Podijeli
Foto: Vesna Tafra

O mraclinskim dojmovima s treće kajkavske meše u Dubrancu (a druge otkako je, početkom 2015., kajkavski jezik dobio svoje međunarodno lingvističko priznanje) izvješćuje jedan od pokretača ove male tradicije Stjepan pl. Čunčić.

I ove godine, u subotu, 1. listopada  u Dubrancu, u crkvi Majke Božje Snježne smo po treći puta za redom slavili kajkavsku Svetu mešu koju je predvodio vlč. Zvonimir Kurečić uz domaćeg župnika vlč. Josipa Jerkovića te gosta vlč. Lovru Cindorija, kojega od prije znamo kao župnika iz Marije Bistrice. Slavlje je bilo uljepšano sudjelovanjem Župnog zbora svete Cecilije iz Vukovine pod ravnanjem Branka Pucekovića. Ovo je  njima bilo prvo gostovanje u Dubrancu, no iako su imali malo vremena za pripreme svi smo bili izuzetno zadovoljni njihovom izvedbom. Očito su se s velikim veseljem pripremali, a znamo da im kajkavski jezik i kajkavske pjesme nisu strane.

Slijedilo je i drugo poluvrijeme. Gdje, ako ne u Vatrogasnom domu. Na programu je bio recital kajkavske nabožne i marijanske lirike pod nazivom „Mati Božja, cvet nebeski“ u pripremi i pod vođenjem našeg Mraclinca Ratka Cvetnića. Prekrasne i mile stihove koji su mnoge dirnuli recitirali su Stjepan Vitez, jedan od autora, a Vesna Tafre govorila je stihove Željke Cvetković, Marije Kovačević i Slavice Sarkotić. Dok su se recitatori odmarali, u tri navrata nas je zabavljao KUD Vrhovje. Iako vrlo mladi, pobrali su i pljesak i pohvale. Nakon toga uslijedila je podjela nagrada. I ovdje je, po treći put, vrlo izdašnje i darežljive ruke bio Stjepan Kos. Ne onaj iz Mraclina, već onaj drugi, kojega znamo kao suosnivača firme Gorica Staklo. Rodom iz Dubranca posebno je vezan uz ovaj kraj i redovito, mjesecima ranije, počinje s pripremom darova. I ovaj put to su bili njegovi radovi iz stakla, umjetnički i unikatni. I njegov dragi i česti motiv: raspelo. A za uzvrat, organizator događanja, Plemenita opčina turopoljska, Štefu Kosu je darovala turopoljsku podgutnicu koju mu je svečano privezao naš v.d. župan Jurica pl. Odrčić.

I ništa manje drago: treće poluvrijeme. Na jelovniku je bio svinjski gulaš. Naravno, od turopoljca, iz šume, iz Lukavečkog gatera. I opet, prefini. Javila se i Sveta Cecilije s „Lepo naše Turopolje“, a i drugim pjesmama. Na odgovor nije dugo trebalo čekati. KUD Vrhovje, raspjevano i s izuzetno zvonkim glasovima je dao do znanja tko je ovdje domaći. I na kraju poruka: vidimo se dogodine.

Uz izvješće domećemo i galeriju iz fotoalbuma Vesne Tafre.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here