Mraclin danas slavi svog nebeskog zaÅ”titnika, svetog Vida. Od svojih početaka Mraclin bilježi crkvu u svome srediÅ”tu – prvo posvećenu svetom Spasitelju, potom Božanskoj Mudrosti, odnosnoĀ svetoj SofijiĀ i na posljetkuĀ 1695. godineĀ svetom Vidu. DanaÅ”njuĀ kapelu svetog Vida Ā projektirao jeĀ Kosta Tomac.

Sveti Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni krŔćanin njegovo se mučeniÅ”tvo zbilo na početku Dioklecijanovih progona negdje oko g. 304. Kult mu se počeo Å”iriti oko 600. godine kada je o njegovom životu i mučeniÅ”tvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo Passio S. Viti (MučeniÅ”tvo sv. Vida). Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali joÅ” poganske obitelji rodio u danaÅ”njoj Mazari del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac  htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baÅ” u doba velikog Dioklecijanova progona krŔćana pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao krŔćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaÅ”e opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No, iz njega bi spaÅ”en od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre. Njegovo je Å”tovanje u Crkvi veoma staro, a raÅ”irilo se po cijeloj Europi. Godine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade srediÅ”tem Å”tovanja sv. Vida. Sv. Vjenceslav, čeÅ”ki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradivÅ”i njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotička katedrala, možda jedna od naljepÅ”ih crkava katoličkoga svijeta.

U naÅ”im krajevima sv. Vid bio je zaÅ”titnik očiju, odnosno ljudskog vida. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. On je uvrÅ”ten i u slavnu skupinu takozvanih 14 zaÅ”titnika u velikoj nevolji. Å toviÅ”e, među tim svecima nosi rekordan broj raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju, bilo Å”to ga pojedini staleži slave kao svoga zaÅ”titnika.  

Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaÅ”tita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teÅ”ke zadatke. Kao svoga zaÅ”titnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida.

Dragi Mraclinci, sretan vam dan svetog Vida!

 Izvor www.laudato.hr