Mraclin danas slavi svog nebeskog za┼ítitnika, svetog Vida. Od svojih po─Źetaka Mraclin bilje┼żi crkvu u svome sredi┼ítu ÔÇô prvo posve─çenu svetom Spasitelju, potom Bo┼żanskoj Mudrosti, odnosno┬ásvetoj Sofiji┬ái na posljetku┬á1695. godine┬ásvetom Vidu. Dana┼ínju┬ákapelu svetog Vida ┬áprojektirao je┬áKosta Tomac.

Sveti Vid se rodio u mjestu Mazzara del Valla na otoku Siciliji, a kao progonjeni kr┼í─çanin njegovo se mu─Źeni┼ítvo zbilo na po─Źetku Dioklecijanovih progona negdje oko g. 304. Kult mu se po─Źeo ┼íiriti oko 600. godine kada je o njegovom ┼żivotu i mu─Źeni┼ítvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u ─Źast bila sagra─Ĺena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano djelo Passio S. Viti (Mu─Źeni┼ítvo sv. Vida). Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali jo┼í poganske obitelji rodio u dana┼ínjoj Mazari del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, pobje─çi u daleku Lukaniju, budu─çi da ga je njegov otac ┬áhtio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao ba┼í u doba velikog Dioklecijanova progona kr┼í─çana pa je Vid i u tu─Ĺini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhva─çen kao kr┼í─çanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid u─Źinio nekoliko ─Źudesa, me─Ĺu njima i ─Źudesno ozdravljenje careva sina, koji bija┼íe opsjednut. Unato─Ź tomu, bio je sa svojim pratiocima osu─Ĺen na smrt. Nakon uobi─Źajenih mu─Źenja ba─Źen je u kotao vrelog ulja. No, iz njega bi spa┼íen od an─Ĺela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladi─ç umre. Njegovo je ┼ítovanje u Crkvi veoma staro, a ra┼íirilo se po cijeloj Europi.┬áGodine 756. njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod Pariza. Godine 836. Vidove je relikvije opat Hilduin dao slavnome samostanu Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade sredi┼ítem ┼ítovanja sv. Vida. Sv. Vjenceslav, ─Źe┼íki vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u Prag, sagradiv┼íi njemu u ─Źast crkvu. Na temeljima te crkve podi─çi ─çe se kasnije divna goti─Źka katedrala, mo┼żda jedna od naljep┼íih crkava katoli─Źkoga svijeta.

U na┼íim krajevima sv. Vid bio je za┼ítitnik o─Źiju, odnosno ljudskog vida. Ikonografija ga prikazuje kao mladi─ça s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladena─Źki lik sv. Vida u kotlu naju─Źestaliji je njegov ikonografski motiv. On je uvr┼íten i u slavnu skupinu takozvanih 14 za┼ítitnika u velikoj nevolji. ┼átovi┼íe, me─Ĺu tim svecima nosi rekordan broj raznih ┼żivotnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju, bilo ┼íto ga pojedini stale┼żi slave kao svoga za┼ítitnika. ┬á

Svetog Vida zazivaju u pomo─ç padavi─Źari, histerici, opsjednuti. Njegova se za┼ítita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, po┼żara, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke te┼íke zadatke.┬áKao svoga za┼ítitnika slave ga apotekari, pivari, gostioni─Źari, podrumari, vinogradari, glumci. Preporu─Źuju mu se i ljudi slabog sluha i vida.

Dragi Mraclinci, sretan vam dan svetog Vida!

 Izvor www.laudato.hr