13.2.2016. u 20:30 h, u Caffe baru “Calypso” Tomislav Galeković Brko i Dragan Toman Gidra održati će večer poezije pod nazivom “Večer za ljubav”. Iskoristili smo priliku i Brkici postavili par lakih pitanja. Uživajte!

Brko, znamo svi da dugo pišeš i recitiraš, ali kak je to zapravo počelo? Prva pjesma, prvi nastup, prvo tiskano izdanje?

Sve je krenulo 1987. godine s prvom pjesmom „Plava žena“, pa prvi nastup tam negdje sa ’89.-te na 90.-tu…pa do izdanja zbirke „Emotivna istina“ 2007.

Kad si počeo surađivati s Gidrom? Gdje ste sve nastupali?

Vrativši sjećanje unatrag, moj i Gidrin prvi zajednički nastup dogodio se dvije tisućite godine. Do dan danas, kao duo smo skupili 74 zajednička nastupa večeri poezije što znači ako Bog da, ovaj 13.2.2016. u Calypsu bi bio 75. Nastupali smo od Mraclina, Velike Gorice do Zagreba.

Nastupi našeg dua su nešto potpuno drugačiji nego nastupi ostalih pjesnika unutar nekih udruga. Za razliku od pjesnika unutar udruga koji svoja djela prezentiraju međusobno ili uskom krugu ljudi i prijatelja, ja sam uvijek težio tome da ulazim u prostore gdje bi se zadržavalo više ljudi…poput kafića, kavana, društevnih domova…gdje možete svoje pjesme direktno ponuditi ljudima koji možda do tada i nisu imali neki ozbiljniji dodir s poezijom i tu onda zna biti svašta, u početku ste većini ljudi smiješni, ali samo sa velikom voljom strpljenjem i radom možete nešto postići pa je rezultat te borbe s vjetrenjačama došao u obliku moje zbirke pjesama „Emotivna istina“.

Jesi li radio samostalne nastupe, bez Gidre?

U mojoj evidenciji su zabilježena moja 63 samostalna nastupa povodom raznoraznih recitala i večeri poezije, a tu se još može dodati i veliki broj odvođenih svadbenih svečanosti i raznih drugih manifestacija koje prelaze 160 mojih osobnih nastupa.

Osim poezije pišeš i pjesme za bendove i pjevače?

Osim poezije pisao sam ritmičke pjesme svih žanrova za uglazbljivanje ali bezuspješno sve do 2003. godine kada sam zahvaljujući Peri Roganu dospio kao koautor u pjesmi „Nemojte pjesme s tugom vezat“ na albumu Miroslava Lackovića Mimija – „Violino plači ti“. To je bilo sve do 2008., kada pod dirigentskom palicom Ivana Potočnika i Danijela Skrbina počinje 1. velikogorički glazbeni festival. To je bila velika prekretnica za mene.

Kao što si rekao, VGF je bila prekretnica u tvojoj karijeri. Što bi izdvojio?

2009. godina donosi prvu nagradu za najbolji tekst i drugo mjesto po izboru publike sa pjesmom „Bogat nisem pa te nemam“. Spomenuta pjesma mi je širom otvorila put za daljnje uspjehe te mi donijela veliko poznanstvo sa velikim gospodinom i legendom tamburaške glazbe Vladimirom Smiljanićem koji mi je poslije festivala prišao i rekao: „Mali, tako se pišu pjesme.“

Vlado Smiljanić je čovjek od riječi i puno su mi njegovi savjeti pomogli u pisanju pjesama i u drugim formama osim u ovima kojima sam pisao. Jednostavno postoje ljudi koji znaju više od vas i mogu vas pozitivno usmjeriti zato vlado Smiljanić uživa moje veliko poštovanje.

Sa VGF-a bi izdvojio pjesme „Bogat nisem pa te nemam“, „Teci Odro, ali šuti“, „Cigan Janko“, „Moja kuma, cvetek lepi“ i pjesmu koja je završila na top listama zagorskih radio postaja „Voleti tebe bi znal“. Ukupno sam za VGF sam napisao 17 pjesama.

Jedna od tvojih najizvođenijh pjesama je sigurno himna za NK “Mraclin”? Svaku domaću tekmu seniorske ekipe nekoliko puta se vrti na Grabi pa poslije tekme u Calypsu.

Moguće. 1999. sam je napisao u roku 15 minuta jer to su stihovi koji su bili u meni i samo ih je trebalo prenijeti na papir. Glazbu je napisao Gidra, a prvotno je zamišljena u rock maniri i izvedbi Visokog Napona ali nikad nije snimljena. 2008. je snimljena u tamburaškoj verziji i to je verzija koju svi znate.

Koliko se pronalaziš u svojim pjesmama?

Uvijek pišem o ljudima koji su stvarni i o svojim osobnim osjećajima i zato su moje pjesme emotivne i dušne (pune duše), ali postoje i one pjesme koje se rade (a ne rađaju) zanatski i po narudžbi.

Za kraj….

Pozivamo Vas još jednom na večer poezije u Caffe bar Calypso da zajedno s nama podijelite ugodno vrijeme uz recital ljubavnih  stihova za sve zaljubljene i one koji će to tek postati!

Pozdravljaju Vas Brko i Gidra!

Slova: Josip Kos, Foto: Vlado Vinetić