Vjernici župe Vukovina i njihovi pridruženi hodočasnici proveli su tri nezaboravna dana u Međugorju, gdje su od 28. do 30. ožujka sudjelovali u molitvi, duhovnoj obnovi i euharistijskom slavlju. Hodočašće župe Vukovina u Međugorje predvodio je župnik Siniša Hegedušić, a putovanje autobusom bilo je ispunjeno radošću, pjesmom i zajedništvom.
Povod župnog hodočašća bila je ova jubilarna godina i priprema za 44. obljetnicu ukazanja Blažene Djevice Marije u Međugorju, koja se obilježava 24. lipnja, na blagdan svetog Ivana Krstitelja. Upravo tada, prije gotovo pola stoljeća, Gospa se prvi put ukazala šestero djece, donoseći poruku vjere, nade i mira.
Duhovni trenuci na svetim mjestima
Tijekom boravka u Međugorju, hodočasnici su bili smješteni u Hotelu Milićević, gdje su u ugodnom okruženju mogli pronaći trenutke odmora i zajedništva. Posjetili su Brdo ukazanja na Podbrdu i Križevac, sudjelovali u večernjem molitvenom programu te pristupili sakramentu ispovijedi. Posebna duhovna povezanost s Majkom Božjom Međugorskom bila je izražena prilikom dolaska na Brdo ukazanja te tijekom mise i klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Posebno dirljiv trenutak bila je zajednička sveta misa, u kojoj su vjernici mogli u hostiji primiti živog Gospodina.
„Nadam se da smo u ova tri dana uspjeli svoje nakane, boli i probleme predati Blaženoj Djevici Mariji, koja nas uvijek prati i zagovara“, rekao je župnik Hegedušić, zahvalivši svim sudionicima na sudjelovanju u molitvi, pjesmi i pobožnosti.
Zahvalnost je izražena i obitelji Milićević, koja je hodočasnike srdačno ugostila u svom hotelu, kao i vozaču Ivanu, koji je sigurno i udobno proveo grupu kroz ovo duhovno putovanje.
Najava novih hodočašća i duhovnih događanja
Ohrabreni iskustvom iz Međugorja, vjernici župe Vukovina planiraju nova hodočašća. U svibnju je planiran odlazak u Mariju Bistricu, a u lipnju odlazak u Trsat. Također, župnik je najavio važne događaje u župi za sljedeću, petu korizmenu nedjelju, uključujući krštenje sedmog djeteta u zajednici, kao i blagoslov nove ispovjedaonice i klecala.
Uz to, u subotu, dan prije Cvjetnice, održat će se tradicionalni križni put kroz župu, za koji su informacije dostupne na plakatima i župnoj web stranici.
„Neka nam ovo hodočašće bude izvor snage za svakodnevni život i neka nas potakne da svjedočimo vjeru u svojim obiteljima i zajednicama“, zaključio je župnik Hegedušić, izražavajući nadu u nova okupljanja i zajedničke duhovne trenutke.
U nedjelju 30. ožujka održana je Gradska smotra koreografiranog i izvornog folklora. Na Smotri ju sudjelovalo 13 društva s ukupno 15 točaka. Naše Kulturno umjetničko društvo predstavilo se koreografijom Posavine pod nazivom „Gledaj, majko, mojega dragana“. Autor koreografije je Dučecov voditelj Filip Martinić, a autori glazbe Filip Martinić i Željko Kravarščan. Za scenski izgled zaslužne su Marica i Ana Cvetnić.
Foto: Tragom hrvatske baštine
Stručni žiri u sastavu Tvrtko Zebec, Irena Miholić i Katarina Bušić pogledao je sve izvedbe te donio odluke da su najbolje izvedene koreografije: 1. Ogranak seljačke sloge Buševec, 2. KUD „Stari grad“ Lukavec, 3. FA Šiljakovina, 4. KUD Čiče, 5. KUD „Dučec“. U kategoriji izvornog folklora pobjedu je odnio KUD „Gradići“, a slijede „Nova zora“ iz Donje Lomnice i KUD „Velika Mlaka“.
– Vrlo smo zadovoljni ovogodišnjom Smotrom folklora. Moram napomenuti da je gorička Smotra po kvaliteti najjača u cijeloj Hrvatskoj. Većina županijskih smotri nema tu kvalitetu, broj društava i članova, koliko ima Velika Gorica. Rezultat je to dugogodišnjeg ulaganja u kulturno umjetnički amaterizam. Grad Velike Gorica velika financijska sredstava dodjeljuje folklornim društvima, a ide nam u prilog i blizina Zagreba te jako kvalitetni i stručni voditelji. Osobno sam zadovoljan našom izvedbom, mislim da su svi bili odlični. Uložen je velik trud svih članova, voditelja, garderobijerki i mislim da se to vidjelo. Stvarno smo na sceni izgledali odlično, bilo nas je četrdeset. Koreografija nije jednostavna, ali je vrlo zanimljiva i dinamična, nešto malo drugačije nego na što smo navikli, i to mi se sviđa. Iskoristit ću priliku i ovim putem se još jednom zahvaliti svim našim članovima, garderobijerkama Marici i Ani, voditeljima Fići i Studi, na odličnom odrađenom poslu. Idemo dalje u istom smjeru, već nas ovaj vikend čekaju novi nastupi – idemo na “Petek na Gorice”, pa na stotu obljetnicu našeg prijateljskog društva KUD „Bukovac“ iz Zagreba, a u nedjelju nas očekuju i dječja smotra folklora čemu se posebno radujemo – rekao nam je Matija Kos, predsjednik Dučeca.
Snuje se urota, pljačka banke ili atentat. Navija se, pak, na Maksimiru. Nu, mi smo snovali i navijali kudelnu preju tera nam treba da bi mogli tkati ličke fertune za naš Dučec. Snovalo se na snovače. Snovača, to vam ne ono v Domu, gde se sluša muzika. To je stroj kaj su imele naše bake, obavezna faza pre navijanja na stan. Dobro pogledajte slike i bu vam vse jasno. Budete isto videli da je snovača bila prvi ringšpil za malu decu. Je, možda ne znate, negda ne bilo plejstejšena i Tik Toka, pak su se deca svejeno znala zabavlati.
Ne dobro počelo. „A de su ti križi? A jel imaš greblicu? Dobro, dobro, imam ja. Lea, ojdi donesi“. Vučitelica Barek je bila stroga, ali pravedna. Samo, nekaj je falelo. Ipak, mi smo tradicijska udruga, čuvamo kak je negda bilo. Kaj je negda bil statusni simbol vučitela? Šiba. Otišel sem na vrt i donesel jednu pravu. I kaj mislite gdo je prvi dobil z njom? Zločesti su baš i to morali slikati.
Posel je išel pomudno. Kudelna preja se teško raspleče, tak da ovo nesu Dučecove spelancije, več zapetlancije. No, vredne i strplive naše žene su osnovale jedno petnaest metri osnutka, baš za fertune. Mam nakon okrepe išlo se navijat osnutek na stan. Tu je trebala greblica, do sad nesem niti znal kaj je to. I tu nas je naša preja opet jadila. Morali smo to proglasiti za psihoterapiju, da se jača strplenje i čeliče živci. I sigurni smo da je to zadnji put put da delamo z njom. A naše žene su se pokazale dorasle izazovu. Videlo se da ih je vučitelica Barek dobro komenderala.
Kaj nam je dalše za delati? Treba navajati čez ničenice i čez brdo. To bi moglo biti drugu subotu, 12. travna. A onda, če bu sreče, konačno bi počeli tkati.
Kako javlja HRT u 82. godini života preminuo je Marinko Colnago, osnivač i basist grupe Novi fosili. No, Mraclincima će zanimljivija biti njegova rodoslovna priča – naime, Colnago je unuk legendarnoga Štamparovog snimatelja ing. Aleksandra Gerasimova koji je prije stotinjak godina u Mraclinu i okolici snimio kilometre filmske vrpce, a prije svega bio je kamerman u slavnom dokumentarcu “Jedan dan u turopoljskoj zadruzi” snimljenom po scenariju dr. Drage Chloupeka. Gerasimov se osim tehnikom bavio i glazbom, bio je školovani violinist, a njegov muzički dar naslijedile su i dvije kćeri, pjevačice u zagrebačkom HNK-u, kao i unuk Marinko.
Donosimo prvi dio intervjua s gospodinom Dragutinom Kundićem, Mraclincem koji je život pronašao u Njemačkoj, u Münchenu, gdje boravi već punih 55 godina. Dragec je danas u mirovini, no cijeli radni vijek proveo je u jednom od najelitnijih njemačkih hotela. Ispričao nam je svoja sjećanja iz Mraclina, brojne zanimljivosti iz svojih mladenačkih dana, govorio nam je i o svojem poslu, ljudima koje je upoznao.
U Njemačku ste otišli kao srednjoškolac. Koje ste školske kolege i prijatelje ostavili u Mraclinu? Kakva sjećanja nosite iz Mraclina?
Hvalen Isus i Marija! Tak se negda pozdravljalo v Mraclinu i bum probal govoriti po našem, kuliko mi bu uspelo, ali prosim vas, da se ne smejete ak nekej nebu kak treba. Ja sem Dragan Kundić, rođen 1955. v Mraclinu od mame Katice Povoljnjak z Ključić Brda i od oca Franca Kundića z Mraclina.
Mama Katica i Dragec pred starom hižom u Mraclinu
Moja sećanja iz djetinjstva…Svi smo bili negde isti, jedni malo bogatiji, a jedni malo siromašniji, ali smo se svi zajedno družili i igrali, ponekad i tukli, no posle smo se opet zajedno družili. Moremo biti sretni da ni bilo mobitela i kompjutera, tak da smo se zajedno igrali i spominali. Otkud da počnem? Sečam se Šabariča: v zimi smo se sklizali i po celi dan, nismo bili gladni, a kad smo bili žedni, jeli smo sneg! Po škarpe smo se mogli sklizati do Bele ceste, sve je bilo pod vodom i v zime se smrzlo, tak da je to bil mali raj, kak v Holandiji! Sanjkanje, veliki i mali pri bunkeru! Po letu smo se v Šabariču igrali kauboja i Indijanca (kaj se denes nesme reći: Indijanec!). Svoje puške, pištole, luke i strele, pračke i se druge igračke smo si sami delali.
Gore: Desetarka Balen sa sinom Ivanom, majka Katica i Dragec Kundić Čuče: Štefica Šafar rođ. Crnić i Barica Kos Čikova
V kotlu, pod Babičinimi rasti smo lovili ribe s košarom, samo kaj smo zvadili više piškorof i zmiji belouški neg ribe. Po rasti je bilo rogačov tere smo lovili i puščali jednoga na drugoga da se bore. Pri cirkve smo se igrali nagojnača i skrivača, a i graničara. Onda je došlo v modu pikulanje. Svaki del sela je imal svoju pikulanu. Onda viseće kuglane. Nogomet smo igrali po dvoriščima, po šudru. Negda je i krv tekla z kolen. Kad si negdo zmeknul nogu ili veliki palec, jer je lopta bila teška, išli smo v Kuče k Pucekoviču, da nam je to naravnal.
Dragec pred svojom hižom
Osim sporta bilo je i muzike?
Je, pri Đeksonu smo imali neku vrstu diskokluba. On je kupoval najnovije gramofonske ploče od Beatlesov, Rollingstonsov i drugih, pa smo pri nemu v kujne, takoreči tancali, ili bolje rečeno, drmali smo se. Onda Dučec: probe i nastupi. Milek je osnoval i tamburašku skupinu mladih. Meni je dal brač prvi, a to je meni bilo malo teško, jer tu moraš puno prebirati, ali sem sejedno savladal, no onda sem več začas išel za Njemačku, tak da posle nis više sviral tamburu, ali sem si kupil električnu gitaru i to sem jedno vreme štrencal.
Dragec u mraclinskoj nošnji
Osnovnu školu ste završili tu?
Škola v Mraclinu do 4. razreda, a onda put pod noge Vukovinu, v zime po velikom snegu pešice. Bili smo negda mokri ko miši, a kad ne bilo snega, išli smo z beciklini. Moj kum Čik je bil blagajnik pri zadruge, pa sem više put mesto knig vozil punu torbu zadružnih penez v Vukovinu, a on je vozil moje knige, jer se je bojal da ga nebu do orabil, ali to nigdar nigdo ni znal. Dok je još bila razglasna stanica po selu, ja sem pri nemu v kancelarije, de je bila ta sa aparatura, puščal muziku, metal ploče, a on je javljal obavesti. Negda, negda sem z njim, a i sam bral mleko za zadrugu.
U to doba još je bilo dosta poljoprivrede u Mraclinu. Kako Vam je to išlo?
Kaj nis volel, a to je bilo, delati na polu. Negda se moralo i v 5 vur jutro zdići i iti na pole, kurizu okopavati i ogrinat. Ja sem navek pelal konja, a posle v 7 vur v školu, a negda i popoldan opet na pole. Kad se seno spravljalo, moral sem na konje paziti i terati im obade da ih ne pikaju. Kad se seno odvezlo domom moral sem na štaglu gaziti seno i rivati ga v rupe pod krov, da bi ga više stalo. A pod krovom je bila prava sauna i sve puno prašine tera je pikala, a i jako je srbelo.Volel sem životinje, se kaj je bilo pri hiži. Konje, krave, svinje, kokoši, race, guske, peseke, mačke, zajce i se druge koje su bile pri hiži. Mi smo znali da krava ni ljubičasta, kak na Milka čokoladi.
Odozgora, s lijeva: Josip Brozović, Zlatko Cvetnić Mamulin, Nikica Vezmarović, Ivan Cvetnić Diđek, Mato Golubić Matek, Josip Cvetić Joja, Milivoj Kos Prelčev, Mladen Đuretić, Berislav Galeković Filčekov, Mladen Galeković Ožinov i Dragan Kundić
Lepo je to djetinstvo bilo! No, mogel bi ja toga još puno nabrajati, ali to bi bilo preveč. Neznam jel budu mladi znali to čitati, pa im vi stariji to malo prevedite, a ja sem štel malo trenirati svoj mraclinski govor. Ako nekej ne kak treba, ja sem več 55 let vane, onda mi oprostete.
Dragec i Ksenija Nestorović rođ. Kos Čikova
Kako ste odabrali srednju školu i buduće zanimanje? Hotel u kojem ste radili u Münchenu je svjetski poznat. Kako ste došli tamo i što Vam je bio posao?
V Mraclinu sem živel do završetka osmoletke, kad sem otišel v Nemačku, de mi je već mama delala. A kad sem otišel z doma ne me bilo 2 lete domom…Prvo ke sem odma svatil je bilo, ti moraš dobro navčiti nemački jezik, jer bez toga nemaš šansu neke pravoga postati i tak sem već za 8 mesec svladal jezik i odma sem pošel v zanat i školu.
Mama Katica i Dragec u Münchenu 1972. godine
Najpre sem pošel za električara, ali sem to po nagovoru moje mame dosta brzo napustil, iako sem imal osigurano mesto v Siemensu. Posle 2 godine zanata, dal sem otkaz i isti dan otišel po minhenskim hotelima (samo prve klase) iskat do me bu zel v zanat i tak sem došel v Bayerischer Hof, teri je još i denes jeden od najboljih i najpoznatijih v gradu, Evrope i svetu. Svakog leta se pri nam održava Minhenska sigurnosna konferencija (MSC) i tu sem upoznal puno političarof z celoga sveta!
Hotel Bayerischer Hof
Po završetku zanata (3 leta), de sem prešel se pozicije, od konobara do portera, najviše mi se sviđalo na baru de sem i ostal, jer tu je bilo najviše penez, a najmenje se delalo i imaš drukčije kontakte z gosti neg kak kakva posluga ili slično. Za barmana sem začas položil i državni ispit i tak sem ostal v te struke! Nažalost sem moral 1978. v vojsku, iako su me svi nagovarali da odem v Ameriku, kam me jeden gost štel pod svu silu zeti k sebe, imal je veliki lanc restoranov i barova, ali to nesem štel, pa sem se odlučil te 15 mesec odguliti i biti dale sloboden čovek. Posle vojske 1980., sem štel v Švicarsku radi francuskoga jezika, ali Švicarci su mi dali samo boravak na 3 meseca, a to ne bil moj cilj, jer ja sem navek štel v Kanadu. No, to mi ne uspelo tak da sem odlučil opet započeti v Nemačke, ali onda sem mogel samo tam započeti de sem bil do prije vojske i tak sem se opet vrnul na svoje staro mesto na baru otkud sem i otišel. Svi su me rado opet prijeli, kolege ko i moji gosti tere sem ostavil i tak sem tu i ostal. Onda stvaraš familiju i vreme te pregazi, tak da sem v tem hotelu sprovel moj celi radni vek (45 leta), kak i drugi moji kolege, i to ni jen ne požalil, jer smo bili kak jedna familija.
Zajednica kulturno umjetničkih udruga Grada Velike Gorice i ove je godine organizator smotri folklora.
Smotra koreografiranog i izvornog folklora održat će se u nedjelju 30. ožujka u 17 sati u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica. Naše kulturno umjetničko društvo predstavit će se koreografijom Posavine pod nazivom „Gledaj, majko, mojega dragana“. Autor koreografije je Dučecov voditelj Filip Martinić, a autori glazbe Filip Martinić i Željko Kravarščan. Za scenski izgled zaslužne su Marica i Ana Cvetnić.
Tjedan dana kasnije, u nedjelju 6. travnja u 17 sati održava se smotra dječjeg folklora. Dučec će se predstaviti dvjema točkama: najmlađa folklorna skupina pod vodstvom Doriane Vlahovac izvesti će pjesme, igre i plesove Posavine – „Imala sam puža muža“. Srednja folklorna skupina izvesti će ličke plesove „Imam kozu, imam jarca“, a koreografiju su uvježbali Tea Jančinec, Lucija Starčević i Filip Martinić. Voditelj tamburaškog podmlatka koji će pratiti plesače je Matija Galeković.
Protekli vikend članovi Dučeca proveli su u Budimpešti na X. međunarodnom folklornom festivalu. Nije ovo prvi put da Dučec nastupa u u glavnom gradu Mađarske jer je KUD 2013. godine već sudjelovao na istoj manifestaciji.
Na festivalu vokalna skupina izvela je dvije turopoljske pjesme, dok se folklorna skupina predstavila novom koreografijom Posavine – Gledaj, majko, mojega dragana. Jedan nastup održan je i ispred znamenite zgrade Glavnog željezničkog kolodvora, što je bila prava atrakcija za sve koji su se u tom trenu našli na trgu.
U Budimpešti je članove dočekala gospođa Neda Maretić iz Bitole, koja trenutno živi u Budimpešti i radi u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Budimpešti. Veza između KUD-a Ilinden iz Bitole traje već gotovo 30 godina, a Neda je sa svojim ocem Brankom, također bila naša gošća u Mraclinu. Neda je napravila kratak razgovor sa predsjednikom Matijom Kosom i Vesnom Tafrom, za Glas Hrvatske.
Osim sudjelovanja na samom festivalu bila je prilika vidjeti brojne znamenitosti Budimpešte, uživati u vožnji Dunavom, upoznati mađarski folklor, tradicionalni gastronomiju, te upoznati njihov noćni život.
– Još jedno prekrasno putovanje, puno veselja, pjesme, druženja, ali i odličan nastup obilježili su naš vikend u Budimpešti. Pohvaljujem sve svoje članove, a posebno se moram zahvaliti brojnim sponzorima koji su nam pomogli u realizaciji ovog gostovanja – KOVA, PPS Galeković, Transavio tim, Iličić Mont, NORD braća Cvetnić, Autoprijevoznik Stjepan Vlahovac, Gorica staklo, Microteam, Elektro Kovačić, Naturalis, NEWMIP, Nestor, INIT grupa, AZ Đuretić te g. Marijanu Kovačiću. Slijede nam završne pripreme za goričke smotre folklora, nastup povodom stote obljetnice rada našeg prijateljskog društva, KUD-a Bukovac iz Zagreba, nastupi povodom Jurjeva, ali i nastavak rada na projektu “V Mraclinu se ponovo tke” – rekao je Matija Kos, predsjednik Dučeca.
