“Da nisam ja, Gospodine?” – Kad posao, hobi ili ambicija zauzmu Božje mjesto

Velika srijeda – Evanđelje po Mateju 26,14–25

U današnjem evanđelju gledamo trenutak kada Juda predaje Isusa za trideset srebrnjaka. Čin izdaje ne događa se u javnosti, nego u skrovitosti, u dogovoru s onima koji se boje svjetla.

Kasnije, na Posljednjoj večeri, Isus najavljuje izdaju, a učenici zaprepašteni pitaju:

"Da nisam ja, Gospodine?"

Svi, osim jednoga.
Juda, koji ga je već prodao, pita:

"Da nisam ja, Učitelju?"

U toj razlici leži duboka istina: učenici Isusa i dalje zovu Gospodinom, svjesni svoje slabosti. Juda ga zove Učiteljem, jer mu više ne daje mjesto Gospodina – već ga je zamijenio s nečim drugim.

To pitanje danas odzvanja i nama – ne kao optužba, nego kao poziv na ispit savjesti.

Jer izdaja Krista ne događa se samo uz novac i otvorenu mržnju. Ona se događa i tihim zanemarivanjem, kad nešto drugo stavljamo ispred Boga:

Kad posao postane važniji od nedjeljne mise.

Kad nas slobodno vrijeme odvaja od molitve.

Kad obitelj, uspjeh, zdravlje ili ugled postanu vrhovna vrijednost, a Bog padne na drugo ili treće mjesto.

Tada, i ne znajući, griješimo protiv prve Božje zapovijedi:

"Ja sam Gospodin Bog tvoj… nemaj drugih bogova uz mene."

Isus ni Judu ne osuđuje odmah, nego mu daje posljednju šansu:

"Ti kaza."
To je poziv na obraćenje, poziv da prepozna što je učinio – i vrati se.

U svakome od nas postoji mogućnost izdaje – ali i mogućnost povratka.
Krist nas i danas pita:

"Jesam li još uvijek Gospodin tvoga života?"

Život koji živimo najglasniji je odgovor na ono što vjerujemo.