‘Previše pišemo o povijesti, prošlosti, moramo malo stati’, reći će Bek na jutarnjoj kavici na ulazu u rodno mjesto. Moje, za vas ne znam. Slažem se, pomislih u sebi, ali kaj da se radi. Povijest je stvarno bila nešto pamtljivo, slatko, nešto što i dan danas ‘diže trnce’, nešto što nikad nije naodmet nanovo ‘opjevati’. O čemu drugom da pišemo? O cesti i rupama, veljači, novom svjetskom poretku, lanjskom snijegu ili nadolazećim maškarama?

Negdje sredinom veljače, tko će ga znati koje godine, ali zasigurno tamo negdje s početka osamdesetih, dogodila se vrla fešta pri Anteru. Kaj je bilo, kaj se slavilo, zakaj se nekih detalja malo slabije sjećamo – ne znam. Goga je nekaj, a kaj velim da ne znam, slavila, okupila se zanimljiva momčad, a ni ekipa nije bila nikaj slabija. U ime nekih mogu napisati da smo ostvarili ono o čemu smo razmišljali tih godina, a tada su se najčešće javljala pitanja tipa ‘što ako’ i ‘što kada’. Bilo je finih kolača, žestica se pila iz šalica za kavu, a bilo je i zaljubljenih; dva su para sa slike danas u skladnom braku ‘iberdvadeset ljeta’, pa i koju više. Jedan gospodin više nije među nama. Tako se – tiho i skromno – feštalo s početka osamdesetih! Fotografije se nisu brisale. Ostale su zapis o danima naše mladosti.


Discover more from MRACLIN.HR

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.