Vatrogasna mladež iz Mraclina, Kuča, Velike Bune i Ribnice ovoga će vikenda predstavljati naš grad na Državnom natjecanju vatrogasne mladeži koje se održava u Puli.
Prije sutrašnjeg puta gradonačelnik Dražen Barišić ovim društvima dodijelio je 40 radnih odijela koje će natjecateljske ekipe koristiti u svojim nastupima.
– Svi znamo što je vrijednost vatrogastva, ali ono što ističe Veliku Goricu na vatrogasnoj karti je mladost i posebno je zadovoljstvo vidjeti ovako mlade osobe koje predstavlju naš grad kroz vatrogastvo – poručio je mladim vatrogascima gradonačelnik Barišić.
Upravo je broj mladih uključenih u vatrogasna društva u Velikoj Gorici posebnost gradske Vatrogasne zajednice, a dugogodišnji rad s mladima ima i velike rezultate. Kako je prošle godine ekipa DVD-a Mraclin osvojila drugo mjesto na ovome natjecanju i ove godine su očekivanja velika.
– Imamo naznaka s treninga da bi mogli ostvariti dobar rezultat, dvije ekipe konkuriraju za dobar plasman – rekao je zapovjednik Boris Turan koji se zahvalio i voditeljima ekipa koji marljivo rade s mladima.
Tjedan dana nakon vatrogasne mladeži na terene će i starije ekipe, a naš grad predstavljat će DVD-i Ribnica, Turopolje i Staro Čiče.
Jesen stiže. Svako novo godišnje doba donosi neke nove početke. Nikada joj to nisam rekao. Došao sam nepozvan, sa sobom nisam donio ništa. Ljeto mi je pokazalo izlaz iz sjene. Morao sam se nažalost oprostiti iako nitko od nas ne zna što je iza ugla. Sakrio sam se u zavjetrinu. I šutio. Tek želim da se zna da sam učinio sve što sam mogao. Bacio sam u trnje sunce, more, zalaske i mozak u nekim drugim dimenzijama. Ljeto je bilo ispunjeno radom, redom i čekanjem. Čekanjem da dođe ovo, prođe ono, da se nešto nedefinirano ali pozitivno dogodi, dođe i prođe, da me ostavi pod dojmom dok ne dođe nešto novo, bolje od prethodnog. Te jeseni odlučio sam ne planirati. I ne čekati. Zajednička mi ostaju samo neodgovorena pitanja poznanika u prolazu.
Bek je ispijao kavu dok Bat nije zatvarao usta. Pričao je o projektima, milijunima, tržištima… Sjedio sam. I šutio. Na neka pitanja i dalje tražim odgovore. Shvatio sam da nema smisla boriti se protiv nečega što /ni/je suđeno. Ipak, svaki dan imamo izbor. Petak je oduvijek omiljen dan u tjednu. Kvaka je u tome – govorio sam si – da treba biti hrabar i odvažan i ostaviti traga. Ne baš promijeniti svijet, samo malo vlastite okoline. Možda umjetnošću promijeniti živote. Predivno pisati. Cijeniti prijatelje, ne iznevjeriti svoja načela, živjeti punim žarom i plućima. Voljeti i biti voljen, ako je moguće. Razumno jesti. Takve stvari. Oduvijek sam znao da samo u nekim životima želim aktivno sudjelovati.
‘Tradicionalno, ljudi moraju čekati da se stvari pokrenu, moraju čekati da ih netko zaposli, moraju čekati promaknuće… Ideja o pisanju bloga daje im osjećaj moći, jer se oslanjaju isključivo na sebe i ne moraju čekati na druge. Nevjerojatna je misao da živimo u vremenima kad možete sjediti kod kuće i uz pomoć dobre ideje, laptopa malo borbenosti i odlučnosti pokrenuti posao. Diljem svijeta ljudi tako ispisuju svoju sudbinu’ – rekla je Natasha Courtenay – Smith. Život te tuče rukama i nogama i moramo se truditi ‘sačuvati ustaljeni gard’. To je život. Grub je poput šamara na licu punom bure. Nema milosti i ne pita. Ne pita. Ne bira. Samo uzima. Ja biram lijepe osjećaje, lijepe riječi i lijepe trenutke. Biram dok mogu birati. Biramo dok smo pokretni i zdravi. Napisati ću još ponešto pa idem na godišnji odmor, na neke nove početke suočiti se sa samim sobom.
Sanjam. Svakodnevno. Male i velike snove. Važne. I svaki put tako. Sanjaju li i oni velike snove poput mene? Jesu li ih ikad sanjali? Jesu li ih pokušali ostvariti? Ne znam. Ponekad je dobro kad si sam sa sobom na Ti. Imam velika očekivanja i vjerujem da će se barem dio ostvariti. U protivnom još ću jednom mahnuti iza ugla neke slijepe ulice i nastojati zaboraviti. Opet. I put u pakao, kažu, popločen je dobrim namjerama. Osobno, najdraže su mi ispravne odluke isprepletene s pogrešnima prema pravom putu. Upravo sam bacio oko na moj zadnji tekst. Dvadesetog u rujnu, ili bilo kog drugog. Možda je idealno vrijeme za provođenja svih onih odluka na čekanju. Vežu me određene uspomene ne veže me vizija budućnosti zato je lijepo pogledati isto mjesto drugim očima.
Onaj tko kaže da nema očekivanja u pravilu – laže. Priznajem, još uvijek sam nestrpljiv. Strpljenje je dragocjena osobina s kojom se baš ne mogu pohvaliti. Jesen stiže. Svako novo godišnje doba gleda u daljinu i ne vidi ono što mu je pred nosom. Jesen nas je snašla prije negoli smo očekivali. Počeci dolaze s jeseni, tješili smo se. Valjalo bi započeti puno toga, ma mi se ne da! Sreo sam pjesnika neki dan u našem kafiću. Pričao je u stihovima, pričao je o stihovima, tamburašima i klapama. Lijepo. Urednik svakodnevno poziva na svakodnevnu molitvu. Lijepo. Jerbekov čardak je u značajnoj rekonstrukciji. Susjed Baggio je u procesu kreiranja vlastitog procesa konstruiranja ličnosti ‘šest kila u tri tjedna’. Graba je opet zelena. Dva ovisnika o tenisu udaraju lopticu kako se već udara oko pola sedam predvečer. Začuo se vjetar u turopoljskoj ravni. Nismo više na obali, osunčani i sretni. Ne svira naša omiljena muzika. Na neku čudnu foru krene neka priča bez veze, o svemu i svačemu, a opet ni o čemu. Popio sam kavu s dragim ljudima. Sutra ću krenuti na dijetu. Sutra dolazi već tri tjedna.
18. rujna 2016., Nova graba – Na prekrasno pripremljenom terenu u osvit jutra, kadeti Mraclina nestrpljivo su čekali goste iz Kuča koji su se malo kasnije probudili za utakmicu. No, prekrasan ambijent i mnogo golova, sa ne baš spektakularnom igrom, koja se uglavnom odvijala na jednoj polovici, sažetak je ovog kola. Gosti utakmicu počinju sa 7 igrača, a kasnije su im se pridružila još dva suigrača, dok Mraclin uzvraća slabašnom, ali ambicioznom momčadi koja nije pružala atrakciju i sinergiju, ali jest mnogo golova. Kučani su kući ispraćeni sa 5 golova u mreži, a redom su zabijali Brkić, V. Galeković, Posavec 2x i Zgurić. Bila je to utakmica u kojoj su gosti zbog brojčanog hendikepa bili u podređenoj poziciji, a domaćin je svoje nonšalantno odradio i postigao konačan cilj, a to su nova tri boda. Tako se polagano slaže tablica u kojoj Mraclin kreće prema gornjem dijelu tablice, koja će se po svemu sudeći križati sa skupinom B, a vidljiva je sve veća želja za ulaskom u sam vrh tablice. Sada slijede utakmice u kojima je žetva bodova najbitnija.
Foto: Vitomir Štuban
Foto: Vitomir Štuban
Foto: Vitomir Štuban
Foto: Vitomir Štuban
A sada mala digresija: vidljivo je da se polagano stvaraju tenzije među klubovima, pa neki posižu za onim najgorim oružjem, a to je neregularnost. Vidljivo je da se to – u želji i žaru borbe za naslov i što kvalitetniji rezultat – dešava i nekim klubovima koji inzistiraju na regularnosti i identifikacijama, uvjerljivo imaju kvalitetu i čelnu poziciju na tablici, a posižu za udarcima ispod pojasa. Tako uništavaju ugled svoga kluba, ugled pojedinca, a i osobni ugled, pa apeliram na sve one koji će se već pronaći u ovoj digresiji. Sam, kao bivši trener i sad promatrač, znam što je čar pobjede, ali treba imati karakter i cilj postići trudom i zalaganjem, a ne linijom manjeg otpora i neregularnosti.
Sljedeće kolo je po planu u Bedenici, točnije Strmcu, no po svemu sudeći morat će se odgoditi zbog državnog natjecanja vatrogasaca.
Postoje samo dvije vrste kršćana: oni koji mole i oni koji ne mole.
Tako je rekao jedan od svetaca. Možda bismo mogli tome dodati da postoje kršćani: koji mole krunicu i koji je ne mole.
Ona je molitva našega života! Ona je molitva za svakoga, u svako vrijeme i na svakome mjestu! Kod moljenja krunice bitno je: zajedno s Blaženom Djevicom Marijom misliti na život i muku, smrt i uskrsnuće Spasiteljevo, a pritom i svojim mislima i svojim riječima slaviti Boga. Tako po Marijinu primjeru postajemo dionicima života, muke i slave Gospodinove.
Beethoven, najveći glazbeni genij, volio je i molio redovito krunicu. Michelangelo, umjetnik, molio je krunicu. Ampere, znanstvenik, molio je svaki dan krunicu i to u crkvi.
Vrijeme molitve je najbolje iskorišteno vrijeme. Molitvom se prije rješavaju svi naši problemi, bilo osobni, bilo društveni, nego samim razgovorom. To su dobro znali i velikani. Zato su svaki dan molili krunicu.
Za naše čitatelje ovaj tjedan objavljujemo naš video uradak Slavnih otajstava Gospine krunice.
Zlatna kuna nagrada je koja se svake godine tradicionalno dodijeljuje tvrtkama koje su poslovanjem iskazale u prošloj kalendarskoj godini. Ovogodišnji laureati svoja su priznanja dobili na svečanoj sjednici Hrvatske gospodarske komore – Županijske komore Sisak. Nagrada je zamišljena kao poticaj razvoju gospodarstva, a najuspješnijim srednjim trgovačkim društvom proglašeno je poduzeće PPS- Majur iz Majura.
Već 60 godina ovo poduzeće iz Velike Gorice uspješno posluje u drvnoj industriji, a posljednjih 12-tak i na području Općine Majur. Prošle je godine poslovna dobit iznosila desetak milijuna kuna, a njen veliki dio ulaže se u unaprijeđenje proizvodnje i razvoj poslovanja.
Mladen Galeković iz Mraclina, vlasnik PPS- Majura, nakon prvotnog iznenađenja dobivenom Zlatnom kunom, istaknuo je da će ova nagrada predstavljati poticaj daljnjem radu i napretku tvrtke.
Poslušajte izjavu za medije gospodina Galekovića nakon što je dobio tu prestižnu nagradu:
JADRAN: Ban, S. Aleksić, M. Aleksić, Buotić, Bonacin, Biočić, Elez, Kušeta, Rajčić, Ciko, Zokić (još su igrali: Bistrović, Kojić, Šiškov, Plejić, Durdov, Kovačević, Orošnjak). VODITELJ: Ante Mandarić Tojo.
Prijateljstvo Mraclincov i Kaštelana seže još od početka osamdesetih godina preko vatrogastva, a na zelenom travnjaku nogometni veterani oba kluba već gotovo četiri godine odigravaju prijateljske utakmice. Na odličnom travnjaku Nove grabe subotnji dvoboj gdje je najmanje važan rezultat ovog puta dobili su domaćini.
