o čemu svjedoče i fotke Katarine Golubić. Inicijativa za svaku pohvalu, a opširnije o turniru i rezultatima na stranicama cityportal.hr-a.
Jučerašnjem svećeničkom ređenju za Zagrebačku nadbiskupiju održanom na spomendan Bezgrešnog Srca Blažene Djevice Marije u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, nazočili su – što na licu mjesta, što uz program LaudatoTV-a – brojni Mraclinci. Razlog je jednostavan – naš sumještanin fra Antun Radovanić, a k tome i i Petar Galeković, trešnjevački odvjetak mraclinske loze, primili su sveti red prezbitera, postali su, dakle, svećenici.
Dugo već Mraclin čeka na svećenika iz svoga dvorišta, pogotovo kad se uzme u obzir da su nekad naše obitelji znale dati više pripadnika klera u istoj generaciji. Stoga ovo doživljavamo kao dar koji nas ponovo veže za davnu povijest, za opata Martina kojeg je 641. godine papa Ivan IV poslao u svoju rodnu Dalmaciju da narodu koji se upravo pojavio na istočnoj obali Jadrana prenese evanđeosku poruku. Hrvati su tako prvi među slavenskim narodima primili Božju riječ i do danas je s koljena na koljeno prenose kroz svoju tešku povijest. Naši svećenici, redovnici i redovnice od samih su početaka na narodnom jeziku navještali tu poruku kojom su Hrvati priključeni zajednici kršćanskih naroda što je danas još uvijek zovemo Evropom.
Fra Antun Radovanić, pripadnik velike franjevačke obitelji konventualaca, svoju će mladu misu slaviti u našoj župnoj crkvi u Vukovini 28. lipnja u 11 sati. Zbog svega toga na nedavnom neformalnom sastanku okupili su se predstavnici mraclinskih udruga, Pastoralnog vijeća, Mjesnog odbora i drugi mještani s idejom da svi zajedno podržimo našeg mladomisnika fra Antuna u njegovim prvim koracima na pastoralnom putu. Stoga se pozivaju svi Mraclinci i drugi župljani da se bilo preko svojih udruga, bilo kod naše zvonarice, gospođe Vere, priključe ovoj inicijativi. A naravno najveća pomoć i fra Antunu i vlč. Petru i svim zaređenima bit će naše molitve, u koje ćemo ugradit i želju da Mraclin više ne čeka tako dugo na novi dar duhovnog zvanja među svojim mladićima i djevojkama.
Pandemija – i karantena koju je uzrokovala – prekinula je mraclinski kulturni život baš u času kad smo se spremali za promociju časopisa Luč i Škrijna turopŏlska, dvaju glasila goričkog ogranka Matice hrvatske. Tema promocija bila je vezana uz doista važnu inicijativu goričkih matičara, izradu Turopoljskog rječnika. Taj projekt je, uz rad Leksikografskog zavoda na Leksikonu Turopolja, nesumnjivo najvažnija izdavačka aktivnost koja se ovih godina provodi u očuvanju naše baštine.
O važnosti očuvanja lokalnog govora svjedoči i prilog HRT-a o zaštiti bednjanskog govora, akciji koji provodi novoosnovani lokalni ogranak Matice hrvatske. Bednjanski je poseban čak i u okviru kajkavskoga narječja i nema nikakve sumnje da predstavlja specifičnu nematerijalnu kulturnu vrijednost koja nas još jednom podsjeća koliko smo dužni čuvati našu različitost, jedno od najvećih bogatstava kojima Hrvatska raspolaže.
Zanimljiv prilog, s primjerom živopisnog bednjanskog govora, dostupan je na portalu HRT-a.
I ovogodišnjim, XV. danima svetog Vida, „Anđele“ su dale svoj obol, organizirajući „Romansu u bijelom“, događanje koje priređuju već četvrti puta za redom. Ova interesantna zabava ima svoja pravila, koja svi sudionici trebaju ispoštivati. Prvo i osnovno je da dođu obučeni u bijelo, pa se tako, kako doznajemo od „Anđela“, za ovu večer kupovalo novo bijelo ruho. Stolovi su bili postavljeni, dok su ih gosti sami uređivali i dekorirali, te uživali uz jelo i piće koje su sami donijeli.
Za odličnu glazbu 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, pobrinuli su se stari dobri „The Dingosi“, tako da su oni stariji mogli uživati u hitovima svoje mladosti, baš kao što su nekada – s nekoliko desetljeća manje na plećima – na zabavama uživali uz ovaj dobro poznati velikogorički sastav. Mladi pak, koji nisu imali privilegiju odrastati uz Dingose, mogli su doživjeti kako se 70-ih godina prošloga stoljeća zabavljalo, zaljubljivalo, družilo.
Cijela je večer protekla u odličnom raspoloženju, a „Romansa u bijelom“ postala je već tradicionalna zabava koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj sudionika.
„Anđele“ se zahvaljuju svima koji su došli i podržali ih.
Mraclin danas slavi svog nebeskog zaštitnika, svetog Vida. Od svojih početaka Mraclin bilježi crkvu u svome središtu – prvo posvećenu svetom Spasitelju, potom Božanskoj Mudrosti, odnosno svetoj Sofiji i na posljetku 1695. godine svetom Vidu. Današnju kapelu svetog Vida projektirao je Kosta Tomac.
Sveti Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kršćanin njegovo se mučeništvo zbilo na početku Dioklecijanovih progona negdje oko g. 304. Kult mu se počeo širiti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo Passio S. Viti (Mučeništvo sv. Vida). Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazari del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progona kršćana pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No, iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre. Njegovo je štovanje u Crkvi veoma staro, a raširilo se po cijeloj Europi. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade središtem štovanja sv. Vida. Sv. Vjenceslav, češki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotička katedrala, možda jedna od naljepših crkava katoličkoga svijeta.
U našim krajevima sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. On je uvršten i u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji. Štoviše, među tim svecima nosi rekordan broj raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju, bilo što ga pojedini staleži slave kao svoga zaštitnika.
Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida.
S malim zakašnjenjem prenosimo vijest portala VGdanas o uspjehu mraclinskog vinara Marijana Kovačića. Naime na ocjenjivanju održanom krajem svibnja na imanju Mikulčić u Kostanjevcu struka je između 89 zaprimljenih uzoraka berbe 2019. najboljim ocijenila upravo Kovačićev chardonnay. Veseli nas uspjeh ovog predanog vinara, kao i činjenica da se u našem kraju sve više pažnje poklanja podrumarstvu i enologiji pa tako i Turopolje hvata korak s najrazvijenijim vinskim regijama u Lijepoj našoj. O tome svjedoči i podatak da je iz cijelog uzorka samo 13 vina ostalo “ispod crte”, pa to već pomalo podsjeća na popularni vic:
U subotu 13. lipnja utakmicama prvog kola u Buševcu je počela Malonogometna liga Turopolja i Posavine. Naši su nogometaši nesretno izgubili od Drnka 1:0, nesretno zato jer su suparnici u predzadnjoj sekundi utakmice uspjeli ugurati loptu u naš gol. Obzirom da je tek prvo kolo nitko to ne doživljava kao tragediju, a drugo kolo održava se na domaćem terenu u Mraclinu, na Novoj grabi u subotu 20. lipnja, kada Mraclin, u 15.30 h igra protiv Veleševca. Osim malonogometne lige te se subote održava i memorijalni turnir u malom nogometu “Blaž, Žina i Gale” te prijateljska utakmica veteranskih ekipa Mraclina i Mladosti iz Kaštel Sućurca, a bit će tu i revijalna utakmica između ekipe JVP Velika Gorica i navijačke skupine GPP. U večernjim satima nazočne će zabaviti grupa Viking, tako da ovim putem pozivamo sve ljubitelje nogometa na dobru zabavu. Ića i pića neće nedostajati.
Prekrasna kasnoproljetna večer u Parku Tomislava Hrkovca bila je za Mraclince i njihove goste pravo “proščejne u malom”. Štandovi, osvijetljena – i izvrsno ozvučena – pozornica, mnogo publike… podsjetili su nas da je prostor ispred naše Zgrade doista rođen za velike fešte. Uostalom, tako je to i bilo kroz proteklih devet desetljeća.
Glavne točke programa bile su Dučecove selekcije i sve ono što je iz njih proisteklo – a to je 50-ak mraclinskih tamburaša – TS Lajbeki, TS Alibi, TS Modra Galica, TS društva Dobre duše, veliki orkestar KUD-a Dučec, tamburaški podmladak KUD-a Dučec te ženska vokalna skupina Dučeca, koja se uz ovakvo profesionalno ozvučenje – doista predstavila u punom sjaju. “Mraclinski Dublinersi” – sastav Dobre duše razgalio je svojim nastupom i pokazao da je cijeli Dučec zapravo samo podmladak Dobrih duša. A da ni Dučec ne mora brinuti za podmladak pokazali su najmlađi mraclinski tamburaši, polaznici znamenite škole Stude Kravarščana. Nakon službenog dijela publiku su zabavili tamburaški sastavi Alibi, koji su nas, i sa zagipsanim frontmenom Stjepanom, podsjetili zašto spadaju u vrh hrvatske tamburaške glazbe, te Lajbeki, koji danas kroče njihovim stopama.
Poslije fešte ostalo se, uz svirku i druženje, i u Parku i u Domu, gdje su Mraclinci i gosti uz prigodni domjenak zaboravili na trenutne nedaće, osobito koronu (a i ona na njih, nadamo se), pa je tako Vidovsko raspoloženje oživljeno baš uoči nastupajućeg najvećeg mraclinskog blagdana.
