Kad sam planirala tekst za ovu objavu, ni u najgoroj noćnoj mori nisam mogla zamisliti da će biti postumno i zadnje zbogom našem školskom kolegi i prijatelju Željku Križaniću Tusi. Na njegovu se inicijativu 18. svibnja 2024. okupio 8c razred, OŠ Vukovina, generacija rođena 1964./1965. godine. Većina učenika iz razreda bila je iz Mraclina. Ostali učenici bili su iz Vukovine, Kuča, Podotočja, Starog Čiča. Željeli smo proslaviti 45. godišnjicu male mature. Željko je organizirao grupu, došao do svih brojeva učenika našeg razreda, stupio u kontakt sa svima, dao sebe da se taj događaj obilježi na najljepši mogući način.
Ja kao predsjednica razreda i on kao zamašnjak cijele priče, otvorili smo prvi ples. Na žalost, i posljednji za nas dvoje. Dogodilo se ono najgore. Napustio nas je ničim ne odajući da se ne osjeća dobro. Sve se dogodilo u trenu. Unatoč svim poduzetim mjerama reanimacije, ništa se nije moglo učiniti.
Želim napomenuti da smo bili složan razred i da imamo uistinu prekrasna sjećanja. Željko nas je napustio okružen ljudima kojima je bio drag i koji su njemu bili dragi. Ostvario je cilj da nas okupi, na žalost, želju da tradiciju uspostavimo u istom sastavu, surova je stvarnost promijenila u sekundi.
Prijatelju, otišao si na bolje mjesto i vjerujem da planiraš neko novo okupljanje kad za to dođe vrijeme. Počivao u miru Božjem.
