2. listopada – Sveti anđeli čuvari

VIDEO: Pogledajte dokaz papine tvrdnje o postojanju anđela čuvara

Da nas netko uvijek pazi, svaki puta ponovo izdiže, tjera oprezno naprijed papa Franjo potvrdio je priznanjem doktrine o anđelima kao čistoj realnosti

Anđeli čuvari postoje – izjavio je papa Franjo tijekom misnog slavlja u Vatikanu 2. Listopada 2014.

Kada se preispitujemo, trudimo se biti oprezni, na neki način usmjeravamo, zapravo slušamo glas našeg suputnika, pojasnio je papa Franjo.

Da nas netko uvijek pazi, svaki puta ponovo izdiže, tjera oprezno naprijed potvrdio je priznanjem doktrine o anđelima kao čistoj realnosti, te pozvao vjernike da preispitaju svoju vezu s čuvarem, da ga pozdrave ujutro, a zamole da ih čuva noću.

Prema svetom Augustinu riječ anđeo označava službu a ne narav, jer su duhovi po onome što jesu, a anđeli po onome što čine, to znači sluge su i vjesnici Božji. Anđeli imaju razum i volju, što znači da su osobna i besmrtna stvorenja.

Anđeli su stvoreni u isto vrijeme kada i svijet, ali prije čovjeka.

Kršćanska anđeoska hijerarhija označava stupnjevit poredak anđela na nebesima. Takva podjela potječe od pisanih djelaPSeudo-Dionizija-Areopagita, teologa iz petog stoljeća i navodnog učenika svetog Pavla. Pseudodionizijski spisi Mistična teologija, Nebeska hijerarhija i O Božjim imenima, su temelj zapadnog učenja o duhovnim nebeskim bićima, a spominju se i u Bibliji. Podijeljeni su u devet sfera ili zborova, u skupini po tri.

Sveto Pismo je najbolji i najčišći izvor u kojem pronalazimo najpotpunije podatke o anđelima.

U Knjizi Postanka anđeo Božji se ukazao Hagari kada je u pustinji tugovala i očajavala, gledajući kako će joj sin umrijeti okrutnom smrću od gladi i žeđi, tješeći je i hrabreći, te silno obradovavši kad joj je rekao da će joj sin postati ocem velikog naroda.

Podatke nalazimo i u Prvoj knjizi o Kraljevima, u priči o Juditi, u Drugoj knjizi o Makabejcima, u Drugoj knjizi o Makabejcima, u knjizi o Tobiji, u Novom zavjetu i drugima.

https://www.youtube.com/watch?v=U5n5I1robuA

Mlađi pioniri slavili u Brezju

Foto: Vitomir Štuban

Igralište u Brezju, 1. listopada 2016.

NK SLOGA (BREZJE) – NK MRACLIN 3:6

Strijelci za Mraclin: L. Kos (4) i D.Tandarić (2)

Sastav Mraclina: I. Pavlović, M. Cvetnić, D. Rupčić, V. Galeković, M. Bradić, M. Roginić, J. Cvetnić, F. Dadović, K. Bilanović, L. Kos, D.Tandarić

Odigrali su pioniri Mraclina odličnu utakmicu, te zasluženo odnose tri boda sa gostovanja u Brezju. Bio je ovo dan naših napadača L. Kosa i D. Tandarića, koji su svakoj akciji pravili pomutnju u obrani domaćina. Osim spomenute dvojice odličnu utakmicu odigrali su obrambeni igrači V. Galeković i M. Cvetnić. U sljedećem kolu u Mraclinu gostuju pioniri Lomnice.

Raspored nastave engleskog jezika u vrtićima

Objavljujemo raspored nastave engleskog jezika u vrtićima. Molimo roditelje, djedove ili bake ukoliko su u mogućnosti da dođu na prvi sat, radi dogovora s učiteljicom iz engleskog. Nastava počinje 6. listopada 2016. za grupe koje počinju ponedjeljkom i 7. listopada za grupe koje počinju utorkom.

DJEČJI VRTIĆ VELIKA GORICA

Centralni vrtić – J. Pucekovića 2, V. Gorica
Utorkom i četvrtkom od 16.15 do 17.00

Područni vrtić, Kurilovečka 3, V. Gorica
Ponedjeljkom i srijedom od 6.15 do 17.00

Područni vrtić Vukovina, Stara cesta 14, Vukovina
Utorkom i petkom od 16.15 do 17.00

Područni vrtić Mraclin, Ladislava Galekovića 50, Mraclin
Ponedjeljkom i srijedom od 16.00 do 16.45

DJEČJI VRTIĆ CICIBAN

Centralni vrtić, V. Vidrića 2, V. Gorica
Utokom i četvrtkom od 10.00 do 10.45

Područni vrtić S. Kolara
Utokom i četvrtkom od 8.45 do 9.30

TERMINI NASTAVE ZA DJEČJI VRTIĆ „ŽiREK“ OBJAVITI ĆE SE NAKNADNO, ZBOG PROSLAVE DANA NJIHOVOG VRTIĆA. ČESTITAMO IM NJIHOV DAN!

Izvor: http://www.pouvg.hr

Naposljetku

‘Bolje da me mrze zbog nečega što jesam, nego da me vole zbog nečega što nisam’, zapisano je na jednom grafitu u Torinu. ‘Pazi na svoje MISLI, one postaju RIJEČI. Pazi na svoje RIJEČi one postaju DJELOM. Pazi na svoja DJELA, ona postaju NAVIKOM. Pazi na svoje NAVIKE, one postaju KARAKTEROM. Pazi na svoj KARAKTER, on postaje tvojom SUDBINOM?, stoji na drugom, negdje u srcu Zagreba.
‘Ja sam takav. Ili zaboravljam odmah ili ne zaboravljam nikad!’ zapisao je Samuel Beckett dok je čekao Godota. Ovo su, naposljetku, slike koje se ne zaboravljaju.

nk
Momčad Dolenca tradicionalno je sudjelovala na Memorijalu Marka Čika. Na slici doktor Hubak, veliki i mali Vukašinec, portir Praštalo, Buby, Igy, jedini mraclinski osvajač Kupa Hrvatske Ivan Đuretić, Neven Gvabi Karas, Bat Macenić i lijevi bek Darko Crnić. U pozadini desno Obrežani već cugaju – Bek Đuro, Paja…

ekipa
Jedna od legendarnih momčadi Obreži, osamdesetih godina vječiti pobjednici Memorijala Marka Čika. Bili smo ‘mnogo jaki’. Na ovoj slici nema (valjda nisu došli/ Beka, Vjeke, Buce, Paje… ali je tu osovina Šeki i Đekson, u punoj snazi i pri ‘šutu’. Igrali smo po krilima. Tri ‘prvotimca’ Obreži imaju isto ime i isto prezime. Koje?

Mraclinske jeseni

Povijesni zapisi…

Mraclin kroz povijest, svih tih jeseni, svih tih stoljeća, desetljeća, godina…

27. rujna 1592. godine Mraclin je doživio ali i preživio najžešću tursku provalu. Pljačkaški odredi (akindžije) Hasan – paše Predojevića pretvorili su Mraclin u zgarište. Ipak, selo nije zatrijelo jer su ga Mraclinčani vrlo brzo obnovili.

Prvog listopada 1862. godine uspostavljen je stalni teretni i putnički promet. Tako je Mraclin dobio vezu sa svijetom. Za povratnu kartu Mraclin – Zagreb trebao je težak raditi 6 dana, a radnik 2 dana. Za treći razred u vlaku trebalo je platiti oko 100 današnjih kuna (75 groša).

U rujnu 1940. godine u kući Nikole Paripovića održan je tajni sastanak malobrojnih ljubitelja boljševičkih ideja. Do kuće Nikole Paripovića je “bunker”. To su ostaci neizgrađene mljekare.

27. rujna 1943. godine pozaspali Mraclin je u 23 sata probudila eksplozija. Partizanski mineri su minirali pružni most iznad potoka Obdine kod kuće obitelji Rogina. Naišao je njemački oklopni vlak i mina je eksplodirala, a Nijemci su iz vlaka osvijetlili prve kuće i žestoko zapucali. Civili Ferda i Pavel Kos su ubijeni. To je ratni zločin. Mnogi su se pitali zašto je mina podmetnuta?

29. rujna 1943. Mraclinčani će dobiti odgovor na postavljeno pitanje. Toga dana Nijemci su opkolili selo. Pod prijetnjom oružja mještane su skupčali oko crkve svetoga Vida, uperivši u njih Šmajsere. Na temelju popisa odvode desetak Mraclinčana u konc-logor u Austriju. Premda su u rukama držali šefa boljševika, nisu ga odveli sa sobom. U popodnevnim satima mještani su pušteni u opljačkane domove.

crkva
15. listopada 1946. godine Mraclinčanima su određena porezna zaduženja od poljoprivrede. Tko ne može platiti poreznici mu otimaju “bokčiju” : krave, krevete, ormare…

1968. godine Josip Galeković Joškec otvara Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu.

Na jesen 1969. godine nogometaši Mraclina su se plasirali u 1. Zagrebačku ligu. To je dugo vremena bio najviši ranG u kojem se Mraclin natjecao, sve do 2006. godine kada se plasirao u 4. HNL. Prigodom 50. obljetnice Zagrebačkog nogometnog saveza 1969. godine NK Mraclin je dobio priznanje za napredak nogometa.

Izvor: Stjepan Cvetko, Davor Štuban: Mraclinački nogometni memento, 2002.

Veterani odigrali dva kola

VNK VATROGASAC(KOBILIĆ)- VNK MRACLIN 2-2

Strijelci za Mraclin:Dandić i Zgodić

Sastav: Šneler, Živković, Tandarić, Bolarić, Brozinčević, Smrekar, Vinetić, Kumic, Musić, Dandić, S.Kos (K.Kos i Dugonjić)

VNK MRACLIN-VNK HRUŠEVEC 7-0

Strijelci za Mraclin:Zgodić(4), Kumic, Brozinčević i K.Kos

Sastav Mraclina: Šneler, B.Kos, Tandarić, Bolarić, Gotal, Smrekar, Vinetić, Brozinčević, Zgodić,
Musić, Kumic (K.Kos, Čunčić i Šimun)

Paljenjem rakije kreću Dučecove spelancije

Društvo oko kotla za paljenje rakije. Snimljeno prije 2. svjetskog rata. Iz albuma dr. Zdravka Crnića. Sjede, s lijeva na desno: Fabijan Kovačić Fujtačov, nepoznat, dječak Zlatko Galeković Štrucin, Franjo Galeković Štruca, Josip Galeković Pimpek, Antun Crnić Josekin. Stoje: dijete Zdravko Crnić (r. 1935. god), Zora Galeković Pepekova, Franca (beskućnica), Vera Crnić Lackova, Ignac Havidić (nadničar kod braće Galeković Ivekovih), Ivan Cvetnić Franekov. Ostali nisu poznati.

Kroz organizaciju Vidovih dana KUD Dučec je za proteklih jedanaest godina pokazao da Mraclinci imaju izraženu potrebu za sadržajima vezanim za selo, naše Turopolje, za domaču reč i kajkavsku kulturu, te za sve druge povode s kojima oživljava tradicionalni oblik zajedništva. S tom se spoznajom unutar Dučeca nedavno začela ideja da se određene umjetničke, prosvjetne, zabavne, gastronomske i druge manifestacije – dakle programi kulturnoga značaja u najširem smislu – povremeno prirede i tijekom ostatka godine. Tako je pod nazivom “Dučecove spelancije” već u pripremi nekoliko priredbi, od kojih prvu – Paljenje rakije – kao dio uobičajenoga poljodjelskoga, ali i društvenoga kalendara, najavljujemo danas.

Paljenje rakije dolazilo je na red u ovo doba godine, kad se ostali poljodjelski poslovi već privode kraju. Stoga ćemo se u subotu, 8. listopada, na Jančetovom gruntu, Braće Radić 84, uz kotel koji smo posudili od g. Željka Vrbanjca Kadirovog, podsjetiti kak je to negda bilo. U privitku dajemo i sjećanja na paljenje opisana u knjizi akademika Slavka Cvetnića Jančetovoga. Kroz staru šljivarsku spelanciju u subotu će nas voditi Zlatko Galeković Kiki, jedan od posljednjih mraclinskih čuvara te stare vještine. Doduše, zbog ovogodišnjega mraza, šljive su podbacile, ali tropa ipak ima dovoljno da se običaj održi. Kotao se pali oko 14 sati, a da tropica – aperitiv čije prve kapi očekujemo oko 17 sati – ne legne u prazno pobrinut će se Vera Vincek Mamulina turopoljskim gulašem, uz kukuruzni kruh i podrapane gače za koje je zadužena Vesna Tafra.

Moramo dodati još nešto: razrađujući ideje o Dučecovim spelancijama imali smo u perspektivi jednu, samo naoko daleku godinu – ljeto Gospodnje 2027. Naime, te će godine Mraclin obilježiti puno stoljeće od znamenite asanacije, projekta Škole narodnog zdravlja koji je mraclinsku povijest trajno podijelio na prije i poslije. Pri tome nemamo u vidu samo memorijalni značaj događaja – kojim se Mraclin, to možemo bez pretjerivanja reći, upisao na svjetsku kartu javnoga zdravstva – nego se u velikoj mjeri rukovodimo činjenicom, i te kako prisutnom među stanovnicima Mraclina, da je našem mjestu danas asanacija opet prijeko potrebna. No, o toj programskoj točki više planiramo reći u jednoj od idućih spelancija.

S ovim porukama sve ljude dobre volje očekujemo na Jančetovom gruntu, na Dan neovisnosti, od 15 sati nadalje. U slučaju lošega vremena priredba se seli na natkrivenu terasu kod igrališta NK Mraclin. Dojdete!

Loader Loading...
EAD Logo Taking too long?

Reload Reload document
| Open Open in new tab

Spremi dokument [171.85 KB]

Nogometni jesenski nocturno

Ne volim januar, nekada je i u naša ‘zlatna vremena’ pjevao Balašević, pjevao  pa zaključio – nisam te nikada čuvao, nisam te nikada mazio pazio… Od tada katkad podupre šank… protura priče da sve curice liče, kad je čaša pri dnu, pa dobro, možda jedna na drugu ali nikad na nju… Graba je i ove nedjelje bila zavidno ispunjena. Ljudi nisu išli u kolonama, nije se čulo brujanje mase… ali za partije koje se danas nude posjeta je bila ‘sam taka’. Ne volim rujan, rekao sam nakon 95 minuta. Nogomet je igra koja se igra ‘od noge do noge’, po zemlji i u kojoj pretežito pobjeđuje – bolji! U nedjelju nije bilo pobjednika.

Bek je sjeo u svoj novinarski ribički stolac, iza njega na svojem dobro poznatom mjestu – na klupi pri desnom korneru ka golu prema svlačionici – poredala se navijačka momčad Čudni, Igy, Fabiansky, Bego, Neven… Pod 45 od njih, također na klupi pri istom tom korneru, stara garda zagriženih predvođena Dedom Jurom. Deda je ponosan na ‘nuka’, z dobrim i valjanim razlogom. Z maloga nekaj bu, kaj je je… U loži Bufo, Rođo, Tona, Kova, Metalac, Sina, Berić, Slaven, Neđo, okujski Matek i Vujča, priključio se i Bomba…Samih 95 minuta – parada napucavanja i kiča. I /ne/poznata trojka u crnom. Pod ‘taman’ gasom su bili neki iz kojih je izlazio red čudnih rečenica i red teških riječi, dok je omiljena športska disciplina iz minute u minutu pohvatala gotovo sve oblike zabrinutosti. Nekada je nogomet bio najvažnija sporedna stvar i ‘kičena’ djelatnost – kitili smo se lijepim potezima, vrlim startovima i odličnim ‘gajbama’. I činilo se to često. Danas toga nema. Danas su neka druga vremena. Najtiše što može k’o sa predstave loše iskrada se iz sna, iz ogledala viri neki stariji ja…

Narednog sam dana ostao prazan. Najviše ti je, gotovo kao po scenariju, uvijek žao propuštenih prilika. I loših kobi i nesretnih trenutaka i partija za zaborav i mirisnih maramica koje zaudaraju! Najviše ti je, zapravo, žao samoga sebe. U krivom trenutku na krivome mjestu u krivim okolnostima u društvu krivih ljudi. U krivoj minuti. A nije da nisu željeli. A svi mi smo zapravo tražili tako malo. Tri boda. Kao da je nešto drugo uopće bitno. Dan poslije. Kao da će to promijeniti tečaj bilo koje valute na bilo kojoj burzi, negdje na pločnicima i kancelarijama New Yorka, Londona ili Torina. Tamo i dan danas podupiru šank, u bilo koje doba dana ili noći, u bilo kojim trenucima, pa i u onima u kojima su kibici u Grabi počeli silaziti sa drugog ili trećeg reda tribina.

Danas ćemo s posebnim razlogom pobrisati cipele, utegnuti košulje i navući čiste traperice, izabrati jaknu srednje debljine, navući osmijeh i kirvajske mirise raspustiti po mjestima kuda žele ići. Stara dama, crno vino i možda jedna na drugu – ali nikad na nju… Čekali smo dovoljno dugo. Na istok, na istok, tribinu istok… noga vre sama beži…. Mijenjali su se glavni glumci, naslovi i parodije, bacali su nas na pleća i širili nekakvu netrpeljivost na ‘čizmi’. Nije bilo potrebno. Nije ništa promijenilo jer naprosto nije moglo. Stara dama i pobjeda jer je jedino ona bitna.

Utorak, dvadeset i sedmog u mjesecu, ili bilo kojeg drugog. Još malo pa će prvi. Čaša još nije pri dnu. 52 je iza nas. Bogu hvala!