Mraclinski kravar – Tona Dušekov

Kravar pred Rackovim čardakom

Naš Tona dugi niz godina vodio je krave na ispašu. U stadu je bilo tridesetak i više krava. Njegov rajon bio je od crkve do Črešnjevice. Od crkve prema pruzi bio je rajon Vere Grajfove. Svako jutro iza 6 h Tona je svojim bičem dao znak za polazak. Bič je imao kratku drvenu dršku i štrik dugačak oko 3 m. Uvijek bi stao na raskrižje kod dućana i opleo dva, tri puta. “Pucanj” je bio toliko snažan da se čulo do kraja sela. U tome je bio pravi majstor. Mnogi su se okušali, ali im nije pošlo od ruke.

U ono vrijeme bilo je kućanstava koja su imala dvije, pa čak i tri krave koje su išle na ispašu. Dogovor je bio – koliko krava čuva, toliko je dana u toj obitelji na košti. To znači da je na ručku i da dobiva “brašno”. Brašno je bilo doručak kojeg je dobio u torbi. Obično je bilo špeka, sira ili kuhanih jaja, kasnije i mesni doručak, kruha, ponekad i gibanice. Našlo se i vina za okrjepu. Moja baka znala mu je dati svako jutro štamprl do dva rakije. Lijepo se vidi. Iza podneva krave su zbog velike vrućine išle doma. Tona bi tada dolazio na ručak i onda bi otišao na počinak. Oko 15 h krave su ponovno išle na ispašu i vraćale su se predvečer. Svaka od njih znala je put do svoje štale.

Brašno (foto: Jasna Čunović)

Vođenje krava na ispašu imalo je višestruku korist: ušparalo se sijena za zimu, krave su bile u zajednici i nisu bile divlje, a i nisu im tako brzo rasli papki jer su ih hodanjem trošile. Kako sam kao dijete bila znatiželjna, pristavila sam se u štalu kad su kravi Cici rezali papke. Bila je to akcija na koju se duže spremalo, okupilo se dosta susjeda, ali bezuspješno, nisu uspjeli porezati papke. Cica je i u ono vrijeme htjela biti moderna. Na kraju su je moji morali prodati.

Kad su se pojavili zdravstveni problemi naš Tona otišao je u prisilnu mirovinu, a naše krave više nisu išle na ispašu. A krava je bivalo sve manje po našim domaćinstvima i tako je Tona Galeković Dušekov ostao naš prvi i posljednji kravar. Život ga od rođenja nije mazio. Živio je skromno, bez svile i kadife, ali pošteno, ostavivši za sobom trag koji ni danas ne blijedi.

Vreća Tone Dušekovog (foto: Jasna Čunović)

Devetnica Gospi obilježena oproštajem njenog čuvara, župnika Saboleka

Foto: Zvonimir Šafar

Župnik Župe sv. Fabijana i Sebastijana i dekan Zapadnovaraždinskog dekanata vlč. Ivica Cujzek u utorak 6. kolovoza, pred mnoštvom hodočasnika emotivno je započeo prvi dan devetnice Gospi Vukovinskoj:

– Sve vas od srca pozdravljam, i ove godine u blizini Majke Božje Vukovinske. Sve vas od srca pozdravljam jer vjerujem da nas i Ona danas želi pozdraviti. Vjerujem da je i Njoj danas drago da smo danas ovdje i da započinjemo jedan put koji neće biti lagan. Put devetnice je težak put jer nekako prožima naš ljudski život, hod života, prožima sve ono što ste i ove večeri donijeli na ovo sveto mjesto u ovu crkvu ili oko crkve, ali i pred Nebesku Majku. Prožima sve to skupa i naš susret s Bogom. Marija, napose ovih dana želi da smo u Isusovoj školi. Ali, s druge strane, Isus njezin sin, a naš spasitelj, naš zemaljski hod usmjeruje prema svojoj i našoj Nebeskoj Majci, da ova devetnica dobro prođe. Ne znam kako ste vi, kakvog raspoloženja? Meni nekako ovih dana posebno srce kuca, zahvalno srce i zahvaljujem gospodinu župniku što me pozvao. Ali to je srce i tužno. Ove godine devetnica  je obilježena jednim oproštajem, jer njezin čuvar, onaj koji je bdio nad njom, a to je naš dragi župnik Đuro, i ovom devetnicom želi Bogu reći jedno veliko hvala na svećeničkom služenju. A osobito na ovome što se ovih dana događa na toj devetnice, ovdje u Vukovini. Zato, nemojmo dopustiti da samo tako prođe. S jedne strane ova devetnica želi nas dotaknuti u našoj nutrini, u našoj duši u susretu sa Svetim, ali želi nas dotaknuti u punoj ljudskosti. Promatrajući oko sebe ljude koji su se trudili i trude se da nas približe Bogu. I zato pomozite mi, drage sestre i draga braćo, pomozite mi da i ovih devet dana, a napose s Velikom Gospom potpišemo prekrasnu crtu vjere i povjerenja u Boga i u brata čovjeka. Ali isto tako, za vjeru u svome srcu učinimo ovih dana nešto lijepo i nešto snažno za naš život. Neće biti lako, ali krenimo. Krenimo u to!

Foto: Zvonimir Šafar

Foto-galerija: Zvonimir Šafar

TS Alibi ponovno na Požegi

TS Alibi na Tamburaškoj večeri u Mraclinu (foto: Katarina Čubra)

Nakon 13 godina Alibi će ponovno nastupiti u Požegi, na našem najpoznatijem tamburaškom festivalu Zlatne žice Slavonije! Ove godine predstaviti će novu autorsku pjesmu “Neka ide bez mene”. Autor glazbe, teksta i aranžmana je Matija Galeković Benov. Pjesmu će izvesti u petak 6. rujna među izabranih 18 izvođača u polufinalnoj tamburaškoj večeri. Najbolji izvođač s polufinalne večeri će nastupiti u nedjelju 8. rujna na završnoj večeri uz najpoznatije izvođače tamburaške glazbe u Hrvatskoj, čemu se naravno nadaju i članovi Alibija. Pjesmu poslušajte na službenom Youtube kanalu festivala:

Ponosni sponzor nove pjesme je Gostiona Gord iz Vukovine, a pjesma je snimljena u studiju Release kod Robija Bobesića u Buševcu. Podsjećamo da su na tamburaškoj večeri u sklopu ovogodišnjih Vidovih dana najavili da na jesen planiraju samostalni koncert za prvih 20 godina djelovanja. O detaljima ćemo vas pravovremeno obavijestiti.

U nastavku pogledajte nekoliko fotografija sa snimanja.

Foto: TS Alibi

FOTO: Rode “napale” Obrež

Počinje hodočašće i devetnica Gospi Vukovinskoj

Hodočasnici iz Mraclina (iz knjige “Župa Pohoda Blažene Djevice Marije Vukovina” Ljubice Pernar Robić i Sanje Cvetnić, 2005.)

Danas u 18 h ispred crkve svetog Vida u Mraclinu započinje prvi od devet dana pješačenja i hodočašća  našoj župnoj zaštitnici Gospi Vukovinskoj. Stariji hodočasnici govore o tome kako je u koloni u samom početku znalo biti i preko stotinjak ljudi. Danas se to svelo samo na dvadesetak pješaka. Nemojmo biti lijeni malo se žrtvovati Gospi za ljubav i uslišenje naših molitava, ali i ne zapustiti lijepu pobožnost koju su započeli naši stari. Stalno govorimo kako sve dobre stvari i običaji idu kraju, a ne pitamo se jesmo li i sami tome pridonijeli. Uz samo malo žrtve možemo od Gospe izmoliti veliki blagoslov za nas i naše obitelji.  

Mraclinci obilježavaju Oluju

Prema maloj, ali živoj tradiciji našeg portala u nastavku donosimo galeriju fotografija snimljenih na mraclinskim obiteljskim i prijateljskim proslavama ovogodišnjeg “Dana Oluje”, kako u selu tako i na moru. Eto nas: Mraclin, Rtina, Omiš, Ugljan, Krk…

Sretan Dan pobjede!

U povodu današnjeg praznika uz bistu mraclinskog viteza Tomislava Hrkovca okupili su se članovi obitelji, branitelji, čelnici Mjesnog odbora i mraclinskih udruga te položili vijence i zapalili svijeće. Čuvajmo tekovinu koja je krvlju izvojevana, poruka je današnje komemoracije, vodimo računa o svojoj povijesti gledajući u budućnost, stvarajući sretnu, sigurnu i prosperitetnu domovinu.

Sretan vam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!

Uoči Dana pobjede

Vijeće Mjesnog odbora Mraclin poziva sve mještane da se sutra, 5. kolovoza u 8 sati kod biste Tomislava Hrkovca pridruže polaganju vijenca povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja.

Čestitamo ovaj naš narodni praznik i ujedno pozivamo sve naše čitatelje, ma gdje bili, da nam se jave s fotografijama sa svojih proslava kako bismo ih objavili na portalu i na taj način uveličali medijsko obilježavanje “Dana Oluje”.

Dok nam živo srce bije!